Iz ugla: Hajrudin Saračević
Uz Ilijasa Pašića, Duška Ubovića, Tomislava Radonjića, Mišu Smajlovića, Ivicu Osima, Fikreta Mujkića, Ljubu Kalabu, Edina Spreču i Džemala Šerbu, Hajrudin Saračević se svrstava među najbolje tehničare Plavih s Grbavice.
To su oni fudbaleri koji su bili prepoznatljivi po odličnom baratanju s loptom i njenoj potpunoj kontroli, sigurnom i mekanom štopanju, preciznim pasovima i driblinzima. Za intimuse s kojima je odrastao na Kovačićima, bio je poznat po nadimku „Rutko“, da bi ga kasnije saigrači u prvom timu prozvali „Luna“. Uz brata Aliju, kasnije poznatog fudbalera Pofalićkog i Iskre (Bugojno), rano se opredijelio za fudbal kao jedinu i najdražu zabavu u djetinjstvu.
Kao dječak odlazi u pionire Željezničara, a poslije isteka pionirskog staža registriran je za podmladak kojeg je trenirao Milan Ribar.
Uspravnog držanja, s smislom za pozicionu igru i besprijekornu kontrolu terena, presijecao je protivničke napade i sprječavao sve potencijalne opasnosti po Željin gol.
Za prvi tim debitira u sezoni 1967/68 kao osamnaestogodišnjak, odigravši 12 utakmica.
Jedan je od rekordera po broju odigranih utakmica za Plave za koje je nastupao 15 godina, a sa samo kraćim prekidom, kada je igrao u banjalučkom Borcu. Za matični klub odigrao je ukupno 339 utakmica, postigavši 27 golova. Bio je dugogodišnji kapiten prvog tima. Posljednje utakmice u Željezničaru odigrao je u sezoni 1981/82, nakon čega se se povlači i postaje prvi trener mlađih kategorija Plavih s Grbavice.
Mevludin Branković