Iz ugla | Branislav Berjan


Branislav Berjan je svoje prve fudbalske korake napravio u ilidžanskom Igmanu, da bi se kao fudbaler u potpunosti afirmisao u Željezničaru. Došao je na Grbavicu 1974. godine i postao standardni prvotimac kod Ivice Osima koji ga je forsirao na mjestu desnog beka. Kao i njegov ilidžanac, pokojni Miljan Štaka, koji je plavi dres s brojem dva nosio šezdesetih godina, odlikovao se oštrim i beskompromisnim startovima, kojima je zaustavljao protivnička krila u prodorima prema golu Željezničara. Najviše utakmica odigrao je u bekovskom paru s Mirsadom Baljićem u timu “Plavih” iz osamdesetih godina.

Branislav Berjan je za “Plave” igrao punih 13 godina i u tom periodu odigrao je preko 300 zvaničnih utakmica i postigao je dva gola. Posljednju utakmicu za Željezničar odigrao je u sezoni 1987./1988. protiv Partizana. Unatoč ponudama Galatasaraja i Sarijespora iz Turske, nije se uspio dogovoriti oko potpisivanja ugovora te odlazi u Švedsku. Tamo igra za Karlstad, tim koji se takmičio u prvoj ligi a zatim je otišao u Štokholm u drugu ligu gdje je bio trener/igrač. Nakon igračke karijere Berjan je ostao u Švedskoj gdje radi kao trener a potom je trenirao i nekoliko nižerazrednih timova u Njemačkoj.

Također, radio je kao trener i u našoj državi gdje je trenirao dječake u omladinskom pogonu Željezničara, Slaviju iz Istočnog Sarajeva, ilidžanski Igman, Borac iz Bosanskog Šamca te je radio i u Emiratima na arapskom pouotoku. Berjan je sa velikim uspjehom vodio juniore FK Slavija. Naime, njegova ekipa se uspjela plasirati u Premijer ligu Bosne i Hercegovine a istovremeno su postali i prvaci Omladinske lige naše države.

Berjan je u karijeri za Željezničar odigrao 16 derbi utakmica protiv gradskog rivala Sarajeva. Sedam puta je slavio pobjedu, osam puta je meč završen bez pobjednika a upisao je samo jedan poraz. Za direktnog protivnika u derbijima najčešće je imao Predraga Pašića, vrlo pokretljivog i brzog igrača, sjajnog driblera, koji je u to vrijeme bio među najboljim krilnim napadačima Jugoslavije. Teško je bilo “držati Paju“, pa je posezao i za oštrijim startovima. Igrao je “muški”, tvrdo, ne štedeći ni sebe ni protivnika.

Ono što malo ljudi zna o ovom igraču je činjenica da je prije dolaska u Željezničar imao nekoliko ponuda iz Sarajeva, Partizana i drugih timova. Čak je jedne prilike potpisao predugovor sa FK Sarajevom dok je bio u Igmanu i tadašnji trener tima sa Koševa Stojan “Stole” Crnogorac, dolazio mu je u više navrata kući, ali zahvaljući njegovom stricu koji je bio direktor “GP Igman” i koji ga je odveo u prostorije “Plavih” na Marijin Dvoru, Branislav Berjan je potpisao za Željezničar.

Ostaje upamćen kao standardni bek Željezničara osamdesetih godina iz sjajnog Osimovog tima, koji ipak nije i pored nespornog kvaliteta, došao do šampionske titule. Željezničar je u tom periodu izgubio u finalu Kupa Jugoslavije, ali je postigao veliki uspjeh u takmičenju za Kup UEFA, došavši do polufinala, kada je bio zaustavljen od Videotona iz Mađarske.

Treba spomenuti i da je Berjan bio sjajan igrač u malom fudbalu.


Mevludin Branković, 1921.ba