---

Jedan dio pjesme „Kažu“, koju je 2013. godine otpjevao bosanskohercegovački band Dubioza Kolektiv, glasi: „Kažu, spale su nam gaće, zagrizli smo udice, glave nam u pijesku, nezaštićene guzice“. Upravo se to čini najprikladnijim izrazom za najavu naredne utakmice našeg Željezničara.

Naravno, fraza „glava u pijesku“ je uglavnom pjesničke, umjetničke prirode. Koristi se u skoro svim žanrovima usmene i pismene književnosti, a označava stanje u kojem ljudski um ne djeluje i u kojem čovjek bježi od problema ili ih ne vidi, odnosno ne želi da vidi. Nastanak fraze se najčešće povezuje sa pticom noj i njenim prikazom u filmovima (najčešće crtanim). Istina je da noj, u stvarnosti, ne zabija glavu u pijesak, ali je slika velike ptice sa malom glavom koja u moru problema i opasnosti oko nje zabija glavu u pijesak kako bi se „spasila“ postala inspiracija za frazu koja se sa velikom tačnošću primjenjuje na ljudima.

Dubioza Kolektiv je, jednostavno, na tu frazu dodala ono što je logički slijed događaja nakon zabijanja glave u pijesak – ostavljanje stražnjice nezaštićenom. Također, pjesnički i umjetnički rečeno, to predstavlja otvoreno izlaganje svakoj opasnosti, praćeno potpunom naivnošću i lakovjerstvom.

Koliko li je u ovome trenutku naš Željezničar, odnosno ekipa, klub i navijači, blizu da se nađe u situaciji iz pjesme Dubioze Kolektiv…

Osvrt na utakmicu protiv Veleža

Duel starih rivala iz Sarajeva i Mostara, odigran u prošlom kolu, okončan je pobjedom Veleža rezultatom 3:1.

Naš Željezničar je bolje ušao u utakmicu. Više posjeda lopte, više trke, čvrstoća u odbrani i nekoliko dobrih prilika za postizanje pogotka. Međutim, tih prvih 20 minuta utakmice je, u principu, bilo sve što smo vidjeli od Plavih na toj utakmici. Tempo kojeg je ekipa Željezničara zadala i sebi i ekipi Veleža je naglo opao, iz njega Željezničar nije uspio postići gol, što je ekipi Veleža otvorilo vrata za dominaciju ostalih 70 minuta. Već u 35. minuti Velež, iz dobre akcije, postiže gol i do kraja poluvremena kontroliše igru i rezultat. Početak drugog poluvremena je probudio nadu ekipi i navijačima Željezničara. Semir Štilić, nakon ubačaja Luke Malića, postiže gol za izjednačenje. Ali to je bio jedini bljesak ekipe Željezničara u drugom poluvremenu. Potpuna kontrola nad igrom ekipi Veleža se isplatila u 71. minuti kada postiže gol za 2:1. Treći gol koji je postavio konačni rezultat i potvrdio pobjedu Veleža, postignut je u 91. minuti.

