---

“Rasuli smo se po cijeloj kugli Zemaljskoj i u njenu unutrašnjost, ali miris juga i Doline Ćupova još uvijek nam steže srca…”

Riječi su to Ćonte, velikog navijača Željezničara i jednog od osnivača Joint Uniona. Za one koji ne znaju, a sumnjam da ih ima takvih, Joint Union je bila jedna od prvih podgrupa navijačke grupe Manijaci, a nastala je 1989. godine. I ne samo to, Joint Union je bio više od podgrupe. Joint Union je živio za Željezničar. Joint Union je bio “motor” Manijaka. Joint Union je bio začetnik i nosilac navijačkog pokreta na Grbavici i u cijelome Sarajevu. Joint Union je bio simbol , ideja, pokret, pa i otpor. Joint Union je bio mnogo poštovan na svim stadionima bivše Jugoslavije. I ime Joint Union se sa velikim poštovanjem i danas izgovara na Grbavici i južnoj tribini. Joint Union se rodio na jugu na kojem danas mi stojimo i Joint Union je jedan od stvaralaca Juga kojeg smo mi danas dio. Citat Ćonte je dugo stajao na zvaničnoj web stranici Manijaka i nije samo predstavljao Joint Unione. Citat Ćonte u mnogome oslikava emocije i odnos svih nas prema Željezničaru, Grbavici i Manijacima. I citat Ćonte i danas svijetli kao jedna od glavnih zvijezda vodilja svih nas!

---

---

147. put

Sarajevski derbi je jedna od utakmica o kojoj se može mnogo, mnogo pričati ili pisati, a kojoj je, opet, suvišno išta reći. Riječ je o jednom od najvećih fudbalskih derbija u Europi i jednoj od najvažnijih fudbalskih utakmica u Bosni i Hercegovini. Ne bi joj se, naravno, pridavao toliki značaj da nije riječ o nečemu mnogo većem od samog fudbala. Nije sarajevski derbi samo duel dvije ekipe iz glavnog grada. Sarajevski derbi je, prije svega, prevazišao okvire samog Sarajeva i on se ne shvata manje ozbiljno i u drugim gradovima, posebno u gradovima u kojima Željezničar i Sarajevo imaju veliki broj navijača. A i nije samo duel fudbalera na zelenom terenu, nego je to duel različitih ideja, vrijednosti, historija, dostignuća, shvatanja i vizija. Duel je to i materijalnih i duševnih stanja. Duel je to koji je nekada znao imati i elemente političkog obračuna i na koncu duel je to dvije boje: plave i bordo.

---

---

Ali, u isto vrijeme i što nije karakteristično za većinu fudbalskih derbija u Europi, duel je to za kojeg se ne može reći da su na suprotnim stranama dvije skupine ljudi određene mjestom prebivališta, rasom, vjerom, nacijom, politikom ili čak krvnim srodstvom. Naprotiv, upravo je „izmiješanost“ jedna od vrlina sarajevskog derbija koja ga čini posebnim i prepoznatljivim i upravo je zanemarivanje fudbalskog rivalstva u trenucima kada su u pitanju vitalni interesi svih nešto na što su ponosni svi akteri sarajevskog derbija, na terenu i na tribinama. Ali sarajevski derbi zbog toga nije manje vatren i važan. Naprotiv, sarajevski derbi je i za Željezničar i za Sarajevo, posebno za navijače, jedna od najvažnija utakmica u godini u emotivnom smislu i pobjeda u sarajevskom derbiju bi, ako većinu navijača pitate, bila za mrvu manje slađa od osvajanja trofeja ili uspjeha u europskim takmičenjima.

---

---

Jasno je da je sarajevski derbi u svakom pogledu devalvirao i da je daleko od nivoa na kojem je nekad bio i na kojem zaslužuje da bude. Krivaca za takvo stanje je mnogo, ali, uopćeno govoreći, može se reći da se sarajevski derbi bliži općem sivilu u kojem se nalazi cijeli bosanskohercegovački fudbal, a za to sivilo svi, manje-više, znamo krivce. Međutim, sarajevski derbi koji je pred nama, 147. po redu je prilika za sve aktere, a posebno navijače da pokažu svoj puni potencijal i mogućnosti, te time podignu sam kvalitet sarajevskog derbija i učine da se o njemu priča dugo bez obzira na dešavanja na terenu.

