Nakon kratkog izleta u Europska takmičenja nakon kojeg je ostalo još jedno razočarenje, naš Željezničar se vraća borbi za najviši plasman u domaćem fudbalu, a već danas borbu nastavlja utakmicom sedmog kola u Širokom Brijegu.


Kakve tri nedjelje iza nas! Već sada se čini kao da su prošla tri mjeseca od posljednje prvenstvene utakmice koju smo odigrali, a razlog tome osjećaju su svakako dešavanja u i oko našeg Željezničara. Iako su friške uspomene jer je riječ o izrazito bliskoj prošlosti, podsjetit ćemo se šta se to dešavalo.



Počelo je prvim ovosezonskim porazom. Sa naše Grbavice puni plijen je odnijela ekipa Mladosti iz Doboja kod Kaknja. Nakon četiri uvodna kola u kojima smo ubilježili isto toliko pobjeda i pokazali evidentnu snagu na zelenom terenu u skoro svakom segmentu igre, uslijedio je hladan, ili bolje rečeno – leden, tuš. Poraz k’o poraz. Uvijek ih je bilo, uvijek će ih i biti. Ali, opravdanu frustriranost i razočarenje kod navijača Plavih izazvao je nedostatak srčanosti i borbenosti, ideje i vizije, želje da se dođe do pozitivnog rezultata, kao i činjenica da je poraz uslijedio nakon fantastične akcije navijača u kojoj su dokazali svoju vjernost i ljubav prema klubu. Sol na ranu je bilo i nepostojanje bilo kakvog razumnog i logičkog opravdanja za poraz. Zbog svega navedenog, atmosfera među navijačima je odisala razočaranošću, napetošću i strepnjom od nadolazeće utakmice u Izraelu.

A do utakmice u Izraelu uslijedio je još poneki šok. Prvi u nizu su bili rezultati testiranja na COVID-19 koje je naš Željezničar bio dužan obaviti pred putovanje u Haifu. Rezultati su pokazali da je čak šest igrača Plavih pozitivno na virus. Već prije polaska, znatno oslabljena, ekspedicija Željezničara je po dolasku u Izrael, a na zahtjev domaćina, obavila još jedno testiranje kojim je utvrđeno još pet pozitivnih članova ekspedicije. Tako je Željo ostao na ivici neodigravanja utakmice zbog manjka igrača. Njegovi igrači i članovi ekspedicije su pretrpili veliki psihološki šok, i zbog rezultata, i zbog mjera koje su im uvedene odmah nakon što su pristigli rezultati, a „ulje na vatru“ je dolilo i izraelsko Ministarstvo zdravlja koje je promptno zabranilo odigravanje utakmice u Haifi. Željo je bio prisiljen da se vrati u našu zemlju, dok je UEFA vijećala o sudbini utakmice prvog kola kvalifikacija za Europa ligu. Od nekoliko mogućih scenarija, izabran je onaj u kojem je utakmica odgođena do daljnjeg, te je ostavljeno klubovima da se dogovore o terminu narednog susreta. Već po povratku u Sarajevo uslijedile su nove neugodnosti, kada je na aerodromu došlo do neslaganja sa predstavnicima medicinske struke, inspekcije, civilne zaštite i organa reda i mira. Na kraju drame je pronađeno kompromisno rješenje, a ono je stavilo čitavu ekspediciju Plavih u višednevnu izolaciju, uz prestanak iste za one koji na novom testiranju budu negativni na virus.

Nakon nekoliko dana bez treninga, serije testiranja i velikog psihičkog i fizičkog udara na ekipu, igrači su se počeli pripremati za nadolazeći susret. Iz kluba su bezuspješno slali molbe, žalbe i apele UEFA-i, ponajprije zbog toga što se dopustilo da se utakmica odigra nekog drugog datuma iako je Željezničar po protokolu ispunjavao sve uslove za odigravanje utakmice prvi put, a zatim i zbog toga što se utakmica iz drugog pokušaja neće igrati na neutralnom terenu. U međuvremenu, uslijedili su novi zapleti, gdje su igrači koji su testirani pred polazak u Izrael i u Izraelu se ponovo testirali i dobili negativne testove. Od žalbi iz kluba, naravno, nije bilo ništa, a velika napetost i pritisak su se spustili, kako na igrače i stručni štab, tako i na sve navijače. Ovoga puta, velika većina igrača je bila na raspolaganju stručnom štabu na čelu sa Amarom Osimom. Ali, svejedno u jako teškom psihičkom i fizičkom stanju, ekspedicija Želje je po drugi put otputovala u Izrael, a utakmica sa Maccabijem je odigrana 9. septembra.

