Ekipa našeg Željezničara ovoga vikenda, tačnije u nedjelju, gostovat će ekipi Borca na Gradskom stadionu u Banjaluci. Iako je do sada bio običaj da najave budu objavljene dan ili dva prije utakmice, te da se u njima stavi fokus na ekipu i samu utakmicu, ovoga puta je u pitanju nešto drugačije…
Da bude jasno na početku: iako to već duže vrijeme ne zaslužuje, ekipa će dobiti pažnju, u najavi koja će se ticati same utakmice i onoga što ćemo gledati na terenu, i to uobičajno dan ili dva prije utakmice. Ali fokus ove najave je na nečemu drugom i njen cilj je izrazito važan i za samu ekipu.
Foto: www.themaniacs.org
Riječ je o gostovanju Manijaka u Banjaluci, na pomenutoj utakmici između našeg Željezničara i Borca.
Kao šo su to činili širom države i cijelog svijeta, Manijaci će i u Banjaluci biti uz ekipu i biti njena najveća podrška, snaga i motiv za pobjedu. Ali da bi ekipu natjerali na njen maksimum, Manijaci će morati biti na svome maksimumu.
To prije svega znači da će se Manijaci morati u što većem broju pojaviti u nedjelju na Gradskom stadionu na sjeveru Bosne i Hercegovine.
Sasvim je jasno da je stanje u bosanskohercegovačkom fudbalu takvo da na gostujuće utakmice svog tima odlaze oni “najvatreniji” i “najzagriženiji”. I to je nešto na što smo svi navikli, a ne bi trebali. Jer bodriti svoj klub u gostima ništa nije manje važno nego ga bodriti na svome stadionu. I sama razlika da postoje neki koji su “manje vatreni” i “više vatreni” je bezvezna.
Ali, filozofiranje na stranu, čak i ovdje postoje ta gostovanja na koja moraju da idu svi. Vatreni ili ne, zagriženi ili ne, navijači ili simpatizeri, “ultrasi”, “kežualci” ili “šabani”, mlađi ili stariji, ovakvi ili onakvi… Jednostavno, svi su obavezni poći na određeno gostovanje.
Ovo je jedno od njih, jer ovo gostovanje je više od samog fudbala. Nekome je dovoljno samo reći “Željezničar i Manijaci u Banjaluci”, pa da shvati o čemu se radi. Nekome je potrebno malo više detalja, malo bolji poziv ili da se u njemu probudi malo više volje. Ali priča se uvijek završi na isti način – sada nam je potreban svaki čovjek.
Vrlo dobro je poznato rivalstvo između našeg Željezničara i banjalučkog Borca. Rivalstvo je staro preko 75 godina i protkano je svime i svačime – od vrlo sličnih korijena iz kojih su nikli klubovi, preko velikih međusobnih okršaja za najveće uspjehe, pa do današnje dijametralne, suštinske različitosti između klubova. Rivalstvo je zbog toga poprimilo izvanfudbalske oblike i okvire. I kao takvo je dodatni motiv za navijače jednog kluba, u ovom slučaju nas, da budu uz svoju ekipu kada gostuje ekipi i navijačima onog drugog kluba.
Dodatnu dimenziju daje i trenutna konstalacija snaga i mogućnosti između našeg Željezničara i Borca.
O nama se nema mnogo novog za reći. Nakon ivice ponora po kojoj smo plesali, uspjeli smo se odmaknuti od nje vlastitim snagama i sada smo tu gdje jesmo – sami uz svoj klub, boreći se za njega na sve načine sa jednim ciljem: da ga postavimo na zdrave noge i vinemo u visine kojima pripada. Put na kojem smo je težak, odvratan, prepun dušmana i traži mnogo, ali dokle god je u pitanju Željezničar i sam njegov opstanak, odustajanja i kalkulisanja nema. I sa time se sva priča završava.
Sa druge strane Borac je postao sinonim za sve ono loše u bosanskohercegovačkom fudbalu. Klub koji je postao politički projekat, vođen diletantima i osobama, najblaže rečeno, sumnjivog morala, te nemilice finansiran od strane javnog novca i pod zaštitom svih – od sudija na terenu do sudija u sudovima. Kao takvi se, na žalost i očekivano, nalaze u vrhu bosanskohercegovačkog fudbala.
