Gledač brojeva: Proljeće kojeg nema…


„Hoće li sunce u ovom gradu ikad zasjat’ kako treba?“ pitao se Maho stojeći mokar na kiši, u nekakvoj avliji na Alifakovcu, u legendarnom „Sjećaš li se Dolly Bell“… baš kao što se na sličan način pitaju svi pokisli Željini navijači ovog proljeća. Pitaju i osjećaju. To je previše suza i premalo smijeha ove sezone, koja je završila – kako je završila. I nek’ je završila. Na tabeli četvrto mjesto, nakon dvije sezone neizvjesnosti i borbe za titulu – u ovoj godini smo uspjeli zadržati samo osjećaj frustracije…


Tabela kaže – četvrto mjesto. Komisija kaže – ne. Banka kaže – mi smo k’o nešto zeznuli. Klub kaže – svi su nam drugi krivi. Navijači kažu…ne kažu ništa. Navijači imaju osjećaj da su uz par momenata svjetlosti – cijelu sezonu gledali jednu te istu utakmicu – recimo ovu zadnju protiv Čelika na Grbavici. Na kiši. Bez kišobrana. No, često izgled zna da prevari. Hajdemo da vidimo kako je to sve stvarno izgledalo na terenu – nastavljajući se na, i prateći, priču započetu još na polusezoni. Tad smo spomenuli xG prvi put, pa ako neko nije upoznat sa tematikom – predlažem da pogleda prvo definicije ovdje – a onda da nastavi čitanje.

Oni koji znaju, samo naprijed!

Trebamo li biti stvarno pokisli?

Za početak, sada smo analizirali cijelu sezonu, 33 utakmice. Udaraca 509. Od toga Željezničar šutirao 306 puta prema golu protivnika te dozvolio 203 udarca prema svom golu. Podsjećanja radi, u prvoj polusezoni smo imali prosječno 6,52 upućena udarca prema golu protivnika (da, znam, ponavljam se) ali pazi sad… u nastavku se taj prosjek značajno popravlja i skače na 13 udaraca prema golu protivnika po utakmici. Duplo, ali bukvalno duplo više. I taman kad bi čovjek rekao evo ga, dobro, surova realnost dođe i udari te po sred face – mokrom, vunenom, čarapom. Realnost je da, nažalost, učinkovitost nije bila duplo bolja što bi normalan insan pretpostavio, ustvari nije bila uopće bolja, jer se sa većim brojem šuteva postizalo manje golova po utakmici (1,47 golova u prvoj vs. 1,07 golova po utakmici u drugoj polusezoni) a što dalje znači da je veliki broj šuteva bio vrlo, ali vrlo niskog xG-a… ili u prevodu, šutalo se ali iza sedam gora, iza sedam mora..

Ok, znači više smo pucali, ali manje davali… prolazno: Kiša – Navijač 1:1, idemo dalje…

Na tri utakmice smo postigli po tri gola (opet gledamo drugi dio sezone) i to:

Naizgled dominacija, ali realnost je da su dvije od tri utakmice po xG modelu trebale završiti rezultatom 1:0 (Krupa, Mladost) dok je utakmica u Tuzli trebala završiti 1:1. Ispade više sreće nego li stvarne dominacije. Sa druge strane, nesretni 6. april i poraz od 0:3 na Grbavici po xG modelu je govorio Željezničar 0,65, Sarajevo 1,3 – Sarajevo je bilo bolje, ali ne 3-0 bolje. Ova utakmica je trebala završiti porazom od 0:1. . Fake dominacija, ali ovaj put u našu korist. Što dobiješ na mostu, izgubiš na Grbavici.

