Možda i najzahtjevnija utakmica polusezone, protiv Sarajeva na Koševu je iza nas, ali nas vjerovatno ništa manje zahtjevan zadatak očekuje večeras kada igramo protiv banjalučkog Borca.
Nema sumnje da je gostovanje Borcu u Banja Luci zahtjevno. Uvijek je bilo i uvijek će biti, bez obzira na formu, kapacitet ili položaj na tabeli oba tima. Samo u Banja Luci naš Željezničar i Borac su odigrali mnoštvo jako zanimljivih susreta i rivalstvo koje postoji između ova dva kluba i njihovih navijača daje dodatnu težinu i pritisak na igrače. Ovoga puta utakmica će biti teža po nas prije svega zbog snage koju Borac posjeduje, individualno i kolektivno.
Kada govorimo o kolektivnoj snazi ekipe Borca, tu prije svega mislimo na činjenicu da Borac, bez obzira na pojedince od kojih je sastavljen tim, izgleda jako kompaktno i kompletno na zelenome terenu. Razlog tome je, prije svega, što je kostur ekipe dugo na okupu, još od povratka u društvo najboljih. Drugi mogući razlog jeste organizacijske i finansijske prirode. Borac slovi za jedan od najorganizovanijih i klub sa najstabilnijim izvorima finansiranja u ovome trenutku, bez obzira što su razlozi dobre organizacije i stabilnih finansija gotovo potpuno nesportske prirode. Za takvo nešto je rijetko ko odgovarao igdje u svijetu fudbala, a jedino je važan konačan rezultat. Treći razlog jeste taj da Borac očigledno, za razliku od našeg i drugih nekoliko klubova koji konkurišu za najviši plasman, ima najmanji pritisak za ostvarivanje toga cilja. Kroz izjave koje dolaze iz redova Borca, ali i osluškujući očekivanja navijača banjalučkog kluba, stiče se utisak da je plasman u europska takmičenja nešto sa čime bi se u Borcu i oko njega zadovoljavali iz sezone u sezonu. Jer, itekako su svjesni da su redovni plasmani u europska takmičenja značajan izvor finansija bez kojih ne bi bilo moguće uspostaviti bilo kakve ozbiljne ambicije. Četvrto, ali ne i najmanje bitno, jeste stručni štab Borca. Borac je rijetko kada na klupi imao fudbalske anonimuse i osobe bez iskustva, a aktuelni šef stručnog štaba, Vlado Jagodić, bez obzira na očigledne nedostatke koje ima, jedno je od najpoznatijih trenerskih imena u bosanskohercegovačkom fudbalu i iza sebe ima ogromno iskustvo, ako ništa u poznavanju prilika u domaćem fudbalu.
O individualnom kvalitetu Borca nema se nešto puno novoga reći. Ekipa koja u svojim redovima ima Stojana Vranješa, Jovu Lukića, Almedina Ziljkića, Sašu Kajkuta, Bojana Pavlovića, Aleksandra Subića, Ivana Crnova, Gorana Zakarića i Dejana Melega, jeste ekipa za podjednako poštovanje i zabrinutost kada igrate protiv njih. Bez obzira što se većina najpoznatijih imena Borca nalazi u poznim godinama za fudbal i bez obzira što se zna desiti da veliki skup velikih imena djeluje nepovezano i neuštimano, gotovo uvijek postoji mogućnost da samo jedan od pomenutih individualaca napravi prevagu na terenu bez obzira ko je protivnik. Borac jeste oslabljen odlascima Vladana Danilovića prije svega, ali i Vladmira Volkova i Marina Galića. To se osjetilo i na rezultatima ekipe, posebno nakon odlaska Danilovića u Portugal. Ali gore pobrojani su i dalje prijetnja svakoj protivničkoj ekipi, i kao individualci, i kao jedan tim. Najefikasniji u ekipi Borca ove sezone su: Goran Zakarić, Jovo Lukić, Stojan Vranješ i Almedin Ziljkić. Ova izrazito ofanzivna četvorka Borca je skupa upisala 18 pogodaka i 12 asistencija.
