Iza nas je, konačno, još jedna reprezentativna pauza! U prethodne dvije sedmice domaća fudbalska takmičenja na bosanskohercegovačkim i europskim stadionima su pauzirana zbog odigravanja utakmica kvalifikacija za Europsko prvenstvo u fudbalu 2024. godine. Reprezentacija naše domovine je kvalifikacije započela domaćom pobjedom nad Islandom rezultatom 3:0 i gostujućim porazom od Slovačke rezultatom 2:0. Kvalifikacije se nastavljaju sredinom juna, a zbog ukupnog stanja u bh. fudbalu teško je, posebno najvjernijim navijačima naših fudbalskih klubova i upućenima u pomenuto stanje domaćeg fudbala ne osjetiti olakšanje što je reprezentativna pauza završena i što se njihovi klubovi ponovo vraćaju na zelene terene.

Dvosedmičnu pauzu ekipa našeg Željezničara je iskoristila kako bi se što bolje, u miru i tišini naše Grbavice, pripremila za nastavak sezone, odnosno njen treći i posljednji dio. Prvu utakmicu u nastavku sezone ekipa Željezničara će odigrati u subotu, u 15:00, protiv ekipe Leotara u Trebinju. Ali prije nego započnemo priču o predstojećoj utakmici osvrnut ćemo se na kraj “uvodnog dijela” proljetnog dijela sezone, odnosno na to kako je ekipa Željezničara otišla na pauzu.

Sloga

Iza ekipe našeg Željezničara je buran početak proljetnog dijela sezone. Niz od osam utakmica u mjesec dana i borba na dva fronta (prvenstvo i kup) su sigurno fizički i psihički iscrpili i ekipu i navijače. Sve je počelo utakmicom osmine finala Kupa Bosne i Hercegovine protiv Leotara na Grbavici. Ekipa Željezničara je slavila tešku, ali zasluženu pobjedu rezultatom 2:1 i plasirala se u četvrtinu finala. Uslijedio je zatim jedan od najbolnijih poraza ove sezone – od Igmana u Konjicu rezultatom 3:1. U prvoj utakmici četvrtine finala Kupa BiH, ekipa Željezničara je na Grbavici pobijedila ekipu Zvijezde iz Gradačca rezultatom 2:1, a zatim i ekipu Slobode u okviru prvenstva rezultatom 1:0, također na Grbavici. U možda i najlošijoj utakmici ove sezone i jednom od najlošijih sarajevskih derbija ikada, Željezničar i Sarajevo su odigrali utakmicu bez golova i pobjednika. Zatim je ekipa Željezničara slavila još jednu tešku i zasluženu pobjedu, ovoga puta kao gost, rezultatom 1:0 protiv Sloge. U uzvratnoj utakmici četvrtine finala Kupa naše domovine,  ekipa Željezničara je kao gost, nakon velikog preokreta, savladala ekipu Zvijezde iz Gradačca rezultatom 3:2.

U posljednjoj utakmici u pomenutom nizu, ekipa Željezničara je ugostila ekipu Sloge na Grbavici i to baš na datum kada se naša Grbavica prije 27 godina vratila nama, našem Željezničaru, gradu Sarajevu i državi Bosni i Hercegovini nakon četverogodišnje okupacije. Prvo poluvrijeme nije ponudilo mnogo toga za vidjeti. Ekipa Željezničara je povela pogotkom Santosa u 22. minuti, ekipa Sloge je izjednačila pogotkom Lalića u 36. minuti i sa rezultatom 1:1 se otišlo na odmor. Drugo poluvrijeme je donijelo potpuno drugačiji pristup i igru ekipe Željezničara od samoga početka. Najprije u 50. minuti Santos postiže svoj drugi pogodak na utakmici za 2:1. U 60. minuti Semir Štilić iz penala postiže pogodak za 3:1, a konačnih 4:1 postavlja Joseph Amoah pogotkom u 78. minuti. Imala je ekipa Željezničara još dobrih prilika za postizanje pogotka tokom cijelog drugog poluvremena, dok je u isto vrijeme onemogućila ekipu Sloge da ozbiljnije ugrozi njen gol. Time je na najbolji način obilježen izrazito važan datum za Željezničar, Grbavicu i sve nas te je na najbolji način okončan početak proljetnog dijela sezone.


