Iz ugla | Branimir Jelušić


Branimir Jelušić rođen je 3. maja 1946. godine u Sarajevu. Fudbalsku karijeru počeo je u juniorima Sloge iz Ilijaša, kod trenera Duška Ubovića, bivšeg prvotimca Željezničara. Prije nego što je obukao dres jednog “ozbiljnog” fudbalskog kluba, sa svojim vršnjacima je u djetinjstvu neumorno igrao fudbal. Kao i svaki dječak i on je maštao da jednog dana postane pravi fudbaler. Ta želja mu je ostvarena kada je imao prvi nastup za podmladak Željezničara 1962., gdje mu je trener bio Milan Ribar. Nije mogao ni slutiti da će deset godina kasnije sa Željom postati šampion Jugoslavije. U toj generaciji Željinih juniora igrali su još i Nusret Kadrić, Bahrija Hrvat, Josip Bukal, Mithat Mujkić, Sreten Dilberović… U juniorima je igrao na mjestu desnog krila i tadašnji brojni novinari su ga upoređivali sa, u to vrijeme poznatim desnim krilom Partizana i reprezentativcem Jugoslavije, Zvezdanom Čebincem.

Dobre igre u juniorskom timu omogućile su mu da 1964. potpiše svoj prvi profesionalni ugovor sa Željezničarom. U istoj sezoni debituje za prvi tim, kod tadašnjeg trenera Muniba Saračevića. Igrao je na mjestu desnog krila, sa Mirkom Gašićem, Ivicom Osimom, Mišom Smajlovićem i Šefikom Azapagićem. Zbog prevelike konkurencije u napadu gdje se nije mogao izboriti za poziciju u prvoj postavi, jer je Željo tada imao sjajne igrače a pored gore nabrojanih tu su bili još Lemić, Duspara, Bračulj, Đuro Smajlović i Blagoje Bratić. On je uspio odigrati samo dvije utakmice u toj sezoni.

U sljedećoj prvenstvenoj sezoni 1965./1966., trenera Saračevića zamjenjuju Josip Bavčić i Marcel Žigante a Jelušić će u toj takmičarskoj godini odigrati 15 utakmica na mjestu desnog krila.

U to vrijeme igrači su imali veliku podršku publike, jer su tribine stadiona na Grbavici bile pune i navijači su, u stvari, bili njihov dvanaesti igrač. Željezničar je uspio u toj sezoni, sa veoma mladim timom i pored kazne od -6 bodova, zbog afere “Planinić”, sačuvati prvoligaški status. Ključna utakmica te sezone bila je pobjeda i veliko slavlje na stadionu OFK Beograda, na Karaburmi, nakon što je Željezničar pobijedio domaćina sa 2:0. Tada su navijači ušli na teren i radovali se ovoj značajnoj pobjedi jer su ostali u društvu najboljih klubova tadašnje Jugoslavije.

U karijeri je odigrao i 16 derbija protiv ekipe Sarajeva u kojima je Željezničar slavio šest puta. Svoj prvi derbi u Željinom dresu odigrao je 28. avgusta 1966. na stadionu Grbavica, kada je Sarajevo pobijedilo 2:0 golovima Antića. U ekipi Sarajeva tada je odlično igrao i legendarni Asim Ferhatović-Hase. U to vrijeme on je vodio duele sa Milenkom Bajićem, Biogradlićem i Jesenkovićem, koji su ponekad oštrije startovali ali je sve ipak bilo u granicama fer pleja.

Branimir Jelušić bio je član i generacije koja je osvojila prvu titulu šampiona Jugoslavije. Ta ekipa je bila u stvari sinteza nekadašnjih Ribarovih juniora i nekoliko igrača koji su u Želju došli iz manjih klubova. Ribar je, inače, bio izuzetan fudbalski stručnjak i bio je jedan od najboljih trenera u tadašnjoj Jugoslaviji, uz Sulejmana Repca, Miljana Miljanića i Tomislava Ivića. Bili su to treneri koji su stvarali igrače u juniorima, a onda ih uvodili u prvi tim. Milan Ribar ga je trenirao punih 15 godina i sigurno je on bio najzaslužniji čovjek za Branimirovu fudbalsku afirmaciju.

Sam Jelušić je isticao da je u šampionskoj generaciji “Plavih” uvijek vladalo veliko drugarstvo.

  • Družili smo se, lumpovali, nije nas trener nikada ružio jer nas je uvijek bilo šest-sedam. Govorio je da je to prava ekipa. Današnji fudbaleri se ne vide sem na treninzima i utakmicama. Drugačije smo živjeli, bilo je i kod nas para, ali drugi odnos, pare su bile sa strane – kaže Jelušić.

Također, “Brane” je od djetinjstva navijao za Željezničar.

  • Moja želja je bila da nekada zaigram za Želju, jer sam još kao dječak navijao za ovaj Klub. Sanjao sam da igram sa Osimom i Smajlovićem i svoje snove sam ispunio. Moj ideal bio je i ostao Željezničar – rekao je Jelušić.

U dresu Željezničara igrao je sa tri generacije, jer je imao dugu karijeru. Prvo sa generacijom Ivice Osima i Miše Smajlovića, zatim Josipa Bukala, Josipa Katalinskog i Envera Hadžiabdića a karijeru je završio sa mlađom generacijom, u kojoj su igrali Šerbo, Odović, Hodžić, Glamočak… Od 1964. do 1977. godine odigrao je 332 prvenstvene utakmice i postigao 21 gol. Također, za Želju je odigrao oko 650 javnih utakmica (prijateljske, kup, prvenstvene i međunarodne). “Brane” je bio i na širem spisku reprezentativaca Jugoslavije, kod tadašnjeg selektora Rajka Mitića. Poslije Željezničara, igrao je u Iskri iz Bugojna i Famosu iz Hrasnica a bavio se i trenerskim “pozivom”.


Mevludin Branković, 1921.ba