Naš Željezničar je ispao iz Kupa Bosne i Hercegovine. Sredinom protekle sedmice odigrane su utakmice osmine finala najmasovnijeg fudbalskog takmičenja u našoj domovini, a voljom žrijeba je odlučeno da se na našoj Grbavici, samo 11 dana nakon što su odmjerili snage u okviru prvenstva, ponovo susretnu Željezničar i Tuzla City. Utakmica se, barem sa naše strane, nije mnogo razlikovala od te prvenstvene, ali, nažalost, ispostavila su se tačnim predviđanja autora ove i prethodne/prethodnih najava kada je riječ o ekipi Tuzla Citya i njihovog pristupa ovome susretu. Ambicije Tuzla Citya su neskrivene već godinama, a plasman u toliko željena europska takmičenja je izuzetno brži i lakši kroz Kup, pogotovo uzevši u obzir da se u ovoj fazi takmičenja igra samo jedna utakmica. Stoga je bilo i za očekivati daleko agresivniji i ofanzivniji pristup ionako kvalitetnije i stabilnije ekipe Tuzla Citya, kakav smo i gledali. Ruku na srce, nije ni Željo izgledao toliko loše, pogotovo ne da izgubi rezultatom 4:2. U odnosu na utakmicu u Posušju, izgledao je tri puta bolje. Pa i u odnosu na utakmicu sa Tuzla Cityem u prvenstvu, izgledao je gotovo identično, možda za jedan mali stepenik niže nego tada. Pa i takav, uspio je da ponovo zabije dva pogotka i da na momente izgleda kao ekipa koja ima glavu i rep, koja zna šta hoće i kojoj malo fali da to i ostvari. Ali, ponavljam, sa druge strane smo imali daleko kvalitetniju, ofanzivniju i ozbiljniju ekipu Tuzla Citya, sa mnogo većim ambicijama i željom za osvetom zbog poraza u prvenstvu. Rezultat takvog odnosa snaga su ovoga puta bila četiri pogotka u našoj mreži, a ne jedan. I pored svega toga, malobrojna publika na Grbavici je na kraju meča aplauzom i podrškom ispratila svoju ekipu sa terena, pokazujući po ko zna koji put da ova ljubav ne poznaje baš nikakve granice.
Drugačije nije ni moglo. Što zbog činjenice da je ovoga puta aplauz nakon utakmice bio itekako zaslužen za razliku od aplauza u Posušju, što zbog činjenice da ekipa mora znati da u bitku koja se odigrava u ponedjeljak, prvoga dana novembra, u 18:00, sigurno neće ići sama. Ni pred nju se nema mnogo čega novog reći. U goste nam dolazi ubjedljivo najkvalitetnija ekipa lige, možda čak i najkvalitetnija u posljednjih nekoliko godina. Lider prvenstva sa 33 boda na svome kontu, sa samo jednim porazom u 14 utakmica i ekipa sa izrazito kvalitetnim pojedinicima na većini pozicija te grupa koji nedostatak kvaliteta na određenim pozicijama nadomješta timskom igrom na visokom nivou. Ekipa koja nam je nanijela najteži ovosezonski poraz. I, hajde da je to bilo „samo“ 3:0… Odavno, odavno naš Željezničar nije nadigran kao početkom augusta na Stadionu pod Bijelim Brijegom. Istina, bilo je to tek četvrto kolo i ekipa Plavih je bila daleko nestabilnija i nespremnija nego što je to sada, ali isto tako je to bilo i prije zaleta kojeg je uzeo Zrinjski u posljednje vrijeme. Jedino što je bilo bitno izvući kao lekciju iz te utakmice, a što bi moglo da pomogne ekipi Želje pred susret u ponedjeljak je da se nikada, ni u kom slučaju, ekipa koja stoji iza imena Željezničar ne smije sama postaviti kao apsolutni autsajder i u podređeni položaj, bez obzira u kakvom se stanju nalazila i sa kakvim se problemima suočavala. Bilo koji protivnik, a posebno Zrinjski, takvo nešto će iskoristi maksimalno, a konačni rezultat će biti itekako bolan.
Ispadanjem iz Kupa Bosne i Hercegovine ekipa našeg Željezničara je osjetno produbila krizu u kojoj se cijeli klub već dugo nalazi i koja sve više i više „davi“ našeg voljenog stogodišnjaka. Iako su i kriza rezultata i finansijsko-organizacijska kriza međusobno, uzročno-posljedično povezane, ni jedna od njih ne smije biti izgovor ili prepreka nama, navijačima, koji istinski živimo za ovaj klub da isti pomognemo u ovim teškim trenucima što je više moguće! Iako od početka sezone napominjem(o) da je jednostavno rezultat i sve što ekipa (ne)ostvari u drugom planu, sada je to potrebno istaknuti više nego ikada. Bitka za opstanak kluba se bije na mnogo frontova i na više načina, ali glavni je svakako stadion Grbavica i njegove tribine koje moraju biti što ispunjenije i sa kojih mora ići što glasnija i što jasnija poruka svima, a posebno „našima“, da je Željezničar iznad svega! Iznad svakog pojedinca, iznad svakog ega, iznad svakog problema i iznad svih trivijalnosti i besmislenosti kakve redovno susrećemo van naše Grbavice. Bukvalno, iznad svega! I da podrška njemu ne smije ni u ludili biti uslovljena bilo čime, a pogotovo bilo kime. Pred nama je još jedan težak susret, susret kojeg je nemoguće prognozirati ili predvidjeti u kojem će pravcu ići. Ali ma koliko teško bilo, i u ovaj susret, i iz ovog susreta ćemo samo onako kako jedino i znamo – zajedno i za sveto ime Željezničar!
SVI NA GRBAVICU!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921