U petak, 25. februara 2022. godine počinje proljetni dio sezone u najvišem rangu bosanskohercegovačkog fudbala. Naš voljeni Željezničar će istoga dana uvečer imati težak zadatak da na gostovanju kod Veleža u Mostaru što bolje započne proljetni dio sezone i tako nastavi borbu, ne za što bolji plasman na tabeli, nego za čisti opstanak kluba u životu.
Zimska pauza od skoro tri mjeseca je iza nas, utisci sa pauze se sumiraju i vrše se posljednje pripreme pred nastavak sezone. Iako je odavno bh. fudbal prešao iz užitka i odmora u patnju i sve osim sporta, oni najzagriženiji ljubitelji loptanja po našim neuslovnim stadionima jedva čekaju da njihovi timovi ponovo zaigraju vraćajući sve „čari“ na koje su navikli i koje su postale neizostavni dio njihovih života. Dodatnu draž stvaraju još uvijek svježi utisci na prazne tribine zbog pandemije korona virusa. Navijači su se i previše uželili stadiona i neki se još dugo neće moći zasititi. Postoje i oni koje su zabrane i ograničenja još više udaljili od stadiona čime je dodatno srozan ionako nizak kvalitet fudbala u Bosni i Hercegovini. Ali život ide dalje, fudbal još uvijek živi i kako pravi navijači ne mogu bez svojih klubova, klubovi još manje mogu bez njih. Ta uzajamna veza je posebno izražena na našoj Grbavici. Dok je uobičajno da su igrači i ekipa najaktivniji za vrijeme pauze kroz pripreme, treninge i prijateljske utakmice, a rukovodstvo kluba, navijači i simpatizeri „uspavani“ i na odmoru, čini se kako su u našem Željezničaru ove zime uloge bile zamijenjene.
Ono što se od početka sezone (pa i od ranije) provlači kroz cijelu porodicu Željezničar, što javno i zvanično, što neformalno, važi i sada: fudbal, ekipa, igra i rezultati nam nisu u vrhu liste prioriteta. Nisu to nevažne stvari, niti nešto što se treba uzimati zdravo za gotovo. Mi smo i dalje fudbalski klub. Ali u ovim trenucima sigurno nisu stvari oko kojih treba previše razbijati glavu i na osnovu kojih treba uvjetovati podršku i ljubav prema klubu. Podrška i ljubav su sada potrebne više nego ikada kako bi o(p)stali kao klub uopće, a kamo li fudbalski. I to je činjenica, naša stvarnost i istina, ma kako surova i sumorna bila. Ona se čak ne treba ni detaljno obrazlagati, manje-više je to urađeno 100 puta do sada. Jedino što je potrebno je biti svjestan nje u potpunosti i raditi baš sve što je u našoj moći da se plava lokomotiva pokrene što prije i postavi na pravi kolosijek. A o fudbalu ćemo kasnije.
Konkretne ideje, konkretna realizacija, konkretna pomoć
Zato su dugu zimsku pauzu upravo navijači iskoristili kako bi što više pomogli klubu. Počelo je na jednostavan način: masovnim učlanjivanjem u klub. Akcija pokrenuta od strane Manijaka je imala jednostavan cilj: što prije moguće doći do brojke od 10.000 članova koji su se učlanili ili obnovili svoje staro članstvo u 2022. godini. Sa finansijskog, najbitnijeg aspekta, to bi klubu donijelo 200.000 KM. Sa marketinškog aspekta, taj broj članova bi predstavljao veliki adut kluba u pregovorima sa potencijalnim sponzorima i partnerima. I sa moralnog aspekta, počela bi se razvijati svijest o važnosti članstva u klubu jer je članstvo u klubu, uz dolazak na utakmice, obaveza i dužnost svakoga navijača, pitanje identiteta, pripadnosti, podrške i ljubavi. Akcija je pokrenuta 1. februara i od početka godine do tog trenutka klub je imao malo više od 1.000 članova. Dana 9. februara cilj je ispunjen – Željezničar je imao 10.000 članova. Ali tu se nije stalo, brojka je rasla, i još uvijek raste, te je izvjesno da će rekordan broj članova za jedan bh. fudbalski klub biti još ubjedljiviji. Ovaj uspjeh je izazvao oduševljenje i poštovanje cijele javnosti, ali na ovome ne treba stati, već stalno unaprijeđivati sistem članstva, što više raditi na njegovoj promociji te podizanju svijesti svih navijača Željezničara.
