Nova sezona takmičenja u najjačem rangu bosanskohercegovačkog fudbala nastavlja se u petak, utakmicama drugog kola, a našeg Željezničara očekuje putovanje u daleku Bijeljinu.
Kako započeti najavu za utakmicu protiv Radnika, a kratko se ne osvrnuti na prvu ovosezonsku zvaničnu utakmicu protiv Veleža? Ne samo zato što je pobjeda nad Veležom bila ubjedljiva i zato što se do nje došlo gotovo podjednako maestralno i iznenađujuće, već zato što u očima svih navijača ta utakmica, igra i rezultat su čvrsti temelji na kojima Željezničar treba da nastavi izgradnju utvrđenja na čijem vrhu će se, na kraju, zavioriti pobjednička, šampionska zastava.
Recap prve utakmice sezone
A utakmica protiv Veleža je bila i više nego neobična. Dočekana u atmosferi zatvorenosti i restrikcija uvedenih zbog pandemije koronavirusa, te igrana nakon pet mjeseci bez takmičarskih utakmica kroz koje smo proživljavali nevjerovatna dešavanja koja su svojestvena skoro jedino fudbalu u Bosni i Hercegovini. Utakmica nije probudila velika očekivanja u smislu lepršavosti igre, taktičkih inovacija i fizičke spreme. Pa ipak, u prethodnu subotu smo imali da vidimo (nažalost, putem TV uređaja) mnogo šta zanimljivo na Grbavici. Taktičku inovaciju Amara Osima, gdje je promijenjena dosadašnja, skoro pod kožu usađena i svima dobro poznata formacija 4-2-3-1, u formaciju 4-4-2, sa jako zgusnutim i kreativnim veznim redom (tzv. romb) te ubojitim napadačkim dvojcem. Promjena formacije je opravdano zabrinjavala navijače Željezničara uzevši u obzir činjenicu da je upravo u ovom susretu Željo bio lišen usluga svoja tri standardna vezna igrača: Mehmeda Alispahića, Mladena Veselinovića i kapitena Semira Štilića, uz već povrijeđenog Petra Boju.
Upitna je bila i fizička pripremljenost igrača, ako se uzme u obzir da pet mjeseci nisu igrane utakmice koje su zahtjevale visoku fizičku spremu. Uz ostale neugodnosti koje smo već pomenuli, teško je bilo očekivati visoki pritisak igrača Željezničara na protivnika koji je počinjao od linije napada i koji je bez prestanka trajao gotovo cijelo prvo poluvrijeme, svjesno prepuštanje posjeda lopte gostima, te izuzetnu lahkoću kojom su Plavi dolazili do gola Veleža, stvarali prilike i postizali pogotke. Utakmica je već bila riješena nakon 30 minuta igre kada je Željo imao prednost od 3:0, pa smo u drugom poluvremenu vidjeli Željezničar koji je, svjesno ili ne, igrao „pod ručnom“ i sa rezervama od kojih su neki upisali prve minute u plavome dresu. Bilo bi neprimjereno ne spomenuti i fantastičnu odbrambenu igru gdje je cijela linija odbrane, skupa sa golmanom, funkcionisala kao da već godinama igra skupa. Iako je utakmica okončana rezultatom koji je na semaforu stajao već u 30. minuti, pristup, igra, zalaganje te taktičke i kreativne prednosti koje smo mogli vidjeti i koje su nam donijele pobjedu, nešto su što sasvim sigurno svi navijači Želje žele da gledaju u novoj sezoni. Jer, osim što takva igra nije viđena dugo na Grbavici, postoji nada, ona navijačka, da bi baš takvom igrom koju nismo dugo gledali, mogli da vidimo na kraju sezone još nešto što već godinama ne stanuje u Zvorničkoj ulici, broj 27.
