Prošlo je malo više od mjesec i pol otkako se sezona 2021/2022 završila. Za naš Željezničar i sve nas koji ga bezuslovno podržavamo i volimo, centralni događaj prethodne sezone je, bez ikakve sumnje, bila proslava 100 godina od postanka kluba. Najveći jubilej u historiji Željezničara je obilježen najbolje što se moglo i nikakvi igrači, treneri, rezultati ili krize nisu mogli spriječiti da proslava prvog stoljeća bude onakva kakvu Željezničar zaslužuje!



Ipak, kada su se zvuci proslave stišali, ostala je surova činjenica da Željezničar ima mnogo problema. Prije svega finansijskih i organizacijskih, uzrokovanih godinama i decenijama pogrešnih osoba na pogrešnim mjestima, te pogrešnim odlukama kroz taj period. A zatim i onih u „sportskom segmentu“, prouzrokovanih ničim drugo nego finansijskim i organizacijskim problemima. I upravo je izlaz iz tog začaranog kruga bila obaveza koju je trebalo paralelno sa proslavom 100 godina Željezničara izvršavati. Cilj je bio jednostavan: podhitno iznaći rješenja koja će omogućiti da klub preživi sezonu i premosti najvažnije prepreke, pronaći najbolji model koji će ozdraviti klub dugoročno, te rezultate na terenu potisnuti na dno liste prioriteta pod uslovom da se ipak izbori opstanak u ligi.

Koliko se uspjelo u tome? I u ovome trenutku je to nezahvalno odrediti i dati bilo kakvu ocjenu, prije svega jer taj proces još uvijek traje. Ali može se reći da je „trodijelni cilj“ većinski ispunjen. Željezničar je „preživio“ prethodnu sezonu i osigurao licencu za narednu, usput se rješavajući nekih od primarnih dugovanja. Pronalazak i dogovor sa potencijalnim strateškim partnerom je, kao što je poznato javnosti, u završnoj fazi. A sezonu je Željezničar završio kao šestoplasirana ekipa, u sredini tabele, uz vrlo male oscilacije u igri i rezultatima tokom sezone i sa ekipom taman za takav plasman. Istini za volju, bilo je tu i dobrih rezultata i velikih pobjeda, ali i onih lošijih, uz činjenicu da je Željezničar sezonu završio bez gostujuće pobjede u ligi. Ono što je i „najmanji zajednički sadržilac“ ispunjenja svih ovih ciljeva, i najveća snaga Željezničara u prethodnih godinu dana, jesu njegovi vjerni navijači, njihova ljubav, odlučnost i podrška klubu, bez kojih ništa od navedenog ne bi bilo ispunjeno i bez kojih bi se Željezničar danas nalazio u daleko težoj situaciji nego prije godinu dana.

Nakon posljednje utakmice u prethodnoj sezoni, protiv Slobode u Tuzli (1:1), ekipa Željezničara je otišla na dvosedmični odmor prije nego će započeti pripreme za sezonu koja počinje ovoga vikenda.

Pripreme

S obzirom da je takmičarskim kalendarom za sezonu 2022/2023 predviđeno da ona počne znatno ranije nego inače, odnosno sredinom jula, nije bilo mnogo vremena ni za odmor ni za velike promjene u ekipi. A, u uslovima u kojima se naš Željezničar nalazi, za to nije bilo ni mogućnosti, prevashodno finansijske.


Nakon samo dvije sedmice odmora, ekipa Željezničara je počela pripreme za novu sezonu (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Pripreme za sezonu ekipa Željezničara je započela 13. juna ove godine prozivkom i treningom na našoj Grbavici. U miru i tišini Doline ćupova ekipa je trenirala sve do 1. jula odigravši u međuvremenu prijateljsku utakmicu sa novim premijerligašem, Igmanom iz Konjica, upravo na Grbavici. U utakmici pred nekoliko stotina svojih navijača Željezničar je savladao Igman rezultatom 2:0. Prvoga dana jula ekipa je otputovala na planinu Zlatibor u Srbiji. Na Zlatiboru, koji će se pokazati kao domaćin za primjer i poštovanje, Željezničar je odigrao još tri prijateljske utakmice. Prvo je savladana ekipa Kolubare iz Lazarevca rezultatom 2:1, a potom i ekipa Rudara iz Pljevalja rezultatom 3:0. Posljednja utakmica na Zlatiboru protiv ekipe Mornara iz Bara završena je pri rezultatu 0:0, a zbog nesportskog ponašanja nekoliko igrača iz crnogorske ekipe. Željezničar se nakon osam dana na Zlatiboru vratio u Sarajevo i na Grbavicu gdje se nastavio pripremati za prvu utakmicu sezone.