Navijači se tu nisu zaustavili. Dana 21. februara pokrenuta je još jedna akcija. S obzirom da naš Željezničar u prve tri utakmice proljetnog dijela sezone samo jednu igra na Grbavici, i to derbi utakmicu protiv gradskog rivala Sarajeva, pokrenuta je akcija prodaje karata za taj susret. U prodaji je 10.000 karata po jedinstvenoj cijeni od 20 KM za sve tribine, kao i virtuelne ulaznice po istoj cijeni za one koji neće biti u mogućnosti prisustvovati utakmici, ali koji svejedno žele pomoći klub kupovinom karte. Osim 200.000 KM (ne računajući virtuelne ulaznice) koje će klub dobiti ako se akcija završi uspješno, ovime se želi istaknuti važnost druge navijačke obaveze, uz članstvo u klubu – dolaska na utakmice, na stadion i bodrenja kluba sa tribina. Ovime se daje do znanja da dobro ispunjene tribine naše Grbavice, dva ili tri puta u mjesecu, i podrška sa tih tribina u mnogome će pomoći ekipi i cijelome klubu da prebrodi krizu. Daje se do znanja da, baš kao i članstvo u klubu, dolazak na utakmice ne može i ne smije biti uvjetovan bilo čime niti može biti pravdan jeftinim i providnim opravdanjima. Naravno, nekada obaveze i „više sile“ svakoga od nas mogu spriječiti, ali kultura dolaska na utakmice bez obzira na sve mora zaživjeti, na ispravan način. Važno je naglasiti da je i na insistiranje navijača Željezničara ulaz za gostujuće navijače besplatan, iako su navijači Sarajeva najbrojniji gostujući navijači na Grbavici, i iako su se upravo oni bezbroj puta „ogriješili“ o naš stadion i naš klub. To je apsolutni presedan u bh. fudbalu i, nadamo se, početak nekih normalnijih praksi kada su u pitanju gostujući navijači na bh. stadionima.
Navijači ni na tome nisu stali. Klubu se pomaže i na druge načine. Neki od njih su jednostavni i vidljivi golim okom, neki su kompleksniji i prolaze ispod svih radara, ali znače mnogo i klub sigurno nije sam. Da li klub pomaže samome sebi? Na ovo pitanje je i sada, kao i prije, teško dati odgovor. Na trenutke se čini kao da u klubu vlada apsolutna nezainteresovanost, nedostatak vizije i bilo kakvih kvaliteta. Dok u nekim trenucima klub iznenadi sve odgovornošću, ozbiljnošću i idejama. Klub je pretrpio i određene izmjene u rukovodstvu, ali primarni fokus je, to svi znaju, na pronalaženju „jakog partnera“ uz čiju će pomoć klub izaći iz velike finansijske, organizacijske i sportske krize. Sve je podređeno tome, uz borbu za dobijanje licence za takmičenje u narednoj sezoni i rješavanje poreskog duga. Ali je svaki od ta tri cilja daleko od sigurnog i završenog. Dok se do toga ne dođe, a da bi se što prije i bezbolnije došlo, navijači su jedini kotao koji radi i koji će raditi na plavoj lokomotivi, kako bi ona uopće ostala u pogonu. Uz veliki angažman navijača, možda se neće svi problemi u potpnosti riješiti, ali će sigurno olakšati život našem Željezničaru. Uostalom, 50% nečega je bolje nego 100% ničega. A navijači Željezničara, onakvi kakvi uistinu jesu, mogu i puno više od tih 50%.
Jasna poruka navijača Željezničara sa posljednje utakmice jesenjeg dijela sezone, foto: www.themaniacs.org
Skromne pripreme, brojni odlasci i dolasci i veliki upitnik za sve
A sada malo i o fudbalu koji nam je, još jednom ističem, manji problem i razlog za sekiranje u odnosu na druge, iznad nabrojane. Naš Željezničar je jesenji dio sezone završio na šestoj poziciji na tabeli, sa 26 bodova iz 19 utakmica (šest pobjeda, pet poraza i osam neriješenih susreta). Jedan bod udaljen od petoplasiranog Širokog Brijega, odnosno četiri boda udaljen od mjesta koje vodi u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone. Također, Željezničar je dva boda udaljen i od sedmoplasirane Slobode, odnosno deset bodova od mjesta koje vodi u niži rang takmičenja. Željezničar je i porazom od Tuzla Citya na Grbavici eliminisan iz Kupa Bosne i Hercegovine.