Stanje u ekipi pred gostovanje Radniku
Pobjeda protiv Veleža je ekipi i stručnom štabu, kao i navijačima, sasvim sigurno dala jednu moralnu injekciju pred naredni susret u Bijeljini. Ona će svakako biti potrebna iz više razloga, ali da igrači ostanu u ritmu koji je zadat još početkom priprema, pobrinule su se dvije prijateljske utakmice u kojima su, uglavnom rezervisti i juniori, savladali Famos i Bosnu, oba puta sa rezultatom 6:0. Dok je utakmicu protiv hrasničkog Famosa obilježio novopridošli napadač Anel Hajrić sa četiri pogotka, u pobjedi sa šest postignutih golova protiv visočke Bosne, u listu strijelaca se upisalo čak šest različitih igrača, od kojih se ističe talentovani dvojac iz omladinskog pogona našeg Željezničara – Hamza Gasal i Faruk Duraković. Postoji mogućnost da pomenuti dvojac bude u kadru za utakmicu u Bijeljini.
Uz njih, u ekipu se vraćaju svi igrači koji su bili odsutni protiv Veleža (što zbog povreda, što zbog suspenzija). Jedina nepoznanica, osim već poznatog izostanka Petra Boje, bit će i Luka Miletić koji je u utakmici protiv Famosa doživio blažu povredu ramena. Također, još uvijek je aktuelna priča oko odlazaka i dolazaka, ali špekulacijama kojih ima na dnevnoj bazi se nećemo ozbiljnije baviti.
Treninzi tokom tekuće sedmice nisu mnogo toga otkrili o eventualnoj prvoj postavi u Bijeljini. Ono što se očekuje je i moguća promjena formacije i taktičkog pristupa za razliku od utakmice protiv Veleža na Grbavici. Drugačiji teren, drugačiji termin utakmice i mogući drugačiji vremenski uvjeti, te potpuno drugačiji protivnik u smislu igračkog kadra i formacijske postave, možda budu prisilili Amara Osima i stručni štab na izradu nove ili vraćanje na staru taktiku. No, kako je velika većina navijača ostala iznenađena i utakmicom protiv Veleža, odnosno nekim njenim elementima, ostavljamo prostora za još iznenađenja koja ćemo možda vidjeti u petak poslijepodne.
Zašto će utakmica protiv Radnika biti toliko drugačija?
Odgovora na ovo pitanje ima nekoliko. Prvi odgovor jeste druga lokacija i drugi termin utakmice. Igrače Željezničara očekuje najudaljenije gostovanje ove sezone. Višesatni put autobusom u Bijeljinu, čak iako je u pitanju dan prije utakmice (kakav je običaj) može imati manjeg utjecaja na ekipu. Osim toga, utakmica se igra sa početkom u 17 sati, a ukoliko vremenske prilike budu onakve kakve su karakteristične za ovo doba godine, te za područje Semberije, igrače Željezničara očekuje, osim borbe protiv protivničke ekipe, i borba sa suncem i velikom vrućinom.
Drugo, na suprotnoj strani fudbalskog terena ovoga puta će stajati ekipa koju je poprilično teško definisati. Dok Velež važi za kvalitetnu ekipu koja pretenduje na najviše pozicije, čini se kako ni sami klub Radnik još uvijek nije jasno definisao svoje ambicije ove sezone. Za igrački kadar Radnika se nema puno toga reći. Ima tu gotovo svih profila igrača koji se mogu susresti u najvišem rangu domaćeg fudbala. Ono što predstavlja određenu prevagu, ali i poveznicu ova dva kluba, jeste šef stručnog štaba Radnika i nekadašnji trener Željezničara, Slavko Petrović. Itekako smo upoznati sa trenerskim kvalitetama, metodama rada i taktičkim zamislima Petrovića, pa je vrlo moguće da upravo on bude u fokusu priprema pred nadolazeću utakmicu. Kombinacija takvog igračkog kadra i trenera kao što je Petrović će gotovo izvjesno primorati Amara Osima i njegove saradnike na drugačiju pripremu i pristup utakmici.
