Derbi susret kola, duel starih sportskih rivala prožet tradiconalnim rivalstvom između dva velika bosanskohercegovačka grada, duel dva istinska reprezenta Sarajeva i Tuzle, duel dva istinska reprezenta radničke klase i obične, jednostavne raje željne fudbala, duel dva simbola bosanskohercegovačkog fudbala, duel dvije ekipe željne nadmetanja i duel u kojem je sve moguće, duel dvije ekipe sa čudesnim međusobnim omjerom, duel dvije ekipe koje su imale mnoštvo velikih i zanimljivih međusobnih okršaja. Mnogo epiteta možemo dodijeliti utakmici koja je pred nama, posljednjoj utakmici sedmog kola, utakmici u kojoj naš Željezničar na našoj Grbavici dočekuje Slobodu.

Plava i bijela kontra crvene i crne

Nekome, posebno nekim navijačima Željezničara, ovakav uvod u utakmicu protiv Slobode se može činiti pretjeranim ili nedostojnim. Nekome se može činiti da se ni na koji način u istu ravan ne mogu staviti Željo i Sloboda i da je utakmica pred nama tek „još jedna u nizu“ i ništa drugačija od utakmica koje igramo protiv ostalih timova iz naše domovine. Donekle i imaju pravo. Utakmica pred nama jeste još jedna u nizu mnogih koje nas čekaju i ne vrijedi ništa manje ili više od ostalih u bodovnom smislu. Ako govorimo o trofejima i fudbalskim uspjesima koje su ostvarila ova dva tima, Sloboda nije ni blizu Želje. Činjenica. Ali ne treba biti zaslijepljen prirodnim animozitetom koji vlada između Sarajeva i Tuzle (a koji je dobro utkan u rivalstvo između Želje i Slobode). I Sloboda je, kao i Željo, klub sa dugom i svijetlom tradicijom. I Sloboda je, kao i Željo, iznjedrila neka velika fudbalska imena koji su slavu kluba pronijeli širom svijeta. I Sloboda je, kao i Željo, klub sa velikom navijačkom bazom. I za Slobodu, kao i za Želju, navija i istinska „gradska raja“ i ljudi iz različitih krajeva zemlje. I Sloboda je, kao i Željo, jedini istinski fudbalski klub u svome gradu i njegov istinski predstavnik. U konačnici, Željo i Sloboda imaju mnogo više zajedničkog nego li različitosti.

Zato je svaka utakmica između našeg Željezničara i Slobode priča za sebe. Priča prepuna nervoze, iščekivanja, naboja, ofanzive i defanzive, varnica i priča o pravim fudbalskim pobjedama i porazima. Fudbal, u punom značenju te riječi. A ovo će biti 119. zvanična utakmica između Želje i Slobode. Iako je Željo uspješniji u međusobnom omjeru, to i nije toliko ubjedljiva razlika. Željo je slavio 47 puta, a Sloboda 41 put. Neriješeno je završilo tačno 30 susreta. Opće poznato je da je gostovanje Slobodi na Tušnju jedan od najvećih izazova za Želju tokom jedne sezone i to je činjenica bez obzira na stanje u ekipi, klubu, formi, igračima ili trenerima. Ali kada govorimo o utakmicama između Želje i Slobode koje su odigrane na Grbavici, možemo da govorimo o 32 pobjede Plavih, o 11 pobjeda Crveno-crnih, o 16 neriješnih susreta, ali i o jako, jako zahtjevnim i teškim utakmicama za Želju, posebno u proteklih 10-ak godina. Itekako je znala Sloboda namučiti Želju na Grbavici u recentnoj historiji. Mart 2011. godine i poraz koji je značio oproštaj od utrke za titulu prvaka, april 2015. godine, april godinu poslije i okršaj u Kupu, novembar 2016. godine, još jedan okršaj u Kupu iz aprila 2018. godine, august 2019. godine… Sve su to bili dueli u kojima je Sloboda na Grbavici pokazala zube i dobro, dobro namučila Želju i sve njegove navijače koji su počeli da gaje opravdani oprez od susreta između Želje i Slobode i da ne pribjegavaju upisivanju bodova unaprijed. Takva su bila i barem dva od tri prošlosezonska okršaja između Želje i Slobode.

