Ni iz dvadesetog pokušaja zaredom ekipa Željezničara nije uspjela pobijediti na gostovanju. Barem kada je riječ o gostovanjima u okviru lige. Gostovanja u okviru Kupa u proteklih 15 mjeseci je i više nego suludo spominjati kao nešto čime se može ublažiti ovaj bolni podatak. Prije svega jer je Željezničar odigrao samo dva gostujuća meča u Kupu unutar tih 15 mjeseci. A zatim i zbog toga što je Željezničar u prvom odigrao neriješeno i ispao nakon izvođenja penala, a u drugom savladao niželigaša u onome što je više izgledalo kao trening, nego takmičarska utakmica. To ne može biti nikakva utjeha navijačima Željezničara koji gube nadu da bi se taj crni niz mogao prekinuti do kraja ove sezone. A to je, uz dobre rezultate na Grbavici i maksimalno zalaganje u utakmicama za prestiž, sve čemu su se nadali i sve što su očekivali od početka sezone pa do sada.
Ovoga puta bez tri boda Željezničar se vratio iz Prijedora gdje je sa domaćim Rudarom odigrao utakmicu bez golova. Ruku na srce, golova je vrlo lahko moglo biti jer je utakmica bila daleko od dosadne. Obje ekipe su imale nekoliko vrlo izglednih prilika za postizanje pogotka i obje ekipe su igrale otvoreno i bez kalkulisanja. Šta im je falilo za pobjedu? Rudaru je falilo kvaliteta, iskustva i odlučnosti, što im se ne može uzeti za zlo. Posebno uzevši u obzir trenutno stanje u kojem egzistira i ekipa i cijeli klub iz Prijedora. Šta je falilo našem Željezničaru? To je teško objasniti, i iz gostovanja u gostovanje postaje sve teže. Kvalitete ima, znanja ima, iskustva ima, ne fali ni borbenosti, hrabrosti i zalaganja, pa ni koncentracije, ni odlučnosti, a podrška navijača je za primjer drugima. Naravno, nije to dovoljno za najviše ciljeve i te ciljeve smo, opravdano, davno izgubili iz vida. Ali za jednu jedinu pobjedu van Grbavice u proteklih 15 mjeseci moralo je biti dovoljno. Jedino razumno objašnjenje koje se nameće jeste psihološko stanje ekipe u gostima. Pogotovo jer se ekipa (iako dobro izmijenjena) suočila sa sličnim problemom u drugom dijelu prethodne sezone kada se tražila bilo kakva pobjeda, a ne samo u gostima. Očigledno je da je dio te traume ostao prisutan i u ovoj sezoni i da ona raste iz sedmice u sedmicu, te da njen rast pospješuje i priča o oporavku kluba, i proslava 100. rođendana kluba, i uopće atmosfera koja vlada unutar porodice Željezničar. I svi su poprilično sigurni da bi ta trauma nestala kao da je nikada nije ni bilo sa samo jednom gostujućom pobjedom, te da bi to cijelu ekipu, atmosferu i klub podiglo na viši nivo.
Ekipa je manje-više ispunila očekivanja navijača za ovu sezonu. Grbavici se skoro u potpunosti vratio epitet „baze bez poraza“, utakmice za prestiž protiv velikih rivala Željezničar je odigrao onako kako mu i dolikuje i sva očekivanja i sav pritisak je još samo na toj, toliko željenoj, pobjedi u gostima. Do kraja sezone Željezničar će gostovati još tri puta: Tuzla Cityu, Sarajevu i Slobodi. Gdje će se i hoće li uopće se prekinuti ovaj niz, možemo samo da zamišljamo. Ali sasvim je jasno gdje bi najviše voljeli da upišemo toliko željenu pobjedu „u gostima“…
I sigurno će, baš kao i u Prijedoru, Željezničar imati veliku podršku svojih navijača! (Foto: www.themaniacs.org)
Vratimo se mi na našu Grbavicu. Našeg Željezničara danas očekuje težak ispit. U goste stiže ekipa Zrinjskog. Ekipa koja je u prethodnom kolu pobjedom nad Sarajevom rezultatom 4:0 osvojila titulu šampiona Bosne i Hercegovine. Možda je taj podatak i više nego dovoljan da predstavi narednog protivnika Željezničara, ali teško se oteti utiscima koje je Zrinjski ostavio na sve ljubitelje bosanskohercegovačkog fudbala ove sezone. Nikada se u nezavisnoj Bosni i Hercegovini nije desilo da jedna ekipa osvoji titulu šampiona čak sedam kola prije kraja sezone. Niti je i jedna ekipa (čak i uz dužno poštovanje prema trofejnim generacijama našeg Željezničara) izgledala tako dominantno i superiorno u odnosu na ostale. Zrinjski je ove sezone porušio mnoge rekorde (od kojih je dobar dio držao naš Željezničar) i postavio nove. Statistički podaci izgledaju fascinantno, a i sam utisak i percepcija Zrinjskog od strane drugih klubova i navijača je nešto što domaći fudbal do sada teško da je zapamtio. Najjednostavnije rečeno, Zrinjski je i više nego zasluženo postao šampion Bosne i Hercegovine i protiv njih je gotovo nemoguće igrati i nadati se pobjedi.