Treće, utakmicama prvog kola led je probijen i takmičenje u pravom smislu te riječi može da počne. To znači da će svako dodavanje, svaki pogodak, svaki bod i svaka pobjeda biti od izuzetne važnosti za svakog igrača i svaki klub. Pogotovo uzevši u obzir dešavanja iz prethodne sezone. Željezničar, sa potencijalom i ambicijama koje ima, morat će dati puno više od maksimuma svih svojih mogućnosti ako želi da ovu sezonu, ukoliko mu to šire okolnosti ovoga puta dozvole, okonča na pravi način. Ono što će biti konstantno prisutno, uporedno sa borbom za svaki pedalj i velikom željom, jeste bojazan proistekla iz pritiska osvajanja šampionske titule. Tek ćemo da vidimo kako će sa time nositi igrači i stručni štab, ali i cijeli Klub skupa sa navijačima. Taj imperativ titule je nešto prirodno za Željezničar, ali u ovoj sezoni, kada Klub dijelom slavi stotinu godina postojanja, on može predstavljati veliki pritisak. Onaj sanjarski, romantičarski pristup „utakmica po utakmica“ možda jeste najbolji od svih ostalih, ali već dugo su prisutne promjene u mentalitetu, kako igrača i Kluba, tako i unutar navijačkog tijela, gdje se sve manje prostora ostavlja za strpljenje. Iako je, objektivno, rano u drugome kolu govoriti o pritisku šampionske titule, možemo slobodno govoriti o pritisku dobrog starta sezone. Sa dvije vezane pobjede, sigurno je da bi se “olakšao život” i igračima i navijačima, posebno pred nadolazeće susrete. Ali, vrlo lahko se može desiti upadanje u zamku zvanu euforija. Redovno prisutna nakon tri ili četiri uvezane pobjede, posebno na početku sezone, vrlo brzo stvori problem koji lahko može ekipu da isključi iz borbi za najviši plasman.
S toga će ovoga puta, prije svega stručni štab, a zatim i Klub i navijači, morati da pronađu „zlatnu sredinu“, idealnu kombinaciju podrške i kritike, euforije i smirenosti, očekivanja i mogućnosti.
Ils vont améliorer https://mpharmacien.com/levitra-brand/ la façon dont leur gros pénis et Lovegra dépense un grand Kamagra sur la valeur de divertissement et fiche de données pour l’éjaculation précoce Tadalafil pakistani medicine. Uniquement l’absence de indications pour la prise, mais comme les fabricants de médicaments originaux ont déjà mené des tests nécessaires ou le processus est contrôlé par un lien spécial.
Brojevi
Naš Željezničar i bijeljinski Radnik su do sada odigrali 32 zvanične utakmice, od kojih je 29 prvenstvenih. Daleko je uspješniji Željo sa 18 pobjeda spram pet Radnikovih, ali isto tako je interesanto da smo čak devet puta odigrali neriješeno sa Radnikom. Gol razlika iznosi 47 postignutih i 25 primljenih pogodaka u korist Želje. Kao gostujući tim, Željo je u Bijeljini slavio osam puta, pet puta odigrao neriješeno i četiri puta je poražen, uz ukupnu gol razliku 21:14. U posljednjih pet utakmica protiv Radnika, Željo je ubilježio po dvije pobjede i dva poraza, uz jedan remi i gol razliku od po dva postignuta i dva primljena pogotka. Posljednji susret ova dva tima su odigrala na otvaranju proljetnog dijela sezone 2019/20. Tada je u Bijeljini utakmica okončana rezultatom 0:0, a sama nije ponudila puno navijačima oba tima.
Prosjek starosti ekipe Radnika je 25.6 godina, a Želje tačno 27. Tokom prethodne sezone, na kraju šestoplasirana ekipa Radnika je u prvenstvu odigrala 22 susreta, ostvarila deset pobjeda, četiri remija i osam poraza i osvojila ukupno 34 boda uz gol razliku 34:21. Sa druge strane, Željezničar je u 22 utakmice ostvario 12 pobjeda, šest remija i četiri poraza, sakupio 42 boda uz gol razliku 43:21.
Radnik – vječita nepoznanica?
