Prvi od tri dijela sezone je pri kraju, pred našim Željezničarom su još dvije utakmice prije nego nastupi dvosedmična pauza, a prva od te dvije je jedno od najtežih gostovanja za Željezničar u Bosni i Hercegovini.

Riječ je o gostovanju Slobodi iz Tuzle. Većini navijača Željezničara nije potrebno dodatno objašnjavati ovakvu kvalifikaciju utakmice između tuzlanskih “crveno-crnih” i sarajevskih “plavih”. Statistički podaci govore dovoljno: od 61 utakmice koju je Željezničar odigrao kao gost Slobodi, poražen je u njih 30, 16 puta je odigrao neriješeno i 15 puta je pobijedio. Posljednju pobjedu nad Slobodom u gostima naš Željezničar je ostvario u augustu 2020. godine rezultatom 2:0. Osim toga, bila je to posljednja pobjeda Željezničara nad Slobodom uopće. Od tada su tuzlanski i sarajevski klub imali još pet međusobnih okršaja, od kojih su četiri završila bez pobjednika i jedan pobjedom tuzlanskog kluba. Ako se fokusiramo samo na prethodnu sezonu, koja je mnogo bliža za usporedbu i o kojoj je mnogo relevantnije govoriti, sve tri utakmice između Slobode i Željezničara završile su bez pobjednika i identičnim rezultatom – 1:1. Prva je odigrana krajem augusta prošle godine na Grbavici, druga krajem novembra prošle godine na Tušnju, a treća krajem maja ove godine (posljednja utakmica prošle sezone), također na Tušnju. Ni u jednoj od te tri utakmice jedna od ekipa nije nadigrala drugu, niti je i u jednoj od te tri utakmice viđen atraktivniji fudbal zbog kojeg bi gledaoci bili zadovoljni ili imali za čime da žale. Reklo bi se, utakmice karakteristične za bosanskohercegovački fudbal i utakmice kakve Željezničar i Sloboda često znaju međusobno odigrati. Što je, dalje, povezano sa subjektivnim doživljajem ovog duela kod navijača Željezničara.


Detalj sa posljednjeg susreta između Slobode i Željezničara, gdje se u borbi za loptu nalazi i Dženis Beganović, tadašnji igrač Slobode a sadašnji igrač Željezničara


Prije svega, utakmice između Željezničara i Slobode su utakmice starih rivala čije je rivalstvo staro više od pola stoljeća. Rivalstvo je to, ne samo fudbalsko, već i između Tuzle i Sarajeva, a znalo je poprimiti izrazito vatrene oblike u prošlosti. A i bez toga, navijači Željezničara dobro znaju da se njihova ekipa, i onda kada je bila mnogo kvalitetnija, jača i bolja, često “mučila” protiv Slobode, što na Grbavici, što na Tušnju. Zbog čega je to tako? Odogovor na ovo pitanje je teško dati i dan-danas tebi zahtijevao detaljniju analizu pomenutog rivalstva. Ali danas, u ovim okolnostima, veoma je važno da su navijači Željezničara svjesni da su utakmice protiv Slobode, posebno u gostima, uvijek bile teške bez obzira na ambicije, kvalitete ekipa, formu uoči utakmice ili plasman na tabeli. I da se ne može govoriti o “lahkoj utakmici”, “lahkom gostovanju” protiv “lahkog protivnika”.