Prvi, doduše, nije. Odigran u okviru četvrtog kola na stadionu Tušanj mnogo više razloga za sreću i zadovoljstvo je pružio navijačima Željezničara nego domaćim, iako ni jedni ni drugi nisu mogli na stadion da naprave atmosferu dostojnu ovog rivalstva. Iako je na momente izgledao nesigurno u sebe, naš Željo je slavio mirnu i gotovo rutinsku pobjedu u Tuzli. Silovitu ofanzivu od prvog sudijskog zvižduka Željo je krunisao u osmoj minuti kada je Ivan Lendrić pogodio na asistenciju Semira Štilića. Kontrola nad ostatkom utakmice se ponovno isplatila u 73. minuti. Lijepa akcija, još jedna asistencija Semira Štilića i pogodak Mustafe Mujezinovića za 2:0, što je bio i konačni rezultat.


Slavlje igrača Željezničara u prvoj prošlosezonskoj utakmici protiv Slobode na Tušnju, Foto: www.klix.ba

Drugi je bio jedan od najzanimljivijih susreta koje smo gledali prošle sezone u režiji Željezničara, barem kada je riječ o utakmicama na Grbavici. Utakmica je odigrana u okviru 15. kola. Daleko više razloga za zadovoljstvo su imali gosti iz Tuzle koji su bolje otvorili susret i već u drugoj minuti došli do vodstva, pogotkom Alena Kurtalića. Željo je nominalno preuzeo inicijativu nakon toga i pokušavao da što prije poravna rezultat. To je uspio u 22. minuti, više sretnim nego spretnim pogotkom Luke Juričića. Drugo poluvrijeme je od samoga početka donijelo ofanzivu Želje i ona se isplatila u 75. minuti kada je Semir Štilić pogodio za preokret. Mada se pobjeda činila gotovo sigurnom, po ko zna koji put smo imali priliku na djelu da vidimo Slobodu u svom tradicionalnom izdanju, barem kada govorimo o duelima sa Željom. Iz gotovo ničega, mladi igrač Slobode Adi Alić je napravio dar-mar u odbrani Želje i u 89. minuti postigao pogodak za konačnih 2:2 i veliko razočarenje i žal svih navijača Plavih.


Detalj sa druge prošlosezonske utakmice između Željezničara i Slobode na Grbavici, Foto: www.fkzeljeznicar.ba

Ako su na kraju novembarskog okršaja između Željezničara i Slobode više razloga za zadovoljstvo imali navijači gostiju zbog izvučenog remija u posljednjim trenucima utakmice, na kraju trećeg i posljednjeg prošlosezonskog susreta odigranog početkom aprila ove godine su bili daleko sretniji jer je na Tušnju Sloboda savladala Želju rezultatom 1:0. Sama utakmica nije bila Bog zna koliko interesantna, niti se odlikovala dobrim fudbalom, potezima i golovima. Ali opet, bila je to jedna od „onih utakmica“ kakve znaju odigrati Željo i Sloboda, a koja zbog svoje nesadržajnosti izvuče živce svima koji su je gledali, pa čak i onim neutralnim posmatračima. Dva tima su se susrela u jednom jako lošem trenutku, u nizu loših rezultata na obje strane i bilo je jasno da će tek nijanse odlučiti pobjednika. Međutim, koliko god i jedni i drugi bili loši i koliko god utakmica bila nezanimljiva, nijansa koja je odlučila pobjednika je ustvari bio sudijski trojac Ermin Sivac, Goran Dujak i Marko Zelenika, jer je jedini pogodak na utakmici kojeg je postigao Saša Maksimović postignut nakon debelog ofsajda.


Detalj sa trećeg i posljednjeg prošlosezonskog okršaja između Željezničara i Slobode na Tušnju, Foto: www.fkzeljeznicar.ba

Vazda neugodni protivnik sada je još neugodniji

Sloboda je najprijatnije iznenađenje ove sezone, odnosno ovih šest odigranih kola. Ko je nakon prošle sezone, u kojoj se Sloboda borila za opstanak, mogao da predvidi da će u uvodu naredne da bude na diobi prvog mjesta? Preciznije, Sloboda se nalazi na drugoj poziciji sa četiri pobjede i po jednim remijem i porazom na svome kontu. Prvoplasirana Tuzla City ima identičan broj osvojenih bodova kao i Sloboda (13), ali i utakmicu manje. S obzirom da govorimo o početku sezone i tek jednoj odigranoj šestini prvenstva, normalno da za ozbiljno nećemo uzimati broj osvojenih bodova ili položaj na tabeli. Ali Slobodin trenutni boravak u vrhu tabele nije značajan samo zbog plasmana koji budi nadu, već zbog načina na kojeg je došlo do njega.