Uzevši u obzir sve objektivne okolnosti u kojima je ekipa Željezničara radila u proteklih sedam-osam mjeseci, većina navijača nije nezadovoljna ovim plasmanom i rezultatima, te ekipi ne uzima mnogo za zlo. Ono što je ipak „kost u grlu“ svima nama jesu gostujuće utakmice na kojima nije ostvarena ni jedna pobjeda. Izostala je pobjeda za rođendan kluba protiv Veleža na Grbavici te poraz protiv Sarajeva na Koševu, odmah nakon utakmice protiv Veleža. Utakmice protiv Veleža i Sarajeva su, ipak, prošlost i na to se više ne možemo vratiti, ali navijači se itekako nadaju barem jednoj pobjedi u gostima do kraja sezone i pobjedama u utakmicama za prestiž, kakva je već pomenuta utakmica protiv Sarajeva iduće sedmice. Uz to, navijači se nadaju i da će više prilike za igru u nastavku sezone dobijati mlađi igrači, Željina djeca, koja će steći potrebno iskustvo, pokazati šta znaju i od kojih će klub imati mnogo koristi u budućnosti. Očekivanja o plasmanu u europska takmičenja su kao i predviđanja o ispadanju iz lige: isuviše iluzorna, nerealna i neutemeljena u stvarnosti tako da o njima nije potrebno detaljno polemisati.
Ekipa Željezničara je odradila poprilično skromne pripreme, ali je i pretrpila značajne promjene. Tomislava Ivkovića je na poziciji šefa stručnog štaba naslijedio Edis Mulalić, bivši igrač i trener našeg kluba. Mulalić se vratio na Grbavicu nakon pet i pol godina. Veliko igračko ime našeg kluba i trener koji je vodio ekipu u 23 utakmice u sezoni 2015/2016 istakao je da je bez razmišljanja prihvatio poziv svog Željezničara u ovim teškim trenucima i da je spreman dati sve od sebe kako bi se kriza u klubu što manje osjetila na zelenom terenu. Koliko će u tome uspjeti pokazat će vrijeme pred nama. Igrački kadar je također doživio značajne promjene. Plavi dres u nastavku sezone će nositi nekoliko novih-starih imena kao što su: Semir Štilić, Edin Cocalić, Marin Galić, Benjamin Šehić, Armin Ćerimagić, Ševkija Resić i Aleksandar Vučenović. Grbavicu su napustili: Vedran Vrhovac, Hasan Jahić, Petar Bojo, Mate Crnčević, Bruno Zdunić, Amar Mehić, Ognjen Stjepanović, Mustafa Mujezinović i Luka Juričić. Prijelazni rok sigurno nije gotov i još dolazaka i odlazaka je izvjesno, ali s obzirom da su igrači koji su do sada napustili klub imali veliku minutažu u jesenjem dijelu sezone, pitanje je kako će se novajlije uklopiti i koliko dugo će im biti potrebno za to, te kako će se u svemu tome snaći Edis Mulalić. Ekipa Željezničara je trenirala na Grbavici i Ilidži, a u dva navrata je boravila i u Konjicu. Protivnici Željezničaru u prijateljskim utakmicama su uglavnom bili niželigaši protiv kojih je upisano četiri pobjede i jedan poraz. Ovako skromne pripreme su direktna posljedica finansijske i organizacijske krize i to nije tajna, nego očekivan slijed događaja, ali stekao se utisak da se ipak moglo više uraditi, barem prilikom izbora protivnika u prijateljskim utakmicama. O odlascima igrača je sada kasno govoriti a novajlije bi bilo bezobrazno ocjenjivati na osnovu nekoliko prijateljskih utakmica. Ekipa našeg Željezničara je zbog svega nabrojanog nepoznanica samoj sebi i svojim navijačima i proljetni dio sezone će zbog toga biti mnogo zanimljiviji i uzbudljiviji.