Prelomni trenutak utakmice između Željezničara i Sloge na našoj Grbavici (Foto: www.themaniacs.org)


Važno je istaći da su najzaslužniji za pobjedu protiv Sloge, uz svo dužno poštovanje cijeloj ekipi, navijači Željezničara sa tribina Grbavice. Osim što su došli u velikom broju i što su na dostojan način obilježili taj važan dan za sve nas, bili su velika podrška tokom cijele utakmice, a posebno u trenucima kada se utakmica “lomila”. Nekome se može činiti da je uporno forsiranje navijača i priča o njihovom značaju pretjerana, da je više “loženje”, podizanje euforije i samohvalisanje, ali činjenica je da su navijači iz utakmice u utakmicu ono što cijeli klub, a posebno ekipu na zelenom terenu, gura naprijed. Velikom posjetom i podrškom na Grbavici, što masovnijom i glasnijom podrškom na gostujućim utakmicama Željezničara, kroz mnoge akcije i konkretnu pomoć klubu… Sve to navijače Željezničara čini istinskom pokretačkom snagom kluba i osim što su zaslužili da se njihov značaj stalno pohvaljuje i ističe, obaveza svih nas kao navijača je da nastavimo još više, jače, složnije i masovnije biti uz Željezničar.

Sa šestom pobjedom u osam odigranih utakmica za jedan mjesec, ekipa Željezničara je otišla na zasluženi odmor, ostvarivši plasman u polufinale Kupa Bosne i Hercegovine i približavanje vrhu tabele.

Ambicije

Pobjedom nad Zvijezdom u Gradačcu ostvaren je plasman u polufinale Kupa BiH. Pobjedom nad Slogom na Grbavici započet je treći, posljednji dio prvenstva ove sezone. Dvosedmična pauza je svima dobro došla za odmor i što bolju pripremu pred nastavak takmičenja.

Do kraja sezone je ostalo još deset utakmica u prvenstvu. Naš Željezničar se nalazi na četvrtoj poziciji sa 39 bodova. Prvoplasirani je Zrinjski sa 54 boda i dilema o tituli prvaka skoro da nema. Na drugom mjestu je Borac sa 42 boda, a na trećem mjestu je Široki Brijeg sa 40 bodova. Ispod Željezničara, odnosno na petom mjestu, nalazi se Velež sa 34 boda i na šestom mjestu Sarajevo sa 32 boda.

U Kupu Bosne i Hercegovine očekuje nas polufinale u kojem se igraju dvije utakmice, kao i u četvrtini finala, te finalna utakmica na neutralnom terenu. Voljom žrijeba održanog prošle sedmice, naš Željezničar će se boriti protiv Veleža za ulazak u finale dok će drugi polufinalni okršaj biti između Zrinjskog i Tuzla Citya.

Podsjetimo, u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone idu prve tri ekipe iz prvenstva i osvajač Kupa Bosne i Hercegovine. Ukoliko je osvajač Kupa Bosne i Hercegovine jedna od prve tri ekipe u prvenstvu, u kvalifikacije za europska takmičenja ide četveroplasirana ekipa u prvenstvu.

Zbog svojih rezultata u prvenstvu, ekipe Sarajeva i Tuzla Citya su autsajderi u borbi za mjesta koja vode u kvalifikacije za europska takmičenja ili barem imaju minimalne šanse od svih nabrojanih ekipa. To ne znači da ih treba otpisivati i olahko shvatati, ali ako opravdano izuzmemo Zrinjski, borba za ta mjesta će se voditi između Borca, Širokog Brijega, Veleža i našeg Željezničara.

