Naš Željezničar se još uvijek nalazi bez pobjede u 2021. godini, godini u kojoj isti naš Željezničar slavi svoj najveći jubilej – stoti rođendan. Priliku za tri boda sa jedne utakmice imat će u narednom kolu kada na Grbavicu stiže ekipa Olimpika.
Teško je odrediti odakle početi ovu najavu i sa kojim osjećajem. Da li se tradicionalno prisjetiti prethodne utakmice (protiv Radnika u Bijeljini, 1:1) i isprepletenih osjećaja nade i razočarenja, poprilično šokantne promjene na poziciji šefa stručnog štaba, zabrinutosti zbog dešavanja u rukovodećim organima kluba koja bitno utječu na budućnost našeg stogodišnjaka ili da, jednostavno kao u prethodnoj najavi, pravimo se budale, slijepi, gluhi i nijemi sa namjerom, jer očigledno da itekako zasluženu kritiku niko ne podnosi, a kamoli dobro.
Pa ipak, trebalo bi biti pošten i donekle nadoknaditi ono što je propušteno u prethodnoj „bazinga“ najavi, a svakako je prva stvar koja nam pada na pamet „smjena“ Amara Osima sa pozicije šefa stručnog štaba. O njegovom nasljedniku ćemo nešto kasnije govoriti, pa da vidimo zbog čega se najtrofejniji trener našeg kluba i lige, dojučerašnja legenda i zakletva velike većine navijača, više ne nalazi na mjestu na kome se već nalazio u dva navrata u svome životu? Možda se i nema mnogo toga reći. Svako ko iole prati naš Željezničar, zna u kakvom se stanju nalazi na terenu i van njega. I nije teška nauka voditi se logikom i prostom matematikom. O dešavanjima unutar prostorija stadiona u Zvorničkoj 27, istina, nema mnogo zvaničnih informacija, tek poneki incidenti u vidu „informacija iz prve ruke“ polupismenih novinara i „dobro upućenih navijača“, ali rezultat stanja u kojem se klub nalazi vidimo tamo gdje ga vide i svi drugi – na zelenom terenu. A u moru mnogih crnih statističkih podataka i negativnih rekorda koje je ekipa Amara Osima uspjela oboriti, jedan posebno para oči i na najbolji način oslikava stanje u kojem se nalazimo: deset utakmica bez pobjede u nizu, koliko ih ima ova ekipa nakon utakmice sa Radnikom, Željezničar je imao još samo u dva navrata, u sezoni 1935/36 i u sezoni 1976/77. Što bi bivši šef stručnog štaba, a sada nedefenisani uposlenik kluba, nekada rekao: kraj priče!
Na koji način je došlo do „smjene“ Amara Osima, svi možemo samo nagađati. Mnogo toga se moglo pročitati, što u medijima, što u određenim zabitima bespuća interneta, ali činjenica je da i ovaj korak nije napravljen ljudski, u interesu kluba i transparentno. Amar Osim je ostao uposlenik kluba. Pod kojim uslovima za klub i njega, i sa kakvim planom za budućnost, to niko ne zna, a čini se ni oni najodgovorniji u klubu. Time ne da problem stanja u kojem se nalazi ekipa i klub nije riješen, nego je vrlo vjerovatno i produbljen, posebno uzevši u obzir sve nelogičnosti, nelegalnosti i nelegitimitetnosti oko dešavanja unutar rukovodećih organa kluba, posebno Skupštine i Upravnog odbora. A o njima nećemo, barem ne ovoga puta. Ne samo zbog toga što je većina navijača imala priliku se upoznati sa tim dešavanjima u posljednjih nekoliko dana, već što ona nisu još uvijek doživjela svoj epilog (barem u trenutku pisanja ove najave) i naša dužnost kao medija koji, bez obzira na sve, teži objektivnosti jeste da sačeka kraj i zvanični rasplet komplikacija koje su uslijedile, pa da eventualno prokomentariše bilo što.
Na mjesto šefa stručnog štaba, nakon nekoliko dana neizvjenosti, neodlučnosti i svakakvih budalaština koje smo imali priliku vidjeti i čuti u našim tzv. sportskim medijima, imenovan je Blaž Slišković. Ni navijačima našeg Željezničara, a ni široj fudbalskoj javnosti, nije potrebno posebno predstavljati ovo ime. Ma šta ko mislio o njegovim potezima kroz fudbalsku i nefudbalsku karijeru, ili o statusu „legende bosanskohercegovačkog fudbala“, neporecivo je da je Blaž Slišković veliko ime domaćeg fudbala i izuzetno zanimljiv potez čelnika Želje. Ali u trenutku angažovanja Sliškovića kao šefa stručnog štaba, bezuslovno svi moramo biti načisto sa nekoliko stvari. Prije svega, osim promjene na čelu stručnog štaba, on je ostao u istom sastavu. Isto prevelik, preskup i nekvalitetan. Ekipa je ostala ista. Isti igrači, sa istim (ne)znanjem i istom voljom. I isti klub, u istom uređenju, u istim problemima, a posebno na relaciji sa ekipom. S toga je u startu potrebno presjeći priču o očekivanjima od Blaža Sliškovića jer isti sasvim sigurno ne posjeduje čarobni štapić, niti je svojom pojavom i opremi sa grbom najdražeg nam kluba, preko noći riješio sve probleme sa kojima muku mučimo već jako dugo. Iz tog razloga je vjerovatno i došlo do donekle nedefinisanog roka angažmana Sliškovića u našem klubu. Nominalno, riječ je o kraju tekuće sezone, a sva saradnja nakon tog trenutka je i sada, a ne sumnjamo da će biti i tada, jedna velika nepoznanica.