Čak ako statistiku, međusobni omjer i subjektivni doživljaj utakmice između Željezničara i Slobode ostavimo po strani, mnogo je drugih, trenutnih razloga zbog čega će utakmica koja je pred nama biti izazovna, zahtjevna i teška. Sloboda se nalazi na devetoj poziciji premijerligaške tabele sa devet osvojenih bodova, dvije pobjede, tri remija, tri poraza i gol-razlikom 7:7. Ako govorimo samo o “domaćim” utakmicama Slobode, “crveno-crni” su slavili dvije pobjede i pretrpili dva poraza, uz gol-razliku 6:4.. Dakle, riječ je o poprilično ujednačenom skoru i gol-razlici, što znači da nema mnogo odstupanja u kvalitetama defanzivnog i ofanzivnog dijela ekipe Slobode. Prosto rečeno, Sloboda možda ne zabija puno golova, ali ih i ne prima mnogo. Upravo će ova “ujednačenost” biti temelj na kojem će stručni štab Željezničara morati pripremiti cijelu ekipu za utakmicu. Dok je u prethodnoj utakmici protiv Igmana fokus bio isključivo na ofanzivnom dijelu i ofanzivnoj igri, ovoga puta će se podjednaka pažnja morati posvetiti i defanzivi. Sloboda u svojim ofanzivnim redovima ima mnogo kvalitetnih pojedinaca kao što su Saša Maksimović, Kenan Delić, Said Husejinović, Eldar Mehmedović, Kemal Mujarić i Nikola Komazec, a nedavno su u Slobodu stigli i iskusni Stojan Vranješ i Amer Bekić koji su debitovali u posljednjoj utakmici protiv Zrinjskog. Osim jakog ofanzivnog dijela, defanzivni dio tima je sastavljen od nekoliko kvalitetnih pojedinaca kao što su Kenan Devedžić, Kemal Osmanković, Emir Jusić, Jasmin Osmić, Alen Kurtalić, Muharem Čivić, Adam Vošnjak i Melvin Osmić. Nekim navijačima Željezničara ova imena možda ne zvuče poznato ili možda ne pozivaju na oprez, ali onima koji su gledali većinu utakmica Slobode ove sezone, pa i prethodne, jasno je da se radi o kvalitetnim pojedincima od kojih je polovica sa bogatim iskustvom, a polovica sa talentom kojeg tek trebaju da prikažu. Reklo bi se: savršen spoj mladosti i iskustva. Ono što navijači Slobode i oni koji je podrobnije prate ističu kao najslabiju kariku jeste stručni štab na čelu sa Adnanom Jahićem, nekadašnjim igračem Slobode i nekadašnjim trenerom mlađih kategorija Slobode, kojem je ovo drugi mandat kao šefu stručnog štaba. Prenoseći mišljenja navijača Slobode, Adnan Jahić sa svojim saradnicima do sada nije uspio “uvezati” pomenutu mladost i iskustvo i objektivne procjene su da bi ovakva ekipa Slobode mogla ostvariti mnogo bolje rezultate i mnogo bolji plasman nego što je trenutni sa kvalitetnijim trenerom i stručnim štabom. Međutim, ekipa, a stručni štab Željezničara posebno, ne smije da se fokusira samo na neutralisanje kvalitetnih pojedinaca iz ekipe Slobode koji, nerijetko, sami naprave razliku na terenu. Podjednaka pažnja se mora posvetiti taktičkim zamislima stručnog štaba Slobode i prilagođavanju igre prema datoj situaciji na terenu. Uostalom, čitava ekipa Slobode će sigurno htjeti da se iskupi za “domaći” poraz od Zrinjskog u prethodnom kolu rezultatom 1:0. Zrinjski jeste bio bolja ekipa, ali Sloboda je također prikazala otvorenu i hrabru igru, a u posljednjim trenucima utakmice promašila je izrazito izglednu priliku za izjednačenje. Ekipa Željezničara mora da bude svjesna sa kakvim protivnikom će se suočiti, da bude svjesna svih kvaliteta i nedostataka u ekipi Slobode i da volja, koncentracija i hladna glava moraju da budu na maksimumu ukoliko se želi ostvariti dobar rezultat.


Utakmicu protiv Željezničara najavili su Nikola Komazec, najbolji strijelac Slobode u dosadašnjem dijelu sezone i Adnan Jahić, šef stručnog štaba Slobode (Foto: www.fksloboda.ba)


Nije iznad bez razloga navedeno pod navodnim znacima da je poraz Slobode od Zrinjskog bio “domaći”. Sloboda, zbog rekonstrukcije terena na Tušnju, svoje domaće utakmice igra u Banovićima. To će, u zavisnosti od vremenskih uslova, biti možda i najveći izazov za obje ekipe podjednako. Nije tajna da je teren Gradskog stadiona u Banovićima u lošem stanju, posebno u lošim vremenskim uslovima. Pokazala je to i utakmica Slobode i Zrinjskog, gdje nije viđeno mnogo igre po zemlji, odnosno dodavanja “od noge do noge”, driblinga i prodora u šesnaesterce protivničke ekipe. Kiša, koja je prognozirana za petak poslijepodne, mogla bi učiniti teren težim i bit će iznimno važno da se ekipa Željezničara što bolje pripremi za takve uslove, kako se ne bi ponovila utakmica protiv Borca u gostima. Bit će ovo, ujedno, i prvi put da naš Željezničar igra ligašku utakmicu u Banovićima nakon maja 2011., kada je savladao Budućnost iz Banovića rezultatom 2:1 i koja je u sezoni 2010/2011 ispala iz najvišeg ranga bosanskohercegovačkog fudbala. Iako je to bilo posljednje ligaško gostovanje u Banovićima, nije bilo posljednje uopće. Željezničar je krajem septembra 2020. godine, u okviru Kupa Bosne i Hercegovine, gostovao Budućnosti u Banovićima i slavio pobjedu rezultatom 2:1. Uostalom, iako je gostujućim navijačima zabranjen organizovani dolazak, što će svakako biti hendikep za ekipu Željezničara, sigurno će veliki broj navijača Željezničara iz tog dijela Bosne i Hercegovine biti prisutan i biti podrška voljenom klubu.


