Iskupljenje za neriješen rezultat protiv Slobode na Grbavici u proteklom kolu i nedovoljno dobru igru, ekipa Željezničara će tražiti u Kaknju, gdje u okviru 16. kola gostuje kod ekipe Mladosti.


Kao što je većina i predviđala, utakmica protiv tuzlanske Slobode na Grbavici je bila itekako zahtjevna. Nije se naš Željezničar baš često „naigrao“ protiv tuzlanske ekipe na svome stadionu u prošlosti, niti je tako često slavio domaću pobjedu. Štaviše, kao gostujuća ekipa u duelu sa Slobodom smo u posljednjih nekoliko godina evidentno uspješniji nego kao domaća, što malo kojoj ekipi u prvenstvu polazi za rukom. Uz to, igra koju gledamo iz vikenda u vikend i poprilično nedefinisana forma cijele ekipe (o fizičkoj spremi, motivaciji i fudbalskom znanju radije ne bismo) nikoga od nas ne uveseljava i teško da možemo napraviti bilo kakvu prognozu pred bilo kakav meč. Tako je bilo i proteklog vikenda. Nema se šta puno reći i analizirati o tome susretu. Koliko god „nenavijački“ zvučalo, Sloboda je zasluženo odnijela bod sa Grbavice. Ekipa koja je u stanju u prvoj minuti da postigne gol na Grbavici i da nakon preokreta Želje ne odustane do posljednje minute, kada zabija izjednačujući gol, i ekipa koja je izašla sa jako mladom ekipom na teren, uz dva ili tri iskusna igrača, veoma hrabro i pametno, zaslužuje taj bod. Da ne napominjemo kako su oba gola plod koncentriranosti i kvalitete tuzlanske ekipe. A Željo k’o Željo. Od sjaja do očaja iz utakmice u utakmicu, iz poluvremena u poluvrijeme, iz minute u minutu. Prvi pogodak više sretan nego spretan, drugi pogodak plod kvalitetne akcije i općeg pritiska na gol gostiju. Bilo je tu i dobrih akcija, prilika i poteza, pogađan je i okvir gola i generalno Željo je kontrolisao utakmicu, ali „samo“ u periodu između dva kobna pogotka po Plave. A bilo je i smušenosti, nekocentracije, nezalaganja i još svačega nečega što je na kraju otišlo u korist Slobode. Još dva boda izgubljena, ponovo na domaćem terenu, sve manja razlika u odnosu na prve pratioce na tabeli, i sve veći zaostatak za vodećim…

Foto: www.fkzeljeznicar.ba

Podjednako bolno se bilo prisjećati posljednje utakmice odigrane protiv ekipe Mladosti. Stadion Grbavica, 21.8. ove godine, peto kolo. Nakon odličnog otvaranja sezone, nakon četiri pobjede u prva četiri kola, naš Željezničar je porazom na svome stadionu od apsolutnog autsajdera (0:1) ponizio i sebe i svoje navijače. Iste navijače koji su prije pomenute utakmice po ko zna koji put pokazali ljubav i odanost klubu tako što su kupili preko 8000 „ulaznica“ za utakmicu kojoj ne mogu prisustvovati. Međutim, nije ni konačni rezultat utakmice, niti prekid niza pobjeda, niti to što se akcija navijača nije krunisala pobjedom zabolilo sve nas. Zabolila nas je sramotna igra i zalaganje na našem stadionu, od strane naše ekipe i bio je to veliki udarac, te početak agonije kroz koju je naš tim prošao u narednim danima i sedmicama. Ipak, Željo je itekako uspješniji u međusobnom omjeru sa Kakanjcima. U 15 odigranih zvaničnih susreta Plavi su upisali devet pobjeda, tri poraza i dva remija. Na prvi pogled, 26 postignutih pogodaka u 15 susreta protiv Mladosti zvuči i više nego zadovoljavajući skor, ali ono što bi moglo zabrinuti jeste i 12 primljenih pogodaka. Dodatno zabrinjavajući je učinak Želje protiv Mladosti kao gostujuće ekipe. Samo jedan od tih gostujućih susreta, i to onaj prvi, odigran je u Zenici na stadionu Kamberovića polje. Stadion u Doboju kod Kaknja nije u tom trenutku ispunjavao uslove za odigravanje premijerligaških utakmica. I u tom prvom susretu (inače prvi zvanični susret između ove dvije ekipe ikako) Željo je upisao poraz. U tri naredna susreta koja su igrana u Kaknju Željo je jednom poražen dok je preostala dva puta završilo bez pobjednika. Na prvu pobjedu u gostima kod Mladosti se čekalo do prošlog ljeta, tačnije 27.7.2019. godine. Tada je golovima Asima Zeca i Sulejmana Krpića savladana Mladost i uopće gledano bila je to poprilično zanimljiva i uzbudljiva utakmica, kako na terenu, tako i na tribinama.