Ekipa je na Zlatiboru trenirala u odličnim uslovima (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Opća ocjena ovih priprema, ako bi se morala izraziti brojčano, bila bi 3/5. Pozitivno je svakako što je većina ekipe iz prethodne sezone ostala i cijele pripreme prošla skupa. Što su pripreme obavljene u mirnim i ugodnim okruženjima (još jednom vrijedi pohvaliti domaćinstvo na Zlatiboru gdje se ekipa Željezničara sa razlogom osjećala ugodno), što su pobjede u prijateljskim utakmicama poboljšale moral i samopouzdanje ekipe i što, u konačnici, pripreme nisu papreno koštale klub u trenucima kada je svaka konvertibilna marka klubu bitna. Ono što navijači već nekoliko godina unazad „zamjeraju“ jeste izbor protivnika za prijateljske utakmice, smatrajući da bi se protiv kvalitetnijih protivnika moglo više i vidjeti, i naučiti i pripremiti. Također, malo vremena za odmor i zahtjevne pripreme nameću pitanje: koliko će svježa ekipa biti na početku sezone i koliko će eventualni nedostatak svježine „odmoći“ u daljem toku sezone?

Na sve to, tu je i pitanje pojačanja i kompletiranja ekipe do početka priprema, a to je već područje odgovornosti narednog dijela najave…

Odlasci i dolasci

Naš Željezničar je bio mnogo aktivan po pitanju odlazaka i dolazaka igrača u prethodnih mjesec i pol. Prethodna sezona još nije bila ni okončana, a klub je imao pripremljen spisak igrača na koje neće računati u budućnosti i primarne pozicije koje je trebalo što kvalitetnije popuniti.

Kada je riječ o odlascima, svi odlasci, bilo da je riječ o isteku ugovora ili sporazumnom prekidu saradnje, obavljeni su do početka priprema. Hronološki, Željezničar su napustili: Ante Blažević, Aleksandar Vučenović, Branimir Vištica, Ševkija Resić, Dženan Osmanović, Armin Ćerimagić, Faruk Duraković, Abdul Adeshina Fatai i Damir Hrelja. Još nije poznato ko bi mogao otići iz Željezničara na posudbu u neki drugi tim, ali kako je uglavnom riječ o posudbama u ekipe iz nižih rangova takmičenja i kako ta takmičenja nisu ni blizu početka, te posudbe bi se mogle realizovati tek nakon početka sezone.

Ondje gdje je Željezničar bio najaktivniji jesu produžeci saradnje sa igračima koji su i prethodne sezone nosili plavo-bijeli dres. Saradnja je produžena sa čak sedam igrača: Haris Hajdarević, Nedim Mekić, Amar Drina, Armin Hodžić, Omar Beća, Marin Galić i Edin Cocalić. Iz ovoga se jasno može vidjeti da je primarni cilj stručnog štaba na čelu sa Edisom Mulalićem bio zadržati odbranu koja se u prethodnoj sezoni pokazala najstabilnijim dijelom tima.

Ono što je veoma važno izdvojiti jeste i potpisivanje ugovora sa igračima iz Omladinskog pogona Željezničara, koji su priključeni pripremama i treninzima prvog tima i od kojih se očekuje da se nametnu i da u budućnosti postanu nosioci igre, ali i da im se pruži prava prilika za takvo što. Ovoga ljeta ugovori su potpisani sa četiri mlada igrača: Tarik Karić, Ajdin Kobašević, Ali Pašić i Benjamin Križevac.


Četvorica mladih i talentovanih igrača iz Omladinskog pogona koja su potpisala ugovore sa Željezničarom (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Naravno, najzanimljivija rubrika jesu „dolasci“, odnosno novi/stari igrači koje ćemo gledati u plavo-bijelom dresu. Kako je iznad istaknuto, primarni cilj stručnog štaba na čelu sa Edisom Mulalićem je bio zadržati odbranu tima te potražiti što kvalitetnija rješenja za probleme u ofanzivnom dijelu tima. Odbrana je dodatno ojačana Stjepanom Vegom koji je u Željezničar stigao iz GOŠK-a, a iz GOŠK-a je stigao i prvi od dva napadača, te najbolji strijelac Prve lige Fedaracije Bosne i Hercegovine za prošlu sezonu, Dženan Haračić. Drugi napadač je Dženis Beganović, povratnik na Grbavicu. Beganović, kojeg se navijači Željezničara najbolje sjećaju po golu Ferencvarošu u Budimpešti 2015. godine, prošao je Omladinski pogon Željezničara i nastupao za prvi tim od 2015. do 2018. godine, a u prethodne dvije sezone je nastupao za Slobodu iz Tuzle. Prva, ali i najzvučnija prinova ovoga ljeta je bio krilni igrač Santos Rodrigues Clerismario, Brazilac koji je proteklih godinu i pol nastupao za Rudar iz Prijedora.


