Prvi dio sezone, odnosno prvih 11 kola je iza nas. Raspored takmičenja je htio da odmah nakon završetka prvog dijela sezone nastupi pauza zbog nastupa reprezentacija. Nakon dvosedmične pauze i, barem što se tiče našeg Željezničara, zasluženog odmora, pred nama je drugi dio sezone u kojem nas očekuju nove utakmice, nove bitke i, nadamo se, nove pobjede!
Na bolji način način Željezničar teško da je mogao završiti prvi dio sezone i otići na pauzu. Utakmica protiv neugodne i zanimljive ekipe Sloge iz Doboja je odigrana tačno na 101. rođendan našeg Željezničara i podjednako je bilo važno da ekipa, klub i navijači dadnu svoj maksimum kako bi se napravio spektakl. I spektakl je i bio! Jasno, rezultat utakmice je bio u drugom planu, ali je odlučna i hrabra igra, kako je i dostojno filozofiji Željezničara, dovela do zaslužene pobjede rezultatom 1:0 i do plasmana na sami vrh tabele. Plasmana kojem se niko nije nadao prije početka sezone, ali zasluženog plasmana koji je svojevrsna, mala nagrada i ekipi, i klubu i navijačima za sve urađeno u proteklom periodu. A upravo su navijači, odnosno atmosfera i podrška, bili šlag na rođendansku tortu! I to ne toliko dobro ispunjene tribine Grbavice, originalne koreografije sa jakom porukom, fantastične pirotehničke predstave i ostalo. Ono što je svima prisutnima ostalo i ostat će u sjećanju, ono što je svima koji nisu bili prisutni, probudilo veliki žal i ono što je “neutralne” zadivilo jeste samo navijanje i vokalna podrška kakva se, pa da ne kažem ne pamti, ali kakva sigurno dugo nije viđena na Grbavici. U neopisivoj slasti takve rođendanske torte, otišlo se na pauzu i odmor i počelo pripremati za drugi dio sezone.
Stotinu i prvi kako Željezničar zaslužuje i Željovci samo znaju! (Foto: www.themaniacs.org)
Drugi dio sezone, za naš Željezničar, počinje nimalo lahkim gostovanjem Leotaru u Trebinju. I, bez obzira na raspoloženje koje vlada i u ekipi i kod navijača, nekoliko je čvrstih argumenata zašto utakmica koja je pred nama neće biti lahka.
Prvi je onaj gotovo šablonski i klišeizirani, a to je da nema lahkih utakmica. Ne samo za Željezničar već uopće u bosanskohercegovačkom fudbalu. Tome u prilog govori samo dosadašnji tok sezone, gdje je bilo i velikih iznenađenja i velikih razočarenja te svakakvih fudbalskih i nefudbalskih drama i gdje je, u konačnici, relativno mala bodovna razlika između vrha i dna tabele. A i naš Željezničar, ma koliko dobro plasiran bio na tabeli, samo u dosadašnjem dijelu sezone je imao i pobjeda i poraza kojima se niko nije nadao i koje niko nije predviđao. Počevši upravo od prve utakmice protiv Leotara na Grbavici.
Baš ta prva utakmica sezone, protiv Leotara na Grbavici je razlog za maksimalan oprez, maksimalnu koncentraciju i maksimalnu posvećenost pobjedi što, naravno, nije nimalo lagan zadatak. Ne samo da je Leotar “izbio” dva boda Željezničaru na Grbavici, već je ta utakmica (završena rezultatom 1:1) na startu pokazala nekoliko slabosti ekipe Željezničara. Neke od tih slabosti su do sada izliječene, neke nisu, a neke nikada neće ni biti. Ali jedno je sigurno: onakav pristup i ponašanje svih pojedinaca na terenu i pored njega se ne smiju nikada ponoviti, ukoliko se želi ostvariti bilo šta, a ne samo pobjeda. Leotar je tako, jednim dijelom, ostao “dužan” Željezničaru i ma koliko to zahtjevno bilo, ekipa će morati dati sve od sebe da pokaže, prvenstveno sebi, a onda i ostalima da je naučila lekciju dobijenu od narednog protivnika i da je to ekipa koja vraća dugove, i to sa kamatom.