---

---

Zbog čega poraz i gdje je pogriješila ekipa Željezničara? I pored toga što se utakmica igrala u nehumanim uslovima i što sudijski kriterij Irfana Peljte nije bio na istom nivou za Željezničar i Velež, ekipa Željezničara, a njen stručni štab najprije, napravili su nekoliko krucijalnih grešaka koje su, u konačnici, dovele do poraza. Prva greška je bila visoki tempo na početku utakmice, posebno u onim vremenskim uslovima. Odavno je vidljivo da ekipa Željezničara nije dovoljno fizički spremna (za što postoje i objektivna opravdanja) i izdržati onakav tempo po onakvoj vrućini je bilo gotovo nemoguće. Na dušu igračima ide što se ništa iz tog tempa nije ostvarilo, pa je izgledalo kao da je Željo u prvih 20 minuta ispucao svu svoju municiju i ostalih 70 minuta ostao na brisanom prostoru pred ekipom Veleža sa smrtonosnim oružjem. Kada se već shvatilo da od visokog tempa neće biti ništa i da je ekipa Veleža odmah nakon toga „zatvorila“ gotovo cijelu sredinu terena, posebno krilne pozicije ekipe Željezničara, trebalo se pristupiti bilo kakvom rezervnom planu, nečemu na što ekipa Veleža nije bila spremna i što bi utakmicu, možda, odvelo u drugačijem smjeru. Da se to nije uradilo, već da se i ono malo „igre“ raspalo, dokazale su i izmjene. Na kraju, ali ne i najmanje važno, ekipa Željezničara, odnosno igrači i stručni štab, nisu pokazali nimalo volje i želje za pobjedom. Koncentracija je bila na jako niskom nivou i od pozitivnog rezultata, samim tim i cijele utakmice, odustalo se vrlo brzo. Čak je i onaj visoki tempo više bio plod nekog inata, nego li stvarne želje da se dođe do pobjede. Jer da je takva želja postojala, igrači Željezničara bi pružili barem borbenu i „mušku“ igru do kraja utakmice, a od toga nije bilo ni traga.

Na kraju, pobjeda Veleža je pobjeda Amara Osima, ma koliko to bilo teško priznati. Bukvalno je „sačekao“ igrače i Edisa Mulalića da se ispucaju, neutralizovao im glavna oružja i iz jednostavne kontrole igre postigao tri gola. Tako je donedavni trener Željezničara pobjedio Željezničar u prvoj utakmici protiv njega. Ma koliko se Amaru Osimu, itekako opravdano, zamjeralo mnogo stvari (što očigledno ne važi za one čija glava iz pijeska nikada nije i nikada neće izaći), uspio je u, prije svega psihološkoj, a zatim i fudbalskoj borbi, izaći kao pobjednik nad Željezničarom. Ali ni ovo se sigurno neće zaboraviti, kao što se neće zaboraviti ni ponašanje njegovih „pomoćnika“ tokom utakmice i sigurno će biti prilike za revanš. Do tada…

Izdignuti se!

Atmosfera koja vlada nakon poraza od Veleža je, blago rečeno, zamršena.

Uticao je, prije svega, poraz od Veleža. I to najviše, jer se nadalo da će se nakon nesretnog remija sa Širokim Brijegom ekipa vratiti pobjedom i tako olakšati sebi i obradovati navijače. Tu svakako treba dodati i da je poraz od starih rivala uvijek neugodan, a na kraju tu je i Amar Osim kojem Željezničar tek ima da se revanšira za sve.

Ali uticao je na atmosferu i mogući povratka Ervina Zukanovića u Željezničar. Dijete Željezničara se, kao slobodan igrač, ali i veliko ime, u prethodnih nekoliko dana povezivalo sa Plavima, uspostavljeni su bili i kontakti, ali prema posljednjim informacijama do povratka Zukanovića u Željezničar neće doći. Nije važno ni čija je krivica, ni ko je bio za, a ko protiv, ali navijači su ostali razočarani jer je sigurno da bi tako veliko ime mnogo doprinijelo atmosferi i euforiji navijača.

Na kraju, uticala je i „saga“ oko potencijalnog strateškog partnera, Eldina Diglisića. S obzirom da su probijeni rokovi koji su predstavljeni kao rokovi kada bi se trebalo ozvaničiti strateško partnerstvo, navijači su postali uznemireniji i zabrinutiji, a nedavno saopštenje kluba nije mnogo pomoglo u smirivanju situacije. Uz to, pojavile su se informacije i o drugačijim modelima funkcionisanja kluba, novim/starim osobama u klubu i drugim načina opstanka kluba u životu, što je unijelo dodatnu konfuziju među ionako zbunjene i razočarane navijače.