Edis Mulalić se vratio na svoju Grbavicu i u svoj Željezničar
Težak zadatak protiv starih rivala
Već na otvaranju proljetnog dijela sezone našeg Željezničara čeka teška utakmica. Gostovanje Veležu u Mostaru je zahtjevno i uzbudljivo samo po sebi, jer je rivalstvo između ova dva kluba dugo i veliko. Kada na to dodamo kvalitet kojeg Velež posjeduje individualno i kolektivno, kada na to dodamo činjenicu da je ekipa Veleža dugo na okupu i da je sam klub na mnogo čvršćim nogama nego naš Željezničar, sa pravom možemo reći da će sve osim poraza Željezničara biti uspjeh. Velež, iako slabije pozicioniran na tabeli od Željezničara, otvoreno najavljuje borbu za mjesta koja vode u kvalifikacije za europska takmičenja, a da ozbiljno shvataju svoje ciljeve govore i pojačanja koja su pristigla ekipi Veleža i dobri rezultati na prijateljskim utakmicama protiv kvalitetnih protivnika. Osim što su igrači koji čine okosnicu ekipe iz Mostara produžili svoju vjernost Rođenima, u Velež su stigli i Nermin Haskić, Đani Salčin, Marko Jovičić i Adin Bajrić. Osim toga, Velež ove godine proslavlja veliki jubilej, 100 godina postojanja i sigurno je da će to biti motiv više ekipi tokom cijele godine da ostvaruje što bolje rezultate.
Ono što za Željezničar može biti blaga prednost jeste što se sutrašnji susret igra bez prisustva publike zbog kazne koju je Velež dobio još u prvom dijelu jesenjeg dijela sezone pa će izostati pritisak sa tribina. Također, prednost može biti ono što je i sam Edis Mulalić istakao na konferenciji za medije uoči ove utakmice: Željezničar je veća nepoznanica Veležu, nego obratno. Uostalom i međusobni omjer je na strani Željezničara. U 125 međusobnih okršaja Željezničar je upisao 61 pobjedu, Velež 34 pobjede, a 30 utakmica je završeno bez pobjednika. Velež je posljednji put na svome stadionu savladao Željezničar prije skoro osam godina. Također, zanimljivo se prisjetiti i susreta između Veleža i Željezničara od prije skoro šest godina. Bio je to posljednji susret protiv Veleža za Edisa Mulalića kao trenera Željezničara, a kvalitete ekipa i stanja u klubovima su bila u potpunosti zamijenjene u odnosu na danas. Za Željezničar su i tada igrali igrači kao što su Aleksandar Kosorić i Samir Bekrić. Stadion je bio itekako dobro ispunjen, a u zanimljivjoj utakmici po teškom terenu Željezničar je slavio sa 1:0.
Svima je jasno da će Željezničar sutra teško doći do prve pobjede u gostima ove sezone, ali to nije nikakav razlog za zabrinutost ili narušavanje atmosfere, već naša stvarnost i motiv za što veću podršku. Još jednom ističem: Željezničar je nepoznanica samome sebi, a kamo li drugima! Zato pažnja svih nas mora biti usmjerena na što veću podršku klubu kroz članstvo, kroz kupovinu ulaznica za derbi susret protiv Sarajeva i kroz podršku ekipi bez obzira na rezultat(e). Sa druge strane, zna se dobro da od ekipe tražimo samo jedno: igru svim srcem i do samoga kraja utakmice. To je sve što tražimo od njih, ono zbog čega ćemo ih još više podržavati i poštovati. A rezultat? Kakav god bio. Pred nama su svakako mnogo veće borbe od onih sa loptom na zelenom terenu i u njih ćemo ući svi zajedno i maksimalno posvećeni našoj najvećoj ljubavi – Željezničaru!
Utakmica između Veleža i Željezničara igra se sutra, 25.2.2022. godine u 18:00, na stadionu Rođeni u Mostaru. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Dragan Petrović, a njegovi pomoćnici će biti Aleksandar Smiljanić i Božidar Rustić. Direktan prijenos utakmice možete pratiti putem Moja TV i MojaWebTV platforme.
IGRAJ ŽELJO, HRABRO BORI SE!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921.