Crtice iz Izraela

Možda će se neko upitati zašto ovo hronološko nabrajanje svima poznatih događaja i vraćanje na nešto što bi najradije potisnuli u daleki zaborav? Ali, teško da svaka priča o narednoj utakmici može biti kompletna bez priče o prethodnoj utakmici (ili u ovom slučaju, seriji događaja gdje je manje bilo fudbala a više nekih drugih stvari). Jer naš Željo nije samo jedna utakmica, jedna priča za drugom. Željo je puno više od toga, priča u jednom dahu, nit koja se ne prekida, ma koliko na nekim mjestima bila tanka.

A na stadionu Samy Offer naš Željezničar je izgledao baš tako – tanko. Ne treba biti bezobrazan i iz razočaranosti praviti problem gdje ga nema. Treba biti iskren i reći da su sva dešavanja u tih dvadesetak dana prije utakmice itekako utjecala na igrače i stručni štab u svakom mogućem smislu. Treba reći da je dvadesetak dana bez utakmice, desetak dana bez treninga, umor od putovanja i psihološki pritisak rezultata itekako utjecao na mogućnosti igrača u plavim dresovima. Kao što treba biti iskren i jednostavno reći da nismo rang ni Maccabija, ni izraelskog fudbala, ni na terenu, ni van njega. Pa ipak, navijače je prije utakmice iznova razljutio neobjašnjivi izostanak Ermina Zeca koji je čak bio na zagrijavanju prije utakmice, kao i vraćanje Erića i Jamaka sa sarajevskog aerodroma zbog proceduralnih grešaka. Iako se od onih koji su konkurisali za meč tražilo samo jedno (časna i srčana igra bez obzira na rezultat), već prije same utakmice u izjavama i ponašanju igrača i stručnog štaba nije bilo ni naznake euforije, „naloženosti“ i volje da se prikaže ono što su navijači od njih tražili. Tako da je navijačima bilo poprilično jasno u kojem pravcu će se kretati duel u Haifi.



Ponovo, ne treba biti bezobrazan. Treba reći da su i igrači i stručni štab bili svjesni svega navedenog pa su se tako i postavili od početka susreta, što je očigledno znak da su svjesni svojih grešaka i mogućnosti. Izrazito defanzivna postavka igre i igrača, gdje je lopta i napad prepušten domaćinu i gdje se čekala prilika iz kontranapada. Ispostavilo se da je takva postavka, uz malu dozu sreće i malu dozu pametne igre, zapravo davala rezultat. Više od 30 minuta, bez obzira što je imao veći posjed lopte i kontrolu igre, Maccabi nije ozbiljno ugrozio gol Želje a pametna i pomalo hrabra igra izabranika Osima je urodila plodom već u 34. minuti kada nakon lijepe akcije i polu-kontra napada golom Ivana Lendrića dolazimo u vodstvo. Međutim, priliku da promjene postavku igre i krenu igrati malo više otvorenije i hrabrije, igrači Želje nisu pošteno ni dobili jer je već nakon tri minute, golom kakvim se rijetko daje i viđa, Maccabi poravnao rezultat i uhvatio Plave u raskoraku između pristupa kojeg su gajili od početka utakmice i želje da krenu igrati više prema naprijed. Ispostavit će se da je to bilo i kobno po naš tim. Iako je prvo poluvrijeme okončano bez većih uzbuđenja, izuzev pogođene stative jednog od igrača Maccabija, drugo poluvrijeme je bilo pravo „po naški“. Sigurno i zbog nedostatka kondicije (kako tužno zvuči ako znamo da govorimo o tek odigranih 45 minuta), ali uglavnom zbog pristupa karakterističnog za gotovo samo mentalitet našeg podneblja, igrači u plavim dresovima su u drugom poluvremenu izgledali kao da su na terenu reda radi, prisiljeni da provedu tu još 45 minuta i da jedva čekaju kraj ove sage. U takvoj konstelaciji razuma, emocija i tijela, Željo je primio još dva gola. Dalo bi se diskutovati i o načinima na koji su primljeni, ali sada to više nema smisla. Do kraja smo uspjeli da vidimo tek par bljesaka, možda od igrača od kojih smo se najmanje nadali. Ali, sve ukupno to nije bilo dovoljno za nešto više.