Dakle i dalje Kiša – Navijač 2:2



Slika 1. – Pregled svih utakmica, sa stvarnim rezultatima te sa xG vrijednostima i statistički očekivanim rezultatima

No, generalno posmatrano, da se igralo zanimljivije, da ne kažem bolje – igralo se. U drugoj polusezoni su ostvareni najbolji napadački i odbrambeni rezultati po xG modelu i to, za napad – u dvadeset i prvom kolu protiv Mladosti (2:1), bili smo ubjedljivo napadački najjači (xG=2.14) te kolo prije toga protiv Radnika odbrambeno (xGA=0.05). Radnik u toj utakmici nije trebao dati gol niti da se igralo dvadeset utakmica zaredom. Ali eto, lopta je okrugla, golman u nekoj svojoj galaksiji a Đuriću “sjela” kao da je duh Etxeberrije sa Koševa iz 2000. ušao u njega. Inače, ova utakmica je tek treća po pozitivnoj dominaciji Željezničara (xG-xGA=1.16). Druga je već spomenuta protiv Mladosti u narednom kolu (xG-xGA=1,36) a ubjedljivo najdominantnija partija u sezoni, vjerovali ili ne, ona u koju smo stavili cijelu sezonu na početku priče – protiv Čelika i poraz na Grbavici od 1:2 u predzadnjem kolu (xG-xGA=1,91). Definitivno možemo reći da nas sreća nije htjela barem u ove dvije utakmice – bili superiorni, a izgubili. Eh sudbino prokleta…

Kiša – Navijač 3:2

Bodovi vs. bodovi po xG modelu:



Nevjerovatno zvuči ali xG bodovi koje je Željo trebao imati na kraju sezone su upravo jednaki onim koje je imao. Tako da ako nas je sreća pogledala u prvom dijelu, u drugom definitivno nije – pa se sve kompenziralo. Karma is a bitch.

Pomični prosjek od 10 utakmica, xG i xGA vrijednosti:



Zaključak za prvi dio sezone stoji, no činjenica je da u drugom dijelu ili od promjene trenera, primjetimo dodatno dvije stvari. Prva, napad – „popravljen“ za nekih 30% – xG sa 0.77 skočio na 1.08 na kraju sezone a odbrana popravljena za 25% (xGA sa 0.82 na 0.62). Ispade sve bolje?! U čemu je fol? „Fol“ je ranije spomenuta činjenica, da nam je napad bio efikasan koliko i stormtrooperi sa laserima u bilo kojem filmu Ratova zvijezda. Šuteva je bilo mnogo, ali mnogo više (sjetite se prosjeka 13 naprema 6.52), ali ne i golova. Sa druge strane, dozvolili smo manje šuteva u prosjeku u drugom dijelu (5.9 naprema 6.3) i primili 10 golova u 14 utakmica.

Zaključak za drugi dio sezone: Odbrana – položila (nije briljirala), napad – uzalud vam trud svirači…

Kiša, ružna kao gol u devedesetoj – Navijač 4:3.

Na kraju balade, odgovor je – da – imamo pravo da se osjećamo pokislim – i to samo ako pogledamo igre na terenu. Nažalost.


Risultati individuali




Na individualnom nivou Sulejman Krpić ostao je usamljeni “jahač“ napada, mada uz neznatno smanjenu razliku (sa +6,47 xG razlike na polusezoni na +6,21 na kraju sezone). Oba Zeca iza toga, pri čemu je Ermin definitivno opravdao očekivanja, za onoliko koliko je igrao – te Asim koji je popravio svoje performanse iz prvog dijela sezona – da, manje je dao (2) ali je i manje pucao. “Heroji ulice” su još Rodin, Hajdarević i Jazvić, iako zadnji već odavno nije dio tima. Veselinović je uspio da popravi neslavni učinak iz prvog dijela sezone, dok ovoga puta odbrambeni igrači zauzimaju potrošačke pozicije. Iako njihov primarni zadatak nije u napadu, i ne očekujemo golove od njih – osim ako se ne prezivaju Carlos i ne zovu Roberto, sudeći po performansama i Bogičević i Sipović su trebali dati barem po jedan gol. Glavom. Ali nisu..

