Nakon više od dva mjeseca pauze, odmora od prethodne i prirpema za narednu sezonu, očekuje nas nova utakmica našeg Željezničara, na našoj Grbavici i još jedno porodično okupljanje.
S posljednjim sudijskim zviždukom na utakmici između Željezničara i Borca, 26. maja ove godine, spuštena je zavjesa na još jednu sezonu za naš klub. Uprkos tome što smo tog dana slavili pobjedu, uprkos tome što smo tih dana i sedmica lakše disali zbog niza dobrih rezultata, nema sumnje da će prethodna sezona ostati upamćena kao jedna od najtežih u posljednjih nekoliko decenija. Jednostavno, ona koje se niti želimo, niti smijemo prisjećati. Jedino što nam je dopušteno, pa čak i preporučljivo, jeste izvući sve potrebne pouke i lekcije, te svi zajedno ne dopustiti da se ona više ikada ponovi.
Promjene
Formalno gledano, pripreme za sezonu koja je pred nama počele su 25. juna prozivkom igrača i stručnog štaba, te prvim treningom na našoj Grbavici pred mnoštvom navijača.
Međutim, nezavnične pripreme za sve ono što je iza nas u proteklih mjesec i pol, te za sve ono što je tek pred nama, počele su ranije, skoro odmah po okončanju prethodne sezone. Tu, prije svega, mislimo na kadrovske promjene unutar našeg Željezničara koje su bile potrebne kako bi naš klub i formalno, i „u glavi“ stavio tačku na jedan period obilježen uglavnom lošim rezultatima te narušenom atmosferom, kako unutar kluba, tako i oko njega, te kako bi se okrenuo novi list.
Najvažnije promjene se odnose na rukovodstvo kluba, odnosno Upravni i Nadzorni odbor, te na „sportski segment“, odnosno pozicije sportskog direktora i šefa stručnog štaba.
Na poziciju sportskog direktora, umjesto Samira Bekrića, imenovan je Elvir Rahimić. Osoba je to o kojoj je, možda, suvišno trošiti riječi, s obzirom na to kakvu je ulogu imao u reprezentaciji Bosne i Hercegovine dugi niz godina i na njegovu međunarodnu karijeru kao igrača.
Što se tiče pozicije šefa stručnog štaba, bilo je očekivano da na njoj neće ostati Dino Đurbuzović, koji je najzaslužniji za to što ćemo Željezničar gledati u najvišem rangu bosanskohercegovačkog fudbala ove sezone. Dino Đurbuzović za to zaslužuje najviše pohvale, zahvale i poštovanje, a njegovu funkciju je preuzeo Denis Ćorić. Ovaj 46-godišnjak je svoju trenersku karijeru počeo u Širokom Brijegu kao pomoćnik, kasnije i kao šef stručnog štaba, a zatim je vodio Posušje, GOŠK, te ponovo Posušje iz kojeg je stigao u Željezničar. Uz njega, stručni štab će činiti: Toni Kovač, Omer Joldić, Admir Derviši, Almir Seferović, Adnan Gušo i Jasmin Krajina.
Koliko će ove promjene imati efekta i koliko će doprinijeti napretku Željezničara, teško je govoriti nakon dva mjeseca. Činjenica je da su i rukovodstvo i „sportski segment“ u uskoj uzročno-posljedičnoj vezi, te da će biti potrebna saradnja i angažman na najvišem nivou kako bi se ostvarili rezultati dostojni našeg kluba.
Kolodvor
I na ovoj pauzi koja je iza nas, na našoj Grbavici bilo je vrlo prometno kada je riječ o odlascima i dolascima igrača. Postalo je to nešto na što smo navikli i što je očekivano, posebno kada izostanu dobri rezultati, i to ne samo u našem klubu već općenito u bosanskohercegovačkom fudbalu.
Tako su Željezničar u prethodnih nekoliko sedmica napustili: Semir Štilić, Edin Cocalić, Nedim Mekić, Joseph Amoah, Dženan Haračić, Antonio Pavić, Vahid Selimović, Ajdin Mulalić, Josip Mijić, Adonis Bilal, Andrija Drljo, Filip Dujmović, Edin Biber i Haris Ovčina.
Novi igrači Željezničara su: Tarik Abdulahović, Edwin Odinaka, Marin Karamarko, Stipo Marković, Azur Mahmić, Ivan Đorić, Matej Cvetanoski, Huso Karjašević i Bože Vukoja.
S obzirom na dosadašnju praksu, te na činjenicu da su na nekim pozicijama potrebni novi igrači čega su svjesni odgovorni u klubu, možemo reći (ili nadati se) da prijelazni rok za Željezničar nije završen. Ono što je činjenica jeste da limitirane organizacijske i finansijske mogućnosti Željezničara još uvijek u mnogome diktiraju transfere, posebno one dolazne.
