---

Manje-više sve što čovjek radi u životu, radi iz dva razloga: zbog onoga što je bilo ili zbog onoga što će biti, zbog prošlosti ili zbog budućnosti, zbog jučer ili zbog sutra. Dok radi u ime onoga što je bilo, čovjek se trudi da ispravi, da zaustavi ili da promjeni “nešto”. Dok radi u ime onoga što će biti, čovjek se, također, trudi da promjeni “nešto”, da ostvari nešto novo, da ne ponovi ono što je već bilo i, prosto, da sebi olakša. Zajedničko za oboje je promjena, ali i emocija. Sve što radimo je prožeto nekom emocijom ili više njih i ko kaže da je lišen emocija, taj laže. Emocija je u srži čovjekovog postojanja i od emocija niti se može, niti se smije bježati.

Tako je i sa našim Željezničarom i nama samima. Još uvijek je Željezničar jedan od rijetkih klubova gdje su emocije velike, gdje su prošlost i budućnost u isto vrijeme ponos i breme, i gdje se i zbog emocija, i zbog prošlosti, i zbog budućnosti uvijek “ni na nebu, ni na zemlji”. A mi ovakvi kakvi smo, Bosna i Hercegovina… Ukratko, sa Željezničarom i nama nije nikada lahko i jednostavno. Ali je, na kraju dana, neopisivo lijepo i to je ono što nas drži uz njega i idući dan, i onaj iza njega, i tako do samog kraja. Našeg, naravno, jer Željezničar nikada neće prestati.

---

---

Pobjeda u gostima!

I to kakva, protiv koga, na koji način i sa kakvom simbolikom! Baš kako dolikuje našem Željezničaru i baš kako jedino on može!

Željezničar je u prošlom kolu pobijedio Zrinjski u Mostaru rezultatom 2:1. Svakome ko iole prati bosanskohercegovački fudbal iz ove rečenice je sve jasno. Pa ipak, sa ponosom i srećom, koji nisu splasnuli ni za milimetra od prošle nedjelje, treba da se priča o toj pobjedi.

Posljednju pobjedu protiv Zrinjskog i posljednju ligašku pobjedu u gostima uopće Željezničar je osvario 2.12.2020. Ta pobjeda je došla preokretom i dobrom igrom u prvom poluvremenu, nakon lošeg prvog poluvremena i zaostatka. Došla je golom u posljednjim trenucima utakmice. Došla je pred praznim tribinama i bez podrške navijača Željezničara. I bila je” posljednji izdisaj” cijelog kluba prije nego su kola krenula nizbrdo bez ikakve šanse da se zaustave… Prošlo je 599 dana od tada i 23 gostujuće utakmice u ligi, a Željezničar nije slavio pobjedu. Nekada je bio blizu, nekada daleko, ali pobjede nije bilo i prekid tog niza je postao “jedino” očekivanje svih navijača, jer su svjesni u kakvoj je situaciji Željezničar kao klub i da se od ekipe Željezničara ne može ništa veliko očekivati, pa da se, eto, makar prekine taj crni niz.

---

---

Sudbina je htjela da naš Željezničar taj niz prekine protiv istog protivnika, na istom stadionu, istim rezultatom i na skoro isti način. Iskreno, malo je ko vjerovao u pobjedu. Očekivao – da i uvijek. Bio uvjeren u nju – ne. Što zbog crnog niza u gostima, što zbog toga što ekipa Zrinjskog nije poražena ni od koga u Bosni i Hercegovini već deset mjeseci i što zbog blijede igre i blijedog rezultata protiv Leotara u prvom kolu. Ali vjerovalo se u hrabrost i borbu do kraja, te podršku, pa kako god završilo. Prvo poluvrijeme je bilo za zaborav. Ne samo da je ekipa Željezničara gubila 1:0 (kao i prije godinu i pol, gol je postigao Nemanja Bilbija), već igra i pristup igri nisu davali nadu za pozitivan rezultat. Da li je u pitanju znanje Edisa Mulalića, da li su igrači sami “došli tobe”, da li je u pitanju pad ekipe Zrinjskog ili čista sreća, uopće nije važno. Igra i borba od samog početka drugog poluvremena je bila „na pobjedu“. To se isplatilo u 65. minuti kada Hamza Gasal lijepim pogotkom poravnava rezultat. Ekipa Željezničara nije se zadovoljila time, nije odustala i nastavila je u istom ritmu. To joj se isplatilo u 83. minuti kada je Nedim Mekić postigao također lijep pogodak za 2:1. Ni tada ekipa Željezničara nije odustala. Do kraja je imala prilike za uvjerljiviju pobjedu, ali je bila sudbina da se crni niz prekine, ne samo protiv iste ekipe i na istom stadionu, već i istim rezultatom.