Nepredvidivi

Vjeruje se da dešavanja na terenu, odnosno duel između ekipa Željezničara i Sarajeva, određuje mnogo faktora uoči utakmice. Ali dosadašnja praksa, a sarajevski derbi je star više od 75 godina, pokazala je mnogo puta da to nije baš tako, da gotovo nikakva pravila ne važe i da je nemoguće prognozirati rezultat. Ali, čisto informativno, podsjetit ćemo se u kakvom stanju sarajevski derbi dočekuju ekipe Željezničara i Sarajeva.

Može se reći da ekipa Sarajeva u sarajevski derbi ulazi pod većim pritiskom, sa većim problemima zbog povrijeđenih igrača, ali svejedno sa kvalitetnijim igračkim kadrom, odnosno većim brojem kvalitetnijih pojedinaca. Sarajevo zauzima četvrtu poziciju i u dosadašnjih šest utakmica skupilo je deset bodova. Sarajevo je dobro otvorilo sezonu i u prva tri kola, protiv Borca, Sloge i Posušja, upisalo tri pobjede. Međutim, uslijedilo je privremeno preseljenje sa Koševa na Bilino Polje u Zenici jer je na gradskom stadionu započeta rekonstrukcija terena. U prvoj utakmici u Zenici Sarajevo je doživjelo poniženje porazom od Tuzla Citya rezultatom 5:1. Nedugo zatim uslijedio je i poraz od Igmana u Kaknju (gdje Igman, zbog radova na stadionu u Konjicu, igra domaće utakmice) rezultatom 2:0. Sarajevo nije pobjedilo ni u posljednjem susretu protiv Slobode, iako je bilo bliže tome nego ekipa iz Tuzle, a utakmica je završena rezultatom 1:1. Da li je u pitanju pad koncentracije i forme, povrede bitnih odbrambenih igrača, “selidba” na drugi stadion i u drugi grad ili nešto mnogo dublje, to nije jasno. Moguće je da od svega nabrojanog ima ponešto, ali je činjenica da se cijela ekipa Sarajeva, a posebno šef stručnog štaba Feđa Dudić, nalaze na udaru kritika i pod velikim pritiskom. Stoga će se bilo kakav ishod, pozitivan ili negativan, u sarajevskom derbiju više odraziti na ekipu Sarajeva nego na ekipu Željezničara.

---

---

Sa druge strane, naš Željezničar u sarajevski derbi ulazi pod “manjim pritiskom”, odnosno sa općenito skromnim očekivanjima navijača koji su svjesni kvalitete i mogućnosti ekipe, ali i sa prednošću domaćeg terena i željom za iskupljenje za poraz od Borca. Plasiran jednu poziciju ispod Sarajeva, na petom mjestu, Željezničar ima osam bodova iz šest odigranih utakmica uz ravnomjeran učinak od po dvije pobjede (protiv Zrinjskog i Tuzla Citya), dva remija (protiv Leotara i Širokog Brijega) i dva poraza (protiv Veleža i Borca). Posljednja utakmica protiv Borca, odigrana u Bosanskom Novom, je završena porazom rezultatom 2:1. Teško je odrediti šta je bilo veće razočarenje: što nije prikazan kvalitet kojim je savladana Tuzla City u utakmici prije ili što nije prikazana želja i borba za pozitivan rezultat, što navijači žele prije svega ostaloga. Naravno, gostujuće utakmice protiv Borca su uvijek bile zahtjevne i nimalo lahke za pobjediti, ali opći utisak je da je cijela ekipa nonšalantno ušla u utakmicu i nonšalanciju držala do samoga kraja, što je rezultiralo “glatkim” porazom koji se uz malo želje i truda mogao izbjeći. Iako je u pitanju sarajevski derbi koji podrazumijeva maksimalnu volju, želju, koncentraciju i borbu, ekipa Željezničara će se i zbog razočaravajućeg pristupa u utakmici protiv Borca morati “iskupiti” svojim navijačima dajući sve od sebe i više od toga.

---

---

Ali da će sve nabrojano imati direktnog uticaja na igru i rezultat, to je nemoguće tvrditi. Ne samo zbog tradicije nepredvidivosti sarajevskog derbija, nego i zbog toga što obje ekipe pokazuju poprilične oscilacije u fizičkom, taktičkom i psihološkom smislu. U jednu ruku to može da bude i prednost jer se ostavlja mogućnost da navijači vide i dobar fudbal, nešto što do tada nisu imali priliku vidjeti od svojih ekipa ili da derbi jednostavno „izbaci“ nove junake koji se do tada nisu istakli, a što je mnogo puta do sada bio slučaj. Uostalom, bit samog fudbala je takmičenje i dinamika, odnosno mogućnost svakog ishoda. Za sarajevski derbi pred nama to znači oslobađanje od svih predviđanja, očekivanja i samim tim mogućih razočarenja, a oni pozitivni ishodi rođeni iz toga su, u pravilu, daleko slađi i draži.

