Nakon utakmice odigrane iznad svih očekivanja na vjernim navijačima, pjesmom i podrškom ispunjenoj Grbavici protiv Borca, naš Željezničar putuje u Tuzlu na prvu gostujuću utakmicu ove sezone.

Uoči samoga početka ove sezone, odnosno prvog kola odigranog prošlog vikenda, Fudbalski savez Bosne i Hercegovine, onako maćehinski kako jedino i zna se odnositi prema domaćem fudbalu i fudbalskim klubovima, odlučio se na jedan jako zanimljiv korak. Ušlo se u drugu godinu „najvećeg sponzorstva u domaćem fudbalu ikada“, odnosno sponzorstva između telekomunikacijske kompanije m:tel i vrlog Saveza. Nakon automatske prodaje prava prijenosa Arena Sport TV (koja je ispočetka razočarala ovo malo bosanskohercegovačke fudbalske javnosti zbog svog nekvaliteta i neprofesionalizma, a onda i razbjesnila zbog očiglednih namjer unutar tog istog „nekvaliteta i neprofesionalizma“) i nakon ucijenjivanja klubova pogođenih zatvorenim tribinama stadiona da igraju onako kako m:tel i Savez sviraju, na red je došla nova blamaža u režiji kriminalaca iz Saveza i „zelenaša“ iz m:tela. Riječ je o slijedećem…

Krajem 2018. godine, naša Grbavica je izgledala ljepše nego ikada! Nakon što se njen unutrašnji i vanjski izgled, prije svega, upristojio i doveo u operativno stanje uz pomoć navijača, te nakon što su završena dva najveća infrastrukturna projekta na stadionu od završetka Agresije na Bosnu i Hercegovinu do danas (izgradnja istočne tribine i rekonstrukcija terena), na red je došlo relativno malo, ali itekako značajno ulaganje u fudbalsko zdanje u Zvorničkoj 27. Naš Željezničar je kupio LED panele koji okružuju većinu terena i koji su moderan, svjetski i odličan način za oglašavanje na fudbalskim utakmicama, što u konačnici znači više prihoda u klub. Željo je postao prvi klub u Bosni i Hercegovini u vlasništvu tih panela, a trakavica oko nabavke i plaćanja istih, koja je kasnije bila jedan od razloga mnogih problema i nesuglasica unutar i oko kluba, zaboravljena je i LED paneli su ostali u trajnom vlasništvu Želje, Grbavice i nas, koji sa razlogom Grbavicu smatramo svojim drugim domom. Vrlo brzo su primjer Želje slijedili i ostali klubovi i tako napravili blagi iskorak samog bosanskohercegovačkog fudbala.

E da bi sada Savezu, na čelu sa dokazanim kriminalcem, sestrićem Milorada Dodika i dojučerašnjim prvim čovjekom banjalučkog Borca, u saradnji sa m:telom, kompanijom praktički u većinskom vlasništvu Republike Srbije, palo na pamet da sve klubove u najvišem rangu fudbalskog takmičenja u Bosni i Hercegovini praktično – ucijeni! Ingeniozna ideja je pala na pamet katilima bosanskohercegovačkog fudbala i Bosne i Hercegovine u cijelini. Klubovima je ostavljeno da biraju „ili-ili“. Ili će pristati da iznajmljuju druge LED panele od Saveza od kojih gotovo polovica profita ide m:telu, ili će ostaviti svoje panele, a preko 60% profita od istih ustupiti, isto tako, m:telu. Zamislite te drskosti, bezobrazluka i dušmanluka! Nema riječi kojima se može opisati ovakav šamar zdravom razumu, ili barem onome što je ostalo od njega nakon godina i decenija torture kriminalaca i političkih bijednika sa svom moći u njihovim rukama. Ali nisu računali na jednu stvar: ništa se u životu ne mora! Pa tako ni pristati na ovakve bolesne ucjene. Naravno, postoje klubovi koji će, što iz nemoći, što iz kokuzluka, što iz političkog pritiska bez puno pogovora pristati na ovo. Naš Željezničar neće! I skupa sa još četiri kluba jasno je odbio ovakvu ucjenu Saveza bez obzira na posljedice. Da neće doći do kolebanja, pokazali su i sastanci koje je Savez uporno sazivao i prije i poslije te bolesne ucjene, kako bi „objasnili klubovima njihove obaveze prema sponzoru lige“, a koje su zdušno bojkotovali ti klubovi i naš Željo. Štaviše, Željezničar, Velež, Sloboda, Tuzla City i Sarajevo su pokrenuli inicijativu da se barem ublaži ovaj slobodni pad kojeg bosanskohercegovački fudbal doživljava posljednjih godina, da se pokušaju svi vratiti fudbalu i zdravom razumu i da se, u konačnici, stane u kraj tiraniji koju trenutno provodi Vico Zeljković. O bilo kakvim efektima te inicijative ili eventualnom uspjehu itekako je rano pričati, ali veoma važno je bilo reći: dosta više!

