Do kraja jedne od najgorih sezona u historiji našeg Željezničara ostale su još dvije utakmice, po jedna u gostima i kod kuće. Naredno kolo nam donosi ono što bi se nekada moglo okarakterisati kao istinski derbi susret. Međutim, gostovanje u Mostaru ekipi Zrinjskog danas je ništa drugo nego strah od nastavka agonije u kojem se nalazi naša ekipa i naš klub…
Drugoga dana mjeseca decembra, 2020. godine, na stadionu pod Bijelim brijegom u Mostaru odigran je jedan od susreta 17. kola tekuće sezone između Zrinjskog i našeg Željezničara. Odigran gotovo tačno mjesec dana nakon prvog ovosezonskog susreta između ove dvije ekipe na Grbavici kada je Željo zasluženo slavio pobjedu od 1:0. Susret u Mostaru je bio 52. zvanični između ova dva tima i jedna od rijetkih dobrih partija koju je pružila ekipa Želje ove tmurne sezone. Možda ne toliko zbog fudbalskog umijeća, koje je svakako teško pokazati protiv Zrinjskog, u Mostaru, po kišovitom vremenu i lošem terenu. Navijače Plavih je mnogo više dojmio karakter i želja za pobjedom (ono što nam je, ne samo ove sezone, već proteklih nekoliko godina gotovo apsolutna nepoznanica) kojeg je pokazala ekipa u kompletu, igrači i stručni štab. Pomoglo je to Želji nakon prvog poluvremena, u kojem je Zrinjski bio očigledno bolji što je krunisao i pogotkom kojeg je postigao Bilbija u 28. minuti. Na samome startu drugog dijela utakmice ekipa je krenula naprijed, na gol Zrinjskog i u 58. minuti je konačno i pukla odbrana domaćih, što je iskoristio Luka Miletić i poravnao rezultat. Do samoga kraja utakmice gledali smo ofanzivu naše ekipe i ona se konačno i isplatila onda kad je najslađe – u posljednjoj minuti utakmice. Samir Bekrić je, lucidno i majstorski, izbacio nekoliko igrača odbrane Zrinjskog i preciznim i lijepim udarcem savladao golmana domaćih za veliko slavlje ekipe i navijača Želje širom domovine i svijeta. Da nam je neko tada rekao da će to biti posljednja pobjeda koju će ekipa ostvariti i da će u narednih gotovo pola godine ista ta ekipa istim tim navijačima zadati mučninu, glavobolje i prezir ne uspijevši više upisati ni jednu jedinu pobjedu, sigurno je da bi, ako ništa drugo, tu pobjedu proslavili mnogo strastvenije nego što jesmo…
Ako smo tada vjerovali da je to veliki korak u borbi za sami vrh i da je ekipa Zrinjskog daleko od mjesta koja vode u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone, danas je situacija obrnuta za tačno 180 stepeni. Naš Željezničar se nalazi na sedmoj poziciji, u ligi od 12 klubova. Ono što je sigurno jeste da Željo kraj sezone neće dočekati na nekoj poziciji iznad sedme. Šestoplasirana ekipa Tuzle City ima sedam bodova viška, ali ni pet bodova prednosti koliko Željo ima nad osmoplasiranom ekipom Slobode ne izgledaju više kao bilo kakva sigurnost za ostanak na toj sedmoj poziciji. Uostalom, nije ni važno. Drugi, peti, sedmi ili posljednji. Naš Željo godinu u kojoj slavi svoj 100. rođendan neće završiti kao prvak Bosne i Hercegovine u fudbalu. Na obraz i sramotu svima odgovornima za to!
