Uslovno rečeno, drugi dio sezone počinje, a našeg Željezničara očekuje veoma zahtjevno gostovanje u Mostaru kod Veleža, a zašto će taj susret biti zahtjevan postoje četiri valjana razloga.
Prvi razlog
Serija od sedam utakmica u 23 dana koja je počela utakmicom na Otoci protiv Olimpika, i unutar koje se susrećemo sa direktnim rivalima za prvo mjesto, ali i sa drugim tradicionalno nezgodnim ekipama, svakako je prvi razlog na listi zašto će okršaj u Mostaru biti velika prepreka, ali i test za naš Željezničar. Već smo pisali o kompleksnosti te serije i razlozima zbog kojih je došlo do te kompleksnosti. Jedna utakmica Kupa (protiv Goražda na Grbavici) kao i dvije odgođene utakmice u prethodnom periodu (domaća protiv Zrinjskog i gostujuća protiv Sarajeva) su „upale“ u raspored između dvije jesenje reprezentativne pauze i time je stvoren pravi mali pakao za Plave sa Grbavice. Iako teže nego što se očekivalo (bez obzira na neuravnoteženi ritam utakmica koji je zasigurno ostavio traga na ekipi, očekivanja su bila pomalo visočija od onoga što nam je pruženo) savladan je i Olimpik na Otoci sa 3:0, i Goražde na Grbavici sa istim rezultatom, pa je serija, možemo slobodno reći, otvorena sasvim uspješno.
U najavi utakmice protiv Goražda smo analizirali zašto je pobjeda protiv Olimpika teško izvojevana. Ponovit ćemo još jednom: gruba igra domaćih igrača i nepropisno sankcionisanje takve igre od strane glavnog arbitra Aleksandra Njegomirovića su stvorile povišenu nervozu u redovima igrača Željezničara a evidentno je da su i bez toga postojali određeni problemi unutar redova Plavih, prije svega u voljnom momentu i angažmanu sredine terena i povezanosti sa drugim linijama postavke i pozicijama. Iako se to očekivalo i iako su za to postojali objektivni preduslovi, do pobjede nad Goraždem u osmini finala Kupa Bosne i Hercegovine došlo se teško. Ovoga puta nije bio problem sudijski kriterij (iako je u prvom poluvremenu neopravdano poništen gol Luki Miletiću), već gotovo isključivo voljni momenat cijele ekipe. Kroz čitavo prvo poluvrijeme igrači Želje nisu stvorili više od tri ili četiri iole izgledne prilike pred golom gostiju. Jednostavno, koordinacija između igrača u vrhu formacije i motiviranost cijele ekipe da se postigne pogodak (ili koji više) nije postojala. Najbliže što se bilo postizanju pogotka je pomenuti nepravedno poništeni gol zbog navodnog ofsajda Luke Miletića nakon ubačaja Semira Štilića iz slobodnog udarca u 12. minuti. Ali to nije i ne može biti opravdanje za blijedu partiju u prvom poluvremenu. Posebno jer je stručni štab na čelu sa Amarom Osimom odabrao veoma kvalitetnu prvu postavu gdje su centralne figure bile Semir Štilić i Ermin Zec, a koje su itekako zakazale, dok su velika očekivanja bila i od krilnih igrača, Asima Zeca i Sedada Subašića, od kojih je viđeno gotovo ništa. Jedina pozitivna stvar (odbrambeni red svjesno ćemo izostaviti od bilo kakve ocjene jer gotovo da nisu imali posla i pored nekoliko prilika gostujuće ekipe) jeste bio dvojac na sredini terena – Petar Bojo i Vedran Vrhovac. Boji je to bila prva utakmica sezone, nakon višemjesečne pauze zbog povrede koju je doživio uoči samog otvaranja sezone protiv Veleža na Grbavici. Vedran Vrhovac je i više nego korektno odradio svoj dio posla na sredini terena a sve je izvjesnije da će ga stručni štab koristiti upravo na toj poziciji iako je po vokaciji štoper.