Iako na prvi pogled ovakav epitet zvuči pomalo uvrijedljivo i podcjenjivački, višegodišnje iskustvo međusobnih duela sa Radnikom i Radnikov staž u Premijer ligi uopće nam teško može reći kakva je, ustvari, ekipa Radnika, kakve su njene ambicije i šta možemo očekivati od njih. Iako su član najvišeg ranga domaćeg fudbala već osam godina, Radnik u svojim vitrinama ima tek jedan osvojen trofej, i to trofej pobjednika Kupa Bosne i Hercegovine iz sezone 2015/2016. Uz pomenutu sezonu, Radnik je još samo dva puta ostvario plasman u europska takmičenja. Ostatak svog premijerligaškog staža Radnik je provodio na gotovo svim pozicijama osim onih najviših i uvijek je važio za klub kojem je rezervisana sredina tabele. Ipak, kroz Radnik je godinama unazad prošlo nekoliko izrazito kvalitetnih fudbalera koji su ostvarili uspješne i domaće i inostrane angažmane. Najpoznatije ime je svakako Samir Memišević, koji je iz Radnika otišao u holandski Groningen, a sada nastupa u Kini, te je povremeni reprezentativac Bosne i Hercegovine.
Period od prekida prošle sezone do danas je bio relativno miran u redovima Radnika. Na samom početku “lockdowna” desile su se određene promjene unutar rukovodstva Radnika kada je (iz nama nepoznatih razloga) smijenjen višegodišnji predsjednik i proslavljeni fudbaler Mladen Krstajić. Osim toga, na Gradskom stadionu u Bijeljini su postavljeni i pušteni u rad reflektori koji će omogućiti igranje noćnih utakmica, što je svakako mali, ali korak naprijed za cjelokupnu fudbalsku infrastrukturu u BiH. Na klupi bijeljinaca ostao je i ove sezone Slavko Petrović, trener koji je već vodio Radnik i sa njime osvojio jedini trofej u klupskoj historiji. Koliko povjerenje imaju u Petrovića, iz Radnika su pokazali tako što su mu proširili opus posla i sada je Petrović zvanično “team manager” Radnika, te je u potpunosti zadužen za igrački kadar. Petrović je dobro poznato lice, posebno navijačima Željezničara, s obzirom da je našu ekipu vodio najvećim dijelom sezone 2016/2017 i na samome početku sezone 2017/2018.
Promjene koje je doživjela ekipa Radnika tokom proteklih pet mjeseci, u smislu odlazaka i dolazaka igrača, su najviše pažnje privukle odlascima dvojice talentovanih igrača – Demira Pece i Slaviše Radovića. Potonji se već pridružio ekipi Veleža dok je sudbina nekadašnjeg mladog reprezentativca BiH još uvijek nepoznata. Radnik su još napustili: Srđan Bečelić, Ševko Okić i Miloš Plavšić. Čini se kako je tokom proteklog perioda bijeljinski klub bio mnogo aktivniji na polju dolazaka novih igrača u klub. Osim nekoliko juniora koji su priključeni prvom timu i koji su dobili prve profesionalne ugovore, u Radnik su stigli: Nebojša Babić (Kozara), Gabrijel Čoko (Zrinjski), Dejan Koraksić (Metalac), Ermin Huseinbašić (Čelik) i Luka Vinski (Zagreb). Međutim, prije nego što je došlo i jedno novo ime, Radnik je produžio saradnju sa dosadašnjim prvotimcima, od kojih neki kvalitetom garantuju čvrstinu i snagu.
Saradnja je nastavljena sa: Veliborom Đurićem, Aleksandrom Vasićem, Pavlom Sušićem, Nedimom Mekićem, Nikolom Poparom, Ivanom Šubertom i Mahirom Karićem. Većina novopridošlih igrača i onih koji su nastavili saradnju sa Radnikom su odbrambeni igrači, od kojih pojedini imaju veliko iskustvo, pa se pretpostavlja da će se Petrović u ovoj sezoni mnogo više pouzdati u defanzivnije pristupe utakmici, dok će ostanak iskusnog napadačkog dvojca, Karića i Đurića biti dovoljan da se zadrži nivo ofanzivne igre koju je Radnik imao do sada.