Detalj sa posljednjeg susreta između Mladost i Željezničara u Kaknju

U najavi za prvi ovosezonski susret protiv Mladosti smo postavili retoričko pitanje: da li je Mladost „nagazna mina“ ili prvi favorit za ispadanje? Ako nam se prije tog susreta učinilo da je Mladost puno bliža ovoj drugoj ulozi, sada sa sigurnošću možemo reći da je Mladost itekako neugodan protivnik za svakog premijerligaša. Ekipa iz Kaknja, iako se nalazi na devetom mjestu, na svome kontu ima 16 osvojenih bodova uz pet pobjeda i jednog remiju. Ali, Mladost je ubilježila i devet poraza od koja su tri na svome terenu, a šest na gostovanjima. Na svome stadionu Mladost je ubilježila i tri pobjede i taj jedan jedini remi – protiv ekipe Sarajeva. U posljednjem kolu Mladost je u gostima poražena od ekipe Tuzla Citya. Domaćini, iako su prije utakmice bili veliki favoriti, teško su došli do pobjede.

Mladost je i dalje najmlađa ekipa lige, sa prosječnom starosti od 23,2 godine. Upravo su mladi i talentovani igrači kao što su Nedim Hadžić (koji vrlo vjerovatno neće nastupiti protiv nas, a koji je bio strijelac pobjedničkog pogotka u posljednjem okršaju ova dva tima), Amer Hiroš, Anes Vazda, Amar Begić, Enes Alić… nosioci igre Mladosti i sve češće plijene pažnju bosanskohercegovačke fudbalske javnosti, ali i najvećih bh. klubova. Ima Mladost i nekoliko iskusnih fudbalera kao što su Semir Bukvić i Aldin Šišić, ali okosnicu ekipe čine pomenuti mladi igrači. Ono što će biti drugačije u odnosu na posljednji susret protiv Mladosti jeste i stručni štab domaćina, na čijem čelu se sada nalazi Nemanja Miljanović, dok je dotadašnji šef stručnog štaba, Elvedin Beganović, ostao u istom kao pomoćnik. Miljanović je na tu poziciju imenovan samo dva dana nakon što je Mladost slavila na Grbavici.

Utakmica koja je pred nama neće biti ništa lakša od tog prvog susreta sa Mladosti ili posljednje utakmice protiv Slobode. Rezultat iz obje te utakmice je bio itekako bolan po nas, ali da postoje i bolniji trenuci uvjerili smo se već u protekli ponedjeljak. U 57. godini života nas je zauvijek napustio predsjednik našeg Željezničara, Admir Džubur. I ostavivši po strani funkciju koju je obavljao naš Admir (iako je istu preuzeo kada gotovo niko drugi nije htio ili smio) i sve rezultate njegovog rada, Željo je ostao bez jednog svog vjernog navijača i pratioca, a Željini navijači bez svoga brata sa tribine. Mi nećemo biti ti koji će omaž Admiru praviti tako što će nabrajati sve ono što je on učinio za Želju kroz proteklih nekoliko decenija.

Upravo njegova djela će pričati priču o njemu. U takvim trenucima (što je pomalo tužno, jer u drugim to slabo činimo) sjetimo se i njega i svih onih koji su nas zauvijek napustili. Sjetimo ih se i sa tugom i sa čežnjom, ali i sa ponosom što su bili dio nas, dio Željezničara! Nebrojeno puta smo dali zakletvu njima da ćemo čuvati našeg Želju, našu Grbavicu i sve njene ljepote, svaku tribinu i svaki pedalj. Njima smo dali zakletvu da će biti ponosni na nas ukoliko nas budu gledali sa neba. Njihovi životi i njihova ljubav prema Želji, odanost njemu i svemu onome što on jeste nam je uvijek bila zvijezda vodilja. Ali, možda je sada više nego ikada vrijeme da konačno sa riječi pređemo na djela i da našu braću koja nisu više sa nama, a koja bi, uvjereni smo, dala sve da mogu biti, učinimo ponosnim i da sve ono što su oni činili za Plave bude naš amanet, naša obaveza i naša istinska zvijezda vodilja. Svakoga od njih, od Đilde do Admira. Sada više nego ikada! U suprotnom, trajno ćemo okaljati sjećanje na njih i iznevjeriti ih, a svi ćemo se jednoga dana sigurno ponovo sresti jer i na onome svijetu, nas će povezivati jedno – ŽIVOT ZA ŽELJEZNIČAR!

„Kad stane srce moje i Bog mi sklopi oči, zakucat će bar još jednom i s neba će za te’ doći!“

Utakmica protiv Mladosti se igra sutra na MGM Farm Areni u Kaknju, u 13 sati. Glavni sudija ovoga susreta će biti Elvis Mujić, a njegovi pomoćnici će biti Arnel Novalić i Marko Zelenika.


Almedin Halilović