Tako je naša europska priča ovoga ljeta, koja je više ispunjena stvarima koje nisu vezane za sam fudbal, vrlo brzo i vrlo tužno završena. Gotovo da smo pali bez ispaljenog metka a najveći teret toga poraza, kao i uvijek, nose i nosit će navijači Željezničara. Ni ovoga puta, kao i protiv Mladosti, nisu ispoštovane njihove želje i očekivanja, a umjesto super-pametnog (ironično) zaključka o nesreći, o razlici između nas i Maccabija, bosanskohercegovačkog i izraelskog fudbala, o „tradiciji“ sa izraelskim timovima, o našim vlastitim kvalitetama, ambicijama i voljom, citirat ću odlomak iz najave utakmice u Izraelu:

„Ne očekujem velike stvari. Ne očekujem jer znamo sa kime imamo posla u četvrtak navečer. Ne očekujem jer sam svjestan naših mogućnosti. Ne očekujem ni da inače ostvarimo neki uspjeh u Europi. Ni ove, ni narednih nekoliko godina. Dokle god u Europu izlazimo napeti da odigramo što više pretkola i zaradimo što više novca, ne očekujem uspjeh. Onoga trenutka, kada u Europu budemo izlazili da pokažemo svima kako „neki tamo“ Željezničar sa Grbavice igra fudbal i ruši sve što mu stane na put, onda ću očekivati da se vratimo na staze slave Željezničara koju su Europom pronosile generacije prije trideset i više godina. Ovako, sada nam je kako je.

Do tada, putuj Europo…

Protiv pravog rivala

Sa druge strane, naš današnji oponent je itekako specifičan. I kao klub, i kao ekipa, a specifično je i rivalstvo između Širokog Brijega i našeg Željezničara.

Jedan od rijetkih organizacijski i finansijski stabilnih klubova u domaćem fudbalu (barem u posljednjoj deceniji) koji dolazi iz relativno male sredine. Nogometni klub Široki Brijeg je na najbolji mogući način iskoristio privredni potencijal istoimenog hercegovačkog gradića i putem svih linija je osigurao stabilnost kluba. Ako govorimo o uspjesima i dostignućima, za Široki Brijeg se ima šta reći. Dva trofeja prvaka i tri trofeja pobjednika Kupa krasi njihove vitrine, a Široki Brijeg važi za člana „velike četvorke“ koja se nakon gotovo dvije decenije zajedničkog fudbala u Bosni i Hercegovini etablirala kao sami vrh istog. Mnogo puta je Široki Brijeg bio u i utrci za titulu prvaka (a ponajviše sa našim Željom), i uglavnom je bio učesnik europskih takmičenja u kojima je ostvarivao uspjehe ništa lošije nego ostali predstavnici naše zemlje u tim takmičenjima. Kao ekipa, Široki Brijeg je, kao što je već i navedeno, u samome vrhu bosanskohercegovačkog fudbala već godinama. Ponajprije je to plod dobre organiziranosti kluba, konekcija sa određenim klubovima iz Hrvatske, ali i vlastitog omladinskog pogona. Naravno uz par izuzetaka i padova koji se svima dešavaju, Široki Brijeg se opravdano smatra vječito neugodnim protivnikom protiv kojega se nikada ne može unaprijed upisati pozitivan rezultat.

Široki Brijeg u tekuću sezonu je ušao poprilično mirno. Iz vrha kluba je nekoliko puta naglašavano da su ambicije ništa veće nego povratak Širokog Brijega u europska takmičenja iz kojih su izbivali proteklih par sezona. Što se tiče igračkog kadra, za Široki Brijeg od „zvučnih“ imena više ne nastupaju Ivan Enin, Dražen Bagarić, Josip Kvesić, Ante Hrkač, kao i još nekoliko igrača koji nisu dobili pravu priliku na Pecari. U kategoriji dolazaka nije bilo tako uzbudljivo. Široki Brijeg je nastavio sa praksom dovođenja igrača iz bosanskohercegovačkih i hrvatskih niželigaša kao i sa potpisivanjem najtalentovanijih izdanaka vlastitog omladinskog pogona. Vrijedi istaći i da je u toku priprema za sezonu, Široki Brijeg bio gost našeg Željezničara na Grbavici u prijateljskom susretu, 18.7., a meč je završen 1:1. Na čelu stručnog štaba se skoro godinu dana nalazi Toni Karačić, koji je i u sezoni 2009/2010 obnašao istu funkciju u ekipi Širokog Brijega, a bio je i trener juniora istog kluba, kao i selektor juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine gotovo sedam godina. U tekućem mandatu Karačić na klupi Širokog Brijega ima učinak od 13 pobjeda, šest neriješenih susreta i četiri poraza.

