Nakon što su sarajevski Plavi sa dvije pobjede okončali prvi od tri dijela sezone 2021/22, na red dolazi i drugi, na čijem otvaranju (odnosno zatvaranju, jer se meč igra sutra u 18:00) putuju u goste kod velikog rivala i izuzetno teškog protivnika, banjalučkog Borca.

Kraj septembra i prvog dijela sezone teško je mogao biti povoljniji po naš Željezničar! Nakon nestvarno burne sedmice, nakon proslave najvećeg jubileja voljenog nam kluba, napetih utakmica od kojih neke i nisu završile kako smo željeli i nakon cijele atmosfere koja je dosegla nivo usijanja, pred Željom su stajala dva ispita, dvije bitne utakmice i period od nekoliko dana kada su golovi i pobjede bili od krucijalne važnosti za sve nas. Prva je odigrana prošle nedjelje na suncem okupanoj Grbavici i bila je to zaista utakmica najbliža onome što nam prvo padne na um kada kažemo „Željo igra na Grbavici“. Lijepo vrijeme, gotovo 3.000 standardnih bolesnika za plavo-bijelim bojama i istinska porodična atmosfera koju ne može ništa da pokvari i iz čega jedino Željo može izaći kao pobjednik. I izašao je, i na terenu i van njega. Iako nije došla sa bijelom zastavom, ekipa Leotara nije uspjela da ozbiljnije ugrozi cilj koji je pred tu utakmicu sebi postavila porodica Željezničar. Slavili smo veliku pobjedu, iako je konačni rezultat bio „samo“ 1:0. Ali to i atmosfera na tribinama je bilo itekako dovoljno za prijeko potrebni mir nakon bure dešavanja u proteklo vrijeme. Ako je na toj utakmici Željo vidio šta znači vlastitim navijačima, na utakmici odigranoj u srijedu imao je priliku da se upozna sa svojim mjestom u očima navijača drugih klubova (odnosno, drugog kluba) i ljubitelja fudbala uopće. Gostovanje ekipi Rudara iz Han Bile u okviru šesnaestine finala Kupa Bosne i Hercegovine je na skromni fudbalski teren privuklo izrazito mnogo publike iz Han Bile i okolnih mjesta i gradova, a posebno veliki broj onih koji gravitiraju ka ekipi sa Grbavice. U maksimalno sportskoj, domaćinskoj i ugodnoj atmosferi kakva može da služi za primjer svima u našoj državi i protiv protivnika koji je dao i više od svog maksimuma, Željo je slavio visoku pobjedu od 6:0 i ostvario prolaz u narednu rundu takmičenja. Prilika u ovoj utakmici je uglavnom data igračima koji su do sada upisali manji broj nastupa i oni su je iskoristili na najbolji mogući način. Sa punim zadovoljstvom spuštena je zavjesa na prvi dio sezone, na kraju koje naš Željezničar zauzima šesto mjesto, sa 14 bodova na svome kontu osvojenih iz tri pobjede, pet remija i tri poraza.


Dijelovi atmosfere sa posljednje utakmice u Han Biloj, Foto: www.fkzeljeznicar.ba)

 


Bodovno i po položaju na tabeli, ekipa Borca nije toliko daleko od ekipe našeg Željezničara. Uoči 12. kola Borac se nalazi na petom mjestu sa 16 osvojenih bodova uz skor od četiri pobjede, četiri remija i dva poraza. Čak je i taj plasman iznenađujući s obzirom da je Borac u sezonu ušao jako loše. Ono što, ipak, pravi jasnu distinkciju između Želje i Borca, kao uostalom i između Želje i velike većine drugih ekipa iz najvišeg ranga bosanskohercegovačkog fudbala su kvalitet, iskustvo i stabilnost. Nije nikakva tajna da je kao ekipa Borac kvalitetniji od Želje, pa čak i ako ostavimo po strani kvalitet kao kolektiva, Borčevi igrači su pojedinačno uglavnom kvalitetniji od igrača Želje i sasvim sigurno su sposobniji napraviti potrebnu prevagu na utakmici. A ako ostavimo i kvalitet po strani, ekipa i igrači Borca su duže na okupu i sigurno imaju više potrebnog iskustva. O finansijskoj i organizacijskoj stabilnosti… bolje da ne pričamo. Sa kojeg god objektivnog stajališta pogledali, uloga favorita u ovoj utakmici je opravdano na strani Borca i od toga se ne smije bježati zbog nas samih. Ali također postoje i dvije stvari o kojima je potrebno napisati nekoliko riječi, a koje već zalaze u subjektivno…