Zato je Savez počeo da pribjegava drugim načinima ucjenjivanja i tako smo prošlog vikenda, na našoj Grbavici, na našoj kultnoj i u svijetu poznatoj Grbavici, u našem domu, morali da trpimo prisustvo jedne moralne bijede, ljudskog otpada i hulje koja se odaziva na ime Antoni Bandić. U najavi utakmice za Borac sam pokušao da barem malo dočaram ko je pomenuti kriminalac, mada za to nije bilo potrebe jer čitav fudbalski svijet je već godinama upoznat sa zločinom kojeg je počinio onoga majskoga dana 2017. godine u Bijeljini. Sukladno tome je i dočekan prošle subote na Grbavici. Ni krajnje hinjski, da ne kažem šupački, osmijeh kojeg je imao prilikom istrčavanja na zagrijavanje prije početka utakmice, nije dugo trajao. Sve što je moglo izletjeti iz usta i ruku svih prisutnih, a posebno onih na istočnoj tribini, poletjelo je prema praznoj glavi glavnog arbitra i to je bila ona mala mrva satisfakcije za one kojima je isti Bandić nanio toliko bola i zla. Dakako da je to svjetlosnim godinama daleko od onoga što je zaslužio, ali barem kod nas još uvijek su dobrobit Želje i zdrav razum na prvome mjestu pa nije bilo većih incidenata. Od samoga početka se vidjelo da kod imenovanog kriminalca nema ni mrve savjesti niti osjećaja za fudbal i fair-play. Debelo navlačenje ekipi Borca je pet igrača Plavih platilo žutim kartonima, a sami izjednačujući pogodak Borca je predmet mnogih analiza zbog sumnji na moguće pogrešno izvođenje prekršaja i nedozvoljene pozicije. Međutim, u svome naumu ni Savez, ni m:tel, ni Bandić nisu uspjeli, niti će ikada. Naš Željezničar i mi sa njime smo preživjeli i gubitak titule 2017. godine, i dno koje smo nakon toga dotakli, i razne „emtele“ i „vice“, pa i utakmicu protiv Borca koja je završena rezultatom 1:1 i koja je bila na ponos svakome ko se te večeri našao na našoj Grbavici!