U tekućoj sezoni Široki Brijeg je u šest odigranih susreta ostvario tri pobjede (protiv Tuzla Citya i Borca na Pecari i protiv Olimpika na Otoci), dva remija (sa Veležom na Pecari i Radnikom u Bijeljini) i jedan poraz, od Slobode na Tušnju. Široki Brijeg je do sada postigao devet i primio sedam golova, a upravo je poraz od Slobode bio posljednja utakmica izabranika Tonija Karačića. Iako su u utakmicu ušli nakon visoke domaće pobjede nad Borcem (3:0) i „u naletu“, širokobriježani su identičnim rezultatom doživjeli poraz. Trenutno zauzimaju četvrto mjesto na tabeli sa 11 bodova, tek jednim manje od našeg Željezničara. Ipak, iz redova Širokog Brijega su uvjereni u svoje kvalitete (a ove sezone su ih u par navrata itekako pokazali) i ističu da poraz na Tušnju ne predstavlja pravu snagu ekipe, već naprotiv, da je motiv više da u susretu protiv Želje idu na pobjedu. I istini za volju, Široki Brijeg je ove sezone, kao što je i navedeno, zaista pokazao da se bez problema može nositi sa najjačim ekipama domaćeg fudbala, ali da i kada ne ide baš najbolje, u stanju su izboriti koliko-toliko pozitivan rezultat. Ekipa sastavljena od par iskusnih i većeg broja mlađih igrača je u dosadašnjem toku sezone prikazala igru koja poziva svakog protivnika na oprez i poštovanje. A kada na to dodamo našu tradiciju, ili preciznije, tradiciju susreta sa Širokim Brijegom, sasvim sigurno je da izabranicima Amara Osima neće biti nimalo lahko u današnjem susretu.

A u narednim redovima ćemo kroz brojeve i zanimljivosti vidjeti pregled rivalstva između Širokog Brijega i Željezničara.

Stats and facts

· Široki Brijeg i naš Željezničar su do sada odigrali 64 zvanične utakmice, od kojih je 45 u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

· Široki Brijeg je jedna od rijetkih ekipa u bosanskohercegovačkom fudbalu protiv koje Željo ima lošiji međusobni omjer: Široki Brijeg je slavio 28 puta, Željo 23, a 13 susreta je završeno neriješeno, uz gol razliku od 75 datih i 66 primljenih pogodaka u korist Širokog Brijega.

· Kao gost, Željezničar je protiv Širokog Brijega igrao 31 zvaničnu utakmicu, te ubilježio čak 20 poraza, šest remija i pet pobjeda, uz gol razliku od 25 postignutih i 49 primljenih golova.

· U posljednjih pet zvaničnih susreta između ova dva kluba, Široki Brijeg je ubilježio tri pobjede, od koje su dvije na Grbavici, a dva susreta su završena neriješeno.

· Posljednji zvanični meč između ova dva tima je odigran 24.11.2019. godine na Grbavici, a u dinamičnoj i zanimljivoj utakmici slavila je ekipa Širokog Brijega sa 2:1.

· Posljednji zvanični meč na Pecari između Širokog Brijega i Želje je odigran 24.8.2019. godine a u isto tako uzbudljivoj utakmici konačan rezultat je glasio 3:3.

· Prosječna starost ekipe Širokog Brijega je 24,9, a Željezničara, 26,4 godine.

· Toni Karačić protiv ekipe Željezničara ima učinak od jednog domaćeg poraza i jedne gostujuće pobjede.

· Amar Osim protiv ekipe Širokog Brijega, kao trener Željezničara, ima četiri pobjede, pet remija i sedam poraza uz gol razliku od 22 postignuta i 28 primljenih pogodaka.

· Željezničar i Široki Brijeg su bili direktni rivali u borbi za titulu u dva navrata: u sezoni 2003/2004 Široki Brijeg je na kraju utrke bio bolji za dva boda, dok je u sezoni 2011/2012 Željezničar ostavio Široki Brijeg iza sebe sa osam bodova razlike.

· Željezničar i Široki Brijeg su se susreli dva puta i u finalu Kupa Bosne i Hercegovine: u sezoni 2011/2012 Željezničar je bio uspješniji u dvomeču sa rezultatom 1:0, dok je naredne sezone Široki Brijeg, nakon što su oba meča završena rezultatom 1:1, podigao trofej pobjednika Kupa nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.