Prvenstveno zbog stanja u kojem se naš Željezničar nalazi, odnosno zbog svih problema sa kojima se dugo vremena suočava, rezultatski pritisak i očekivanja od ekipe su svedena na minimum. Barem dok se ne steknu objektivni uslovi u klubu i ekipi kako bi se borila za određene ciljeve. To “pravilo”, postavljeno prije više od godinu i pol, važilo je, važi još uvijek i još će važiti. Od ekipe kao kolektiva i svakog pojedinca se ne traži mnogo, samo da budu najbolji što mogu biti, da dadnu svoj maksimum, da budu maksimalno fokusirani i istrajni i da budu maksimalno svjesni gdje i za koga igraju. Pa kakav god rezultat bio.



Međutim, činjenica je da u bosanskohercegovačkom fudbalu sve nabrojano, uz veliku podršku navijača i pozitivnu atmosferu, može dati ozbiljan rezultat bez obzira na to ko čini ekipu. Upravo to je dovelo ekipu Željezničara u poziciju da se sada bori za trofej i učešće u kvalifikacijama za europska takmičenja naredne sezone. To je činjenica od koje ne smijemo bježati bojeći se “pucanja pod pritiskom”, već je moramo shvatiti kao veliku priliku. Posebno kao veliku priliku za sami klub kojem je svaki uspjeh, sportski ili finansijski, itekako dobro došao. Ovo ne znači da rezultatski pritisak i očekivanja od ekipe rastu. Naprotiv, ona ostaju nepromijenjena. Ovo samo znači da se ekipa popela na stepenicu više na kojoj će morati biti još bolja u onome što navijači od nje jedino traže, te da će i navijači morati biti još veća podrška nego do sada kako bi što više olakšali ekipi. Najvažnije u ovoj borbi je je da se ni ekipa, ni navijači ne smiju bojati ni uspjeha, ni neuspjeha, da idu korak po korak, i da se ne smije ni korak unazad bez obzira na sve. Najvažnije je ići naprijed i samo naprijed, što je bolje moguće. Rezultat, sigurno, neće izostati.

April

Nakon što je okončan “uvodni dio” proljetnog dijela sezone i nakon dvosedmične pauze, pred nama su dva mjeseca fudbala u kojima će se naš Željezničar boriti i za trofej i za plasman u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone. Prvi od ta dva mjeseca je april, kojeg možemo nazvati i “sredinom” proljetnog dijela sezone, a za Željezničar će biti izrazito težak i zahtjevan.

Utakmicom protiv Leotara u Trebinju koja se igra u subotu, 1. aprila, naš Željezničar će okončati pauzu i započeti burni april. Već 5. aprila Željezničar će gostovati Veležu u Mostaru, u prvoj utakmici polufinala Kupa Bosne i Hercegovine. Zatim slijedi utakmica protiv Tuzla Citya na Grbavici (8./9. april) i protiv Zrinjskog u Čitluku (15./16. april). Uzvratna utakmica polufinala Kupa protiv Veleža na Grbavici se igra 19. aprila. Plavi će zatim na Grbavici dočekati Široki Brijeg (22./23. april), te ići u goste Borcu u Banja Luku 26. aprila. Posljednju utakmicu u aprilu Željezničar će odigrati protiv Igmana na Grbavici (29./30. april).

Dovoljno je samo pročitati imena protivnika i to što će ekipa Željezničara igrati u tri od četiri srijede u aprilu da kažemo da nas čeka izrazito težak i zahtjevan mjesec. Dodajmo na to da će ekipa u prvenstvu igrati protiv direktnih konkurenata za mjesta koja vode u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone i protiv ekipa koje se nalaze u direktnoj borbi za opstanak. Također, ekipa Željezničara će gostovati ekipi Zrinjskog o kojem je suvišno trošiti riječi. I na kraju, ekipu Željezničara očekuje polufinale Kupa protiv ekipe Veleža, koja je i jedan od konkurenata za plasman u kvalifikacije za europska takmičenja i kroz prvenstvo.

