Iz ugla | Zvonko Duspara

---

Zvonko Duspara pripadao je generaciji Željinih fudbalera s početka šezdesetih godina prošlog vijeka, koju su predvodili Osim i Smajlović. Debi u “Plavom” dresu imao je u Drugoj ligi, u sezoni 1960./1961., kada je odigrao pet utakmica, da bi već sljedeće sezone postao standardni prvotimac. Igrao je na mjestu lijevog i desnog krila, pa se i pored toga što je bio bočni igrač, isticao kao efikasan strijelac. U sezoni 1962./1963., u Prvoj ligi, bio je drugi strijelac tima, sa deset postignutih golova, iza golgetera “Miše” Smajlovića. Svoju karijeru u Željezničaru, Zvonko Duspara završio je u sezoni 1964./1965., kada se na njegovom mjestu desnog krila počeo pojavljivati dotadašnji junior Branimir Jelušić. U klupskoj statistici zabilježeno je da je Duspara za “Želju” odigrao ukupno 100 prvenstvenih utakmica postigavši 33 gola.

Nastupio je i na pet prvenstvenih derbi utakmica protiv ekipe Sarajeva, u kojima je tim sa Koševa pobijedio tri puta, Željezničar jednom a jedna utakmica završena je neriješenim rezultatom. U derbijima je postigao dva gola i to oba iz penala. Posebno mu je ostao u sjećanju pogodak na derbiju i jedan od najdražih u karijeri sa 11 metara, decembra 1962., u Željinoj pobjedi na Koševu od 2:1. Tada je, bukvalno u posljednjoj minuti, savladao golmana Sarajeva, Marka Bilića. O tome će kasnije iznijeti i svoje sjećanje u monografiji Željezničara.

• Kada sam vidio da je sudija pokazao rukom u pravcu penala, potrčao sam gotovo nesvjesno prema centru, bježeći od protivničkog gola. Prije početka susreta, trener Konjevod odredio je mene da, ukoliko dođe do penala, izvedem kaznu. Kada sam se našao u situaciji da izvršim taj zadatak, bio sam gotovo izgubljen. Tada sam želio da pobjegnem sa terena, da se zavučem negdje gdje me neće pronaći, bilo gdje… Nikako nisam želio da se nađem „oči u oči“ sa golmanom Sarajeva, posebno zbog toga što je bio neriješen rezultat. Bojao sam se tog trenutka. Bio sam svjestan odgovornosti. Moji drugovi, čuo sam, dozivali su me, ali se nisam osvrtao. U galami koja je odjekivala na terenu, čuo sam glas svog trenera sa klupe: „Zvonko, vrati se. Idi, izvedi udarac. Pazi, polagano, bez straha, kao na treningu“. Stao sam kao okamenjen. Znao sam, nije se imalo kuda! Vratio sam se u protivnički šesnaesterac. Noge su mi klecale. Lopta je već bila namještena na bijeloj tački, ali da bih dobio na vremenu prišao sam lopti, bolje je namjestio i vratio se nazad. Zaletio sam se i sjećam se, snažno šutirao. Kada sam potrčao, tek tada sam bio siguran da neću promašiti, da me protivnički golman neće nadmudriti. Bio sam, nekako, najednom siguran u samog sebe. Tada smo pobijedili sa 2:1 i to je, čini mi se, moja najdraža pobjeda u “Željinom” dresu… – kazao je jedne prilike Zvonko Duspara.

---

---

U svom drugom derbi susretu na Grbavici, u proljeće 1963. godine, također je pred kraj utakmice savladao golmana Sarajeva iz penala. Tada je na golu „Bordo tima“ bio Ovčina, ali gosti sa Koševa su se revanširali za jesenji poraz pobjedom od 3:2.

Duspara je nakon Željezničara igrao za Čelik i za Ukrinu. Također, bio je učitelj i trener mnogih klubova u Bosanskom Brodu, uključujući NK Ukrina, gdje je bio na klupi u četiri navrata a nešto kasnije vodio je i neke timove u Hrvatskoj. Preminuo je u 72. godini života 18. aprila 2009. godine u Slavonskom Brodu.

---

Mevludin Branković, 1921.ba