Josip Zemko rođen je 13. marta 1946. godine u Subotici i još je jedan iz plejade talentovanih mladića, koje su, početkom šezdesetih godina, na Grbavici selektirali Josip Babić i Milan Ribar. Stvoren je podmladak iz kojeg su gotovo svi potpisali ugovore sa prvim timom. Pored Josipa Zemke, bili su to i Josip Bukal, Sreten Dilberović, Nusret Kadrić, Edin Sprečo, Branimir Jelušić, Josip Katalinski, Mithad i Fikret Mujkić, Blagoje Bratić, Mehmed Šljivo, Salem Ćenanović…
Nametnuvši se čvrstom i beskompromisnom igrom, Zemko je osvojio stručnjake Željezničara, a prihvaćen je i od navijača. Školovani odbrambeni fudbaler, dobro se postavljao i klizećim startovima, koji su išli na loptu, a ne na čovjeka, onemogućavao je protivničke napade prema golu svog tima. Često je bio zadužen za najopasnije protivničke napadače, a većinom je izlazio kao pobjednik. U sarajevskom derbiju je vodio duele sa legendardnim Asimom Ferhatovićem i u potpunosti “uštopavao” asa sa Koševa, koji je sredinom šezdesetih godina već bio na zalasku svoje karijere.
Zemko je bio prvotimac Željezničara tri godine i upisao je 74 zvanična nastupa, do maja 1966. godine, kada je na utakmici sa Partizanom slomio nogu u sudaru sa Rašovićem. Teška povreda zaustavila je njegov fudbalski uspon, te i pored toga što je karijeru nastavio u Vojvodini, nije dosegao nivo igre s početka njegove karijere u Željezničaru, kada je postao i reprezentativac “A” selekcije tadašnje Jugoslavije. Prethodno, kao izuzetno perspektivan omladinac Željezničara, nastupao je od 1962. do 1964. godine za omladinsku, a od 1964. do 1967. i za mladu reprezentaciju. Igrajući na mjestu beka i halfa, odigrao je za najbolju selekciju bivše države tri utakmice. Teška povreda spriječila ga je i u reprezentativnom usponu.
Bio je pouzdan oslonac Željine odbrane u derbijima protiv vječitih rivala sa Koševa. Od pet odigranih derbi utakmica sa Sarajevom, samo je jednu utakmicu napustio pognute glave. Bilo je to 16. avgusta 1964. na Koševu, kada je Sarajevo pobijedilo rezultatom 3:1, golovima Crnogorca, Čerkića i Mušovića, dok je strijelac za “Plave” bio Matić. Ostala četiri derbija, koja je on odigrao, završeni su podjelom bodova, a opasni igrači Sarajeva Ferhatović, Mušović, Šiljkut i Šehović, nisu uspjeli probijati čvrsti bedem Željine odbrane, kojeg su, pored Zemke činili i Kapidžić, Bračulj, Matić, Brzić, Katalinski, Jovanović…
Nakon oporavka od teške povrede, kao igrač Vojvodine igrao je protiv Željezničara na Grbavici, kada je sa aplauzom i simpatijama dočekan od Željinih navijača, koji nisu zaboravili njegove odlične igre u “Plavom” dresu.
Nakon fudbalske karijere posvetio se trenerskom poslu gdje je radio kao šef struke u Bačkoj i Spartaku iz Subotice. Preminuo je 11. aprila 2017. godine.
M. Branković