Opće zanimljivosti

  • Najzanimljivija utakmica: 21.kolo, Željezničar – Mladost 2:1, Total xG=2.92, 33 udarca prema golu ukupno
  • Najdosadnija utakmica:  11. kolo, Željezničar – Sloboda 0:0, Total xG=0.38, 5 udaraca prema golu ukupno
  • Najviše sreće/vještine: 4. kolo, Zvijezda 09 – Željezničar 1:3, 3 postignuta gola uz xG od 1,87
    Najmanje sreće/vještine: 17. kolo, Željezničar – Tuzla City 2:3, 3 primljena gola iz xGA 1,18 i 32. kolo, Željezničar – Čelik 1:2, 2 primljena gola iz xGA 0,18
  • Niste trebali gledati: Bilo koji susret protiv Slobode, na tri odigrane utakmice kombinovani xG je iznosio 1,52 – što bi u prevodu značilo u 270 i kusur minuta fudbala mogli ste u najboljem slučaju vidjeti 1 gol.
  • Katil sezone (igrač suparničkih ekipa koji je dao najviše golova uz najmanji xG): Anel Dedić (Čelik) dao 2 gola uz xG 0,31
  • „Pusti ga samog“ (igrač suparničkih ekipa koji je imao najveći xG a da nije postigao gol): Nikola Mitrović (Tuzla City), 0 golova uz xG od 0,43
  • Najviše šuteva van 16m: Veselinović Mladen, Zec Asim – po 12
  • Od 506 udaraca koje je Željo uputio na gol protivnika, 110 ih je bilo van 16 (35,94%)
  • Od 43 postignuta gola, 6 ih je postignuto udarcima van 16m (13,95%)
  • Od 203 udarca prema golu Željezničara, 91 je upućen van 16m (44,82%)
  • Od primljena 32 pogotka, 3 su primljena iz udaraca van 16m (9,37%)

Materija protiv Antimaterije

Kažu da je najteže pobijediti samog sebe. Zamislite u FIFA-i, PES-u ili SWOS-u uzmete isti tim sa obje strane. A vjerovatno ste i probali isto… iako je samo po sebi bljak. Eh upravo time ćemo se baviti u nastavku, ali bez FIFA-e, PES-a, SWOS-a ili bilo koje drugeg digitalne igrice. Zašto? Jer možemo.

Pa, obzirom da smo na pola sezone imali radikalne promjene koje su uključivale i trenera, pogledajmo kako bi izgledali direktni okršaji Željezničara M.O. i Željezničara A.O., simulirajući rezultate iz prikupljenih xG-ova tokom sezone. Postavimo i pravila kako bi simulacija bila što realnija:

  • Posmatramo i poredimo susrete protiv istih protivnika
  • Ukoliko je neki od trenera imao više susreta protiv jednog protivnika, uzimamo prosjek iz više utakmica
  • xG (Simulirani)= xG(stvarni) – xGA(stvarni), pri čemu ako je negativan smatramo da tim nije postigao niti jedan gol

U nadi da su navedena pravila simulacije jasna, neka igre počnu:

Odnosno:

Tabela kaže: neizvjesnost nula – očigledno je proljetna ekipa mnogo bolja u duelu sa jesenjom. Tek sa 3 ekipe se jesenja ekipa bolje nosila (Sarajevo, Zrinjski i GOŠK), sve drugo pripada proljeću. Ovo se moglo i pretpostaviti obzirom da je xG definitivno skočio u drugom dijelu sezone, kako smo već zaključili,  izazvan povećanim brojem udaraca prema golu, ali nažalost ne i samih datih golova.

Završavamo pregled ove sezone, one u kojoj se, u ovom tipičnom decembarskom danu, može mirno planirati odlazak na ljetovanje, sa pogledom u narednu sezonu, uz citat iz već pomenutog filma:

„Bez udarničke se ne vraćaj!“

Naprijed Željo, četo plava!


Sead Borovina, 1921.ba