Nakon što smo doživjeli “šok” kada je prošlog vikenda naš Željezničar ostvario prvu gostujuću pobjedu u prvenstvu ove sezone, pred nama je novi, 152. po redu, sarajevski derbi.
U okršaj sa Sarajevom naš Željezničar ulazi nakon pobjede nad Slogom u Modriči rezultatom 3:0. Ubjedljiva pobjeda, koja je skinula “teret” sa leđa ekipe i navijača, bila je plod odličnog omjera fizičke i psihičke spremnosti, nedovoljno motivisanog protivnika i sreće. Osim što je ubilježio prvu gostujuću pobjedu u prvenstvu ove sezone, odnosno drugu ukupno, Željezničar je načinio značajan korak naprijed u borbi za opstanak. Tako da možemo govoriti podjednako o njenom moralnom i rezultatskom značaju.
Međutim, naredni korak će biti podjednako važan i težak, a posebno za najaviti ga. Ukratko, nakon malo više od mjesec dana očekuje nas novi sarajevski derbi, 152. po redu. Naš Željezničar će na našoj Grbavici, u nedjelju, 14. aprila, od 20:00 ugostiti Sarajevo.
Za razliku od derbija odigranog početkom marta, situacija uoči ovoga je dosta drugačija. Ne možemo više govoriti o otvaranju proljetnog dijela sezone, o nespremnim, neuigranim i nekonstantnim ekipama, ali ni o krizi rezultata kada je riječ o Sarajevu ili udaljenosti završnice prvenstva kada je riječ o Željezničaru. Osim što se veliki okršaj gradskih rivala ponovo igra na našoj Grbavici, gotovo ništa drugo nije isto.
Sarajevo se nakon te utakmice, a posebno nakon svojevrsnog cirkusa napravljenog nakon eliminacije iz Kupa Bosne i Hercegovine odmah nakon derbija na Grbavici, gotovo “preporodilo”. Ubilježili su jedan remi (protiv Igmana na Koševu – 2:2) i tri uzastopne pobjede (nad Goškom na Koševu – 4:0, nad Tuzla Cityjem u Tuzli – 5:1, te ponovo nad Igmanom na Koševu – 3:2). Time su se u potpunosti vratili u borbu za plasman u kvalifikacije u UEFA Europsku konferencijsku ligu iduće sezone, a na ruku su im išli i rezultati konkurenata u toj borbi. Osim toga, nije toliko stvar dobrih rezultata koliko igre koja je očigledno podignuta na viši nivo u svakom segmentu, te su ti rezultati upravo plod tog napretka.
Naš Željezničar je, sa druge strane, zapao u još jednu krizu rezultata (ako je ikada i izašao iz nje, još od septembra…) te je u naredne tri utakmice nakon posljednjeg derbija ubilježio tri poraza (od Zvijezde 09 u Ugljeviku – 2:1, od Zrinjskog u Mostaru – 2:0 i od Veleža na Grbavici – 0:1), da bi tek pobjedom nad Slogom u Modriči u posljednjem kolu, preknuo taj niz poraza i ubilježio rezultatski i moralno važnu pobjedu. Kao što je iznad navedeno, ona je donijela važan korak u teškoj borbi za opstanak u najvišem rangu.
A upravo posljednji derbi, ma koliko se stanje uoči predstojećeg razlikovalo u odnosu na stanje uoči tadašnjeg, može i mora biti kao najbolji pokazatelj i motiv za ono što nas očekuje. Naš Željezničar je tog 3. marta pred punom Grbavicom (barem punom navijačima Željezničara), pregazio Sarajevo rezultatom 3:0. Nećemo se sada podsjećati na sve čemu smo svjedočili na našoj Grbavici te večeri, ali podcrtat ćemo odličan taktički, kondicioni i psihološki pristup cijele ekipe, svakog njenog člana, što je u jednu ruku i odredilo konačan ishod i prije nego što je utakmica počela.
To je ono što ovoga puta mora biti, ne na istom, već na još većem nivou. Protivnik i stanje protivnika nas uopće ne treba zanimati. Hoće li i ovoga puta imati podršku svojih navijača, ni to nas ne treba zanimati. Ništa nam ne treba biti važno izuzev toga da ono što smo uradili protekli derbi, ponovimo i sada, samo još bolje, jače, čvršće i agresivnije.
To se ne odnosi samo na ekipu na terenu, koja je ovoga odlično svjesna, već i na sve na tribinama naše Grbavice. I ovoga puta navijači Željezničara su pokazali ogromnu privrženost klubu i razgrabili su sve dostupne ulaznice. Međutim, samo se pojaviti na tribinama Grbavice nije i neće biti dovoljno. Upravo će tribine, kao i svaki put do sada, biti ključni faktor i najveća pokretačka snaga Željezničara. Sa njih će morati ići ogromna podrška, kao nikada do sada, i to od trenutka kada se kapije Grbavice otvore. I ogromna podrška ne podrazumijeva samo bodrenje ekipe na terenu bez obzira na dešavanja na terenu ili period utakmice, nego i najžešći mogući pritisak na protivnika. Jer on se, mnogo puta je to dokazano, u tome potpuno gubi, te ekipi “samo” preostaje da dadne 200% svojih mogućnosti da ga dokrajči. Ni ko će istrčati u plavom dresu na teren, ni ko će još dobiti priliku za igru, a posebno ukoliko dešavanja na terenu ne budu išla u prilog našem Željezničaru, ne treba da utiče na podršku. Ona, jednostavno, mora biti najveća moguća, od početka do kraja i bez obzira na sve.
Uostalom, sarajevski derbi je sarajevski derbi, utakmica mnogo veća od samog fudbala, i u toj izaći kao pobjednik iz te utakmice podrazumijeva samo jedno – biti bolji, biti najbolji!
GAZI ŽELJO, SVE DO POBJEDE!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.