Ponovo se naš Željezničar sa gostovanja vraća bez punog plijena. Proteklog vikenda, u okviru 24. kola Premijer lige, Željezničar je poražen u Posušju od istoimene ekipe. I to je drugi poraz Željezničara u ovom hercegovačkom gradu ove sezone. Baš kao i prvi, od 24. oktobra 2021. godine, i ovaj je u potpunosti zaslužen. Baš kao i uoči te utakmice, Željezničar je ponio epitet favorita, te je bio u boljoj formi. Baš kao i na toj utakmici, Željezničar je imao veliku podršku svojih navijača. Ali, nažalost, Željezničar je na terenu u potpunosti podbacio. Gotovo nikakve želje za pobjedom, koncentracije i fudbalskog umijeća igrača i stručnog štaba nismo mogli vidjeti.

Istina, ova utakmica je bila daleko uzbudljivija i neizvjesnija nego ona iz oktobra. Nakon mirnog prvog poluvremena bez golova, u drugom smo vidjeli čak pet. Osim toga, viđeno je više drame nego što je inače gledamo na bosanskohercegovačkim stadionima. Od tragikomičnih grešaka igrača, preko krajnje nelogičnih poteza trenera, pa do diskutabilnih sudijskih odluka. Konačan rezultat je glasio 3:2 za Posušje. Željezničar je dva puta stizao zaostatak, ali treći put nije uspio. Šta je razlog porazu?

Prije svega je potrebno spomenuti daleko motiviraniju i kompaktniju domaću ekipu. To, svakako, nije i ne smije biti izgovor za poraz, ali protiv takve ekipe, Željezničar onakav kakav je bio u nedjelju i nije imao mnogo šanse. A, Željezničar je bio loš, baš loš. Većina navijača za poraz krivi šefa stručnog štaba Edisa Mulalića. Prvo, zbog odabira početnih 11 igrača. Smatraju da je Samir Bekrić isuviše star da započinje utakmicu na jednoj od najvažnijih pozicija – ofanzivnom veznom, te da bi veću korist ekipi donio u posljednjoj trećini utakmice. Također, smatraju da Semiru Štiliću nije mjesto na desnom krilu, kao ni Arminu Hodžiću u vrhu napada. Ako je to moglo proći na jednoj ili dvije utakmice, neće moći na svakoj. I tih početnih 11 je, donekle, izgledalo stabilno na terenu, najviše zahvaljujući defanzivnom dijelu veznog reda i odbrani. Ali, druga stvar koju navijači mnogo više zamjeraju Mulaliću, jesu izmjene koje nisu donijele apsolutno nikakvo poboljšanje u igri, već su poremetile i ono malo stabilnosti. Sve nakon toga su bili loši pokušaji i loše improvizacije koje nisu mogle donijeti pozitivan rezultat. Iako su kritike većine navijača na račun Edisa Mulalića opravdane, ni sami igrači ne smiju biti izuzeti od istih. Uz podršku kakvu su imali, uz iskustvo koje pojedini posjeduju i uz činjenicu da ipak igraju za Željezničar, igračima nije trebao niko drugi, pa ni Edis Mulalić, da ih psihički usmjeri ka pobjedi, da ih spriječi da prave krajnje amaterske greške i da odigraju smislen napad na protivnički gol. Jednostavno, cijela ekipa, i igrači i stručni štab su podbacili i propustili još jednu priliku da se upiše pobjeda u gostima nakon 15 mjeseci. I cijela ekipa će se morati dobro, dobro potruditi da narednu utakmicu prikaže mnogo više, da pobijedi i da pokaže da sve one predstave zbog kojih su oduševili navijače nisu slučajnost!


