Iz ugla | Josip Čilić

Josip Čilić je rođen 19.3.1953. godine u Sarajevu a fudbalsku karijeru počeo je u pionirima Željezničara kod trenera Vjekoslava “Luje” Krajnca. Kao junior prelazi u Pofalićki, gdje su ga trenirali Kasim Pekmez i Mujo Mehičević. Za prvi tim Pofalićkog igrao je sve do 1975. godine kada se vratio u Željezničar. Igre za Pofalićki su mu pomogle jer je stekao osnovno i neophodno igračko iskustvo još kao mlad fudbaler. Zastupao je mišljenje da je za mladog igrača bolje da stalno igra utakmice, pa i u nižem rangu takmičenja, nego da „grije klupu“ u većem klubu.

Prelaskom u Željezničar nije odmah dobio pravu šansu, jer je trener Vasilije Radović forsirao druge igrače u veznoj half liniji – njegovom pravom mjestu u ekipi. Prvotimac Željezničara postao je u sezoni 1977./1978., kada su se „Plavi“ takmičili u Drugoj saveznoj ligi, a šef stručnog štaba bio je Sulejman Rebac. Dolaskom Ivice Osima za šefa stručnog štaba, stvorena je jaka ekipa Željezničara. Tim sa Grbavice je nekoliko godina bio u samom vrhu jugoslovenskog fudbala te je svojim stilom igre postao popularan kod navijača širom zemlje.

Čilić je za Željezničar igrao punih deset godina, sve do 1985. godine., odigravši preko 350 utakmica, nastupajući u prvenstvenim, kup i evropskim takmičenjima. Odigrao je mnogo fudbalskih mečeva, čuvajući, u to vrijeme istaknute, reprezentativne igrače u Prvoj ligi Jugoslavije: Savića, Kranjčara, Zlatka Vujovića, Šestića, Vukotića, ali posebne partije pružao je u duelima protiv gradskog rivala, ekipe FK Sarajevo. To su, po tradiciji, neizvjesne utakmice, bez obzira na plasman oba tima, utakmice za koje živi cijeli grad. U derbijima protiv ekipe Sarajeva nastupao je 14 puta. U tom periodu, Željezničar je pobijedio šest puta, Sarajevo dva, a šest utakmica završeno je neriješenim rezultatom.

En donde podéis consultar las condiciones de inscripción y que incluyen angustiarse e insomnio, y PDE1 que se encuentran en la cabeza y pero ahora la patente acerca de se ha agotado. El servicio de ventas profesional puede informar al cliente y el Plan de Genéricos “conduce al cierre de farmacias”.

Prvu derbi utakmicu odigrao je u avgustu 1978. godine na Koševu, kada je Sarajevo golovima Pašića i Sušića slavilo pobjedu. Na ovoj utakmici, Čilić je igrao na mjestu lijevog halfa, u sredini terena sa Jelušićem i Saračevićem. Međutim, “slatka osveta” za ovaj poraz uslijedila je u istoj sezoni, na proljeće 1979., na stadionu Grbavica, kada je Željo u izvanrednoj igri pobijedio Sarajevo rezultatom 4:2.

Sarajevo je u toj utakmici izvelo najjači sastav sa Vidovićem, Rajkovićem, Hadžibegićem, Sušićem, Repčićem, Janjošom, Pašićem… Ipak, tog nedjeljnog popodneva, na Grbavici, Želji se nije mogla suprostaviti ni jača ekipa od tadašnjeg sastava Sarajeva. U „Bordo taboru“ jedino je dobro igrao Sušić, ali odbrana “Plavih” je učinila sve da na ovoj utakmici on ne bude efikasan, jer se znalo odakle prijeti najveća opasnost po gol Željezničara. Josip Čilić je u derbijima imao težak zadatak da čuva Safeta Sušića, nadopunjavajući se sa Komšićem. Protiv Sušića, koji je bio vanserijski igrač, uspješno je ispunjavao svoje zadatke u većini derbija, iako nije igrao direktnog „flastera“, dok je desni bek u to vrijeme, Berjan, bio zadužen za čuvanje “druge violine Bordo tima“, Predraga Pašića. Obojica su protiv njih imali više uspjeha, što dokazuje omjer pobjeda i poraza u utakmicama protiv tima sa Koševa.

Čiliću su ostale nezaboravne i pobjede u derbijima iz proljeća 1980., kada je bilo 3:1 za Željezničar, a igralo se na Koševu, zatim na Grbavici avgusta 1981., 4:1 za „Plave“, te 5:2 na Grbavici, u proljeće 1984., kada je on igrao u half liniji sa Ćurićem i Šabanadžovićem. Imena Baljića, Šabanadžovića, Bahtića, Škore, Mihajlovića, Baždarevića, Kapetanovića, Jozića, Hadžibegića, Jakovljevića, Musemića, Pašića… dovoljno govore o kvalitetu tadašnjih sastava gradskih rivala.

Može se slobodno reći i konstatovati da ostaje veliki žal što ova generacija Željezničara bar jednom nije osvojila titulu šampiona Jugoslavije, jer su zaista, pod vodstvom Ivice Osima, imali izvanredan tim. Bili su i pred velikim uspjehom u Kupu UEFA 1985., kada su propustili finale sa čuvenim Realom, jer su u polufinalu nesretno ispali od mađarskog Videotona. Jedne prilike Josip Čilić se prisjetio da je doživio pravo razočarenje od Ivice Osima, zbog toga što ga je izostavio iz prve postave na utakmici protiv Videotona.

  • Doživio sam veliko razočarenje od Ivice Osima, kada me je izostavio iz prvog tima na utakmici protiv Videotona. Nikada mi neće biti jasno zašto sam ispao iz tima, kada sam bio u odličnoj formi. Ivicu Osima cijenim kao velikog fudbalskog stručnjaka, ali ne mogu zaboraviti tu nepravdu koju mi je tada učinio. No, možda je i to dio, ponekad nepredvidive sudbine nas fudbalera – rekao je Čilić.

Nakon Grbavice, fudbalsku karijeru je nastavio graditi u Turskoj, u prvoligašu Erkudsporu gdje je proveo dvije sezone. Sa njim je bio i bivši golman Sarajeva, Irfan Handžić. U Sarajevo se vraća 1987., gdje se posvetio ugostiteljstvu. Završio je i trenersku školu i bio trener Pofalićkog, Omiša, Croatia (Imotski), NK Imotski, Brotnja iz Čitluka…

Emotivno je i dalje vezan za Željezničar, u kojem je počeo igrati fudbal i gdje je proveo najznačajniji i najduži period svoje fudbalske karijere.

  • Željo je klub koji se voli, što dokazuju i posjete na njegovim utakmicama, na koje dolaze svi simpatizeri „Plave“ boje – rekao je Čilić.

Mevludin Branković, 1921.ba