Dženis Beganović, dijete Željezničara i povratnik na Grbavicu (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Iako se na prvi pogled čini da je većina kadrovskih problema u ekipi Željezničara riješena, to i nije baš tako. Kako su cjelokupne pripreme, a posebno prijateljske utakmice pokazale, ekipi Željezničara bi dobro došao još jedan napadač i još jedan desni krilni igrač. Da se tragalo za time to je izjavio i Edis Mulalić na kraju priprema na Zlatiboru. Iako su postojale ozbiljne indicije da će se te dvije pozicije kvalitetno ispuniti do početka sezone, to se očigledno neće desiti i ostaje nada da će, bez obzira što sezona počinje, i te dvije pozicije što prije biti ispunjene kako bi ekipa bila kompletirana i kako bi se što bolje spremila i uigrala za nastavak sezone.

Ništa manje važno nije ni popunjavanje stručnog štaba u kojem su ostale praznine odlascima Omera Joldića, Adina Mulaosmanovića i Anela Hidića. Stručnom štabu su, kao privremeni pomoćni treneri, priključeni nekadašnji prvotimci Željezničara Haris Alilhodžić i Jadranko Bogičević, a novi kondicioni trener je postao Adnan Behulović. Ostaje da se vidi hoće li klub nadograđivati i stručni štab, te koliko bi stručni štab ovakav kakav je trenutno mogao biti uspješan ukoliko iz kluba (ili vrha stručnog štaba) procijene da je njegova nadogradnja nepotrebna.

Van zelenog terena

Kao i prethodnih godinu dana, tako i sada, Željezničar svoje veće i važnije bitke vodi van zelenog terena.

Sa tog aspekta, najznačajniji događaj u prethodnih mjesec i pol je bila sjednica Skupštine 27. juna. Na pomenutoj sjednici u fokusu je bilo potencijalno strateško partnerstvo sa Eldinom Diglisićem, uspješnim biznismenom iz Sjedinjenih Američkih Država. Iako je priča o tom partnerstvu počela prije skoro godinu dana i iako su javnosti, navijačima i članovima Željezničara prevashodno, dostupni podaci o Eldinu Diglisiću, njegovim namjerama i namjerama Željezničara, sjednica je bila savršena prilika da se neke stvari konkretizuju i formalizuju, te da najveći organ kluba iskaže svoj stav i donese potrebne odluke. Nakon višesatne konstruktivne i kvalitetne rasprave među članovima Skupštine i nakon prezentacije dosadašnjeg dijela pregovora od strane pregovaračkog tima, Skupština je jednoglasno dala saglasnost da Fudbalski klub Željezničar stupi u strateško partnerstvo sa Eldinom Diglisićem, maksimalno zaštitivši interese kluba, a to su prije svega infrastruktura, te zakonito, transparentno i domaćinsko poslovanje kluba. Finalizacija dogovora sa Eldinom Diglisićem tek treba da se postigne, a više o tome ćemo pisati pod „Očekivanja“…


Foto: www.fkzeljeznicar.ba


Međutim, ono što je većini navijača i javnosti „prošlo ispod radara“, a što bi se u daljoj budućnosti moglo ispostaviti i značajnijim od pomenute sjednice Skupštine, jeste imenovanje nekadašnjeg igrača Željezničara, Edina Ćurića za direktora Omladinskog pogona. Edin Ćurić je igračka legenda Željezničara, izdanak njegove škole fudbala, a za naš klub je igrao u periodu između 1980. i 1989. godine te tokom 1991. Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu, a nakon završenih edukacija, trenirao je nekoliko omladinskih timova u Holandiji. Iako će još vode Miljackom proteći dok se ne vide prvi konkretni rezultati rada Edina Ćurića, sam njegov angažman govori o ozbiljnosti i posvećenosti Omladinskom pogonu, a naredni korak je izbor trenera dostojnih treniranju djece Željezničara i rješavanje infrastrukturnih problema sa kojima Omladinski pogon decenijama kuburi.


