---

Posljednja reprezentativna pauza za aktuelnu sezonu u bosanskohercegovačkom fudbalu je završena i “Plavi” se vraćaju u tešku, ali važnu borbu. Pred nama je preostali dio sezone, odnosno njen treći dio i dva mjeseca u kojima moramo ispuniti samo jedan cilj. Sezona se nastavlja u petak, 29. marta, kada će naš Željezničar u okviru 24. kola od 20:00 na našoj Grbavici dočekati mostarski Velež.

Onima koji gaje identične simpatije prema Željezničaru i fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, minula pauza je bila nastavak razočarenja. Reprezentacija Bosne i Hercegovine je poražena u baražu kvalifikacija za UEFA Evropsko prvenstvo u Njemačkoj od reprezentacije Ukrajine rezultatom 2:1. I to preokretom, u posljednjim minutama, pred 13.000 navijača na Bilinom polju u Zenici. Onima koji gaje nešto manje simpatije prema fudbalskoj reprezentaciji naše države nego prema Željezeničaru, ovaj poraz nije nikakvo iznenađenje i samo je kap u moru razočarenja cijelim bh. fudbalom. Ali ono što je zajedničko za sve jeste: priča o baražu i reprezentaciji je iza nas, zaključena kako je zaključena i vraćamo se našem Željezničaru.

Pred nama je 24. kolo, odnosno drugo kolo trećeg, posljednjeg dijela sezone. Sa njime počinju i konačne bitke za što bolji plasman svake ekipe, a našem Željezničaru ono donosi i derbi susret sa starim rivalima – Veležom iz Mostara.

“Plavi” u ovu utakmicu ulaze nakon dvosedmičnog odmora, ali i 12. poraza u gostima ove sezone, od Zrinjskog na Stadionu pod Bijelim brijegom rezultatom 2:0. O njemu se i nema mnogo toga za reći jer nismo vidjeli ništa novo i neočekivano, ali može poslužiti kao najbolji poziv i motiv za što bolje predstave i partije na Grbavici, jer je očigledno da ćemo se van nje još patiti. S toga, svaki osvojeni bod na njoj je višestruko vrijedan i korak bliže ka zacrtanom cilju.

---

---

Naredni protivnik u borbi za taj cilj je Velež, ekipa koja ne briljira u dosadašnjem dijelu proljetnog dijela sezone, ali ekipa protiv koje sigurno ništa nije jednostavno i lahko. “Rođeni” su, ako izuzmemo susret osmine finala Kupa Bosne i Hercegovine protiv Tuzla Cityja u Mostaru (3:2), tek u posljednjem kolu ostvarili svoju prvu pobjedu ove godine u prvenstvu. Na Stadionu Rođeni savladali su Igman rezultatom 2:0, pogocima Nermina Haskića u 12. i Ante Hrkaća u 35. minuti. Time su se održali na trećem mjestu sa 39 osvojenih bodova i ostali na dobroj poziciji u borbi za plasman u kvalifikacija za UEFA Evropsku konferencijsku ligu iduće sezone.

Velež je, uzevši u obzir rezultate Sarajeva i Zrinjskog ovog proljeća, sigurno mogao ostvariti više. Naravno, ne treba izostaviti Slogu koja se zasluženo nalazi tik iza Veleža, na četvrtom mjestu i sa jednim bodom manje. Ali činjenica je da ekipa Veleža u dosadašnjem dijelu proljetnog dijela sezone ne izgleda onako ubjedljivo, čvrsto i sigurno kako je izgledala u jesenjem dijelu sezone. Ima tu i do nedostatka sreće u pojedinim momentima, ima i do određenih nedostataka u igračkom kadru , ali opći utisak je da je, barem do ovoga trenutka, ekipa Veleža u cjelini u određenoj vrsti stagnacije.