Ekipa Borca se nalazi na trećem mjestu premijerligaške tabele, odmah ispod našeg Željezničara, ali i sa pet bodova zaostatka u odnosu na nas, te sa dva boda prednosti u odnosu na Zrinjski i tri u odnosu na Široki Brijeg. U 13 utakmica ove sezone ubilježen je interesantan skor: osam pobjeda, čak pet poraza i ni jedan jedini neriješen susret. Gol razlika iznosi 25 postignutih i 13 primljenih pogodaka. Bolji od ekipe Borca su bili Sloboda, Sarajevo, Radnik, Široki Brijeg i Željezničar. Svaki od ovih poraza je bio u gostima, dok je, ako je suditi po rezultatima iz dosadašnjeg toka sezone, istinska snaga Borca – domaći teren. U šest utakmica na Gradskom stadionu u Banja Luci, Borac je slavio isto toliko puta, uz gol razliku od 16 postignutih i samo jedan primljeni pogodak (od Krupe). To čini Borca najboljom domaćom ekipom lige u ovome trenutku. U posljednjih pet zvaničnih utakmica, Borac je slavio tri puta (kući protiv Veleža, u gostima protiv Rudara iz Kaknja u okviru Kupa i u gostima protiv Mladosti) i dva puta je poražen (u gostima od Radnika i Slobode). Upravo je poraz od Slobode bila posljednja odigrana utakmica Borca. U okviru 13. kola na Tušnju je viđena jedna lijepa fudbalska predstava. Imao je Borac svoje prilike, u određenim vremenskim periodima utakmice izgledao je apsolutno dominantnije na terenu od domaćina, ali nije bilo dovoljno ideje, koncentracije i sreće u završnici njihovih napada. Domaća ekipa je pružila jednu od svojih najboljih partija ove sezone, igrali su bez bilo kakvog pritiska i spoj mladosti i iskustva kojeg Sloboda ove sezone gaji je zasluženo izašao kao pobjednik iz ovoga duela. Konačni rezultat je bio 1:0 za Slobodu, a strijelac pobjedničkog pogotka je bio Abid Mujagić u 38. minuti.
Šef stručnog štaba Borca, Vlado Jagodić, bio je vidno razočaran porazom u Tuzli i, koliko god isti opravdavao velikim brojem gostujućih utakmica u posljednje vrijeme, nije mogao sakriti zabrinutost zbog duela sa nama. Uoči same utakmice Jagodić je biranim riječima govorio o našoj ekipi i šefu stručnog štaba, Amaru Osimu, naglašavajući kako je samo ime Željezničara sinonim za kvalitet, kako Amar Osim nije bez razloga najtrofejniji trener u domaćem fudbalu, i kako su utakmice protiv nas uvijek bile pune naboja i lijepog fudbala. Ipak, Jagodić je naglasio da naša ekipa ima određene nedostatke i da i oni dijelovi tima i igre koji su činjenično naš najbolji dio, mogu biti neutralisani. Ipak, bodovi Borcu su prijeko potrebni, čak i ako govorimo samo o plasmanu u europska takmičenja i sasvim sigurno je da nas ponovo u Banja Luci očekuje domaćin raspoložen za nadigravanje, motivisan i pod pritiskom pobjede.
Prvi duel ove sezone između našeg Željezničara i Borca odigran je 11.8. ove godine, u okviru trećeg kola. U susret na Grbavici obje ekipe su ušle sa po dvije pobjede iz prva dva meča sezone i uz to, veliki rivalitet i veliki kvalitet obje ekipe, garantovana je dobra utakmica. I zaista je bila. Prvo poluvrijeme je bilo završeno bez golova, ali Željo je bio taj koji je kontrolirao igru i imao više prilika. Drugo poluvrijeme je počelo odlično. U 49. minuti jedan igrač Borca je igrao rukom u svome šesnaestercu i sudija je pokazao na bijelu tačku. Siguran realizator jedanaesterca je bio kapiten Plavih, Semir Štilić. Iako je Željezničar i nakon vodstva zadržao više loptu u svome posjedu, gotovo svaki prelazak igrača Borca na polovinu Želje je bio izrazito opasan po gol. Nepunih deset minuta nakon pogotka Štilića, kapiten Želje je napravio jednu grešku kakvu rijetko viđamo, a Danilović je izašao sam pred Fejzića i poravnao rezultat na 1:1. Željezničar je bio vidno uzdrman izjednačujućim pogotkom Borca i u narednih pet minuta Borac je stvorio dvije velike prilike koje, na našu sreću, nije uspio pretvoriti u pogodak. Ipak, u 60. minuti Željo stiže do ponovnog vodstva. Nakon ubačaja Hajdarevića, Alispahić majstorski ostavlja loptu petom za Mustafu Mujezinovića koji postiže pogodak. Do kraja utakmice je viđena nešto slabija predstava. Željezničar je iskusno sačuvao rezultat a igrači Borca nisu imali toliko snage da krenu naprijed po još jedno izjednačenje i susret je završen rezultatom 2:1 za naš tim.