Igračima koji više neće nositi dres Željezničara može se jedino zahvaliti na svemu i zaželiti sve najbolje, a novi igrači će imati terene Grbavice i ostalih bosanskohercegovačkih stadiona da dokažu da su dostojni istog.
„Pripreme“
Kao što je iznad navedeno, pripreme za narednu sezonu su zvanično počele 25. juna prozivkom igrača i stručnog štaba, te treningom na Grbavici kojem je prisustvovalo oko 1.000 navijača. Samim njihovim dolaskom, a kasnije i aplauzom, iskazana je podrška ekipi pred još jednu sezonu.
Pripreme su započete na Grbavici, gdje je odigrana i prva trening-utakmica u kojoj je savladana selekcija Sindikata profesionalnih fudbalera u Bosni i Hercegovini rezultatom 2:0. Potom je, također na Grbavici, ubilježen poraz od Igmana rezultatom 3:1.
Od 7. do 15. jula ekipa „Plavih“ je boravila na Zlatiboru, gdje je odigrala jednu prijateljsku utakmicu u kojoj je savladala Slobodu iz Užica rezultatom 3:2.
Nakon povratka sa Zlatibora, pripreme su nastavljene na Grbavici, te su odigrane još četiri prijateljske utakmice. Najprije je ubilježen poraz od Zrinjskog u Mostaru rezultatom 1:0, potom su savladani Kruševo (4:0) i Tuzla City (2:0) na Grbavici, a pobjedom nad Orahovicom u gostima (2:0), stavljena je tačka na niz prijateljskih utakmica u okviru priprema za narednu sezonu.
Kao i ostale do sada, i ove pripreme nisu bile specifične po Bog zna čemu, a pravu ocjenu njih možemo, kao i za transfere, dati nakon određenog perioda i odigranih utakmica. Međutim, ono što je privuklo pažnju, s obzirom da se ponavlja iz godine u godinu, jeste da se za rivale u prijateljskim utakmicama biraju uglavnom ekipe iz nižih rangova bosanskohercegovačkog fudbala, te da se često dešava da se dogovorene prijateljske utakmice otkazuju iz raznih razloga. Pitanje je – koliko se ekipa može taktički, fizički i psihički pripremiti u takvim okolnostima? Sudeći po rezultatima kojji su slijedili nakon takvih priprema u posljednjih nekoliko godina – ne mnogo.
Proces planiranja priprema sigurno nije jednostavan, posebno ne za klub koji se nalazi u ne baš najboljem stanju, ali rukovodstvo kluba i ekipe mora ozbiljno da razmisli o određenim promjenama, odnosno poboljšanjima, kada je riječ o pripremama. Počevši od pravovremenog planiranja i osiguravanja finansijskih sredstava, promjene lokacije priprema, izbora rivala za prijateljske utakmice koji će biti na nivou takmičarskog dijela sezone i koji neće naprasno otkazivati utakmice, preciznih pojedinačnih i grupnih planova treniranja, pa do više aktivnosti u dijelu teambuildinga i stimulativnih mjera. Sve to bi trebala da prati bolja povezanost s navijačima koji imaju želju, i koji, uostalom, zaslužuju, da prate sve aktuelnosti s priprema i prijateljske utakmice, kako bi pružili podršku ekipi i kako bi veza između njih i samog kluba bila još jača. Na taj način bi i svrha priprema bila u potpunosti ispunjena.
Protiv “starih znanaca”
Naš Željezničar će novu sezonu otvoriti utakmicom prvog kola WWIN lige Bosne i Hercegovine, u kojoj će na našoj Grbavici ugostiti Široki Brijeg. Ona je na rasporedu u subotu, 3. augusta, od 21:00.
Ekipa Širokog Brijega je prethodnu sezonu završila na osmom mjestu WWIN lige Bosne i Hercegovine s 39 osvojenih bodova, te skorom od 11 pobjeda, šest remija i 16 poraza, dok je u Kupu Bosne i Hercegovine eliminisan od Borca u polufinalu. Ono što je sigurno jeste da je ekipa Širokog Brijega i u prethodnoj sezoni „podbacila“, iako je u nekoliko navrata pružila odlične partije. Ne treba izostaviti ni činjenicu da je veći dio sezone ekipa Širokog Brijega igrala u Čitluku, zbog rekonstrukcije terena na Stadionu „Pecara“ u Širokom Brijegu.
Zato se u ovom klubu temeljito pristupilo pripremama za narednu sezonu, što je podrazumijevalo velike promjene u stručnom štabu i igračkom kadru, uz završetak radova na „Pecari“, što bi ekipi Širokog Brijega dalo novu dimenziju.