Sa druge strane, ekipa Zrinjskog se nalazi u aktivnoj i neizvjesnoj borbi za mjesta koja vode u kvalifikacije za europska takmičenja naredne sezone. Iako na kontu ima isti broj bodova kao i Široki Brijeg (53), Zrinjski se nalazi na četvrtoj poziciji, jednoj iznad Širokog Brijega, zbog bolje gol-razlike, te sa jednim bodom zaostatka za Veležom koji se nalazi na trećoj poziciji. S obzirom da će Kup osvojiti jedna od dvije ekipe iz samoga vrha tabele, četvrta pozicija je ta koja vodi u Europu te će iz trokuta Velež – Široki Brijeg – Zrinjski jedna ekipa morati ostati uskraćena za istu. Predviđanjima ko će biti uspješniji u toj brobi se nećemo baviti, ali činjenica je da, nešto slično kao i Široki Brijeg, Zrinjski se nalazi u traženju izlaska iz rezultatske krize u kojoj se nalazio proteklih pet kola. U tih pet kola Zrinjski je redom odigrao neriješeno protiv Sarajeva kod kuće, poražen je u gostima protiv Širokog Brijega, neriješeno protiv Veleža kod kuće, poražen je u gostima protiv Borca i u posljednjem kolu je slavio domaću pobjedu nad ekipom Krupe, rezultatom 3:1. Suvišno bi bilo onda napominjati kako će naša ekipa za protivnika imati motivisanu, borbenu i kompletnu ekipu Zrinjskog, pa je strah od još jednog poraza i 15. utakmice bez pobjede u nizu i više nego opravdan.
Isti taj niz naš Željezničar je produžio u posljednjem kolu, još jednim porazom na svojoj Grbavici, ovoga puta od ekipe Borca. Utakmica koja je nosila veliki psihološki pritisak za obje ekipe (rezultatski pritisak je ipak bio samo na gostima iz Banja Luke) nije bila pretjerano uzbudljiva niti se kretala u pravcu koji bi iznenadio navijače i jednog i drugog tima. Zbog pomenutog pritiska igrači oba tima su očigledno bili u grču čitavo prvo poluvrijeme u kojem nije viđena ni jedna iole ozbiljna prilika ni pred jednim golom. Drugo poluvrijeme je, očekivano, otišlo u korist gostujuće ekipe kojoj je pobjeda značila veliki korak naprijed, ka osvajanju titule prvaka. Odbrana Želje je popustila u 67. minuti kada je bivši igrač Plavih, Zakarić, sa vrha šesnaesterca matirao golmana Josipa Bendera. Na gotovo identičan način, samo jedan ili dva metra dalje i šest minuta poslije, Meleg je postigao drugi pogodak za Borac i već tada riješio pitanje pobjednika. Istini za volju, odigrao je Željo čak i preko svojih mogućnosti to drugo poluvrijeme i imao nekoliko solidnih prilika za postizanje pogotka, ali do istog je došao kada je već bilo kasno. Ponovo u posljednjim trenucima utakmice, kao i nekada u Mostaru protiv Zrinjskog, samo ovoga puta iz slobodnog udarca, Samir Bekrić je postigao lijep pogodak, ali koji osim te ljepote ništa drugo nije ni donio Plavima sa Grbavice. Uz to, Petar Bojo je u utakmici protiv Borca zaradio žuti karton koji ga izostavlja iz konkurencije za utakmicu u Mostaru. Ali i bez toga, iz raštimanog stručnog štaba Želje u kojem se očigledno ne zna ko pije a ko plaća, najavili su davanje prostora mlađim igračima ekipe za koje se može reći da su jedina svijetla tačka u polugodišnjem mraku kojim tumara ista ta ekipa.
Ono što je čudno i za što se mnogi pitaju da li je u koliziji sa pravilima, jeste da će susret u Mostaru suditi Elvis Mujić, koji je sudio i susret između našeg Željezničara i Borca u proteklom kolu. Njegovi pomoćnici će biti Sreten Udovičić i Aleksandar Smiljanić, a utakmica na stadionu pod Bijelim brijegom se igra sutra, 23.5.2020. godine, u 17 sati, kao i sve utakmice pretposljednjeg i posljednjeg kola. Koliko će Plavi imati snage i volje da se nakon svega suprostave ekipi Zrinjskog kojoj je pobjeda zlata vrijedna, ostaje nam da vidimo. Koliko će navijači Želje, bez obzira na sve, vjerovati u pobjedu svoga voljenoga kluba? U potpunosti, kao i uvijek!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Udruženja 1921.