Mnogo je motiva i razloga zašto u nedjelju, u 19:00, doći na našu Grbavicu, ali jedan je jedini koji se uvijek izdvajao, radilo se o rođendanu ili ne, i koji će se uvijek izdavajati iznad ostalih, jedno je ime koje slavimo i jedna je ljubav koju volimo bez obzira na sve – ŽELJEZNIČAR!

Nastao je prije 101 godinu. Nije “rođen”, nije “osnovan” i nije “utemeljen”. Već je nastao. Iz ljubavi, iz potrebe, iz ponosa i iz inata. Nastao kao nešto najprirodnije i najčistije. Nastao kao svijetlo u mraku, kao zvijezda vodilja i kao lokomotiva koja vuče kompoziciju naprijed. I opstao kroz ratove, režime i partije, kroz dobro i loše, kroz suze i smijeh i kroz jedan cijeli vijek. Opstao zahvaljujući samome sebi i onima koji su njemu odani, koji u njemu vide smisao, nadu, sreću i mjesto na koje će se skloniti od ostatka svijeta. I danas je samo svoj i onih koji ga vole. I danas, 101 godinu poslije, Željezničar je Željezničar. Radnički klub ljudskih vrijednosti i gospodskih manira.

Nije nikada suvišno pričati o stoljetnoj historiji i tradiciji našeg Željezničara. Ne samo zbog toga što je izuzetno bogata i što više liči na neki dobar, unikatan roman nego na historiju fudbalskog kluba. Već zbog toga što danas, u vremenu i okruženju u kakvom živimo, priča o Željenzičaru je bogatstvo, spas i mir. Nepresušni izvor iz kojeg se crpi snaga za borbu za Željezničar, ali i za druge životne bitke. I temelj na kojem je potrebno odgajati one koji dolaze poslije nas. Gdje god se u prilici, treba da se priča o historiji i tradiciji Željezničara. O osnivanju i životnom putu, o velikim utakmicama, o titulama i uspjesima, o igračkim i trenerskim legendama. Ali i o trnju preko kojeg je morao gaziti, o porazima, o neuspjesima, o nesrećama, o sramotama i o onima koji su mu radili o glavi. Jer jedno bez drugog ne može i jedno sa drugim mora. Da se podsjećamo i da znamo koliko je komplikovan Željezničar i vijek iza njega. I da ništa nije samo crno ili samo bijelo. Odijelo Željezničara kojeg nosi 101 godinu je satkano od svega i svačega, ali ga mora nositi ponosno, a mi, koji smo sebe našli pod skutima tog odijela, moramo da znamo pod čime smo i da ga baš zbog toga čuvamo, držimo čistim i uglednim.

Ali ja neću sada pričati o historiji i tradiciji Željezničara. Ne samo zbog toga što je to nešto što se očekuje za ovakvu prigodu, niti zbog toga što je važnije da o tome pričamo svaki dan, a ne samo za rođendan. Već zbog toga što sav fokus treba da bude na onome što je ispred nas. A ispred nas je proslava 101. rođendana našeg Željezničara. Namjerno ne kažem da je ispred nas “utakmica”. Utakmica je samo fudbalski čin, nešto što dolazi od vikenda do vikenda, i nešto čega Željezničar iza sebe ima na hiljade i još je hiljade ispred sebe. Ono što dolazi će biti sve, a najmanje fudbalska utakmica. Znamo da nam u goste dolazi ekipa Sloge iz Doboja, debitanti u najvišem rangu bosanskohercegovačkog fudbala, “autsajder” na papiru i ekipa koja zaslužuje svako poštovanje, ozbiljnost i oprez, ako se misli ostvariti pobjeda protiv nje. Ali nema te ekipe i tog kluba na ovome svijetu na kojem će biti naš fokus dok Željezničar slavi rođendan. Niti je uopće važno protiv koga Željezničar igra, gdje, u koliko, kakvo će biti vrijeme… Rođendan Željezničara znači ostaviti sve izgovore po strani, odložiti sve obaveze, ne obraćati pažnju na protivnika, termin ili vremenske uslove i podrediti sve dolasku na rođendan i proslavljanju tog rođendana onako kako i dolikuje najvećem bosanskohercegovačkom klubu.