· Najbolji strijelac u dosadašnjem toku sezone u redovima Širokog Brijega je Alen Jurilj sa tri postignuta pogotka, dok je u redovima Željezničara najbolji strijelac ove sezone Mustafa Mujezinović, sa četiri postignuta pogotka.

· Ekipa Širokog Brijega je u dosadašnjem toku sezone sankcionisana sa ukupno 12 žutih i jednim crvenim kartonom, dok je Željo sankcionisan sa 13 žutih kartona.

· U ekipi Željezničara odbrambeni igrači Siniša Stevanović i Aleksandar Kosorić imaju po dva žuta kartona i nalaze se u opasnosti od suspenzije na jednu utakmicu ukoliko protiv Širokog Brijega dobiju još po jedan.



I srcem i glavom!

Išlo nam je dobro. Išlo je kako niko od nas nije očekivao i uistinu smo bili jaki i u nogama i u glavama. Neki će reći da je to bilo više zbog srčanosti, nego zbog znanja, dok će neki reći da smo bili puno pametniji nego što smo puštali da se zanesemo. I jedno i drugo ima rezona. Ali, šta god da je bio razlog, svi smo se, i navijački i objektivno, nadali da će uspješna serija potrajati. A onda je, kao grom iz vedra neba došao poraz od Mladosti i, kao da to nije bilo dovoljno, oluja se nastavila kroz narednih nekoliko sedmica. Taj period uspješnosti nam se sada čini kao da je bio već prošle godine…

Sada smo tu gdje jesmo, više svojom nego tuđom krivicom i moramo dalje. Atmosfera je teška. Ne bih je nazvao lošom. Prije svega iz razloga što smo još uvijek u vrhu tabele i sa zaostatkom od jedne utakmice i što je kraj još uvijek daleko. A zatim i iz razloga što nas, ako smo i samo malo objektivni, poraz i ispadanje od Maccabija ne bi smio toliko pogoditi. O manjku hrabrosti i petlje prilikom ispadanja se da diskutovati, ali opravdano se može sumnjati da bi nam i to bilo od velike pomoći i da bi imalo nekog većeg efekta od navijačke satisfakcije. A ona je lična, stvar onoga što nosimo u sebi i samo za sebe. Međutim, naša vanjština, onako kako izgledamo pred svojim odrazom u ogledalu i pred drugima je način na koji se nosimo sa nedaćama. Ponavljam, atmosfera je teška. I to je bilo za očekivati jer se, prije svega u navijačima, nakupilo dosta toga u protekle tri nedjelje, a da ne govorim za sve od prije, mnogo prije. Bukvalno, tu ima svega, svih osjećaja, svakakvih stavova i razmišljanja. Kao po običaju, kada je loše, ionako lošu situaciju učinimo još lošijom potežući se za priče, argumente ili osobe koje samo mogu odmoći u datom trenutku. Nemamo sredine, pa kada je crno, onda je baš sve crno, baš kao što i kada je bilo bijelo, bilo je sve blistavo bijelo. To smo mi.

Glede stanja u ekipi, čini se da se ne razlikuje puno od atmosfere u kojoj se nalaze navijači. Ma koliko ekipa razočarala u proteklom periodu, ipak ne možemo a da ne osjetimo empatiju zbog svih nedaća kroz koje je prošla u proteklom periodu, a za koje nije ni najmanje kriva. Igrači i stručni štab, za razliku od navijača i ako ništa drugo, moraju da idu dalje, da razmišljaju prema naprijed i da se ne vraćaju na ono što je bilo ili što je moglo biti. Već po povratku iz Izraela, igrači su odradili trening a pripreme za utakmicu u Širokom Brijegu su nastavili na našoj Grbavici, u miru i tišini. Ekipa je već dan ranije otputovala u Široki Brijeg. Iako spisak putnika za Hercegovinu nije zvanično objavljen, pretpostavlja se da su stručnom štabu i Amaru Osimu na raspolaganju svi fudbaleri izuzev od ranije povrijeđenog Petra Boje, od kojeg se očekuje da uskoro počne sa lakšim treninzima. Kao i do sada, jako teško je predvidjeti početnih 11 za narednu utakmicu. Nema sumnje da će Osim i stručni štab odabrati najbolje što imaju na raspolaganju, ali više od početne postave je interesantnija formacija u kojoj će naš Željezničar igrati utakmicu. Da li će se krenuti sa dobrom, starom, 4-2-3-1 formacijom, da li će se ponovo pokušati postaviti ofanzivno i sa visokim pritiskom u formaciji 4-4-2 ili ćemo ovoga puta ostati iznenađeni nekim drugim riješenjem, ostaje da se vidi. Navijači se nadaju većoj minutaži za igrače koji su do sada ubilježili tek jedan ili nijedan nastup, ali isto tako su svjesni važnosti i težine ove utakmice i da bi u takvim utakmicama iskustvo ipak trebalo da ima prednost.