JUG!

To bi bilo to što se tiče priče o fudbalu o predstojećem sarajevskom derbiju, barem kada je riječ o protivniku našeg Željezničara. Vratit ćemo se sada na priču sa početka najave jer se vjerovatno svi pitate kakve veze ima citat Ćonte iz Joint Uniona sa derbijem pred nama?

Na prvi pogled, ima male ili nikakve veze, osim što, možda, a kao što sam i naveo, oslikava emocije i odnos svih nas prema našem klubu, našem stadionu i našoj navijačkoj grupi. Ali ukoliko dublje promislimo o navedenom citatu, o osobi koja ga je izgovorila i o skupini ljudi na koju se prvenstveno odnosi, te ukoliko pogledamo trenutačni odnos svih nas prema “tri svetinje” i posebno našu navijačku grupu, pronaći ćemo mnogo simbolike, poveznica, ali i pouka i poruka.

Inače je nezahvalno izdvajati bilo koga ili bilo šta kada pričamo o našem Željezničaru. Upravo je ta jednakost, posebno na tribinama, nešto što malo ko ima i nešto na što smo mnogo ponosni. I kroz najave na ovom web portalu uvijek su se isticali pozivi na sve tribine Grbavice i atmosfera sa svih tribina Grbavice. Ovoga puta ću sebi dati za pravo, a nadam se da me se neće pogrešno razumjeti i uzeti za zlo, da istaknem jednu tribinu – JUG!

Jug kao tribina postoji od nastanka Grbavice 1953. godine, a nadograđen je u prvoj polovici 1970-ih godina i manje-više ostao je isti do danas. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu, uz staru, drvenu zapadnu tribinu, predstavljao je centar okupljanja navijača Željezničara na utakmicama, bez obzira što su u funkciji bile i istočna, a nešto kasnije i sjeverna tribina. Zbog toga što su se na zapadnoj tribini nalazile svečane lože i prostorije kluba, upravo je južna tribina odabrana kao matična tribina onih “vatrenijih” navijača Željezničara. Rođenjem navijačke grupe Manijaci, centar južne tribine sa sam nametnuo kao mjesto odakle će ići najvatrenija podrška Plavima.

---

---

Stari, drveni zapad je, nažalost, uništen od strane agresora i danas je to skromna tribina sa svečanom ložom. Sjever, ma koliko ugodan i napredan bio, uvijek je asocirao na navijačku skupinu Sarajeva (neka se sestre i braća sa sjeverne tribine ne naljute), ali i na mjesto sa kojeg će se u miru pratiti utakmice. Istok je dugo iza rata bio van funkcije dok svi navijači Željezničara nisu zajedničkim snagama izgradili novu tribinu koja je, također, mjesto sa kojeg će se u miru pratiti utakmice. Šta je ostalo isto? Ostao je isti jug, i svojim izgledom, i svojom funkcijom. Na centru južne tribine se i danas, 35 godina nakon nastanka, nalaze Manijaci i sa južne tribine ide najvatrenija podrška Željezničaru na Grbavici.

Stoga je razumljivo zašto “miris juga”, o kojem Ćonta govori, svima steže srca. Jug je odavno prerastao formalnosti i jug je, postao sinonim za više od obične tribine stadiona. Jug je postao sinonim i za navijačku grupu, i za najvatreniju podršku, i za Grbavicu, i za Željezničar. A ono “srce” juga, Manijaci, postali su, uz Željezničar i Grbavicu, svetinja za sve one koji nose plavo-bijele boje u srcu i mislima.