I ovaj rođendan će biti savršena prilika za dvije stvari koje se ističu i koje su, na neki način, naša obaveza, naš dug i ispit za sve nas.

Prva stvar je ta što na rođendan koji je pred nama pada prva godišnjica od proslave 100. rođendana Željezničara. I godinu dana poslije ne postoje riječi kojima se može opisati ono što se uradilo prije godinu dana. Vjerovatno se neće moći opisati još dugo, a pojedini nikada u životu. Što je samo dokaz veličine urađenog, veličine proslave i veličine Željezničara. Slike koje su obišle cijeli svijet i izazvale divljenje i poštovanje i kod onih koji su prvi put čuli za Željezničar jesu velika pobjeda, ali ne i najveća. Najveća pobjeda prije godinu dana je bila spoznaja da za nas ne postoji nemoguće, da smo u stanju sve uraditi i da, kada su stvari posložene onako kako trebaju biti, sa Željezničarom iznad svega, ni nebo nam nije granica. Upravo zbog toga, zbog te spoznaje i onog osjećaja od prije godinu dana, ovoga puta moramo da budemo maksimalno posvećeni, fokusirani, rame uz rame i kao jedno. A to će biti potrebno i zbog druge stvari koja je važna i koja je pred nama.



Kao navijači smo mnogo puta pokazivali našu navijačku zrelost i svijest i pokazali da smo u stanju uraditi ono o čemu ostali ne mogu ni sanjati. Ovoga puta, za 101. rođendan kluba, svi ćemo ponovo biti na velikom ispitu kojeg moramo uspješno položiti. Zbog Željezničara i nas samih. Ovoga puta nisu u pitanju veliki vatrometi, pirotehničke predstave ili spektakularne koreografije. Ovoga puta se od nas traži nešto što je naizgled veoma jednostavno: ponijeti šal. Šal je osnovno navijačko obilježje i lična karta svakoga navijača. U fudbalskoj kulturi i navijačkoj subkulturi šal zauzima posebno mjesto i poseban značaj. Mi, navijači Željezničara, inače ne zaostajemo za običajem nošenja šalova na utakmice. Veliki doprinos tome daje naša himna, naša “Grbavica”, uz koju se hiljade i hiljade šalova diže u zrak istovremeno, a doprinos daju i mnogo lijepi i kvalitetni šalovi koje i klub i navijačka grupa prodaju decenijama, a od kojih su neki stekli kultni status i na Grbavici i van nje. Ali ovoga puta, koliko je važno da što više ljudi dođe na Grbavicu, podjednako je važno da svaki od njih dođe sa šalom Željezničara ili Manijaka. Ko ima šal, neka ga ponese. Ko ima viška šal, neka ga dadne onome ko ga nema. Ko nema šal, a želi da ga uvijek ima, može ga kupiti na stadionu u Fan shopu Željezničara ili The Maniacs Shopu. Osim što su šalovi obavezni za koreografiju koja je zamišljena, poslat će se predivna slika u svijet, slika na kojoj iskonska fudbalska priča kakva je naš Željezničar njeguje osnove fudbalske kulture. I bit će to samo početak što masovnijeg nošenja šalova na utakmice Željezničara i prilika da se pomogne i svojevrsno nagradi rad i kluba i navijačke grupe.

Prije godinu dana smo na neopisiv način proslavili prvih 100 godina našeg Željezničara. Na nama je da ponovo učinimo nešto neopisivo i udarimo čvrste temelje za narednih 100 godina Željezničara. Zbog toga moramo biti ono u čemu smo najbolji: predani, složni i sa jedino Željezničarom u srcu i mislima!

Nedjelja, 18.9.2022. u 19:00, Stadion Grbavica

„Šalovi oko vrata, Željezničar nam u krvi, na Grbavici se slavi stotinu i prvi!“


Almedin Halilović