---

---

Naravno, u pripremi za utakmicu protiv Veleža ne smije se uopće pouzdati u to. I iza Veleža je dvosedmična pauza, a ispred borba u kojoj će biti potreban viši tempo, viša fizička sprema, viša koncentracija i veće zalaganje. To od ekipe Veleža, koliko god ona imala “mana”, pravi vrlo opasnog protivnika. Zbog suspenzije zbog žutih kartona Veležu će u predstojećoj utakmici nedostajati Saša Domić koji je ove sezone sakupio deset nastupa i jednu asistenciju, te od ranije povrijeđeni Dino Hasanović. Izuzev njih, Deanu Klafuriću, šefu stručnog štaba Veleža, na raspolaganju će biti svi fudbaleri i od ekipe Veleža na Grbavici možemo očekivati njen maksimum.

Ekipa našeg Željezničara, sa druge strane, u ovaj susret ulazi sa malo više problema u igračkom kadru od Veleža. Zbog suspenzije zbog žutih kartona šef stručnog štaba Bruno Akrapović neće moći računati na Stefana Radinovića, Haruna Karića i Amera Hiroša. Dodamo li tu i povrijeđene Josepha Amoaha i Charlesa Bismarka, čiji statusi još uvijek nisu poznati, te pravilo o U-21 igračima, čini se kako će Akrapović imati mnogo problema prilikom sastavljanja ekipe za okršaj s Veležom. To se prije svega odnosi na sredinu terena i krilne pozicije, što je u formaciji koju Akrapović forsira ključni segment. Koliko će ovoga puta trebati savršen omjer između “kreativne” i “razbijačke” sredine, iznad svega će biti potrebna “trkačka” sredina. Bekovi će morati izlaziti više prema naprijed dok će krila podjednako morati pomagati u defanzivi, prodirati prema golu i praviti prostor za napad ofanzivni dio veznog reda. A sami napadači će morati iskoristiti svaku priliku koju dobiju jer se ne smije pouzdati u to da će ekipa Veleža, odnosno njen ofanzivni dio, propuštati svoje prilike. I najvažnije od svega, a što se ispostavilo kao dobar recept ovoga proljeća na Grbavici, svaki nedostatak će se morati nadomjestiti trkom i pritiskom – na svakog pojedinca u protivničkoj ekipi, na svaku liniju protivničke ekipe i na svakom kvadratnom metru terena. Bez obzira ko će tog dana nositi sveti dres Željezničara.

---

---

Ono što može biti prednost ekipi našeg Željezničara jeste sam domaći teren. Iako su, uglavnom, te floskule o domaćim i gostujućim terenima i ekipama stvar prošlosti zbog evolucije fudbala. Dvije domaće utakmice koje su “Plavi” igrali ovoga proljeća daju za pravo svima da se nadaju pozitivnom rezultatu. Podsjetimo, u prvoj utakmici proljetnog dijela sezone, ekipa Željezničara je remizirala sa aktuelnim prvakom Zrinjskim (0:0) u utakmici u kojoj je zaslužila više, te je ubjedljivo savladala favorizovano Sarajevo (3:0) nadigravši ga u svakom segmentu igre. Istina, od utakmice sa Sarajevom, odnosno posljednje utakmice na Grbavici, prošlo je skoro mjesec dana i u tom periodu smo vidjeli dva poraza u gostima, od Zvijezde 09 i Zrinjskog. Ali u ovoj situaciji, gostujuće utakmice treba posmtarati potpuno odvojeno, kao zaseban fenomen (da, fenomen, ništa manje, ništa više). Domaće utakmice ovoga proljeća nam daju za pravo da se nadamo i samoj ekipi mogu i moraju poslužiti kao primjer kako se treba igrati na Grbavici.

---

---

Željezničar i Velež su već dva puta odmjerili snage ove sezone i oba puta je završeno identično – pobjedom Veleža rezultatom 1:0. Najprije 4. septembra u Mostaru, zatim i 8. decembra prošle godine na našoj Grbavici. Ako se za prvu utakmicu u Mostaru može reći da je Velež zaslužio pobjedu, iako je tu utakmicu obilježio pogodak Haskića u 90. minuti i izrazito neujednačen kriterij glavnog sudije Miloša Gigovića tokom cijelog susreta, to se sigurno ne može reći za drugu utakmicu na Grbavici. U utakmici odigranoj u odličnoj atmosferi, presudila je jedna greška i mnogo neiskorištenih prilika ekipe Željezničara za pogodak. S toga je ekipa Veleža svojevrsni “dužnik” ekipi našeg Željezničara.