---

---

Sve skupa je upravo dovelo da navijači počnu zabijati glavu u pijesak ne shvaćajući kakvu štetu klubu time čine. Iznad svega ovoga se moramo izdignuti jer ni na šta od ovoga mi, obični navijači, ne možemo da utičemo! Ni na igru igrača, ni na odluke trenera, ni na transfere bez obzira koliko neko želio nekoga ili ne, a najmanje na velike i važne procese koji će odrediti sudbinu kluba. Možemo da pomognemo da se neki ciljevi brže i lakše ispune, možemo da pomognemo da se neke stvari brže i lakše prebole. Ali moramo da imamo na umu da smo upravo mi, navijači, i najveća pobjeda Željezničara, i njegovo najveće pojačanje i jedini istinski garant njegovog opstanka. Što prije moramo da se odreknemo nerealnog i neostvarivog, što prije moramo da se podsjetimo u kakvoj je, istinski, Željezničar situaciji i što prije moramo da se vratimo na kolosijek na kojem maksimalna podrška klubu nema alternativu i na kojem maksimalna podrška klubu ne smije biti uvjetovana pojedincima ili trenucima. Jer jedino navijači nikada nisu izdali Željezničar i nikada ga neće izdati!

Ispit za sve

U subotu, odnosno sutra, u 21:00, naš Željezničar će na Grbavici odigrati utakmicu protiv Tuzla Citya.

Prva pomisao na Tuzla City u ovome trenutku je svakako utakmica između Sarajeva i Tuzla Citya koja je odigrana sredinom sedmice. Teško je naći prave riječi, ali najbliže istini je da je Tuzla City ponizila Sarajevo, u utakmici u kojoj je Sarajevo bilo „domaćin“ i favorit, rezultatom 5:1. Ekipa Tuzla Citya je odigrala skoro savršenu utakmicu i, bez pretjerivanja, pobjeda je mogla biti i ubjedljivija.

O Tuzla Cityu, njenim ambicijama, načinu funkcionisanja i recentnim uspjesima manje-više znamo sve i nemamo šta novo reći. Uvijek se sticao utisak da, baš tog zbog načina funkcionisanja, Tuzla City je u stanju da privuče velika fudbalska imena i da sa njima ne napravi ništa. Ono što je Tuzla Cityu bilo potrebno jeste trener koji će uvezati način poslovanja, mogućnosti i ambicije kluba sa kvalitetnim igračkim kadrom i koji će napraviti savršenu kombinaciju koja će donijeti uspjeh. Iako se na trenutke činilo da je Husref Musemić taj koji će sa Tuzla Cityem napraviti velike stvari, to se nije desilo. Uoči početka sezone u Tuzlu City je stigao iskusni Dragan Jović, nekadašnji trener Posušja, Travnika, Zvijezde, Zrinjskog, Sarajeva i Borca. Očigledno su promjene koje je napravio u ekipi počele davati rezultat, a za pobjedu nad Sarajevom je zaslužan isključivo on sa svojom temeljitom pripremom utakmice i pravim odlukama u pravo vrijeme. Zbog toga će se u subotu na Grbavici utakmica svesti na duel njega i Edisa Mulalića. Posebno jer je Dragan Jović pod pritiskom potvrde pobjede nad Sarajevom, a Edis Mulalić pod pritiskom izdizanja ekipe iznad trenutne atmosfere i trenutnih rezultata.