Edin Ćurić se nakon više od 30 godina vratio u svoj Željezničar i na svoju Grbavicu, ali ovoga puta u novoj ulozi (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Osim ovih značajnih koraka za budućnost kluba, klub je tokom proteklih mjesec i pol bio aktivan i u humanitarnom radu. Tu se, prije svega ostalog, izdvaja remake derbija sa Sarajevom iz 2. maja 1996. godine, koji je odigran na stadionu Grbavica. Remake prvog susreta na Grbavici nakon oslobođenja, kraja okupacije i agresije, odigran je pred nekoliko hiljada navijača i u posebnom ambijentu. U dresovima posebno kreiranim za ovu priliku, a koji su identični dresovima od prije 26 godina, nastupili su svi igrači, a rezultat je bio identičan kao i prije 26 godina – 1:1. Mnogo uspomena i emocija je bilo probuđeno te noći, ali je viđeno i mnogo smijeha i zabave. Simbolika je bila velika. Od istih igrača, samo 26 godina starijih, preko istih dresova i istog rezultata, pa do Grbavice koja je prešla put od devastiranog stadiona na prvoj liniji fronta do najljepšeg fudbalskog zdanja u Bosni i Hercegovini i u konačnici – igre za raju, za loptu, za smijeh i za život, baš kao i tada. Sav prihod od utakmice je otišao u Fond za liječenje građana Bosne i Hercegovine kojeg su pokrenuli bh. sportisti i sportski kolektivi i Fondacija Pomozi.ba.


Remake derbija između Željezničara i Sarajeva odigranog 2. maja 1996. godine je privukao veliku pažnju, probudio mnoge emocije i, što je najvažnije, pomogao onima kojima je pomoć potrebna (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Osim toga, Željezničar je uz pomoć nekoliko pojedinaca i kolektiva osigurao 130 sezonskih ulaznica koje su podijeljene predstavnicima 11 domova koji brinu o nezbrinutoj djeci, djeci sa posebnim potrebama i djeci iz marginaliziranih grupa, a ova akcija je naišla na veliko oduševljenje cjelokupne bosanskohercegovačke javnosti.

Retrospektivu aktivnosti našeg Željezničara van terena u prethodnih mjesec i pol dana zaključujemo sa unikatnim, ali i veoma važnim projektom, koji je za cilj imao da se dostojno obilježi 50. godišnjica od osvajanja prve i jedine titule prvaka Jugoslavije u sezoni 1971/1972. Osim konferencije za medije na kojoj su se obratili dvojica od trojice članova „Ribarovih dinamit momaka“ koji su još među živima, Enver Hadžiabdić i Branimir Jelušić (Slobodan Janjuš je u Australiji), predstavljena je replika trofeja prvaka Jugoslavije koja je posebno izrađena za Željezničar, a koja će biti izložena u Plavom salonu i koja će, u budućnosti, biti centralni dio Muzeja Fudbalskog kluba Željezničar. Navijači su dobili priliku da se fotografišu sa trofejom, a u prodaju su puštene i replike dresova iz 1972. godine, kao i posebno dizajnirane majice. Iako bi u nekim sretnijim i mirnijim vremenima obilježavanje 50. godišnjice najvećeg uspjeha Željezničara bilo mnogo veće i bogatije, treba odati priznanje na ideji i uloženom trudu svima koji su bili dio ovoga projekta i izraziti zadovoljstvo što sjećanje na slavne dane naše prošlosti itekako živi i itekako će da živi!


Trofej najvećeg uspjeha u historiji Željezničara se vratio kući! (Foto: www. fkzeljeznicar.ba)


Otvaranje, i to porodično!

Naš Željezničar prvu utakmicu nove sezone igra sutra, 16. jula u 21:00, na Grbavici, protiv Leotara iz Trebinja.

Žrijeb je htio da Željezničar prvu zvaničnu utakmicu ove sezone odigra protiv ekipe protiv koje je ubilježio posljednju pobjedu u zvaničnim utakmicama. Upravo je Leotara Željezničar posljednji put pobijedio i to baš na Grbavici, 9. aprila ove godine rezultatom 3:0. Osim te pobjede, Željezničar je prošle sezone još jednom, također na Grbavici, savladao Leotar rezultatom 1:0, dok je utakmica između ove dvije ekipe u Trebinju završena bez golova i pobjednika.