---

---

Inače, ovo će biti 133. međusobni duel sarajevskih “Plavih” i mostarskih “Rođenih”. Rivalstvo koje traje skoro 80 godina je iznjedrilo velike fudbalske predstave u kojima su glavni akteri bili ove dvije ekipe, a obje se smatraju kultom bosanskohercegovačkog fudbala. Štaviše, oba od svojih fundamenata, pa do krajnje površnosti, imaju više sličnog i zajedničkog nego različitog. Željezničar je uspješniji u međusobnim duelima sa 64 pobjede, Velež ih ima 38, a 30 utakmica je završeno bez pobjednika. Posljednju pobjedu nad Veležom naš Željezničar je slavio 7. maja prošle godine na Grbavici rezultatom 2:1. U okršaju koji je u mnogome pomogao da Željezničar izbori plasman u kvalifikacija za UEFA Evropsku konfernecijsku ligu, i to upravo ispred Velež. Golove za pobjedu su postigli Santos i Dženan Haračić, dok je za Velež strijelac bio Nemanja Anđušić.

---

---

Velika podrška navijača se podrazumijeva i to je nešto u što ne treba sumnjati. Međutim, i rukovodstvo našeg Željezničara morat će preduzeti konkretne korake i biti konkretna podrška ekipi u ovim trenucima. Potpuno jasno je da će se ekipa Željezničara do kraja sezone boriti za opstanak u najvišem rangu. Bolno, ali to je naša realnost. I potpuno je jasno da ekipa ima problema, nedostataka i “rupa”. Također bolno, ali i to je naša realnost. Sama ekipa i snosi najveći dio krivice za trenutno stanje. Nepobitna činjenica. Podrška navijača nikada nije i nikada neće biti upitna i oni nisu u fokusu. Ovoga puta dio pritiska i krivice snosi i rukovodstvo kluba, počev od sportskog direktora pa do najviših funkcionera. Uoči početka proljetnog dijela sezone jasno je naglašeno da će morati biti konkretna, jasna i velika podrška cijeloj ekipi, a posebno Bruni Akrapoviću. Takva podrška znači da će rukovodstvo kluba morati sastaviti jasan plan i zacrtati jasne ciljeve do kraja sezone. To znači da će morati pružiti ekipi sve što su u mogućnosti kako bi ona ispunila te ciljeve, ali isto tako, na najuljudniji mogući način, dati joj do znanja da nema imunitet od sankcija bilo kakve vrste. Jednostavno, rukovodstvo kluba i ekipa će morati što prije naći zajednički jezik i zajedno, najjače, vući za isti kraj do kraja sezone. Situacija je takva da svi alarmi moraju biti upaljeni, sve ono što koči i sputava mora biti ostavljeno po strani i pobjeda u važnoj bitki za sam klub mora biti ostvarena. Tek na to dolaze navijači a oni, ovakvi kakvi su, bit će ništa manje nego najveći mogući vjetar u leđa.

Nema sumnje da će svako ko nosi Željezničar u duši, pa makar i u nekoj maloj količini i u nekom njenom udaljenom ćošku, ispuniti svoju obavezu u petak, 29. marta, u 20:00. Nema sumnje da ćemo i ovoga puta ispuniti tribine naše Grbavice i napraviti odličnu atmosferu, uprkos svemu i svim mogućim, jeftinim izgovorima. I nema sumnje da ćemo takvi biti, ne samo sada, već i do kraja sezone. Naš Željezničar nas treba i osim nas nikoga drugog i nema. Zajedno, u nove bitke i, nadamo se, nove pobjede!

---

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.