Svoj debi na klupi Željezničara, iako je možda započeo kako se i nadao, Blaž Slišković nije isto tako i završio. Utakmica u Bijeljini protiv domaće ekipe Radnika je produžila rezultatsku agoniju u kojoj se naš Željo nalazi. Ali, mora se priznati, utakmica je za mrvu bila neobičnija od velike većine utakmica kakve smo gledali u proteklih pola godine. Prvo poluvrijeme susreta je gotovo u potpunosti pripalo našoj ekipi. Nakon evidentno grčevitog otvaranja, uslijedila je donekle pristojna igra ekipe sa Grbavice a krunisana je pogotkom Semira Štilića u 15. minuti utakmice. Sa izuzetkom par očajnih izdanja igrača od kojih smo već navikli gledati ista, ostatak ekipe je djelovao, ako ništa drugo, stabilnije nego inače. Ali u drugom poluvremenu su se sa prvim sudijskim zviždukom vratili na mood na koji su nas i naučili. Bezidejna, spora i igra koja je sve samo ne fudbalska, tokom cijelog drugog dijela utakmice nam je donijela samo jedno: izjednačujući pogodak Radnika u 60. minuti nakon tragikomične greške golmana, ali i ostatka naše ekipe. Podrazumijeva se da se u preostalih pola sata ekipa nije pretrgla od truda i volje za pobjedom, dok je domaćin itekako bio zadovoljan i sa jednim bodom, pa je u tom duhu i ritmu utakmica i završena. Za ovjeru Željinog sedmog mjesta na tabeli…
Šta nam onda može donijeti utakmica protiv Olimpika na našoj Grbavici u narednom kolu? Prije svega, a što je i do kraja ove sezone najvažnije, bodove! Teoretski gledano, naš Željezničar je još u borbi i za titulu prvaka, ali je sasvim vidljivo da je fokus svih, pa tako i navijača, prebačen na ostvarivanje plasmana u europska takmičenja. Od tog plasmana nas dijeli osam bodova, uz poprilično žestok raspored do kraja sezone i svaki osvojeni bod bi mogao biti značajan korak na putu ka ostvarenju trenutnih ambicija. Dakle, o prijeko potrebnim bodovima je gotovo suvišno i govoriti. Ali ono što gotovo jednako važno može biti, jeste vraćanje one mrve samopouzdanja ekipi koju je izgubila u drugom poluvremenu utakmice u Bijeljini, a koju je nosila još od utakmice sa Mladosti na Grbavici prije dva kola. Ne treba ni u najtmurnijim danima biti bezobrazan i prizivati kišu, nego treba biti pošten i reći da je utakmica protiv Mladosti i sve što smo gledali na njoj, kao i prvo poluvrijeme utakmice protiv Radnika upravo ta mrva samopouzdanja i, ipak, fudbala, ono za što se u ovim trenucima jedino možemo kolektivno hvatati kao za neku slamku spasa. Nije baš da nas je pretjerano briga za osjećaje onih koji nose sveti dres, jer su i oni dobrim dijelom krivi za sve što vidimo i čujemo, ali ipak bi bilo po njih (ako ih već nije briga za klub i njegove rezultate) lijepo da sa sebe skinu barem jedan mali dio kao stijena velikog pritiska. Na kraju krajeva, niti možemo vidjeti nešto što nismo vidjeli, niti se možemo dodatno razočarati. Tako da, sve što nam igrači pruže ovoga i narednih nekoliko vikenda, može voditi isključivo u dva pravca: nastavak razočarenja koji će se sve više pretvarati u ravnodušnost ili čupanje za posljednji voz koji vodi u Europu, bez obzira na sredstva kojima došli do toga cilja.