Zašto će onda utakmica koja se igra danas od 18:00 biti težak ispit za naš Željezničar, pogotovo jer su očekivanja navijača Željezničara minimalna (i uglavnom ispunjena za ovu sezonu) i jer se ekipa Željezničara faktički ne bori ni za šta?
Prvo, jer je igrati protiv najbolje ekipe u ligi izazov samo po sebi. Bit će to prilika za ekipu našeg Željezničara da se upozna sa svojim krajnjim dometima u ovome trenutku, pod uslovom da ekipa dadne sve od sebe do tih krajnjih dometa. Zrinjski je u ovome trenutku vrh bosanskohercegovačkog fudbala i odmjeriti snage sa tim vrhom će najbolje pokazati ekipi Željezničara gdje joj je u ovome trenutku mjesto. Ako ekipa Željezničara dadne 100% od svojih fudbalskih mogućnosti, i ako izbori pozitivan rezultat (što je, objektivno, sve osim poraza), to neće biti samo pokazatelj da Željezničar u ovome trenutku zaslužuje više od onoga što sada ima, već i da ne postoji nemoguće ako je pristup onakav kakav se podrazumijeva za plavo-bijeli dres.
Drugo, jer će Željezničar biti pod pritiskom domaćeg terena. Ne mislim tu samo na publiku i atmosferu koju će publika napraviti, nego i na rezultate koje Željezničar ove sezone bilježi na svojoj Grbavici. Željezničar je druga ekipa lige ukoliko gledamo samo domaće utakmice. U 13 utakmica ubilježeno je devet pobjeda, tri neriješena susreta i samo jedan poraz. I to baš poraz od Zrinjskog rezultatom 3:0, u utakmici odigranoj 1. novembra 2021. godine. Od tada je Željezničar u pet utakmica na Grbavici upisao isto toliko pobjeda. U tri utakmice odigrane ovoga proljeća na Grbavici – tri pobjede. Očigledno je da je Grbavica nakon dugo vremena počela da „prija“ ekipi Željezničara i što duži niz dobrih rezultata na njoj bude, to će ekipa Željezničara biti pod većim pritiskom, a samim time i sklonija greškama i slabijim izdanjima. Zato će i psihička stabilnost cijele ekipe, kojom neće dozvoliti da je pojede pritisak statistike i kojekakvih nizova, biti možda i od presudnog značaja.
Treće, jer je riječ o svojevrsnom derbiju. Ne onakvom kakav Željezničar igra protiv Sarajeva ili Zrinjski protiv Veleža, ali da postoji veliki rivalitet između ova dva kluba, itekako postoji. Rivalitet koji je svoj vrhunac imao prije otprilike pet godina kada su se Željezničar i Zrinjski međusobno borili za naslov(e) šampiona Bosne i Hercegovine, u stanju je i danas, kada su dva kluba daleko od takve borbe, privući veliku pažnju navijača i cjelokupne javnosti. Samim time i pritisak je veći, a u ovome trenutku, čini mi se, taj pritisak može naškoditi samo ekipi Željezničara. Što zbog slabijeg kvaliteta u odnosu na Zrinjski, što zbog nestabilnijeg psihološkog stanja ekipe u odnosu na Zrinjski, što zbog manjka kolektivnog i individualnog iskustva. Sa druge strane, pozitivan ishod ovoga meča za Željezničar bi značio veliki mir i veliku podršku kod vlastitih navijača i poštovanje fudbalske javnosti u Bosni i Hercegovini. Nešto za što vrijedi dati baš sve od sebe.