Željezničar je prije nekoliko dana postao jači i za još jednog odbrambenog igrača, Vedrana Vrhovca, koji je u proteklom periodu nosio dres zeničkog Čelika. Sve u svemu, fizička i psihička sprema igrača evidentno nije na visokom nivou, ali širina igračkog kadra, svjesnost važnosti utakmice, način igre Širokog Brijega i pravilan pristup stručnog štaba prije svega bi mogli biti faktori koji bi nama išli u korist.

U prvih par kola kroz najave za utakmice su se često isticale dvije stvari: važnost što srčanijeg i borbenijeg pristupa igrača utakmici i važnost hladne glave, prije svega kod navijača. Igrači su svoje obaveze (donekle) ispunili. I srčanim pristupom i znanjem su napravili sjajnu seriju na otvaranju sezone zbog koje se nalazimo u vrhu. Utisak su pokvarila dva vezana poraza, posebno onaj prvi protiv Mladosti, ali i bez toga, ekipa se sada nalazi u raskoraku između čiste borbenosti i srčanosti i upotrebe mudrosti i pameti. Borbenost je bila na visokom nivou (ponavljam, do utakmice protiv Mladosti) i ne postoji navijač Željezničara koji može ostati ravnodušan na istu. Ali, sada je vrijeme za više mudrosti i pameti. To ne znači da se igrači i stručni štab trebaju pretvoriti u one koji kalkulišu i nagađaju. Naprotiv! Borbenost itekako moraju da zadrže jer je ona pola uspjeha. Ali, sezona polahko odmiče, bit će jako duga i razum, pamet i talenat za fudbal sada moraju da preuzmu lokomotivu i da je što uspješnije vuku ka cilju.

A što se tiče navijača… navijači k’o navijači. Ma koliko hladne glave i oprezni bili, oni su navijači i emocije ipak preovladavaju sve. Razočaranost navijača je opravdana i sasvim sigurno je da su dešavanja i rezultati iz proteklog perioda bili itekako hladan tuš za sve nas. Ali, baš kao i igrači, i navijači na ovoj prekretnici moraju da, pored razuma, pored opreza, budu uz klub sve više i više, sve jače i jače. Ne uz igrače kao individue, niti uz Amara Osima, niti uz određene persone iz kluba. Nego uz klub, uz njegovo ime, grb, boje, historiju i uspjehe! Baš kao i za igrače, i za navijače će ova sezona biti jako duga, i bit će sigurno još razočarenja i teških trenutaka. Ali upravo su navijači ti koji kreiraju atmosferu koja se, u konačnici, prenosi i na ekipu. Zato navijači imaju odgovornost i obavezu prema klubu. Jer navijači su Željo, a Željo jeste ustvari njegovi navijači. Jedno bez drugog nikada nije išlo, a jedno za drugog mora uvijek biti!

Na koncu, za koji dan naš Željezničar slavi 99. rođendan i gazi u stoljeće svoga postojanja. Ko nije svjestan toga, bez obzira bio igrač ili navijač, trener ili direktor, ako neće pomoći, bolje mu je da ne odmaže i neka sam odstupi. Jer, istinski zaljubljenici u plavu boju će itekako dati sve od sebe da jedan vijek postojanja njihove najveće ljubavi obilježe na najbolji mogući način. Počevši tako što će vjerovati u pobjedu na Pecari, navijati ispred TV ekrana i, iskreno se nadamo, na kraju utakmice imati puno razloga za slavlje!

NAPRIJED ŽELJO, LJUBAVI MOJA!



Utakmica između Širokog Brijega i Željezničara se igra danas na stadionu Pecara sa početkom u 18 sati. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Ermin Sivac, a njegovi pomoćnici će biti Senad Ibrišimbegović i Stefan Tešanović. Četvrti sudac će biti Mateo Musa, kontrolor suđenja će biti Antonio Blažević, a delegat susreta će biti Miloš Brkić.


Almedin Halilović