Da je posljednja utakmica protiv Olimpika bila tako davno, da smo skoro i zaboravili da smo je odigrali, možda bi se najviše hvatali argumenta neporaženosti protiv najmlađeg sarajevskog premijerligaša. Ali utakmica odigrana 15. marta nam je itekako svima dobro urezana u sjećanje. Možda čak nije ni zbog tog prvog poraza u historiji, i to na Grbavici, od Olimpika, nakon 32 utakmice bez poraza (28 pobjeda i četiri neriješena susreta), koliko je do skandalozne, podmukle i dušmanske predstave koju nam je priredio glavni arbitar toga susreta Mateo Musa, skupa sa svojim pomoćnicima Mirzom Čejvanovićem i Juretom Musom, a u režiji njihovih nalogodavaca – Komiteta za sudije i suđenje i Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. Kako drugačije nazvati ove aktere, nakon onoga što je cijela država svojim očima gledala u prijenosu uživo, nego li dušmanima?! Varaju se i oni, ali i svi koji misle da smo, i pored svih problema koji nas guše, zaboravili na onu sramotu, i mnoge druge sramote koje su nam isti priredili, posebno u posljednje vrijeme. Ponovit ćemo još jednom, čisto da se ne zaboravi: primarni krivci za loše rezultate u proteklih pola godine su u našim redovima, u našem Željezničaru, ali to ne amnestira dio krivice koju snosi gore pomenuti Komitet i Savez a koja je i više nego očigledna. Isto kao što je i očigledno da se takav dušmanski odnos prema našem Želji neće promijeniti ma u kakvom stanju da se on nalazio. Za nadati se da će jedan od najboljih bosasnkohercegovačkih fudbalskih arbitara (barem na papiru) Irfan Peljto, skupa sa Emirom Zahiragićem i Aleksandrom Smiljanićem biti barem mrvu pribraniji i pri zdravome razumu, kako ne bi na sebe navukao sramotu i bijes kakvu je uspio navući njegov kolega Mateo Musa prije nešto više od mjesec dana. Baš kao i što je navuko i njegov poslodavac nakon nedavne skandalozne i antidržavničke odluke da kazni naš voljeni klub zbog parole podrške generalu Atifu Dudakoviću, heroju odbrane naše domovine koji je u tom trenutku vodio još jednu veliku borbu, ali ovoga puta sa koronavirusom, a koja je osvanula na stadionu Grbavica na prvoj utakmici ovoga proljeća protiv ekipe Sarajeva.
Dok će Slavko Petrović, nekadašnji trener našeg Željezničara (koji je i nakon lakrdije u prethodnom susretu ove dvije ekipe, bez obzira što je njegova izašla kao pobjednik, biranim i riječima poštovanja govorio o našem klubu) a danas trener Olimpika, imati sve fudalere na raspolaganju, i dalje novopečeni šef stručnog štaba našeg kluba, Blaž Slišković, bit će na mukama. Posebno će se osjetiti izostanak Franeta Ikića i Sedada Subašića, jer su obojica bili starteri u utakmici u Bijeljini, a bez alternative na desnom beku će biti i izostankom Ante Blaževića. Sva trojica su suspendovana zbog žutih kartona. Ako je suditi po treninzima, ni golman Filip Erić, nakon bravure koju je imao u Bijeljini a koja nas je koštala primljenog pogotka, neće biti u ozbiljnim kombinacijama za ovaj susret. Iako su svi ostali igrači u trenažnom procesu, teško je odrediti mogući početni sastav. Kao, uostalom, i tokom čitave sezone.
Iako je odavno utvrđeno da sa našim Željom je jedino sigurno da ništa nije sigurno i iako smo odavno prestali pisati sigurne bodove osvojene unaprijed i praviti bilo kakve kombinacije, pa čak i ako govorimo o mogućem početnom sastavu, možemo istaknuti da je ovo možda i posljednja ozbiljna prilika da Plavi dođu do pobjede u ovoj sezoni. Ne toliko zbog činjenice da se Olimpik grčevito bori za opstanak i da se nalazi na pretposljednjoj poziciji tabele, koliko zbog činjenice da do samog kraja prvenstva našu ekipu očekuje serija utakmica protiv najvećih rivala i, objektivno, puno kvalitetnijih protivnika. Vrlo vjerovatno posljednja ozbiljna prilika, kako za pobjedom, tako i za vraćanjem trunke samopouzdanja i u ekipu, i u klub, i u navijače. Da ne bude zabune, mi ćemo se nadati pobjedama makar Željezničar nekada igrao i protiv Real Madrida. Ali svjesni svih problema i sve limitiranosti, očekuje nas težak i nevjerovatno zahtjevan niz utakmica do kraja sezone. Pa, ako ništa zbog vječitog nadanja u pobjedu i vječite ljubavi prema našem stogodišnjaku koja, jednostavno, ne može da pukne, nadat ćemo se pobjedi i sada. Svih 90 i više minuta utakmice!
ROĐEN S TOBOM DA BUDEM!
Utakmica između Željezničara i Olimpika se igra u nedjelju, 25.4.2020. godine na stadionu Grbavica, sa početkom u 17 sati. Direktan prijenos susreta možete pratiti putem Moja TV i MojaWebTV platforme. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Irfan Peljto, dok će njegovi pomoćnici biti Emir Zahiragić i Aleksandar Smiljanić.
Almedin Halilović