I četvrto, jer će ekipa Željezničara (pogotovo ona koju predvodi Edis Mulalić) sigurno u većem dijelu utakmice biti agresivnija. Ne mora to nužno značiti nešto loše. Naprotiv, zbog dva ovosezonska duela sa Zrinjskim u kojima je Željezničar oba puta poražen sa po 3:0, zbog još jednog razočarenja u gostima u prethodnom kolu i zbog svojih navijača i svog stadiona prevashodno, takav pristup cijele ekipe je i potreban i navijači ga žele vidjeti. Ali će biti vrlo teško ne prekoračiti granicu jer sa druge strane granice će ekipu dočekati „djelitelji pravde“ iz Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. A svi dobro znamo kako oni „dijele pravdu“… Najviše zbog sebe i utakmica koje dolaze nakon ove, ekipa Željezničara će morati da dadne sve od sebe da ne pređe tu granicu. A i zbog drugih, jer ukoliko bi je prešla, ekipi bi kolektivno bio zalijepljen epitet „krkanske“ i „nemoćne, koja ne može zaustaviti Zrinjski drugačije nego udaranjem“.
Na kraju se ponovo može postaviti pitanje: zašto je onda današnja utakmica težak ispit za naš Željezničar? Rival je daleko bolji, osigurao je titulu šampiona mjesec i pol prije kraja sezone, mi se ne borimo ni za šta, svejedno igramo toplo-hladno, mira ionako nemamo mnogo, pritisak Grbavice i cijele javnosti je veliki pa ne bi bilo nikakvo čudo da ovakva ekipa Željezničara popusti pod tim pritiskom, a i sudije vjerovatno jedva čekaju da sankcionišu svaki, pa i najmanji ispad u igri Željezničara. Zašto je onda sutrašnja utakmica težak ispit za Željezničar?
Jer mi smo, ipak, Željezničar! Najtrofejniji fudbalski klub u Bosni i Hercegovini! Klub velikih fudbalskih imena, velikih uspjeha i pobjeda! Star više od 100 godina! Klub radničke klase, gospodskih manira i najviših ljudskih vrijednosti! Klub iznad nacija, religija, rasa i politika! Klub jači od ratova, režima i partija! Klub koji je uvijek na pravoj strani historije! Klub burne prošlosti! Klub teške sadašnjosti! Klub neizvjesne budućnosti! Ali klub koji je živio, koji živi i koji će vječno živjeti bez obzira na sve! Klub koji je simbol otpora i borbe! Klub sa Grbavice, tog branika Sarajeva, Bosne i Hercegovine i civilizacije! Klub sa najviše navijača, sa najviše članova i sa najboljom posjetom u Bosni i Hercegovini! Klub za kojeg navijači žive i klub koji živi od navijača! Klub raje!
I uz svo dužno poštovanje Zrinjskom, novom šampionu Bosne i Hercegovine, niti su bitni oni, niti je bitna statistika, nizovi pobjeda ili poraza, šta je bilo, šta je moglo biti, šta će biti, ko će igrati, ko neće, kakvo će vrijeme biti, ko će prenositi utakmicu, to što se igra u 18:00…
Bitni su naši ideali! I upravo se oni brane danas na Grbavici. I ne samo danas, već svaki dan. Odbraniti njih je najteži ispit za Željezničar u ovim trenucima, a Željezničar smo svi mi. Uspješno smo ih branili prethodnih 100 godina i moramo ih uspješno braniti u budućnosti, do samoga kraja i bez obzira na sve. Jer „Željezničar je religija i život, nije to samo fudbal, već stil življenja i ponašanja“.
Bitno je sveto ime Željezničar, naša ,Grbavica baza bez poraza, plavo-bijeli dresovi, željeznička krila na njemu i neka se lopta kotrlja!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921