Foto: www.fkzeljeznicar.ba


Naredna utakmica, koja se igra u subotu, 9. aprila 2022. godine, neće biti prilika da se ekipa Željezničara iskupi navijačima samo za poraz u Posušju. Na našoj Grbavici će drugi put ove sezone gostovati ekipa Leotara iz Trebinja. Prvi međusobni okršaj ove sezone na Grbavici Željezničar je riješio u svoju korist rezultatom 1:0 Protiv istog tog Leotara, ali u gostima, Željezničar je igrao prije manje od jednog mjeseca, tačnije 13. marta 2022. godine. Željezničar je u Trebinje otputovao na krilima velike pobjede nad Sarajevom u prethodnom kolu. Važio je za velikog favorita i svi su očekivali da će Željezničar konačno upisati pobjedu u gostima, ali desila se gotovo preslikana situacija kao i uoči prethodne utakmice sa Posušjem. Željezničar je, baš kao i u Posušju, podbacio. Istina, utakmica u Trebinju je završena i bez golova, i bez pobjednika. Ali nije to bilo ni 50% onoga što su navijači gledali jedno kolo ranije na Grbavici. Mnogo drugih faktora je uticalo na slabiju predstavu cijele ekipe počev od izuzetno lošeg terena, preko pretjerano grube igre domaće ekipe, pa do neujednačenog sudijskog kriterija. Ali ništa od toga nije bio razlog da se ne iskoristi četiri-pet gotovo stopostotnih šansi za postizanje pogotka. Zato će utakmica pred nama biti dobra prilika da ekipa Željezničara dokaže da je nedavno u Trebinju imala samo loš dan i ništa više od toga.


Željezničar je u posljednjem susretu sa Leotarom promašio nekoliko dobrih prilika, Foto: www.fkzeljeznicar.ba


Nakon utakmice u Posušju, navijači Željezničara koji su pristigli u velikom broju i bili velika podrška, pozvali su igrače ispred tribine i jasno im istakli da navijači razumiju situaciju u kojoj se klub nalazi, da razumiju sve probleme i prepreke i da zbog toga klub, pa samim time i ekipa, nikada neće ostati uskraćeni za podršku. Ali da se neprikazivanje bilo kakve volje i želje za pobjedom, krajnji amaterizam i manjak koncentracije ne može nikada i ni u kakvoj situaciji tolerisati i da time ekipa šteti i sebi, i klubu, i navijačima. Toliko navijači traže i toliko navijači zaslužuju, a i samo sa takvim pristupom, bez obzira bilo kvaliteta u ekipi ili ne, mogu se ostvariti itekako dobri rezultati u ovirima bosanskohercegovačkog fudbala. U konačnici, klubu bi se olakšao ovaj teški period. Potpuno je jasno i u praksi je to mnogo puta dokazano, da su maksimalna podrška navijača, maksimalno zalaganje cijele ekipe i maksimalna borba za dobrobit kluba jedan tronožac. A kada se slomi jedna noga tronošca, druge dvije gube smisao i padaju skupa sa trećom. To ne smijemo dozvoliti! Zato će u subotu, od 15:00, i navijači i ekipa morati dati svoj maksimum.

Navijači, jer im je to obaveza, posebno u vremenu kada se klub bori za goli život. Što masovnijom posjetom, što glasnijom i strasnijom podrškom i izbjegavanjem traženja raznoraznih izgovora za nedolazak na Grbavicu. Svjesni smo svi situacije u društvu, državi i svijetu, svjesni smo svakodnevnice građana, ali naš Željezničar uopće ne traži mnogo, niti iziskuje ogromne troškove, a pogotovo nisu besmisleni. Osim što direktno pomažemo klubu, onaj osjećaj (ili mnogo njih) kojeg nosi jedna utakmica Željezničara je nešto što je tako teško opisati, a što u sve nas unosi mir, ljubav, odanost i ponos. Zbog toga vrijedi doći na Grbavicu!

I ekipa će morati dati sve od sebe. Ne samo zbog navijača koji to zaslužuju, niti samo zbog dobrobiti cijeloga kluba. Već i zbog sebe. Da sebi dokažu da znaju, da mogu i da ništa nije teško ako se dadne maksimum. Da pokažu da utakmice u Posušju i Trebinju nisu pravo stanje ove ekipe. Ekipa je takva kakva je, prepuna fudbalskih različitosti, sastavljena na težak način i egzistira u jednim od najtežih perioda za Željezničar. I forma „toplo-hladno“ nije iznenađenje. Na kraju krajeva, od ove ekipe se i ne očekuje ništa. Ni plasman u kvalifikacije za europska takmičenja, a kamo li nešto više. Zbog toga, ekipa mora da se riješi bilo kakvog straha i da igra za ljubav navijača i da sebi olakšaju život koliko god to mogu, te da tako pomognu klubu kojem je svaka pomoć potrebna. A to mogu jedino čistom i bistrom glavom, te velikim i ratničkim srcem!


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.