foto: www.sportsport.ba

Ni naš naredni protivnik, Tuzla City, nije imao mirno otvaranje sezone. Ekipa koju od početka godine vodi Husref Musemić gostovala je na Gradskom stadionu Koševo, te odlučnom igrom i strpljivošću savladala ekipu Sarajeva rezultatom 2:1. Gosti iz Tuzle su poveli već u trećoj minuti pogotkom nekadašnjeg igrača i kapitena našeg Željezničara Sulejmana Krpića. Time su dodatno uzdrmali ionako uzdrmanu ekipu Sarajeva te su ih uspješno držali dalje od svoga gola sve do 35. minute kada Kurdić pogađa za izjednačenje. U drugom dijelu utakmice Sarajevo je u potpunosti preuzelo inicijativu na terenu, imali su veći posjed i više prilika za gol, ali sve to je bilo daleko od dovoljnog za povoljni rezultat. U 81. minuti ekipa Tuzla Citya koristi umor i uspavanost svih linija Sarajeva i pogotkom Džafića ponovo dolazi do prednosti, kasnije će se ispostaviti, pobjede rezultatom 2:1. Sarajevo je bilo apsolutno nemoćno da se još jednom vrati u rezultatski egal, a zbog očigledno prevelike nervoze u redovima Tuzla Citya, strijelac pobjedničkog pogotka je isključen pred sami kraj utakmice. Ipak, rezultat se nije mijenjao i time su izabranici Husrefa Musemića, nakon burne pauze i priprema, uspješno otvorili sezonu u kojoj očekuju daleko bolji plasman i uspjeh nego li prethodnih sezona.

Podsjećamo, ekipa Tuzla Citya je prethodnu sezonu završila na šestoj poziciji, odmah iznad našeg Željezničara, daleko od mjesta koja vode u europska takmičenja što je primarni cilj Tuzla Citya još od samog ulaska u društvo najboljih. Iste ambicije Tuzla City gaji i ove sezone i to nije nikakva tajna. Utakmica na Gradskom stadionu Koševo je pokazala da se bez obzira na stanje protivnika prije i za vrijeme utakmice, ekipa Tuzla Citya vrlo često prebacuje iz podređenog položaja do gotovo apsolutnog favorita. Iako su za protivnika imali raznim problemima devastiranu ekipu Sarajeva, i iako su mnogo bolje otvorili meč, Tuzla City se većim dijelom utakmice nalazio na svojoj polovini orijentišući se na branjenje i razbijanje svakog pokušaja kreacije napada iz sredine ekipe Sarajeva. Ali isto tako su se pokazali i kao izrazito ubojiti u napadu, naročito kada protivniku za vrlo malo popusti kocentracija ili ga sustigne umor. Na kraju krajeva, od svoga postanka ekipa Tuzla Citya je bila prepuna kvalitetnih pojedinaca koji gotovo sami i gotovo jednim potezom mogu da naprave probleme protivniku i praktično riješe utakmicu.

Kao što sam i istakao, iza ekipe Tuzla Citya je buran period priprema, odlazaka i dolazaka u klub. Husref Musemić je imao pune ruke posla. Prije svega, promjene je osjetio sam stručni štab. Kenan Hasagić, trener golmana Tuzla Citya i nekadašnji golman našeg Željezničara i naše Bosne i Hercegovine, napustio je Tuzla City te se istog posla primio upravo u našem Želji. Njega je zamijenilo drugo veliko golmansko ime bh. fudbala, Mirsad Dedić. Što se tiče odlazaka igrača, Musemić je tek bio na mukama. Ekipu Tuzla Citya su napustili: Vedin Kulović, Dženis Beganović, Azir Muminović, Luka Lučić, Edin Rustemović, Dejan Maksimović i Badji Badara. Ipak, u Tuzla City su, što kao pojačanja, što kao prinove, pristigli: Elvis Mehanović, Eldin Mehmedović, nekadašnji igrači Želje, Jasmin Čeliković i Sulejman Krpić, Mustafa Šukilović, Nebojša Gavrić, Samir Efendić i Mirzad Mehanović. Prava saga je napravljena i oko statusa Nermina Crnkića i Daricka Kobiea Morrisa. Dok su za prvog iz Tuzla Citya istaknuli da ne računaju na njegove usluge, on se i dalje nalazi pod ugovorom sa klubom. Morris je čak bio prvi igrač koji je zvanično napustio ekipu Tuzla Citya ovoga ljeta, ali uslijed nedostatka ponuda, odlučio se na povratak u istu ekipu iz koje je prije mjesec dana otišao. Novi ugovor je također dobio i talentovani Elvir Duraković, koji se prethodne sezone izborio za svoje mjesto u prvom timu, a koji je svojevremeno nosio dres omladinskih kategorija Želje. Osim njih, mediji su izvještavali o fudbalerima iz Sjedinjenih Američkih Država i dalekog Hondurasa koji se nalaze na pripremama sa ekipom Tuzla Citya, ali niko od njih se nije pokazao dovoljno kvalitetnim za Husrefa Musemića i ambicije kluba. Same pripreme Tuzla City je obavila na Kupresu, gdje je odigrala jednu utakmicu i remizirala protiv ekipe Veleža, i u Sloveniji, gdje su ubilježili pobjedu nad ekipom TSC-a, te poraze od Lokomotive, Domžala i Austrije iz Beča.