Inače, prošle sezone, iako je prekinuta prije završetka, Željezničar i Borac su stigli odigrati tri susreta. Prvi je bio na otvaranju sezone, u prvom kolu, na Grbavici. U jednoj jako dobroj atmosferi na našem stadionu, Željo i Borac su odigrali meč bez pobjednika i golova, ali je viđeno nekoliko dobrih prilika na obje strane. Drugu utakmicu prošle sezone i posljednje ligaško gostovanje u Banja Luci naša ekipa ne pamti po lijepome. Željezničar je otputovao u Banja Luku kao jedina neporažena ekipa iz prvog dijela prvenstva i sa jasnim ciljem – pobjeda. Međutim, Plavi su na Gradskom stadionu pružili jednu od najlošijih partija prošle sezone i zasluženo su poraženi. Možda je rezultat od 3:0 previsok, ali ekipa Želje nije pružila gotovo ništa. Bez ikakve ideje i organizacije i bez ikakvih pokušaja prema golu Borca, igrači Želje su pognute glave napustili teren. Ali, gorak ukus tog gostujućeg poraza Plavi su „saprali“ gostovanjem u Banja Luci u okviru četvrtine finala Kupa Bosne i Hercegovine. Bila je to pretposljednja utakmica Želje prije prekida prvenstva i Kupa, i posljednja gostujuća. Borac je bio blagi favorit prije tog susreta, bez obzira na to što je prije toga poražen kući od Sarajeva, a Željezničaru je to bilo treće gostovanje za redom na otvaranju proljetnog dijela prvenstva. Utakmica je, naravno, bila itekako zanimljiva i pružila je još jednu lijepu fudbalsku predstavu u režiji ove dvije ekipe. Ali, naš Željezničar je bio taj koji je imao više koncentracije i snage, ali i sreće, te je slavio sa 2:0, maestralnim pogotkom Semira Štilića i autogolom Janičića.
Što se tiče međusobnog omjera ova dva tima, Borac i Željezničar su se susreli u 83 zvanične utakmice. Željo je slavio tačno 40 puta, Borac 26 a 17 utakmica je završeno neriješeno. Gol razlika je na strani Želje i iznosi 127 postignutih i 101 primljeni pogodak. U 40 zvaničnih utakmica u Banja Luci, Željezničar je slavio 12 puta, osam puta je bilo neriješeno i poražen je čak 20 puta uz gol razliku od 51 postignuti i 66 primljenih pogodaka. U posljednjih pet susreta između ova dva tima Željo je slavio tri puta, Borac jednom i jednom je završeno neriješeno. A u posljednjih pet susreta između ova dva tima u Banja Luci Željo je slavio čak tri puta, a dva puta je poražen. Posljednju ligašku pobjedu u Banja Luci ekipa Željezničara je ostvarila prije gotovo tri godine, 19.11.2017. Sama utakmica možda nije bila najljepša fudbalska predstava koju su pružila ova dva tima, ali je bila itekako puna naboja i čvrste, muške igre. Strijelac jedinog i pobjedonosnog pogotka za Plave je tada bio sadašnji igrač Željezničara, Asim Zec.