Foto: wwwthemaniacs.org
Upravo zbog te suštinske razlike, zbog onoga što mi trenutno predstavljamo i zbog onoga što Borac trenutno predstavlja, obaveza svih nas, i kao navijača Željezničara, i kao ljubitelja bosanskohercegovačkog fudbala je da se suprotstavimo takvom Borcu, na njegovom stadionu, pred njegovim navijačima i svima onima koji su od Borca napravili najomraženiji klub u državi bez konkurencije. I da u tom suprotstavljanju damo sve od sebe, počevši od velike brojke i masovnosti.
Posebna draž je rivalstvo između dvije navijačke grupe.
Svako ko iole prati bosanskohercegovački fudbal poznaje i navijačku scenu u Bosni i Hercegovini. Samim tim mu je poznato rivalstvo između Manijaka i Lešinara.
Iako je to rivalstvo dugo, burno i puno anegdota sa obje strane, ovdje nećemo hronološki nabrajati zbog čega je to rivalstvo nastalo i došlo na jedan visok nivo. Ovdje želimo istaći da su okršaji između ove dvije navijačke grupe na stadionu posebni i gotovo uvijek spektakl.
Lešinarima i njihovim “spektaklom” se nećemo baviti i ne treba nas zanimati. Ono što je najvažnije i jedino važno uopće jeste spektakl kojeg će Manijaci ovoga puta napraviti. Različite su definicije, shvatanja i zamisli navijačkog spektakla jedne grupe. Ali ni u jednom slučaju taj spektakl ne dolazi sa malim brojem ljudi. Štaviše, sama brojka je nekada spektakl za sebe. Tako i spektakl kojeg Manijaci pripremaju u nedjelju zahtjeva veliki broj ljudi koji će ga sprovesti u djelo.
Za svakoga ko i na najmanji način razumije i osjeća navijački život, jedno ovakvo gostovanje i spektakl je prava poslastica koja se ni pod razno ne propušta.
Foto: www.themaniacs.org
Ipak, ostavivši po strani i rivalstvo između klubova, trenutni odnos snaga i rivalstvo između dvije navijačke grupe – Manijaci su itekako zaslužili da budu ispoštovani, i to ne samo sa velikom brojkom u Banjaluci.
Naša navijačka grupa je vrlo brzo od svoga nastanka postala neizostavan dio porodice Željezničar i jedan od njena tri stuba, uz naš stadion Grbavicu i sam klub. To “trojstvo” zajedno čini jednu plavu priču mnogo veću od fudbala. I bez jednog od ta tri stuba naše priče, ona nije i ne može biti potpuna.
Kroz svoje postojanje Manijaci su bili na službi Željezničaru i u borbi za njegovo dobro bezbroj puta. Zato su, jel’te, i nastali. I za uzvrat nikada nisu tražili ništa i ni od koga. Jednostavno, priča o Manijacima je priča o čistoj ljubavi prema klubu bez ikakvih interesa.
Iznad je spomenuto da smo kao klub nedavno bili na ivici ponora i opasno plesali po njoj. Svima su još izrazito friška sjećanja na to i nema potrebe da se podsjećamo osim na jednu stvar. Klub su od te ivice ponora odmakli upravo Manijaci. Svojim aktivnim djelovanjem na razne načine uspjeli su da zaustave opasan ples koji je vodio u ponor, a zatim i da animiraju sve navijače na veliku podršku kojom se klub udaljio od ponora. Naravno, daleko smo kao klub od idealnog i onog što zaslužujemo. Ali i ovo sada što imamo je bolje od onoga što smo imali donedavno. Korak naprijed je korak naprijed, kakav god da je. A za ove korake naprijed kojeg čini klub najzaslužniji su upravo Manijaci i oni koji su ih pratili u podršci.
