Sretan rođendan voljeni Klube

Datum: 17.09.2016. Kategorija: Ostalo

 

95 godine prkosa i slave


 

Godina je 1921., a čovjek po imenu Dimitrije Dimitrijević sa svojom družbom Ludvigom Lepleom, Stjepanom Katalinićem i drugim radnicima iz „Željezničke radionice“ dolazi na jednu neobičnu ideju, a to je sakupljanje novca za kupovinu fudbalske lopte i dresa na kojem bi bila izvezena krila lokomotive sa loptom. No, ideja je bila još veća, a to je organizovanje novog radničkog fudbalskog kluba u sarajevskom podsavezu.

Svi klubovi u to doba bili su nacionalno orijentisani, samo je jedan bio radnički, tako da je ova ideja od samog starta bila pred mnogim poteškoćama.

Željezničar svoju prvu utakmicu igra 17. septembra 1921 na Kovačićima, na starom igralištu, protiv ekipe SAŠK-a i gubi rezultatom 5:1.

Ubrzo su ispunjeni svi uslovi, Željezničar je postao ravnopravnim članom Saveza i od sezone 1921/1922 pa do danas traje ideja, koja je jača od ratova režima i partija.

Ostaće upamćeno i kada su pokušali, da ga ugase 1946. godine, uzimajući najbolje igrače nauštrb kreiranja „najboljeg“ kluba u BiH. Tadašnja vlast je natjerala sve igrače, da pređu u novooformljeni klub Torpedo, preteći današnjem FK Sarajevo. Mnogi igrači su pod prisilom morali preći. No, jedini koji je ostao i rekao „NE“, bio je Joško Domorocki. Njegovo „NE“ učinilo ga legendom kluba.

Poslije toga bilo je uspona i padova u historiji Željezničara, takmičenja u prvoj i drugoj ligi, pa do osvajanja naslova Jugoslavije u sezoni 1971/1972. Nakon domaćih uspjeha, redom su dolazili i međunarodni, igranje protiv velikih europskih ekipa.

Posebno je upamćen 24. april, 1984. godine kada je Klub doživio i neke od svojih najblistavijih trenutaka. U tadašnjem Kupu UEFA, pod vodstvom legendardnog Straussa – Ivice Osima, Željezničara su dijelila tri minuta do finala ovoga takmičenja. Koban je bio 87. minut i pogodak Ćuhajia koji je odveo Videoton u veliko finale.

Ime Željezničara, također se veže i za najbolju omladinsku školu u državi, pa se često kaže Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava u tebi je Grbavica škola fudbala… Željezničar je iznjedrio veliki broj igrača koji su ostavili trag kako na Grbavici tako i u reprezentativnim selekcijama počevši od Pašića, Osima, Smajlovića koji su postavili temelje modernom i prepoznatljivom Želji.

Još jedan značajan događaj u historiji Željezničara je ratni period 1992/1995, gdje je stadion Grbavica bio linija razgraničenja od agresorskih snaga. Stadion i većina trofeja su bili potpuno devastirani, no sudbina radničkog kluba i sam ideal Željezničara je takav da se uvijek vraća jači nego ikad, što se i potvrdilo u godinama što su dolazile.

Prošlo je mnogo a i prolaziće mnogo trofeja kroz Dolinu Ćupova, što Željezničara čini najuspješnijim klubom u ovoj zemlji, no ono što ga čini i najomiljenijim među rajom je sama ideja i filozofija koja veže sve ove ljude ovolike godine.

Hvala ti Dimitrije, što od Želje nema ništa bitnije…

Nedim Kreštalica