U nekim od najava za prošlosezonske okršaje sa Slobodom, isticao sam da svaki uspjeh kojeg Sloboda ostvari je gotovo u potpunosti uspjeh planskog i predanog rada u samome klubu. Iako bh. fudbalskoj javnosti iz nekog razloga to prolazi ispod radara, Sloboda doživljava svojevrsnu renesansu u svojim vlastitim redovima. Sloboda je već duže vremena u procesu reorganizacije, stabilizacije i postavljanja koliko-toliko čvrstih temelja za budućnost. Opće poznato je da kada bilo koji bh. klub dođe u takvu situaciju, za rješenje problema na sportskom planu se okrene vlastitim snagama, svojim igračima, svome omladinskom pogonu i svojim trenerima. Upravo je to slučaj sa Slobodom. Ekipa je sastavljena od omladinaca Slobode, nekadašnjih igrača koji su u Slobodi ostavili veliki trag, ali i u našem fudbalu uopće, i nekoliko iskusnih i provjerenih imena iz bh. fudbala. U najavi utakmice protiv Posušja obećao sam samome sebi da neću ubuduće izdvajati nikoga od pojedinaca iz redova protivničke ekipe. To zvuči podcijenjivački prema ostalima i uopće ne igra nikakvu ulogu u utakmici koja slijedi. Na kraju krajeva, fudbal je timska igra i potrebno je više govoriti o timu, a ne o individualcima. Ono što želim ovoga puta da istaknem jeste svojevrsna „kolonija“ bivših igrača našeg Željezničara, a koji sada nose dres tuzlanske Slobode: Filip Erić, Semir Bukvić, Mladen Veselinović, Mirsad Ramić i Dženis Beganović. Zaista je fascinantan broj igrača koji su nekada nastupali za Želju a sada za Slobodu (i obratno) i to ne samo ove sezone već prethodnih nekoliko. Uz to, Slobodu sa klupe sada predvodi još uvijek perspektivni i kvalitetni Mladen Žižović koji je svojim dolaskom očigledno unaprijedio igru Slobode u odnosu na igru pod vodstvom Gradimira Crnogorca.


Nekadašnji napadač našeg Željezničara, Dženis Beganović, sada je prvi strijelac Slobode i prvenstva uopće sa četiri pogotka, Foto: www.fksloboda.ba

Ono što je podjednako i prilika i poziv na veliki oprez za naš Željezničar pred nedjeljni susret jeste posljednja utakmica Slobode. Prethodnog vikenda na Tušnju Sloboda je ugostila ekipu Sarajeva u onome što je trebao biti fudbalski praznik, a što se pretvorilo u skoro sve osim fudbala. Sarajevo jeste slavilo pobjedu od 2:1 i Sarajevo je nominalno bilo za mrvu konkretniji protivnik. Ali način na koji je Sarajevo došlo do pobjede, te posebno kriterij kojeg je imao dobro poznati „fudbalski sudija“ Antoni Bandić, izazvao je veliko ogorčenje unutar ekipe, kluba i navijača Slobode. U čitavom moru pogrešnih odluka, dvije se posebno izdvajaju: nedosuđen očigledan jedanaesterac za Slobodu i crveni karton Mladenu Žižoviću na poluvremenu utakmice. Sve to je izazvalu izrazito burne reakcije iz redova Slobode i sasvim je sigurno da su još uvijek pod utiskom svih dešavanja od prethodne subote. To bi mogla biti prednost Želje pred ovu utakmicu, da se iskoristi pometnja i razočarenje kod Tuzlaka, ali i poziv na oprez jer, bez obzira na rezultat i bodove, ekipi Slobode dobar rezultat na Grbavici protiv Želje donosi mnogo više mira i samopouzdanja i mora se biti spreman na izrazito spremnu, tvrdu i konkretno Slobodu u utakmici koja je pred nama.

Svoji na svome!

Godinu i pol smo bili bez naše Grbavice. Bila je ona tu, na svome mjestu, u Zvorničkoj 27 gdje će zauvijek i ostati. Ali prazna Grbavica nije Grbavica kakvu je mi znamo i kakvu je zna cijeli svijet. Prazna Grbavica je našem Željezničaru haman bila više teret nego bilo kakva prednost. A i mi smo bili uskraćeni za sve ono što Grbavica jeste – naš drugi dom, mjesto gdje se slavi i tuguje, pjeva i plače, izlazi sa rajom ili se spremaju ispiti. Godinu i pol smo mučili veliku muku i njoj je konačno došao kraj!