Foto: www.themaniacs.org
Ponavljamo, kao klub smo daleko od idealnog, ali u boljoj poziciji nego što smo bili, i za to zasluge idu prvenstveno Manijacima. Već sada, a posebno u budućnosti neće biti načina da im se zahvali za sve što su učinili za klub, iako oni nikakvu zahvalu ne traže. Ali ono što se može učiniti iz poštovanja prema onome što su oni učinili jeste – stati masovno uz njih, bukvalno, na tribini. I to bi trebao da učini svako ko iole nosi Željezničar u srcu.
Utakmica pred nama, utakmica u Banjaluci protiv Borca na njegovom stadionu je idealna prilika za to!
Manijaci su i svojim djelima u “navijačkom svijetu” stekli veliko poštovanje, i to od najvećih rivala. Svojim djelima u “civilnom društvu”, svojim humanitarnim i patriotskim angažmanom zaradili su poštovanje cijele javnosti. A da ne govorimo o tome koliko su vlastitih grešaka ispravili i visokih cijena platili da bi sada bili na tom nivou.
Bliži se i 36. rođendan Manijaka. Nekome to možda ne predstavlja nešto značajno jer 36 i nije neki značajan broj u običnom životu. Ali 36. rođendan naše navijačke grupe je ogromna stvar. Posebno kada znamo koliko je ta grupa važna u našoj plavoj priči, kada znamo šta je sve učinila za naš klub i šta je sve prošla da bi došla na ovaj visoki nivo i učinila nas sve ponosnima. Najmanje što možemo uraditi za tu grupu i za njen rođendan je – biti uz nju i biti dijelom nje, makar na tih 90 minuta. Ne samo za vikend u Banjaluci već i utakmicama koje dolaze poslije.
Manijaci u Banjaluci, nekih 34-35 godina prije…
Uostalom, da se ne lažemo, teško da postoji neko ko voli Željezničar svim srcem a da se ne osjeća, makar najmanje, Manijakom. Teško da postoji neko ko se ne osjeća dijelom grupe. Teško da postoji neko kome je svejedno kada su Manijaci u pitanju. Teško da postoji neko ko makar jednom nije kročio na tu južnu tribinu naše Grbavice i stao iza plavo-bijelih zastava. Možda se mišljenja o Manijacima i njihovom načinu podrške klubu razlikuju od pojedinca do pojedinca. Ali da postoji neko ovakav – teško.
Zbog svega toga, najveća obaveza svih nas u ovom trenutku je jasna – biti uz Manijake, biti dijelom Manijaka i to biti prvo na Gradskom stadionu u Banjaluci u nedjelju.
Utakmica se igra u 15:15. Odličan termin. Dovoljno kasno da se ne krene prerano, i dovoljno rano da se ne vrati prekasno. Istina, ovakvo gostovanje iziskuje da mu se posveti cijeli jedan dan. Ali za ovakvo gostovanje to, iskreno i vrijedi. Ima taj jedan dan u godini rezervisan za cjelodnevno klackanje u autobusima, torturu policije, pjesmu, zajebanciju, raju, Želju i bez svega ostalog. Ovo je taj dan!
Svako ima dovoljno vremena da očisti cijelu nedjelju od obaveza ili da ih završi i prije nedjelje. Svako ko eventualno radi ima dovoljno vremena da se “oslobodi” za taj dan.
Izgovora ne može biti. Ako je posljednji put za Banju Luku moglo krenuti preko 350 osoba, a bio je četvrtak, izgovora i ne smije biti. Čak i taj posljednji polazak za Banju Luku mora da nam bude dodatni motiv, znajući da je kod domaćina prevladao toliki strah da je tih 350 osoba vraćeno kući i prije Banja Luke. Valjda je strah malo splasnuo do sada…
Foto: www.themaniacs.org
Za ovo gostovanje organizovan je prijevoz autobusima. Cijena iznosi 35 KM. Uplate se primaju u The Maniacs Shopu na našoj Grbavici, i to u srijedu, četvrtak i petak, od 14:00 do 18:00.
Nakon što ispunimo prvu dužnost i uplatimo gostovanje, ne preostaje nam ništa drugo nego da čekamo da svane nedjelja, da toga dana obavezno svežemo svoj šal oko vrata, ispoštujemo sve upute i zajedno, masovno se zaputimo u Banja Luku da pokažemo sebi i ostalima ko smo i šta smo!