Husref Musemić, šef stručnog štaba ekipe Tuzla Citya

Prva utakmica našeg Željezničara odigrana ove sezone je, onima koji su to i htjeli, otvorila oči i postala jasan indikator u kojem će se pravcu kretati Željo u narednom periodu. Prva i najbitnija „pobjeda“ koju je Željo odnio te noći jeste povratak navijača na tribine Grbavice, povratak onih koji svim srcem vole Želju i kojima je Grbavica jako mnogo nedostajala. Konačno su tzv. krizni štabovi i samoprozvani stručnjaci popustili pred zdravim razumom i pred velikom željom onih malobrojnih entuzijazista i ljubitelja domaćeg fudbala. Grbavica nije bila dupke puna i, ostavivši sve po strani, nije ni trebala biti. Ali i onih gotovo 6.000 zaljubljenika u plavu boju stajalo je rame uz rame, jedni do drugih i sve da niko od njih nije ni glasa pustio za cijelu utakmicu, sami prizori Željinih šalova, majica i dresova na Grbavici bude i ponos i nadu. U bolje sutra i nikada više jučer.

A daleko od toga da je Grbavica prošle subote bila obavijena tišinom. Svojevrsnom potištenošću, da. Čak i blagom dozom tuge, da. Ali iz potištenosti i tuge koju su svi navijači Plavih te noći sa razlogom osjećali izrodila se jedna fanatična i fantastična atmosfera na svim tribinama. Sva tuga što nam je trebalo toliko da ponovom zakoračimo na naše tribine, sva potištenost zbog onih što nam je odnijela i korona i život i sva razočaranost prethodnom, u crno obojeno, sezonom uspješno se kanalisala u jednu veliku i srčanu podršku imenu Željezničar. Ne igračima na terenu (iako su je, Boga mi, te noći zaslužili), ne treneru na klupi ili onima iz svečane lože sa zapadne tribine, već jedino i isključivo stotinu godina starom imenu Željezničar! Oni najvatreniji, sa južne tribine, bili su baš kao nekada „u svom elementu“ i ne samo na Grbavici već u cijelome gradu su pjesmom pronijeli ljubav prema Želji, dok su na samome stadionu bili lokomotiva koja je vukla ostale tribine. Dabome, i istok i sjever, pa i „zatvoreni“ zapad su u stopu pratili jug i bez obzira na događaje na terenu tokom cijele utakmice se mogla čuti pjesma ljubavi i podrške. Čak i sama erupcija oduševljenja nakon postignutog pogotka kakva je rijetko viđena na Grbavici u posljednjih nekoliko godina je ništa u usporedbi sa aplauzom sa svih tribina nakon završetka utakmice. Slika koja je obišla cijelu domovinu i koja je, svi se tome iskreno nadamo, slika početka jednog iole vedrijeg razdoblja za našeg stogodišnjaka.