Prva stvar, ili bolje rečeno problem, jeste očigledna sudijska podrška koju uživa ekipa Borca još od prethodne sezone, a koja se ponovo aktivirala nakon već pomenutog lošeg starta banjalučkog tima. Ponovo smo počeli da svjedočimo nemilim scenama u kojima su glavni akteri uglavnom sudije Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine i ekipa Borca. Suvišno je napominjati na koji način, po kojoj liniji i po čijoj direktivi to funkcioniše. To je i pticama na granama jasno. Ali ove sezone, osim uobičajnih sudijskih ispada na koje smo svi odavno navikli u bosanskohercegovačkom fudbalu, otišlo se i korak dalje. Postala je tužna praksa da protivnik Borca u određenom kolu bude osjetno oslabljen suspenzijama koje je „zaradio“ uoči utakmice sa Borcem. Nakon što se to desilo ekipama Slobode i Veleža, i to oba puta u duelima sa našim Željezničarom, na red je došao i sam Željo. Tako je u prethodnom kolu, na utakmici protiv Leotara, Željo zbog žutih kartona za utakmicu sa Borcem ostao bez Vedrana Vrhovca, Omara Beće i Luke Juričića, po jednog igrača iz svake linije i igrača koji su, uglavnom, odigrali najveći broj minuta u plavom dresu u dosadašnjem dijelu sezone. Tako je ionako slabašna ekipa koju predvodi Tomislav Ivković dodatno oslabljena. I mnogim ljubiteljima bh. fudbala je to zapalo za oko. Kada je ekipa Slobode u duelu sa Željom na Grbavici bila na očiglednoj meti sudije, mislili su svi da se radi o slučajnosti. Kada se isto, pa čak i grublje, desilo ekipi Veleža na onoj veličanstvenoj utakmici odigranoj prije dvije sedmice, već se počela isključivati mogućnost slučajnosti. Ali kada se i naš Željezničar susreo sa istim problemom koji je postao toliko providan (žuti kartoni zbog „prigovora“ i sl.), već je jako teško povjerovati da se radi o slučajnosti. Da stvar bude gora, i to je samo stvar predostrožnosti. Ma koliko oslabljena neka ekipa ušla u duel sa Borcem, tamo će je svejedno dočekati neujednačeni sudijski kriterij i time su šanse za pozitivan rezultat, pogotovo ako je riječ o gostovanju u Platonovoj svedene na minimum. Zato se svi sa pravom pitaju: koji je smisao igranja fudbala u Bosni i Hercegovini uopće?

Ali ona druga stvar, koja je mnogo važnija nama kao porodici Željezničar, i koja se ne da tako lahko ugušiti bilo kakvim nepravdama, ona stvar koju mi imamo a ostali ne, jeste da na grbu našeg kluba piše ime ŽELJEZNIČAR! Ime nečega što je odavno preraslo okvire normalnog i uobičajnog fudbalskog kluba, ime nečega što je izvan vremena i prostora, ime jače od ratova, režima i partija i ime koje sija istim, blještavim sjajem već 100 godina! Ime koje garantuje da je jedino sigurno da ništa nije sigurno, pa tako i uoči utakmice koja je pred nama. Ponovo ističem da se ne treba zavaravati i zanositi nerealnim i nemogućim, jer ćemo time nanijeti ogromnu štetu i to isključivo samima sebi. Posebno se ne smije napraviti veliki disbalans između naših očekivanja i želja i psihološkog stanja i pristupa ekipe kako se desilo već jednom ove sezone, u Mostaru protiv Zrinjskog. Razlika između očekivanja navijača (koja su u ovome trenutku ipak više bliža našoj stvarnosti nego prije mjesec dana) i pristupa ekipe (koja je sigurno mirnija nakon prethodne dvije utakmice i za mrvu iskusnija) mora biti svedena na minimum. I u situaciji kada se ide na noge ionako kvalitetnijem, iskusnijem i stabilnijem protivniku i za kojeg, uz sve nabrojano, možemo očekivati sudijsku podršku. U glavi svih nas, svih koji su dio Želje na bilo koji način mora da bude samo jedno – borba! Borba na terenu, borba na tribinama, borba u klupskim strukturama i borba kroz cijeli život za Željezničar, za što zdraviji, bolji i uspješniji Željezničar. Borba i na utakmici koja se igra na Gradskom stadionu u Banjaluci, u ponedjeljak, 4. okotobra, u 18:00. Nažalost, igrači Plavih u Banja Luci neće biti u prilici da čuju pjesmu i podršku svojih navijača i, ako je suditi po dosadašnjem dijelu sezone, to će predstavljati nedostatak. Ali isti ti igrači, stručni štab i svi oni koji u ime Željezničara budu izašli na megdan Borcu, ma kakav taj Borac bio i koga iza sebe imao, moraju da znaju da su desetine hiljada pari očiju uprte u ekrane i prijenos utakmice. Moraju da znaju da desetine hiljada srca kuca kao jedno i želi da vidi borbu, onakvu kakva dolikuje imenu Željezničar, svemu onome što stoji iza tog imena i svemu onome što će tek da dođe. U prvoj utakmici ove sezone, u prvoj utakmici sa navijačima na Grbavici nakon dugo vremena i upravo u utakmici protiv Borca smo pokazali svima šta znači Željezničar i šta znači kada smo svi skupa. I imali smo mnogo više razloga za zadovoljstvo na kraju utakmice, iako je ona završila 1:1 i iako je Željo primio gol pred sami kraj susreta. Ali sve i da je Željo doživio rezultatski debakl te večeri, osjećaji nakon utakmice bi bili isti. Jer smo gledali Želju kakvog želimo zauvijek da ga gledamo. I svim srcem vjerujemo, nadamo se i molimo da onako borbenog i požrtvovanog Želju gledamo i ovoga puta, pa kako god završilo. Mi ćemo ga, svejedno, isto voljeti i isto se za njega boriti!


Foto: www.fkzeljeznicar.ba


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921.