Čak 11 igrača je napustilo Široki Brijeg, dok je angažovano sedam novih. Najveća promjena je napravljena u stručnom štabu, na čijem čelu se ponovo nalazi iskusni Toni Karačić. Najbliži saradnici će mu biti bivši igrači ovog kluba – Boris Pandža, Wagner Santos Lago, Nenad Džidić i Vlado Hrkać. Ekipa Širokog Brijega se za narednu sezonu pripremala u svom kampu u Širokom Brijegu, te na Kupresu. U okviru priprema odigrali su pet prijateljskih utakmica i ubilježili su pobjede nad GOŠK-om (1:0), Tomislavom (2:0) i Igmanom (3:2), te poraze od Posušja (2:1) i Hajduka (3:0).
Sve ovo uvijek neugodnu ekipu Širokog Brijega čini nepoznanicom, a samim time i opasnijom. Nekoliko puta je kroz najave za utakmicu s Širokim Brijegom isticano da je to jedini klub s kojim naš Željezničar ima negativan međusobni omjer, kao i da su međusobni dueli ova dva kluba uvijek bili „pravi fudbalski“. Nadmetanje za gol više, fair-play igra i uzbuđenja svojestvena fudbalu su bile glavne karakteristike tih duela, tako da isto možemo očekivati i u ovom.
Željezničar i Široki Brijeg su svoj posljednji susret odigrali 23. aprila na Grbavici a tada je naš Željezničar slavio pobjedu rezultatom 1:0, strijelac pobjedonosnog pogotka bio je Sulejman Krpić u 50. minuti. U posljednjih pet međusobnih susreta Željezničar je upisao tri, a Široki Brijeg dvije pobjede. Posljednju pobjedu Široki Brijeg nad Željezničarom je upisao 26. februara ove godine u Čitluku rezultatom 2:0, a posljednju pobjedu nad Željezničarom na Grbavici 7. maja 2021. godine rezultatom 3:1.
Očekivanja
O očekivanjima od Željezničara je postalo sve nezahvalnije govoriti, posebno uzevši u obzir probleme s kojima se klub i dalje susreće, te činjenicu da je svaka priča o očekivanjima ispunjena subjektivnošću i odmicanjem od činjenica i realnosti.
Pa ipak, od ekipe predvođene stručnim štabom očekuje se, iznad svega ostalog, da se ni u snu ne ponovi prošla sezona, posebno jer je za takvu njenu ocjenu ekipa i najzaslužnija. Promjene unutar ekipe su ono u što se svi uzdaju. I to ne zbog toga što se očekuje ekstra kvalitet i partije iz snova, već zbog toga što se očekuje promjena u svijesti, načinu razmišljanja i odnosu prema klubu i navijačima. Drugim riječima, ekipa će imati podršku, ali će morati i da je opravda. Zvaničnih ciljeva za predstojeću sezonu nema i neće ih ni biti, barem što se tiče kluba, njegovih predstavnika i javnih istupa. Ali navijači vjeruju da Željezničar, ma u kakvom stanju bio, može se boriti za vrh tabele. I u tome će ekipi biti najveća podrška.
Rukovodstvo kluba je već ubilježilo neke poteze koji zaslužuju pohvale, posebno kada je riječ o infrastrukturnim pitanjima, ali i rješavanju pitanja generalnog sponzora, dresovima za predstojeću sezonu… Međutim, rukovodstvo kluba će morati, prije svega ostalog, da bude na usluzi „sportskom segmentu“. Nije tu samo riječ o osiguravanju finansijskih i tehničkih uslova za rad, što se podrazumijeva. Riječ je i o bukvalnoj podršci, vjeri onda kada ne ide i nagradi onda kada ide. Iznad je spomenuto kako će ekipa i rukovodstvo kluba morati sarađivati i biti angažovani na najvišem nivou, jer bez tog zajedništva neće doći ni jedan pozitivan rezultat, i to je apsolutna istina. Samo rukovodstvo će, između ostalog, morati obratiti više pažnje na transparentnost, odnos prema navijačima, marketinški dio kluba, a posebno na „vlastite redove“.
Navijači našeg Željezničara su odavno „prekucali igricu“ zvanu „ljubav, odanost i podrška jednom fudbalskom klubu u Bosni i Hercegovini“, pa je njima suvišno pisati posebne redove, najave, pozive… Oni će, bez ikakve sumnje, nakon dva mjeseca apstinencije od te „igrice“ sutra od 21:00 na našoj Grbavici pokazati zašto će Željezničar, bez obzira na sve, zauvijek ostati „broj jedan“ u bosanskohercegovačkom fudbalu!
ŽELJEZNIČAR IGRA, GRBAVICA ZOVE!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.