---

---

Ono što nije isto kao tada jeste ogromna podrška navijača koju je Željezničar imao. Preko 250 Manijaka je došlo u Mostar, napravilo odličnu atmosferu i bodrilo Željezničar istim jakim intenzitetom cijelu utakmicu bez obzira na rezultat. Njihova uloga u pobjedi je sigurno velika, ali sigurno niko nije više zaslužio od njih sretan, opušten i bezbrižan povratak sa jedne gostujuće utakmice. Ono za što se svi nadamo da neće biti isto kao tada je da pobjeda neće biti početak nekog novog crnog niza, već da će ova pobjeda biti početak još veće predanosti i borbe ekipe, još veće i jače podrške navijača i uvod u mnogo sretnih dana za Željezničar.

I za jedno i za drugo je potrebno čvrsto ostati na zemlji. Bilo kakva pobjeda protiv Zrinjskog, a kamo li sa ovoliko simbolike, probudi euforiju i podigne očekivanja. Dok je euforija teža za kontrolisati, a u ovoj situaciji je i poželjna, očekivanja ne smiju rasti jer zato i dalje nema osnova. Situacija u kojoj se Željezničar nalazi danas je identična kao i prije sedam dana uoči utakmice sa Zrinjskim. Da je skinuto veliko breme sa svih, jeste. Da je Željezničar odjednom “ozdravio”, nije. Da je pred nama još više podrške, borbe i strpljenja, i to jeste i bit će. Da se smijemo opustiti i posustati, ne smijemo i nećemo.

---

---

Ono što se napravilo u Mostaru je zbog onoga što je bilo. Ono što će se napraviti na Grbavici je zbog onoga što će biti.

Teško, ali ne i nemoguće

Naš Željezničar u nedjelju, 31.7.2022. godine u 19:00, na Grbavici igra utakmicu protiv Širokog Brijega.

Kao i prošla utakmica u Mostaru i naredna utakmica na Grbavici nosi određenu simboliku. Željezničar je prošle sezone odigrao tri utakmice sa Širokim Brijegom. Utakmice odigrane na Grbavici (krajem maja) i na Pecari (odigrana sredinom semptebra) završene su bez golova i pobjednika. Treća utakmica je odigrana na Grbavici početkom decembra i bila je to posljednja utakmica u 2021. godini. Loše vrijeme je spriječilo da se Grbavica ispuni do posljednjeg mjesta ali atmosfera na utakmici je bila odlična. Ekipa je znala da samo pobjedom može upotpuniti tu atmosferu, ali je i znala da preko pet godina do tada nije pobjedila ekipu Širokog Brijega na Grbavici. Uz veliku požrtvovanost, istrajnost, borbu i koncentraciju i taj niz je prekinut. Željezničar je slavio pobjedu rezultatom 1:0 i bio je to šlag na tortu i atmosferi na utakmici i cijeloj godini u kojoj je Željezničar proslavio svoj 100. rođendan.