Leotar je uspio na kraju prethodne sezone da izbori opstanak i sačuva status premijerligaša kojeg je stekao prije godinu dana. Ali pripreme za novu sezonu nisu krenule nimalo dobro za ekipu iz Trebinja. Na prozivci se pojavilo samo 12 igrača, i to bez trenera, te je bilo upitno hoće li se pripreme uopće nastaviti. Desetak igrača je već bilo napustilo Trebinje. Međutim, Leotar je ubrzo dogovorio nastavak saradnje sa većinom igrača koji su nastupali i prethodne sezone, a ubrzo je stigao i novi šef stručnog štaba, Marko Vidojević. Od desetak prinova koji su ovoga ljeta stigli u Leotar izdvajaju se Ognjen Todorović, Marko Pervan, Mahir Karić i Šaleta Kordić. Od igrača koji su ostali u Leotaru izdvaja se svakako Miloš Aćimović, nekadašnji igrač Zrinjskog i najbolji strijelac Leotara za prošlu sezonu.

Nema sumnje da je Željezničar individualnom i kolektivnom kvalitetom, konstantnošću, historijom međusobnih susreta, ali i samim imenom favorit protiv Leotara. Ali ništa od navedenog ne smije da zavarava ni navijače, a posebno ne ekipu Plavih. Mnogo puta se Željezničar „poskliznuo“ zbog manjka poštovanja i koncentracije, i to samo prošle sezone u kojoj je nastupao bez ikakvih rezultatskih ambicija. Nema nikakvog razloga da ovoga puta sebi dopusti isto. Željezničar će biti oslabljen neigranjem Josipa Bendera koji se povrijedio uoči odlaska na Zlatibor, te Marina Galića koji nema pravo nastupa zbog žutih kartona iz prošle sezone. Samim time će Željezničar biti „poremećen“ tamo gdje je najjači, u odbrani, a i neizvjesno je koliko će ofanzivni dio, posebno novi/stari napadači, biti efikasniji nego što je to bio slučaj prethodne sezone. Očekuje nas nimalo lahka utakmica u kojoj je mnogo nepoznanica sa obje strane. Ali ono što nije nepoznanica već ono što se očekuje i što će se i desiti jeste velika podrška navijača Željezničara!

Ono što su postali sinonimi za Željezničar jesu njegovi navijači, njihova ljubav, odanost i podrška. Grbavica je godinama i decenijama najposjećeniji stadion u Bosni i Hercegovini, Željezničar broji rekordan broj članova jednog sportskog kolektiva u historiji Bosne i Hercegovine a navijači su samo tokom prethodne sezone pokazali koliko vole klub i koliko su spremni da mu pomognu kada je teško. Tako će biti i u subotu!

Navijači Željezničara će sigurno u velikom broju doći na Grbavicu, a ono što je u fokusu prve utakmice ove sezone na Grbavici jeste porodično okupljanje! Manijaci su ti koji su pozvali da cijele porodice, posebno one sa malom djecom, dođu na Grbavicu, na južnu tribinu i na sve ostale tribine, i da se pošalje prava slika fudbala i navijača, te da se pokaže da je Željezničar prije svega porodica i stvar porodične tradicije i odgoja! Klub je prilagodio cijene ulaznica, posebno za najmlađe, pa će ulaz na južnu i sjevernu tribinu za djecu do 12 godina biti besplatan, dok će ulaz na istočnu tribinu za djecu koštati simbolične 2 KM. Sigurno je da će ono što je i zamišljeno bit i ispunjeno i sigurno je da će u takvoj atmosferi i ekipi biti lakše i ugodnije, te da će subotnja utakmica za mnoge mlade biti početak jednog drugačijeg stasavanja i jedne ljubavi koja traje do kraja života!


Porodično okupljanje na Grbavici! (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Očekivanja

Ono što je najteže, najizazovnije i najnezahvalnije u ovome trenutku jeste izraziti očekivanja od sezone koja je pred nama. Generalno je teško baratati sa očekivanjima kada si navijač Željezničara, a u situaciji u kakvoj je naš Željezničar sada, čini se da je još teže.