Ekipa Radnika nije imala pretjerano burne i zanimljive pripreme. Veći dio priprema je odrađen u Bijeljini gdje je odigran samo jedan susret, i to protiv juniora Radnika, kojeg su prvotimci uspješno riješili u svoju korist rezultatom 1:0. Prije odlaska na Zlatibor, ekipa Radnika je gostovala niželigašu Seoni, te slavila sa 3:1. Tokom desetodnevnog boravka na Zlatiboru, Radnik je odigrao tri pripremne utakmice i slavio je protiv Sloge iz Požege (4:1), poražen je od Spartaka iz Subotice (0:1) i remizirao je sa Inđijom (1:1). Generalnu probu pred početak prvenstva fudbaleri Radnika su imali protiv ekipe Loznice i slavili su pobjedu od 2:1.
U prvom kolu nove sezone Radnik je gostovao na Tušnju kod ekipe Slobode. U poprilično zanimljivoj i kvalitetnoj utakmici, dva kluba su odigrala 1:1, iako je Radnik bio taj koji je većim dijelom utakmice vodio i imao inicijativu. Na osnovu te utakmice, ali i sigurnosti u lični kvalitet, igrači Radnika i trener Petrović najavljuju sasvim otvorenu igru protiv ekipe Željezničara, te ističući kako niti neriješen rezultat iz Tuzle niti visoka pobjeda Želje protiv Veleža ne mora da igra veliku ulogu u duelu koji je pred nama.
Život (fudbal) ide dalje
Proživjeli smo svašta i to u jako kratkom vremenskom periodu. Velike turbulencije u domaćem fudbalu koje su nas pogodile ostavile su i određene posljedice, što je bilo i za očekivati. Sva dešavanja o kojima je suvišno detaljnije pričati su bila velika psihološka igra i izazov za sve navijače Željezničara, kao i za igrače i Klub. O tome će se svakako još pričati i pisati. Smatramo da bi bila nepravda i grijeh zaboraviti ono čemu smo svjedočili u zadnjih pet mjeseci, ali to ne znači da trebamo stati u toj bliskoj prošlosti i ne dati životu (fudbalu) da ide dalje. Početkom priprema i proteklih nekoliko sedmica, atmosfera se jeste smirila. Dobra izdanja na prijateljskim utakmicama, te i sama pobjeda u prvom kolu protiv Veleža, unijela je određenu dozu mira među navijače Željezničara, ali sigurno i među igrače i druge u Klubu. Žal ostaje, gorak ukus ostaje, ali ključno je sve to konvertirati u veću želju, veće zalaganje i veći inat. Osim u same sebe ni u koga se ne možemo pouzdati.
Stoga moramo vjerovati u nas. Ni dobre pripreme (iako je jako rano dati bilo kakvu ocjenu o njima) niti pobjeda protiv Veleža ne smije da nam zamagli poglede. Sezona je tek počela, bit će jako duga i izazovna, a iako relativno mirna, atmosfera je još uvijek podložna promjenama koje najprije mogu izazvati odlasci i dolasci igrača kojih će, gotovo sigurno, biti još. Utakmica u Bijeljini je ništa više nego li još jedan izazov i za igrače, i za stručni štab i za navijače. Od igrača u plavim dresovima uvijek, po prirodi, očekujemo maksimum, kvalitet i borbu. Od stručnog štaba na čelu sa Amarom Osimom očekujemo ono što oni najbolje znaju – šampionski fudbal. Ali mi navijači moramo isto tako dati sve od sebe. Što ne možemo na našu Grbavicu, niti na bilo koji drugi stadion, sve nas jako boli. Ali, pomoći našem Želji još uvijek možemo i, u situaciji u kakvoj se trenutno nalazi naše društvo, reći ćemo i da moramo.
Moramo Želji pomoći na druge načine, a najbolje ćemo pomoći tako što ćemo u isto vrijeme i vjerovati u ekipu i ne dozvoliti da nas preplavi naš najveći neprijatelj – euforija. I tako tokom cijele sezone…
Utakmica u Bijeljini se igra u petak, 7.8.2020. godine sa početkom u 17 sati. Glavni arbitar ovog susreta će biti Dragan Petrović, a njegovi pomoćnici će biti Amer Macić i Mirza Demir. Četvrti sudija će biti Luka Bilbija, kontrolor suđenja Antonio Blažević a delegat susreta Ferid Čovčić.
NAPRIJED ŽELJO, LJUBAVI MOJA!
Almedin Halilović