Zbog toga će podrška navijača prije svega, a zatim i maksimalna posvećenost, istrajnost i borba cijele ekipe i cijelog kluba, morati biti na najvišem mogućem nivou. Ponavljamo, nije više riječ o floskulama i “loženju”. Kao što je navedeno iznad, činjenica je da se Željezničar sada nalazi u pravoj borbi za trofej i nastup u kvalifikacijama za europska takmičenja naredne sezone. Prava borba zahtjeva prave borce i pravi pristup i u njoj nema mjesta za slabost, dvoumljenje i odustajanje. A posebno nema mjesta svemu onome što Željezničaru može nanijeti samo štetu, a nikakvu korist. Nema mjesta za gledanje unazad, za osobe i događaje iz prošlosti i za lične interese prije interesa Željezničara, ukoliko želimo iz ove borbe izaći što uspješniji.

Trebinje

La experiencia que he tenido con Prozac no ha sido muy buena, ya que en muchas ocasiones, sobre todo en mi trabajo (soy profesora), he tenido muchos síntomas asociados a esta toma.

Ekipa našeg Željezničara će u subotu, 1. aprila u 15:00, na Stadionu Police u Trebinju odigrati utakmicu protiv domaće ekipe Leotara.

Bit će to četvrti ovosezonski okršaj između ove dvije ekipe. Prva utakmica odigrana između ekipa Željezničara i Leotara ove sezone je ujedno prva ovosezonska utakmica, odigrana u prvom kolu prvenstva na Grbavici. U ne baš zanimljivoj i kvalitetnoj utakmici, ali zato u odličnoj atmosferi, ekipe Željezničara i Leotara su odigrale utakmicu bez pobjednika koja je završena rezultatom 1:1. Druga utakmica je, baš kao i utakmica pred nama, odigrana u Trebinju, prvog dana u mjesecu (tada oktobru, sada aprilu) nakon reprezentativne pauze i sudio je isti sudija koji će suditi i ovu utakmicu. Upravo je tu utakmicu u Trebinju obilježio glavni sudija svojim sramotnim i, najblaže rečeno, tendencioznim suđenjem u korist domaće ekipe. To je možda i utakmica u kojoj je ekipa našeg Željezničara najviše oštećena od strane sudija ove sezone. Ali naša ekipa je, i pored svega toga, zasluženo slavila pobjedu rezultatom 1:0. Treća utakmica između ove dvije ekipe bila ujedno je i prva utakmica proljetnog dijela sezone. U okviru osmine finala Kupa Željezničar je na Grbavici slavio pobjedu rezultatom 2:1. I ta utakmica je odigrana u odličnoj atmosferi i bila je puna uzbuđenja, preokreta, crvenih kartona, penala i lijepih pogodaka. Na kraju (bukvalno na kraju, jer je ekipa Željezničara pobjednički pogodak postigla pred sami kraj utakmice) su sarajevski Plavi zasluženo slavili plasman u narednu rundu takmičenja.


Zasluženo slavlje ekipe Željezničara u posljednjoj utakmici protiv Leotara u Trebinju (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


O važnosti utakmice pred nama za Željezničar je suvišno pričati, ali ništa manju važnost neće imati ni za Leotar. Ekipa Leotara se nalazi na desetom mjestu sa 23 boda, koliko imaju i Sloga na 11. mjestu i Tuzla City na devetom mjestu. To su samo dva boda više od posljednjeplasiranog Igmana, ali i bod manje od Posušja na osmom i Slobode na sedmom mjestu. Dakle, ekipu Leotara čeka grčevita borba za opstanak u ligi i svaki bod će joj biti od ogromnog značaja.

Ono na što ekipa našeg Željezničara mora obratiti pažnju jeste učinak ekipe Leotara kao domaćina. Ekipa iz Hercegovine je u 11 domaćih utakmica u prvenstvu ubilježila pet pobjeda (nad Veležom, Slogom, Širokim Brijegom, Tuzla Cityem i Sarajevom), tri remija (protiv Slobode, Zrinjskog i Igmana) i tri poraza (od Posušja, Željezničara i Borca), i to sve uz gol-razliku od 14 postignutih i šest primljenih pogodaka.

