---

Nakon pobjede nad Tuzla Cityem u Srebreniku, pred našim Željezničarom je veoma važna utakmica, derbi protiv starog rivala i prva od dvije preostale utakmice ove godine – utakmica protiv Borca iz Banja Luke.

Koliko je teško riječima i navijača, i novinara opisati kakva je utakmica pred našim Željezničarom, toliko je teško povjerovati da postoji neko ko iole prati i simpatiše Željezničar, a da nije svjestan toga. Posljednjih nekoliko dana vlada velika euforija u i oko Željezničara zbog predstojeće utakmice i vrlo teško je ostati imun na nju, a kamo li je ne primjetiti. Neki će reći da euforija ne završi uvijek dobro i da nekada napravi više štete nego koristi. Ali vrlo teško je ne biti uzbuđen, sretan, pa i ponosan zbog interesovanja koje vlada za sutrašnju utakmicu i želje da sutrašnja utakmica bude jedan od najboljih odgovora na pitanje: kako izgleda i šta znači kada cijela porodica Željezničar dadne svoj maksimum i bude na najvišem nivou?

Rivalstvo veće od fudbala

Sutrašnja utakmica između Željezničara i Borca će biti njihov 93. zvanični međusobni okršaj. Uspješniji u ovom rivalstvu je naš Željezničar sa 40 pobjeda, Borac ih ima 30, a 22 utakmice su završile bez pobjednika. Ali osim velikog broja međusobnih okršaja, rivalstvo između Željezničara i Borca se izdvaja po još mnogo toga.

I Željezničar i Borac su osnovani kao klubovi “proleterijata”, odnosno klubovi radničke klase i običnih ljudi. I upravo zbog toga nisu zabilježili veće uspjehe do početka Drugog svjetskog rata, ali su pobrali simpatije širokog kruga i velikog broja ljudi koje je interesovao isključivo fudbal. Drugi svjetski rat su “preživjeli” tako što su odbili učešće u fudbalskim takmičenjima fašističkih država. Istina, zbog toga su oba kluba “zaledila” svoj rad, ali su kraj rata dočekali na pobjedničkoj strani i neukaljanog obraza, što je daleko važnije od ijedne fudbalske utakmice. Svoje prve međusobne okršaje Željezničar i Borac imali SU odmah nakon okončanja Drugog svjetskog rata prilikom formiranja najvišeg ranga jugoslovenskog fudbala. Tačnije, Željezničar i Borac su se, zajedno sa Veležom, 1946. godine borili za titulu prvaka Narodne republike Bosne i Hercegovine i prvak je trebao predstavljati Bosnu i Hercegovinu u prvom jugoslavenskom fudbalskom prvenstvu naredne godine. Željezničar je osvojio titulu (koju mu i danas mnogi osporavaju, ali na njihovu sramotu i bezuspješno) i time osigurao da svaki naredni susret sa Borcem, a do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu ih je bilo mnogo, bude vatren i privuče veliku pažnju. Oba kluba su ostvarila zapažene uspjehe za vrijeme Jugoslavije, Željezničar je bio prvak, Borac osvajač Kupa, a i u europskim takmičenjima su se predstavljali najbolje što su mogli. Međutim, agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine će dva kluba odvesti na suprotne strane. Željezničar je postao direktna i indirektna žrtva agresije, umalo ostavši i bez stadiona i bez “glave”, bez prilike da razmišlja o fudbalu, a kamo li da ga igra. Borac se kao klub (ali i njegovi navijači) otvoreno svrstao na agresorsku stranu tako što je “preselio” u Srbiju i igrao fudbalsko prvenstvo Srbije. Dok nije došlo do formiranja lige na području cijele Bosne i Hercegovine, Borac se etablirao kao daleko najbolji klub iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Stoga je formiranje zajedničke lige, a posebno nakon ratne prošlosti oba kluba, značilo da će budući susreti između Željezničara i Borca biti više od fudbala. Rivalstvo je dobilo na veličini prije više od deset godina kada su se i Željezničar i Borac2 borili za trofeje i primat u bosanskohercegovačkom fudbalu, što direktno, što indirektno i gdje su oba kluba ostvarila i velike uspjehe i velika razočarenja. Dodatnu draž rivalstvu su dali sukobi između navijačkih grupa ova dva kluba, kao i percepcija jednog kluba od strane navijača drugog i obrnuto, te ugled i položaj klubova u bosanskohercegovačkom fudbalu uopće. Zato se sa pravom može reći da je derbi između Željezničara i Borca jedan od najvećih fudbalskih derbija u Bosni i Hercegovini.