Utakmica protiv Leotara, koja se igra danas u 15:00, bit će prilika za ekipu da “vrati” još neke “dugove”. Prvi je pobjeda u gostima. Iako je ekipa našeg Željezničara prekinula crni niz bez pobjede u gostima koji je trajao više od godinu i pol i ubilježila dvije gostujuće pobjede ove sezone, očigledno je da postoji posebna psihološka blokada za cijelu ekipu na svakoj gostujućoj utakmici što se u potpunosti uoči na zelenom terenu, počev od izbora igrača i formacije, preko neravnomjernog tempa i velikih oscilacija u igri pa do završnica koje su gotovo standardizirane. Dio te psihološke blokade je, sa pomenute dvije gostujuće pobjede, probijen, ali ona će u potpunosti pasti sa cjelokupnim normalizovanjem pristupa i igre na gostujućim utakmicama, što je, i za mnogo kvalitetnije i stabilnije ekipe od naše, težak zadatak. A tu je i “dug” pobjede u Trebinju, koja je nepravedno izostala prošle sezone. Sredinom marta je odigran drugi od tri međusobna okršaja između Željezničara i Leotara prošle sezone i bila je to jedna od najboljih igara ekipe Željezničara u gostima prošle sezone, ali utakmica je, na veliku žalost gostiju i na veliku sreću domaćina, završena bez golova i pobjednika. U preostale dvije utakmice odigrane prošle sezone Željezničar je slavio pobjede, ali pobijediti Leotar u Trebinju, prvi put nakon marta 2014. godine, bio bi poseban užitak.
Detalj sa posljednje utakmice između Leotara i Željezničara odigrane u Trebinju, koja je završena rezultatom 0:0 (Foto: www.fkzeljeznicar.ba)
I sam Leotar, bez obzira na rezultate u prvom dijelu sezone i plasman na tabeli, bit će težak protivnik. Istina, Leotar se nalazi na posljednjoj poziciji sa osam bodova, gol-razlikom od šest postignutih i 21 primljeni pogodak i samo dvije pobjede u 11 kola. Ali isti taj Leotar je, od 11 utakmica, samo tri utakmice odigrao na svome terenu (zamjena domaćinstava sa ekipama koji igraju na zamjenskim terenima). Isti Leotar je ostvario dvije iznenađujuće pobjede: nad Veležom kući i nad Borcem u gostima (dok je, usporedbe radi, naš Željezničar poražen od obje te ekipe u gostima, i to “glatko”). Leotar se, u konačnici, tokom pauze pojačao na tri vrlo važne pozicije u ekipi. Od igrača su pristigli iskusni Haris Handžić i Dejan Uzelac dok je Marko Maksimović, nekadašnji trener Borca sa kojim je osvojio titulu prvaka prošle godine, preuzeo poziciju šefa stručnog štaba nakon odlaska Marka Vidojevića. Marko Maksimović je sa mnogo poštovanja i pažnje govorio o predstojećem susretu i ekipi Željezničara, svjesno prebacujući pritisak i ulogu apsolutnog favorita na nju. Samo ova tri imena koja su nedavno pojačala Leotar pozivaju na oprez i govore da će Leotar svim snagama pokušati očuvati status premijerligaša. Počevši od današnje utakmice.
Naš Željezničar, osim što u Trebinje putuje u ulozi favorita i pod većim pritiskom od domaćina, bit će oslabljen neigranjem Aleksandra Kosorića i Dženana Haračića (suspenzije zbog žutih kartona), dok je nastup povrijeđenih Hamze Gasala i Edina Cocalića pod upitnikom. Ali bi upravo ove prepreke mogle biti nešto što će stručni štab i sami igrači preokrenuti u prednost i “faktor iznenađenja”, te u utakmicu ući i iz utakmice izaći tako da protivnik ne bude svjestan šta se desilo. Iz toga će biti lakše izvući pozitivan rezultat. Ali za to su, pored srca i mišića kojeg inače očekujemo, potrebne hladne i lucidne glave. Jer sve dobijene bitke počinju upravo iz glave.
Na žalost, naš Željezničar će i ovoga puta biti uskraćen za podršku svojih navijača zbog nebuloznih i gotovo nelegalnih poteza Leotara kao domaćina, ali navijači Željezničara, osim vjere u pozitivan ishod današnje utakmice, u sebi već nose čvrstu odluku da narednu utakmicu na Grbavici protiv Zrinjskog naprave još jedan spektakl za pamćenje. Neka ekipa dadne sve od sebe i napravi najbolju moguću uvertiru za taj spekakl i nastavak sezone u koji ćemo skupa, jako i sa Željezničarom iznad svega!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.