Kao što smo naveli u uvodu najave, naš Željezničar je sredinom protekle sedmice odigrao jedan od najzahtjevnijih, ako ne i najzahtjevniji susret dosadašnjeg dijela prvenstva. Sarajevski derbi, 141. po redu, završen je bez pobjednika, rezultatom 1:1. Teško da su se i dalje slegli utisci o tom meču kod većine navijača Plavih. Oni su dosta pomiješani. Naravno da niko od nas nije sretan kada Željo ne pobijedi i to je isključivo stvar emocija prema klubu. Nezadovoljstvo remijem na Koševu može proizilaziti i iz spoznaje da smo pobjedom mogli učiniti veliki korak ka naprijed, ka prvom mjestu, svojim navijačima pružiti mnogo razloga za slavlje i ponos i krunisati dosadašnji tok sezone. Ali, ponavljamo, sve je to stvar emocija i navijačke strasti. Realnost nam govori nešto drugo. Realnost je da je prvo poluvrijeme gradskog derbija bilo zasigurno najlošije poluvrijeme kojeg je ove sezone naš Željezničar odigrao u svim takmičenjima. Naša ekipa ni izbliza nije izgledala kao ekipa iz dosadašnjeg dijela prvenstva, niti kao ravnopravan gradski rival koji se bori za pobjedu i prestiž. Iako je gol od Sarajeva primljen više nesretno nego zbog nesposobnosti, vrlo, vrlo lahko se moglo desiti u par situacija da Sarajevo na poluvrijeme ode sa više od jednog gola prednosti, što, srećom, nije. Ono što je i glavni razlog pomiješanih utisaka jeste drugo poluvrijeme na Koševu. Totalno drugačija formacija i pristup Plavih je rezultirala da Željezničar u drugom poluvremenu izgleda nešto superiornije i puno konkretnije nego u prvom. To se isplatilo u 67. minuti kada Mehmed Alispahić postiže još jedan eurogol u dresu Željezničara. Nastavili su izabranici Amara Osima da stvaraju pritisak i prilike do kraja utakmice, a najbolju priliku za pobjedu je imao Ivan Lendrić u sudijskoj nadoknadi kada mu je u posljednjem trenutku golman domaćih odbranio udarac. Time je i okončan još jedan sarajevski derbi, bodovi su podijeljeni, utisci isto tako, razmak na tabeli je ostao isti i borba za vrh se nastavlja.
Za razliku od prethodnih nekoliko utakmica, za ovu će igrači Željezničara imati malo više odmora. Napominjemo, Željezničar je protekle tri-četiri sedmice igrao u tempu srijeda-subota i niz od šest utakmica je sasvim sigurno iscrpio Plave. Vidjelo se to već na utakmici protiv Radnika na Grbavici, ali i na Koševu protiv Sarajeva. Tri-četiri dana odmora između utakmica nisu dovoljna ni za psihički odmor i pripremu za narednu, a kamo li fizički. Pogotovo ako uzmemo u obzir sve nedostatke koje naša ekipa i igrači individualno posjeduju. Protiv Borca se završava ta serija od sedam utakmica u 25 dana. Sigurno da je i igračima i stručnom štabu već u mislima, možemo slobodno reći, zasluženi odmor nakon utakmice sa Borcem. Ali, to ni u kom slučaju ne bi smjelo da utiče na psihološki pristup ovoj utakmici i na stručnom štabu, ali i na samim igračima je velika obaveza da se maksimalno fokusiraju na 90 minuta utakmice u Banja Luci. Niko od igrača Željezničara nije suspendovan za susret protiv Borca, što je zanimljivo jer je čak pet njih bilo u opasnosti pred susret sa Sarajevom i pravo je čudo da smo takav jedan susret završili sa samo jednim žutim kartonom, za Aleksandra Kosorića. Ipak, jedan karton do suspenzije i dalje prijeti Blaževiću, Šehiću, Hajdareviću, Štiliću i Mujezinoviću. Treninzima se vratio i Siniša Stevanović koji je bio odsutan u protekla tri susreta. Stručni štab sigurno neće moći računati na Hamzu Gasala a pitanje je da li će se Vedran Vrhovac naći u kadru za utakmicu u Banja Luci. Osim njih, svi igrači Plavih su na raspolaganju stručnom štabu.
Iako je serija utakmica, koja je na svome kraju, bila itekako zahtjevna sa svakog aspekta, svi čvrsto vjerujemo da će svi igrači koji budu u konkurenciji za susret, bilo da su na terenu ili na klupi, zajedno sa stručnim štabom i Amarom Osimom, dati sve od sebe, i sav razum, i sve emocije, i svo znanje, da je završimo na najbolji mogući način! Bit će to posljednji juriš Plavih prije reprezentativne pauze i pobjeda u Banja Luci bi bila velika i značajna sa svakog mogućeg aspekta. Iako treba zadržati hladnu glavu i biti realan, jer znamo gdje i protiv koga igramo, naša ljubav prema plavoj boji je iznad svega. Zato ćemo, kao što smo već i navikli ove sezone, svim srcem i svim mislima, kada to već ne možemo uživo, biti uz jedanaest plavih dok idu – PO POBJEDU!
Utakmica između Borca i Željezničara se igra večeras u 18 sati na Gradskom stadionu u Banja Luci. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Frano Jelić, a njegovi pomoćnici će biti Davor Beljo i Stefan Tešanović. Četvrti sudija će biti Sabrija Topalović, posmatrač suđenja Radislav Vukasović a delegat susreta Miloš Brkić.
Almedin Halilović