---

 

---

Nije prekretnica sezone ali…

Danas su Željezničar i Borac daleko od borbe za trofeje kakva je bila 2010. i 2011. godine. Jasno je da je danas malo šta u bosanskohercegovačkom fudbalu i samim klubovima isto kao i tada, ali utakmice između Željezničara i Borca se i danas shvataju podjednako važno i privlače veliku pažnju. Utakmica koja se igra sutra na stadionu Grbavica u 19:30 sigurno nije “prekretnica sezone” ili “odlučujuća utakmica”. Ne samo zbog toga što je novembar tek počeo i što do kraja sezone ima još ovoliko utakmica da se odigra, već zbog toga što je mnogo ekipa “u pet deka”, što je vrlo mala bodovna razlika u vrhu tabele i što je mnogo puta u posljednje vrijeme dokazano da za uspjeh nije presudna forma, ni imena na papiru, niti nešto veće i treće.

Željezničar se uoči sutrašnje utakmice nalazi na trećoj poziciji sa 28 bodova (osam pobjeda, četiri poraza, četiri remija), dok se Borac nalazi na četvrtoj poziciji sa 27 bodova (osam pobjeda, pet poraza i tri remija). Dakle, između Željezničara i Borca je samo jedan bod razlike. Tri boda za obje ekipe ne bi mnogo značila za konačni plasman na kraju sezone, ali bi tri boda i za jednu i za drugu ekipu značile veliki korak naprijed u borbi za plasman u kvalifikacije za europska takmičenja. Oba kluba bi sa tri boda, ne samo zadržala priključak za vodećima na tabeli, već i blago odmakla ekipama Sarajeva, Veleža i Tuzla Citya. Ali najveći učinak tri boda bi imala na psihološkom planu. Osim što bi pobjeda u derbiju sama po sebi bila dovoljan razlog za sreću i slavlje, mnogo bi pomogla uoči posljednje dvije (za Željezničar jedne) utakmice ove polusezone i godine. Sa što boljim okončanjem polusezone, zimska pauza bi bila lakša i mirnija, što je dalje važno za nastavak sezone na proljeće.

Željezničar u sutrašnju utakmicu ulazi nakon dvije pobjedeu nizu, nad Veležom na Grbavici i nad Tuzla Cityem u Srebreniku. U obje utakmice Željezničar se pokazao kao daleko nadmoćnijim protivnikom i zasluženo je pokupio puni plijen. Pobjeda nad Tuzla Cityem u posljednjem kolu, rezultatom 2:1, je imala veliki značaj. Ne samo da je Željezničar bio nadmoćniji u 90% utakmice i što je izgledao bolje na terenu, već zbog toga što je pobjeda mogla biti i uvjerljivija da se sudijski trojac (Josip Martinović, Boris Dujmović i Jure Musa) držao osnovnih pravila fudbala, što im je jedan i jedini zadatak u životu. Ali prava pobjeda je bila van zelenog terena. Željezničar je u Srebreniku, u kojem inače ima veliki broj navijača, dočekan izrazito gostoljubljiv,o a posebno kod najmlađih. I, meščini, samo je Željezničar sposoban ponedjeljkom u 14:00 u mjestu udaljenom 150 kilometara od Grbavice okupiti skoro 2.000 ljudi na svojoj utakmici i imati podršku baš kao da igra kod kuće.

---

---

Sa druge strane, Borac u sutrašnju utakmicu ulazi na krilima velike pobjede nad Slobodom u prethodnom kolu. Također, Borac je bio daleko nadmoćniji nad Slobodom i ostvario je zasluženu pobjedu rezultatom 3:1. Ali zbog odnosa snaga između Borca i Slobode takav ishod ne predstavlja veliko iznenađenje. Ono što je sigurno podiglo atmosferu i popravilo raspoloženje u i oko Borca jeste što je utakmica protiv Slobode odigrana na Gradskom stadionu u Banja Luci pred 7.000 navijača. Bila je to prva utakmica Borca na Gradskom stadionu ove sezone jer je vršena i izvršena rekonstrukcija terena, te je sigurno da je uspješan “povratak kući” ostavio traga i na ekipi i na navijačima Borca.

Željezničar i Borac su već jednom odmjerili snage ove sezone. Bilo je to u šestom kolu, odnosno 20. augusta ove godine u Bosanskom Novom, gdje je Borac igrao svoje domaće utakmice zbog rekonstrukcije terena na Gradskom stadionu u Banja Luci. U onome što je trebala biti “fudbalska ljepotica” vidjeli smo vrlo, vrlo malo i od fudbala, i od ljepote. Prvenstveno zbog toga što je utakmica odigrana u užasnim uslovima, za vrijeme velike kiše i na krajnje nekvalitetnom terenu. A onda i zbog toga što ni jedna ni druga ekipa nisu pružile mnogo želje, borbe i kvalitete. Ipak, u tom “blatu” se bolje snašao Borac i slavio pobjedu rezultatom 2:1 i sigurno je da će taj poraz biti samo jedan od motiva za ekipu Željezničara pred sutrašnju utakmicu. Također, jedan od motiva će biti i činjenica da je posljednju pobjedu na Grbavici nad Borcem Željezničar ubilježio još u augustu 2020. godine (2:1), a posljednju pobjedu na Grbavici nad Borcem pred navijačima, jer se pomenuta utakmica igrala pred praznim tribinama, također u augustu i također rezultatom 2:1, ali 2017. godine.