Gradski stadion u Banovićima na kojem će nakon više od 11 godina naš Željezničar odigrati ligašku utakmicu (Foto: Facebook/FK Budućnost Banovići)


Naš Željezničar je u prethodnom kolu na Grbavici savladao ekipu Igmana rezultatom 1:0 i time je “potvrdio” pobjedu nad Posušjem iz kola prije. Ekipa Željezničara je, i pored neprimjerenog termina za fudbalsku utakmicu (ponedjeljak?!), imala veliku podršku navijača (sa čime se, očigledno, Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine ne slaže). Ali je pobjeda nad Igmanom, ma koliko zaslužena, ostvarena teško i bila je i ispit za ekipu koja se suočila sa klasičnim “bunkerom”, i ispit za izdržljivost živaca navijača. Kao što je i navedeno, ekipa Igmana je postavila “bunker”, odnosno bila je isključivo fokusirana na čuvanje vlastitog gola, bez gotovo ikakvih pokušaja da se ugrozi gol ekipe Željezničara. Bila je to i očekivana postavka i sa pravom su navijači bili zabrinuti jer znaju koliko je teško igrati protiv takvog protivnika i ostvariti pobjedu. Međutim, cijela ekipa je pokazala visok nivo strpljivosti, izdržljvosti, koncentracije i posvećenosti pobjedi i to je primarni razlog zašto se savladala defanzivno orijentisana ekipa Igmana. Uostalom, statistički podaci prikazuju da je Željezničar imao daleko veći posjed lopte, daleko veći broj prilika, dodavanja i da je mnogo više vremena proveo u aktivnoj igri. Jedini pogodak na utakmici je postignut u 73. minut, nakon lijepe akcije, a postigao ga je Joseph Amoah, kojem je ovo bio prvijenac u dresu Željezničara. Navijači su zadovoljni napustili Grbavicu, a ekipi će, sigurno, u bližoj budućnosti dobro doći iskustvo igranja protiv potpuno defanzivnog i “zatvorenog” protivnika.


Joseph Amoah je protiv Igmana postigao svoj prvi od, nadamo se, mnogo pogodaka u dresu Željezničara (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)


Ipak, teško je očekivati da će utakmica protiv Slobode, koja se igra sutra (10. septembra 2022.) u 16:00, biti slična utakmici protiv Igmana. Odnosno, teško je očekivati da će se Sloboda, na “domaćem” terenu, postaviti izrazito defanzivno. Stoga, utakmicu protiv Igmana treba “zaboraviti”, odnosno iz nje izvući samo ono korisno (posebno pristup, koncentraciju i posvećenost) i sa time se maksimalno spremiti za utakmicu protiv Slobode. Potrebno je ponovo istaći da će utakmica protiv Slobode biti izrazito teška i zahtjevna i da pred ekipu ne treba postavljati velika očekivanja i izlagati je velikom pritisku. To nije nikakvo “smirivanje euforije”, “spuštanje lopte” ili, glupo je to i pomisliti, “strah”. To je činjenica dokazana kroz historiju međusobnih susreta ova dva kluba i kroz trenutno stanje u ekipama, te trenutni skor i plasman na tabeli. To je činjenica dokazana i u prethodnoj utakmici protiv Igmana, gdje su neki navijači očekivali “atomski fudbal” i “trpanje”. Uostalom, ako ni zbog čega drugog, teren stadiona u Banovićima gdje će se odigrati utakmica između Slobode i Željezničara, neće omogućiti mnogo ljepote u igri, već će zahtijevati veliku borbu i veliku fizičku pripremljenost, čime se ni jedna ekipa u bosanskohercegovačkom fudbalu baš i ne može pohvaliti. Ono što se jedino treba očekivati od cijele ekipe, igrača i stručnog štaba, jeste ono što i inače očekujemo: visoka koncentracija, velika želja, hladna glava, vrelo srce i borba do samog kraja bez obzira na sve.

A na nama navijačima je da vjerujemo u ekipu i da, bez obzira na rezultat sutrašnje utakmice i bez obzira na sve ostalo, počnemo da se pripremamo da u utakmici protiv Sloge narednog vikenda ispunimo našu Grbavicu do posljednjeg mjesta i da na najbolji način uveličamo 101. rođendan našeg voljenog Željezničara! To je, ipak, veće od bilo koje pobjede na zelenom terenu i od bilo kojeg od nas!


Zastave tvoje ponosno se vijore, čitav vijek uspravno stoje! (Foto: www.themaniacs.org)


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.