Iz ugla: Nikola Nikić

Nikola Nikić rođen je 7. januara 1956. godine u Skugriću kod Modriče. Poznat je i po nadimcima „Guto” i “Folcika”.

Bio je proslavljeni fudbaler sarajevskog Željezničara i jedan od najintrigantnijih fudbalskih ličnosti Jugoslavije. Svoje prve fudbalske korake napravio je u rodnoj Modriči i Zvijezdi iz Gradačca.

Danas ga mnogi pamte po njegovoj blistavoj karijeri i igrama u dresu Željezničara, kada je kao od šale tresao mreže „velike četvorke“ bivše Jugoslavije. Također, ostao je upamćen po svojim maštovitim potezima, ali i po „biserima“,  jer je bio veseljak, šaljivdžija, većinom na svoj račun. Ponekad je izluđivao protivničke i svoje saigrače, a najviše trenere.

Jedne prillike pojedini novinari su legendardnom Ivici Osimu spomenuli Nikića, a on bi samo odmahnuo glavom i razvukao osmijeh preko lica.

• Taj mi je oduzeo deset godina života – kroz šalu bi rekao popularni Štraus s Grbavice.

On je svojim karakterističnim lažnjacima “valjao” protivničke igrače, a svojim provalama cijelu bivšu državu.

U Željezničar je stigao 1979. godine, a za naš klub je s prekidima igrao čak devet godina. U periodu otkako je stigao u klub pa sve do polufinala Kupa UEFA 1985. godine protiv mađarskog Videotona, odigrao je preko 130 utakmica i postigao 32 pogotka. U toj utakmici, Nikola Nikić, nije zaigrao jer je 1985. u zimskom prijelaznom roku prešao u grčki Aris.

U svom drugom „mandatu“ kao igrač Plavih, od 1988. pa do 1991. godine, odigrao je 67 utakmica i postigao 13 golova. Osim u Željezničaru, igrao je za Egaleo (19 utakmica i tri gola), Aris (53 utakmice i 12 golova), PAOK ( 9. utakmica i nijedan postignuti pogodak) i Čelik, a svoju fudbalsku karijeru je završio u Borcu iz Banja Luke. U trenerskoj karijeri vodio je ekipe Modriče u sezonama 1993.-1998., 2000.-2003., 2009.-2010., Kolubare Lazarevac, Žepča, a jedno vrijeme je bio i selektor juniorske i mlade fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Svoj posljednji angažman kao trener je imao na klupi tešanjskog TOŠK-a.

U moru njegovih anegdota, jedna od najzanimljivijih jeste ona kada je u jednoj utakmici protiv Partizana krenuo prema vlastitom golu. On je u jednom intervjuu taj trenutak opisao na svojstven način.

• Igrali smo protiv Partizana i Jusuf Hatunić me loptom snažno pogodi u glavu. Iznesu mene iza Partizanovog gola i doktor Hamo Hasanbegović pokaže mi prst i pita vidiš li? Ma kako ne vidim prst. Uđem u igru, neko mi doda loptu i pođem ja pravo ka svom golu. Sreća, moj saigrač Josip Čilić, na šesnaest metara uleti mi klizeći. Sudija mu da žuti karton, a mene iznesu vani. Doktor je poslije rekao da šest mjeseci trebam pauzirati. Ali naš fizioterapeut se nije složio: „Ma kakvi, taj će za mjesec dana biti kao nov“. Doktor ga upitao: “Kako će tako brzo, a ovaj mu odgovorio: “Ma nema on mozga“. I stvarno, za mjesec dana ja zaigram, a fizioterapeut pred svima kaže: “Jesam li vam rekao da nema mozga“ – ispričao je Nikić.

Pored ove anegdote, postoje još neke koje su obilježile njegovu profesionalnu karijeru. Jedna od takvih je i legendardna sa Švabom na utakmici protiv Spartaka u Moskvi.

• Igrali smo protiv Spartaka u Moskvi. Švabo je prije početka utakmice rekao: “Ti čuvaj ovog, ti ovog… ” A meni: “Ti čuvaj Prostor!” Kontam kakav prostor. A tada je za Spartak igrao Protasov. Tri puta mi uzmu loptu i odmah poslije toga primimo gol. Poluvrijeme 4:0 za Spartak. U svlačionici Švabo pita: “Nikola šta sam tebi rekao…” Rekli ste Prostor, ali niste rekli koji je broj. Osim se okrene pomoćniku i kaže: “Boro, vodi ga pod tuš vidiš da je prolupo.” A ja se taman navikao igrati pod reflektorima i bilo mi krivo – kazao je Nikić.

Jedne prilike su Nikolu Nikića saigrači “izradili” da plati turu pića kada je dobio svoju prvu ratu iz ugovora. Bilo je to u avionu kada je jedna crnooka stjuardesa donijela hranu i piće a on se uhvatio za džep.

– Ja tek kasnije saznao da su hrana i piće besplatni u avionu. A onaj mangup Bahtić mi dobre pare uzeo. Još ga pitam da to nije malo preskupo, a on kaže : „Avion ti je to, tu ništa nije jeftino“ – rekao je legendarni igrač Plavih.

---

Mevludin Branković