U tri do sada odigrane utakmice na Grbavici pokazali smo i koliko nam je nedostajala i šta Grbavica treba da predstavlja i nama i drugima. U tri do sada odigrane utakmice i ekipa i mi, navijači, skupa smo osvojili sedam bodova, a vrlo, vrlo lahko smo mogli imati maksimalan učinak da je bilo malo više sreće i koncentracije u finišu prve utakmice protiv Borca. U ostale dvije utakmice, a posebno u utakmici protiv Rudara, navijači su pokazali da Željo nema boljeg pogona od njih i da jedino na njih može iskreno da računa ako stvari ne krenu željenim tokom. Željo je trenutno najposjećeniji klub u prvenstvu, a i atmosfera koju su navijači pravili na Grbavici ove sezone je postala predmetom uvažavanja i navijača drugih klubova iz lige. Uostalom, svima nam je poznato u kakvoj situaciji se nalazimo kao klub i da osim maksimalne podrške ovome što trenutno imamo, nemamo druge opcije ili alternative.

Trebat ćemo sada nastaviti u istom, ako je moguće i u jačem ritmu. Prethodna utakmica u Bijeljini u kojoj je Željo osvojio prvi bod u gostima ove sezone (prethodno je poražen od Tuzla Citya i Zrinjskog), bila je čisti prosjek bosanskohercegovačkog fudbala. Mi napadamo malo više, oni napadaju malo manje, po jedna prilika na obje strane za čitavu utakmicu koja je vrijedna spomena i igra da prije svega ne izgubiš, a tek onda da pobjediš. Već viđeno bezbroj puta do sada. Ali i u Bijeljini, Željo je bio bolji protivnik od domaćeg Radnika. Bilo je tu svega osim dobre i stabilne završnice koja bi odnijela prevagu na stranu Želje. Bilo je i lijepih poteza, i čvrste igre u odbrani, i diskutabilnih sudijskih odluka, ali i malo sreće. Sve u svemu, kao što sam i rekao, prosječna bh. fudbalska utakmica. Ali puno važnije od dešavanja na terenu tokom 90 i nešto minuta jeste podrška koju je ekipa dobila na kraju utakmica od svojih navijača. Manijaci su nakon godinu i pol ponovo pohodili Bijeljinu, ponovo u velikom broju i ponovo su priredili dobru atmosferu. Iako je nagrada za to u vidu pobjede izostala, to nije spriječilo sve Željovce koji su toga dana doputovali u Bijeljinu da i 15 minuta poslije utakmice drže igrače pred tribinom dajući im podršku pjesmom. Bili su to izlivi istinske ljubavi i možda i najbolja uvertira pred meč sa Slobodom.


Foto: www.themaniacs.org

Ekipa našeg Željezničara susret dočekuje kompletna, bez problema sa suspenzijama i povredama, te dodatno ojačana za nekadašnjeg igrača Želje, Harisa Hajdarevića, koji se vratio u svoj matični klub nakon epizode koju je imao u Turskoj. Dolazak Hajdarevića pooštrava konkurenciju u defanizvnoj liniji sredine terena koja je, na primjer, u Bijeljini protiv Radnika bila možda i najslabiji dio ekipe. Za utakmicu protiv Slobode koja se igra u nedjelju, osim maksimuma svojih fudbalskih sposobnosti, ekipa (podrazumijevajući i stručni štab) morat će dati i maksimum svojih mentalnih mogućnosti. U određenim trenucima znanje koje igrači posjeduju u nogama sigurno neće biti dovoljno (uzevši u obzir sve objektivne okolnosti) i jednostavno će morati te nedostatke nadomjestiti većom požrtvovanošću, većom koncentracijom, većom željom i voljom i većom borbom u cjelini. I ovoga puta će iza sebe imati golemu podršku, jak vjetar u leđa i svi skupa ćemo morati da damo sve od sebe, da se međusobno nadopunjujemo i da samo tako, zajedno, dođemo do nove pobjede na Grbavici. Pobjede sa kojom ćemo u miru dočekati dvosedmičnu reprezentativnu pauzu koja nastupa nakon utakmice sa Slobodom i pobjede koja će biti uvertira u ono što tek slijedi…


Foto: www.themaniacs.org

Utakmica između Željezničara i Slobode se igra u nedjelju, 29.8.2021. godine u 21:00, na stadionu Grbavica. Direktan prijenos utakmice možete pratiti putem Moja TV i MojaWebTV platforme. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Miloš Gigović, a njegovi pomoćnici će biti Marko Perić i Radislav Kačavenda.


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921.