Upravo zbog juga kakvog jeste i Manijaka koji su prerasli okvire obične navijačke skupine, osjećam potrebu i želju da sve, ali baš sve navijače Željezničara koji imaju namjeru doći na 147. sarajevski derbi, pozovem da dođu na južnu tribinu Grbavice! Zbog čega to činim baš sada? Nije riječ o pukoj želji da se južna tribina ispuni u utakmici protiv najvećeg rivala. Ovo nije poziv koji važi samo za sarajevski derbi već i za utakmice i sve ono što dolazi nakon njega. Ali je sarajevski derbi savršena prilika da se iz poštovanja prema tradiciji južne tribine i iz poštovanja prema Manijacima koji su postali neodvojivi od Željezničara i Grbavice, okupimo na jednom mjestu i sa jednog mjesta svi navijamo za Željezničar. Južna tribina je stara skoro 70 godina, Manijaci za koji mjesec proslavljaju svoj 35 rođendan. Samo ta dva jubileja su zaslužila da južnu tribinu, počev od sarajevskog derbija koji slijedi pa na dalje, punimo do posljednjeg mjesta i da damo sve od sebe kako bi podrška sa južne tribine bila i 12. igrač, i glavni motor ekipe, i njena krila, i njena najveća snaga. Ali i strah i trepet za sve protivnike. Zaslužili su to i sami Manijaci koji su, ne samo srce podške koja ide sa svih tribina Grbavice, nego koji su mnogo puta pomogli klubu, posebno u proteklom periodu u kojem sam klub prolazi kroz jedan od najtežih perioda u svojoj stogodišnjoj historiji. Zaslužili su to Manijaci koje kriza u klubu nije i neće pokolebati i koji i u velikom broju i sa velikom snagom podržavaju Željezničar gdje god da igra. Zaslužili su to Manijaci i zbog svega lošeg što su kao navijačka grupa prošli, zbog svih knockouta u kojima su bili, a iz kojih su se podigli kao fenkis iz pepela i koji su izrasli u primjer svim navijačkim grupama u Bosni i Hercegovini. Zaslužili su to Manijaci koji su prije skoro godinu dana uradili nešto što nije izazvalo ponos, sreću i ljubav samo kod navijača Željezničara, već kod svih onih koji su vidjeli i čuli kako je proslavljen 100. rođendan najvećeg fudbalskog kluba u zemlji. Na kraju krajeva, zaslužili su to svi oni za koje Ćonta kaže da su “razasuti po kugli Zemaljskoj i u njenoj unutrašnjosti”, koji neće moći prisustvovati sarajevskom derbiju, ali koje će slike podrške sa punog juga obradovati i učiniti ponosnim. I zaslužili su to oni koji više nisu sa nama, koji nas ponosno gledaju sa neba i koji bi sve dali da samo još jednom mogu stati na jug i zapjevati pjesmu Željezničaru!

---

---

Baš kao što je nekada Joint Union bio “motor” Manijaka, danas su tu neki novi klinci koji nisu samo “obični navijači” već koji jednako kao i Joint Unioni nekada žive za Željezničar danas. Baš kao što je Joint Union bio začetnik i nosilac navijačkog pokreta na Grbavici i u Sarajevu, danas neki novi klinci postavljaju nove standarde i podižu ljestvicu visoko za druge. Baš kao što je Joint Union bio tada, i danas su neki novi klinci simbol, ideja, pokret i otpor. I baš kao što je Joint Union tada, neki novi klinci su danas poštovani i na Grbavici i van nje. A poštovanje ne dolazi iz ničega i ne može se isfolirati. Poštovanje se zaslužuje pravim djelima. Na istom jugu na kojem su nekada stajali Joint Unioni, ali i Blue Tigersi, Bistrik Boysi, a koji su svi skupa stali iza imena Manijaci, i danas se stoji iza istog imena i zbog jednog jedinog razloga – Željezničar!

Nema sumnje da će sve tribine Grbavice biti u petak, u 20:00, ispunjene. Niti ima sumnje da će sa svih tribina ići velika, velika podrška Željezničaru. Uostalom, sarajevski derbi je u pitanju i tako treba da bude. Ali sa južne tribine mora da ide najbrojnija, najglasnija i najveća podrška. Sa južne tribine mora da ide podrška i starih i mladih, i žena i muškaraca, i ovakvih i onakvih. Južna tribina je matica svih nas i obaveza svih nas je da se odazvemo zovu naše matice. Obaveza svih nas je da budemo učesnici spektakla o kojem će se dugo, dugo pričati. Obaveza svih nas je da damo sve od sebe da taj spektakl i uspije. Obaveza svih nas je da naslov ove najave, koji je dio pjesme svojevrsnih nasljednika Joint Uniona, sprovedemo u djelo što je bolje moguće. Prvo što moramo uraditi i ono od čega sve počinje jeste dolazak na južnu tribinu. A ostalo ćemo svi skupa i onako kako mi jedino znamo – u kost! I ne samo u petak već i svaku narednu utakmicu. Željezničar, Grbavica i Manijaci to zaslužuju!

---

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.