Na kraju krajeva, iako to rezultat ne pokazuje, Željo je na terenu ostvario pobjedu. Fudbalsku i pobjedu u ljudskosti i obrazu. Prevashodno svemu, ekipa (i igrači i stručni štab) nisu ni milimetra podlegli pritisku kojeg Borac nosi sa sobom a na kojeg se još natovario i Antoni Bandić. Većina zasluga za pošten, otvoren i srčan pristup igrača od početka do kraja utakmice snose, naravno, navijači, ali ni stručni štab na čelu sa Tomislavom Ivkovićem ne zaostaje u istima. Samim time ni pozitivan rezultat nije mogao izostati. Borac kao fudbalski klub nije nikakav bauk i to su igrači u plavim dresovima tokom velikog dijela utakmice i pokazivali na terenu. Sve je, naravno, krunisano pogotkom Petra Boje pred sami kraj prvog poluvremena. Ali i pored svega toga, ekipa je sastavljena od mladih igrača, od igrača koji do sada nisu imali priliku da igraju pred publikom (posebno na Grbavici) uopće, te od igrača koji su unatoč svemu što se dešavalo u recentnom periodu smogli snage, volje i hrabrosti da ostanu i da, barem, pokušaju. Ekipa još uvijek nosi friške ožiljke od rana zadobijenih u prošloj sezoni. I ekipu vodi trener koji, po svemu do sada viđenom, odudara od onoga na što smo naviknuti već dugo vremena. Stoga je pad u fizičkoj spremi, pad koncentracije i par pogrešnih poteza na terenu i na klupi, uz neiskustvo i naivnost, najviše kumovalo izjednačujućem pogotku Borca (kojeg je postigao naš bivši omladinac Enver Kulašin) pred sami kraj utakmice. Ali niko, baš niko ne može reći da takvo nešto je i neočekivano. Štaviše, većina navijača bi i prije same utakmice pristala na 1:1 na kraju iste. Uostalom, publika je rekla svoje na kraju utakmice. Ovakvih padova, neiskustva i dekoncentracije će biti još na pretek u periodu pred nama. Određenu rutinu i formu će ekipa svakako steći, ali ekipa koja je sastavljena ovako kako je sastavljena je daleko od stabilne i daleko od borbe za najviše ciljeve, ma koliko ovo bilo bolno napisati pred jednu Željinu utakmicu. Ali ista ta ekipa je pokazala i da može i da hoće i da pritisak kojeg nosi Borac i klubovi „ala Borac“ apsolutno ne igraju nikakav faktor u njihovom odnosu prema tih 90 i više minuta na terenu. Na ovakve oscilacije smo spremni i očekujemo ih. Ali koliko god bili spremni i očekivali ih, duplo više moramo vjerovati u sebe da ćemo biti istrajni u tome. I u podršci koja, dokle god budemo gledali onakav odnos prema najdražem dresu, ni za sekunde neće izostati!

Utakmica koja je pred nama nije ništa manje ili više zahtjevnija od utakmice koja je iza nas. Usudit ću se reći da nas očekuje gotovo identičan scenarij i identično težak zadatak kao i prethodnog vikenda. Ali ako smo prethodnog vikenda svi skupa stali u kraj takvome izazovu, zašto isto ne bi ponovili i sutra navečer? I vikend iza toga? I tokom cijele sezone koja će biti jako duga, jako teška i mučna. Ali u kojoj naš voljeni i jedini Željezničar slavi stotinu godina postojanja. Ako nam to ne može biti dovoljan motiv da stanemo iza kluba, pa ako je potrebno i ispred, onda i ne trebamo očekivati da nam se to vrati kroz poštovanje igrača prema plavome dresu. Oni će svoje, a mi svoje, i tako skupa, čvrsto vjerujem, do konačne pobjede!


U KOST!

Utakmica između Tuzla Citya i Željezničara igra se sutra, 24.7.2021. godine, na stadionu Tušanj u Tuzli, sa početkom u 21 sat. Utakmicu u direktnom TV prrijenosu možete pratiti putem Moja TV i MojaWebTV platforme. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Frano Jelić, a njegovi pomoćnici će biti Davor Maksimović i Nebojša Žugić.


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Udruženja 1921!