---

---

Ekipa našeg Željezničara je takva kakva je. Već je dugo na okupu da se ne može govoriti o velikim oscilacijama, ali dok se drugi prioriteti u Željezničaru ne riješe ne može se govoriti ni o velikim očekivanjima. Uostalom, sezona je tek počela, a pred nama je tek peto od 33. kola. U prethodna četiri je bilo svega, od nekvalitete i nezalaganja, preko tvrdoglavosti i povreda, pa do nedostatka sreće. Ono što se ipak može ocijeniti u dosadašnje četiri utakmice jeste da odbrana, koja je prošle sezone bila najbolji dio tima, na početku ove sezone je najlošiji dio tima. Tu će, ako je suditi po treninzima, uslijediti i najveće promjene za sutrašnju utakmicu. Također, ekipi se pridružio i Joseph Amoah, bivši igrač Rudara iz Prijedora, ali teško je očekivati da u sutrašnjoj utakmici dobije priliku. Zbog limitiranosti kvalitetom na terenu i na klupi, koje smo svi, nadam se, svjesni i zbog toga što za protivnika imamo ekipu koja je prije par dana ostvarila ogromnu pobjedu, i rezultatski i psihološku, u dobar fudbal se ne možemo mnogo pouzdati niti ga smijemo svojim glavama tražiti u pijesku, a to najmanje smije ekipa. Ono što ipak želimo i moramo vidjeti jeste trka, koncentracija i zalaganje od prvog do posljednjeg sudijskog zvižduka. Na koncu, u sličnoj situaciji su se nalazile ekipe Željezničara i Tuzla Citya uoči drugog susreta prošle sezone na Grbavici, pa je naš Željezničar izašao kao pobjednik tako što je odigrao onako kako se od njega jedino i očekuje – Željezničarski. Zašto to ne bi ponovio i sada?!

---

---

Glavu gore i rame uz rame!

Zabijanje glave u pijesak i ostavljanje stražnjice nezaštićenom nikada, nigdje i nikome nije valjala. Pa neće ni našem Željezničaru.

Prije svega to ne smije da radi ekipa, niti jedan njen dio ili pojedinac. Igrači i treneri moraju biti iskreni prema sebi i svjesni svojih mogućnosti i mogućnosti kluba. Ali moraju da budu svjesni, bez obzira na sve, gdje, za koga i pred kime igraju. I da će oni pred kojima igraju, a oni su jedini sud, sve oprostiti i sve istrpiti, ali rušenje temelja na kojima počiva cijeli Željezničar, a to su borba, želja i volja, nikada neće.

Niti klub, odnosno oni koji rukovode klubom, smiju da troše dragocijeno vrijeme Željezničara, koje ionako radi protiv njega, na ronjenje u pijesku. Ponajprije jer time ne ostavljaju samo stražnjicu Željezničara nezaštićenom, već svaki dio njegovog tijela. Niko zdravog razuma im ne može osporiti „stajanje na crtu“, borbu za opstanak kluba i dobre stvari učinjene za klub do sada. Ali prema navijačima se mora biti iskren i otvoren jer bez navijača nikada niko u klubu nije uspio napraviti nešto dobro, pa tako ni oni. Uostalom, navijači su esencija Željezničara i kao takvi zaslužuju iskrenost i otvorenost. A Željezničaru je, osim toga, potrebna i hladna glava, zdrav razum, vrelo srce i, da prostite, muda do poda, ukoliko želi da preživi. Onaj koji nije spreman na takvu žrtvu, ne zaslužuje mjesto u Željezničaru.

Ali i sami navijači moraju da budu čvrsto na zemlji, glave ni u pijesku ni u oblacima, svjesni i da maksimalno podržavaju Željezničar. Ne pojedince, ne trenutke iz prošlosti, ne interese i pogrešne ideale, već samo i jedino Željezničar. I moraju da znaju da Željezničar postoji preko 100 godina i da će postojati još dugo. I da je svaka osoba, svaki događaj, svaka utakmica, svaki dobri i loši trenutak, samo kap u plavome moru.

Zbog toga sutra, na našoj Grbavici i zbog našeg Željezničara, ima da stanemo rame uz rame, uspravnih i Željezničarom opsjednutih glava, iz kojih će ići samo pjesma podrške i ljubavi što je glasnije moguće!

P.S. Oprostite na vulgarizmima u tekstu iznad. Sloboda izražavanja!

---

---

 

Almedin Halilović

---

P.P.S. Stavovi izraženi u tekstu iznad su, kao i u ostalim tekstovima koje potpisuje ovaj autor, a ako pojedinima to još uvijek nije jasno, isključivo autorovi i ne odražavaju stavove Udruženja 1921.