---

---

Nimalo lahko neće biti ekipi Željezničara u nedjelju. Ekipa Širokog Brijega je u prva dva kola upisala dvije pobjede i nalazi se na prvom mjestu. Jasno je da to u ovome trenutku ne predstavlja ništa, ali je dokaz, ako ničega drugog, odlučnosti Širokog Brijega da se vrati u vrh bosanskohercegovačkog fudbala iz kojeg izbiva već godinama. A i bez toga, Široki Brijeg je tradicionalno težak protivnik Željezničaru. Govori tome u prilog spomenuti niz bez pobjede protiv Širokog Brijega na Grbavici, ali i činjenica da je Široki Brijeg jedna od rijetkih ekipa u Bosni i Hercegovini protiv koje je Željezničar lošiji u međusobnom omjeru. Sve su ovo činjenice i sve skupa je poziv na maksimalan oprez, koncentraciju, hrabrost i borbu. Jer Široki Brijeg nije ekipa koja se sama pobjeđuje i koja igra „šalabajzerski“ fudbal kakav se u Bosni u Hercegovini inače igra. I u najvećoj krizi Široki Brijeg je ekipa koja igra za gol više i pobjedu, koja se nadmeće i sa kojom je sve moguće. Zbog toga je i svaka utakmica protiv Širokog Brijega svojevrsni derbi i fudbalska poslastica.

---

---

Ne možete vi koliko možemo mi

Naš Željezničar je zaslužio punu Grbavicu i maksimalnu podršku. Ne samo zbog pobjede protiv Zrinjskog, niti zbog toga što igra protiv uvijek neugodnog rivala, Širokog Brijega. Već i zbog toga što je baš to – naš Željezničar!

Suvišno je govoriti o stanju u klubu, onome što je bilo i onome ko je bio. Ne smije se nikada zaboraviti zlo učinjeno Željezničaru i to je zvijezda vodilja za bezbrižniju budućnost. Ali ne smije se ni kukati, ni oplakivati, a najmanje dizati ruke. Iz svega što je bilo i za sve što će biti mora se izvući ono što je zajedničko: emocija. Željezničar podrazumijeva i predstavlja mnoge emocije u našem životu. Zbog svih tih emocija naša je i obaveza i ponos dolaziti na Grbavicu i podržavati Željezničar. I ne samo dolaskom na utakmicu već i ponašanjem koje dolikuje Željezničaru i koje mu je od koristi. Pjesmom, aplauzom i nultom tolerancijom na bilo kakav, pa i najmanji, oblik primitivizma.

---

---

Puniti Grbavicu i podržavati Željezničar imamo i iz inata, možda najjače emocije od svih, onima koji našeg Željezničara, našu Grbavicu i našu posjetu i podršku minimiziraju, dehumaniziraju i ponižavaju na krajnje jadne načine. Pisali smo o tome kako se Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine ponio nakon utakmice protiv Leotara. Samo naivni mogu pomisliti da je riječ o slučajnosti. Tužno je što i među navijačima Željezničara postoje oni koji zauzimaju stranu Saveza, kao i to što klub nije poduzeo sve što je u mogućnosti da zaštiti sebe, svoj interes, svoj ugled i u konačnici svoje navijače koje Savez množi sa nulom i ne registruje njihovo prisustvo i postojanje. Ali baš zbog toga, napuniti tribine Grbavice je naša obaveza, naš inat i ono što ćemo i uraditi. Jer, dušmani, mi smo Željezničar i ne možete vi zakinuti posjetu i nama “spustiti” koliko mi možemo napuniti stadion i natjerati vam paru na uši, krv na oči i pjenu na usta!

Na kraju, zbog simbolike i jačine, ovu najavu je najprimjerenije završiti porukom sa parole Manijaka istaknute na Grbavici, početkom decembra 2021. godine, kada je naš Željezničar velikom borbom, koncentracijom i istrajnošću pobjedio Široki Brijeg:

 

ZA SLAVNU PROŠLOST, KROZ TEŠKU SADAŠNJOST, ZA BOLJE SUTRA – NEK’ NE FALI VOLJE ZA LJUBAV ŠTO SE ŽELJEZNIČAR ZOVE!

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.