Ali ono na što će ekipa Željezničara morati obratiti posebnu pažnju jesu sudije, odnosno glavni sudija utakmice Frano Jelić. Iznad je spomenuto da je Frano Jelić sudio posljednji okršaj između ekipa Željezničara i Leotara u Trebinju, početkom oktobra prošle godine, i da se na toj utakmici svojski potrudio da što više ošteti ekipu Željezničara. Zbog čega, to je poznato samo njemu. Ali je činjenica da je ekipi Leotara dozvoljena izrazito gruba igra bez sankcionisanja, da je dosuđeno mnogo pogrešnih odluka, od sitnih kao što je aut, pa sve do neopravedno poništenog pogotka ekipe Željezničara, te da je uopćeno imao bahato i bezobrazno ponašanje prema svakom pojedincu i cijeloj ekipi Željezničara. Zbog toga je ta pobjeda rezultatom 1:0 od ogromnog značaja. S obzirom na reputaciju i “kvalitet” suđenja Frane Jelića, na položaj ekipa Leotara i Željezničara na tabeli i na nekoliko prethodnih utakmica ekipe Leotara u kojima su imali značajnu sudijsku pomoć, ekipa Željezničara i svi navijači moraju biti spremni na najgore scenarije, te se i igrom i u glavi izdignuti iznad Frane Jelića i onoga što se od njega očekuje.


Frano Jelić – sinonim za užasnog sudiju kojem su nefudbalski interesi iznad svega (Foto: www.sportsport.ba)


Zajedno

Ono što će biti najveća prednost ekipi Željezničara u subotnjoj utakmici protiv Leotara u Trebinju, i ono što bi moglo biti presudan faktor za pobjednika u toj utakmici jesu navijači Željezničara.

Nakon što su dvije godine iz Leotara odbijali primiti gostujuće navijače iz tragikomičnih razloga (jer se zabrana dolaska gostujućim navijačima nije odnosila na navijače svih klubova) i nakon više od 12 godina od posljednjeg pojavljivanja navijača Željezničara u Trebinju, došlo je vrijeme da se pjesma voljenom Klubu zaori u gradu na jugu naše Bosne i Hercegovine. Manijaci su najavili svoj dolazak u velikom broju, a još uvijek ima dovoljno vremena da oni koji su i u najmanjoj mogućnosti da odu na ovu gostujuću utakmicu to i učine. Posljednji put je Željezničara u Trebinju bodrilo oko 150 Manijaka. U prošlosti je taj broj znao biti i daleko veći, a anegodte sa tih gostujućih utakmica se i danas prepričavaju među navijačima. Ovoga puta svi moramo dati sve od sebe da ova posjeta Trebinju i podrška Željezničaru bude jedna od najbrojnijih i najboljih. Sama predstava Manijaka u Trebinju će, bez obzira na dešavanja na terenu, biti najbolja uvertira za utakmicu protiv Veleža u Mostaru koja se igra 5. aprila, ali i za ono što slijedi do kraja sezone. Trebinje je daleko, Leotar nije atraktivan protivnik i finansijska situacija nije idealna. Ali za Manijake ne smiju postojati izgovori već razlozi i načini zašto i kako bodriti Željezničar, nije bitno gdje i kada.


U Trebinje kao nekada! (Foto: Facbook/The Maniacs)


Borba koja očekuje našeg Željezničara i nas, kako u subotu u Trebinju tako i u cijelom aprilu pa sve do kraja sezone će biti teška, zahtjevna i iscrpna. Bit će prepuna svega i svačega. Ali u toj borbi ne smije biti stajanja i odustajanja ni jednog trenutka bez obzira na sve, ne smije biti ničega iznad interesa i dobrobiti Kluba i ne smije biti ni trunke pritiska i straha. U toj borbi, koja je velika prilika za sve nas, samo je jedna formula za uspjeh – masovno, jako, naprijed i zajedno!


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.