---

---

Odlučujući faktor i uvertira

Kao što je i istaknuto na početku najave – teško je povjerovati da postoji neko ko nije svjestan važnosti i težine sutrašnje utakmice između našeg Željezničara i Borca. I teško je povjerovati da postoji neko ko nije osjetio djelić atmosfere i euforije koja vlada posljednjih dana.

Zbog toga je neopisivo važno da svako ko se na bilo koji način i imalo smatra dijelom porodice Željezničar sutra dođe na Grbavicu i maksimalno podrži Željezničar u teškoj utakmici i derbiju protiv velikih rivala. Suvišno je i govoriti koliko je to važno. Sve i da nije u pitanju ovako važna utakmica protiv ovakvog protivnika, obaveza, dužnost i zadatak svih navijača Željezničara je biti na Grbavici i maksimalno, na sve načine, podržavati Željezničar. Bez obzira što je prvenstveno ekipa na terenu nadmašila očekivanja svih nas i što generalno vlada odlična atmosfera unutar porodice Željezničar, stanje u kojem se naš klub nalazi je i dalje daleko od stabilnog i zadovoljavajućeg i ideali i principi kojima se vodimo od početka ovog teškog perioda se nisu i ne smiju promijeniti ni za milimetar. Samo punom Grbavicom i maksimalnom podrškom tokom svih 90 minuta činimo veliku stvar i u mnogome olakšavamo život našem klubu. Da ne govorimo o ostalim načinima podrške. Ali dolazak na utakmicu i podrška tokom cijele utakmice je na vrhu, nema alternativu i temelj je svega. U dosadašnjem dijelu sezone smo mnogo dobro obavljali te dužnosti i postali smo predmet divljenja i strahopoštovanja u cijeloj zemlji, pa i šire. Nema nikakvih razloga da ne nastavimo u istom ritmu. Štaviše, upravo u tome možemo da crpimo jedan od najsnažnijih motiva da još više punimo tribine Grbavice i sa tih tribina nosimo Željezničar do pobjeda.

Utakmica protiv Borca iz Banja Luke je samo bonus na sve to, motiv više i ništa više od toga. Svi smo odlično svjesni rivalstva sa Borcem, rivalstva sa navijačima Borca i šta Borac i njegovi navijači danas predstavljaju u bosanskohercegovačkom fudbalu. Kao oni koji za dobrobit bosanskohercegovačkog fudbala možda brinu i najviše, kao oni koji ne žele alternativu bosanskohercegovačkom fudbalu i kao oni koji su ikone bosanskohercegovačkog fudbala, naša dužnost je maksimalno iskoristiti sutrašnju utakmicu da jasno i glasno kažemo gdje smo, ko smo, šta smo i na kojoj smo strani. Ako mi budemo onakvi kakvi moramo i umijemo biti, nema tog protivnika na terenu i van njega, ma koju boju na sebi nosio, koji će nas savladati!

Mnogo važno će biti da i mi učinimo sve što je u našoj moći kako bi privukli što više ljudi na Grbavicu sutra. Pričom ili djelima, nije ni važno. Ali obaveza svih nas je povesti i dovesti svakoga ko ima i najmanju emociju prema Željezničaru, jer svaki od njih će biti od velike važnosti. Bilo kakav izgovor za nedolazak na sutrašnju utakmicu od onih koji imaju i najmanju mogućnost za to, nije validan. Utakmica se igra u odličnom terminu, pa i za navijače van Sarajeva. Vrijeme će biti hladnije nego inače, ali bez padavina i ne baš pretjerano hladno. Ekipa Željezničara je to svojim igrama i rezultatima zaslužila. A Grbavica i dalje nudi najbolje uslove za fudbalsku publiku u Bosni i Hercegovini. Dakle, izgovora nema!

Na kraju krajeva, a kao što je već rečeno i u prethodnoj najavi za utakmicu protiv Tuzla Citya, igra naš Željezničar, na našem stadionu i za nas. Ništa više nije važno i ne postoji veći razlog od toga. Biti dijelom Željezničara i dijelom sutrašnjeg spektakla je obaveza, čast i ponos!

P.S. A to je ništa spram onoga što slijedi za dvije sedmice… 35, brate!

 

SVI ZA ŽELJEZNIČAR, SVI NA GRBAVICU!

---

Almedin Halilović

---

P.S. Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921, neprofitnog udruženja navijača Željezničara koje preko osam godina iz čiste ljubavi prema tradiciji i bez ikakvog interesa živi Željezničar, uvijek i svugdje!