Da na početku „završimo“ priču o fudbalu – očekivanja za bilo kakav rezultatski uspjeh ne postoje. Ni zvanično, a ni nezvanično. Baš kao i prethodne sezone. Ovoj ekipi, ovim igračima i trenerima, duguje se zahvalnost što su u Željezničaru i uz Željezničar u teškim vremenima, što daju i više nego što mogu i znaju i što, pored svih problema, ne srozavaju renome kluba koji je ionako dobro poljuljan. Za sve dobro što postignu imaju zahvalnost i poštovanje, a za sve loše trenutke znamo da su više plod neznanja i neiskustva nego li loše namjere. I to je to. Od njih se ne očekuje siguran plasman u kvalifikacije za europska takmičenja ili trofeji. Ali ono što se očekuje (jer ipak postoje prirodna očekivanja kada si Željezničar), ono što se očekivalo i prethodne sezone, jeste: hrabra, borbena i istrajna igra bez obzira na sve, posebno u utakmicama za prestiž, što više prilike djeci Željezničara i da se konačno prekine višegodišnji niz bez pobjede u gostima. Oko ovoga nema i ne smije biti puno „filozofiranja“, već u situaciji u kakvoj se klub nalazi i uz podršku kakvu ekipa ima, jer predstavlja ime Željezničar, ovo moraju biti jedini prioriteti u sezoni pred nama bez obzira na sva dešavanja van zelenog terena!

Mnogo komplikovanija su očekivanja van zelenog terena. U fokusu svih su pregovori sa Eldinom Diglisićem kao potencijalnim strateškim partnerom Željezničara. Kao što je poznato javnosti, pregovori su u završnoj fazi i u skorije vrijeme se očekuje finalizacija dogovora. Također, poznati su određeni detalji dogovora, a oni se odnose na infrastrukturni razvitak i anuliranje velikih dugova prije svega ostalog. Sigurno je da će više detalja biti poznato kada do finalizacije dogovora i ozvaničenja partnerstva dođe, ali ono što do sada zabrinjava jeste ponašanje jednog dijela navijača. Navijači su živa materija, heterogena i dinamična masa i sasvim je razumljivo da u nekoliko hiljada ljudi može se sresti svakakavih ponašanja i očekivanja. Ali ponašanja koja predstavljaju bahatost i nadmenost, te očekivanja kako su svi problemi kluba već riješeni i da se već sutra mogu ostvariti veliki uspjesi, ono su što, ne samo da je najmanje potrebno sada, već što nije potrebno nikako i nikada! Osim što konačni dogovor još nije postignut i što se svi detalji ovoga što je do sada postignuto ne znaju, strpljenje, istrajnost, skromnost i podrška će biti potrebniji, možda više nego ikada u klupskoj historiji. Mnogo olakšati mogu i rukovodioci kluba, pa i sam Eldin Diglisić, koji će, kada se ozvaniči partnerstvo, izaći pred sve navijače, te javno, otvoreno i iskreno reći šta možemo očekivati od strateškog partnera, šta od kluba, koji su ciljevi, šta i koliko je potrebno da se ostvare i koliko će strpljenja i podrške biti potrebno. U suprotnom, stvorit će se izrazito poremećena atmosfera i u takvoj atmosferi ni klub, ni ekipa, ni navijači neće dobro proći. Dokazano mnogo puta kroz našu historiju, s tim da bi ovoga puta to moglo biti kobno.

Zbog toga i dok se partnerstvo ne ozvaniči i takvo obraćanje javnosti dogodi (a i poslije), i rukovodioci kluba, i ekipa, i navijači se moraju ponašati kao i do sada: svim silama i iz odanosti i ljubavi podržavati i boriti se za Željezničar!

Rukovodioci kluba da se bave tekućim problemima, da riješe što više problema mogu i bez strateškog partnera, da privlače nove članove i navijače marketingom, da se maksimalno brane i bore za interese kluba. Ekipa da na terenu igra bez pritiska, onako kako se igra za Željezničar i da ostvari minimum prirodnih očekivanja koje imaju navijači. A navijači da nastave još više, još jače i još žešće podržavati klub na sve moguće načine. I to je Željezničar kakvog znamo, bodrimo i volimo!

Sezona koja je pred nama mogla bi predstavljati prekretnicu za naš Željezničar, barem kada je riječ o rješavanju problema sa kojima decenijama muku muči i koji mu vise kao mač nad glavom. Ali ondje gdje ne smije biti nikakvih prekretnica, već se mora nastaviti u još jačem ritmu, jeste strpljenje, istrajnost i odlučnost, te ljubav i podrška prema Željezničaru!

Počevši od sutra na našoj Grbavici. Šalovi oko vrata i plava porodica – pravac Grbavica!


Više od 100 godina porodičnog okupljanja, borbe i ljubavi koja se zove Željezničar! (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)

 


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.