Drugo poluvrijeme je donijelo nešto drugačiju sliku i veću angažiranost cijele ekipe Želje. Važno je istaći da je ekipa Goražda nastavila gdje je stala u prvom poluvremenu. Relativno često su se nalazili pred golom Želje ali, da li zbog manjka kvaliteta ili nedovoljne koncentriranosti, nisu uspjeli to materijalizovati. Otprilike onoga trenutka kada je fizička sprema gostiju dosegla svoj maksimum i počela polahko da ide silaznom putanjom, tada je Željo i poveo. Petar Bojo je u 65. minuti postigao lijep pogodak na asistenciju Semira Štilića i time na najbolji mogući način ovjerio svoju dobru partiju, prvu nakon duge pauze. Promjene koje su potom napravljene u gornjem dijelu formacije su dodatno „pogurale“ ekipu Želje prema naprijed. U 72. minuti također dobru partiju zaokružuje i Vedran Vrhovac kada nakon ubačaja Bekrića glavom šalje loptu u gol gostiju. Samo pet minuta poslije, nakon što je lopta pogodila u ruku jednog igrača Goražda, sudija dosuđuje jedanaesterac a isti sigurno pretvara u pogodak Luka Juričić i time postavlja konačan rezultat utakmice. Do kraja susreta, a baš kao i protiv Olimpika, činilo se da je Željo mogao postići barem još jedan pogodak, ali domaći su mirno priveli utakmicu kraju i izborili plasman u četvrtinu finala najmasovnijeg fudbalskog takmičenja u zemlji.
Iako su obje pobjede ostvarene identičnim, visokim rezultatom, one nisu došle na nimalo lagan način. Ono što stvara blagu zabrinutost kod navijača Željezničara jeste, prije svega ostalog, voljni momenat igrača koji nije bio na visokom nivou u prethodne dvije utakmice. Iako svjesni svih problema u kojima se ekipa i klub nalaze i koji uglavnom opravdavaju voljni momenat kakav smo gledali, navijači su očekivali ubjedljivije pobjede protiv objektivno slabijih ekipa. Opravdano, s obzirom da su te „slabije“ ekipe zaista slabe, što govore i rezultati i činjenice, ali i sveukupni dojam. Ali vrlo često, a to je slučaj i sada, navijači prelaze granicu između opravdanog nezadovoljstva i neopravdanog bezobrazluka. Pojedini komentari na igru i utakmicu protiv Goražda, a posebno oni za vrijeme utakmice i dok Željo nije postigao vodeći gol, prelaze granicu iole prihvatljivog ukusa i dokaz su ničega drugog do bezobrazluka. Jer, kako drugačije opisati psovanje igračima i stručnom štabu zbog rezultata dok utakmica još traje, a istu utakmicu nisu u mogućnosti pratiti osim preko par tekstualnih prijenosa? I potpisnik ovih redova, kao i većina drugih navijača i na kraju krajeva, cijeli klub, svjestan je da su pobjede nad Olimpikom i Goraždem ostvarene teže od očekivanog. Činjenica. Ali nerazumno ponašanje nije i nikada neće biti dio filozofije i bitisanja navijača Želje a ono što smo svi imali priliku pročitati za vrijeme i nakon utakmice je zaista nerazumno. Na kraju krajeva, ekipa se nalazi na početku veoma zahtjevne serije utakmica koje bi možda mogle odrediti daljnji tok čitave sezone i, ma kako loše stvari izgledale u pojedinim trenucima, podrška do posljednjeg sudijskog zvižduka i pobjede mora da bude na prvom mjestu!
Drugi razlog
Kada bi navijačima Željezničara do prije otprilike pola godine spomenuli ekipu Veleža, pred očima bi im se zatamnilo, a u glavi vrtile slike sa, do tada, posljednjeg susreta odigranog na Grbavici u decembru 2019. godine. Mnogo je razloga zašto je poraz na toj utakmici bio tako bolan za nas. Velika pobjeda na Koševu sedmicu prije koju je trebalo „ovjeriti“, posljednja utakmica u godini, i to na našoj Grbavici, prilika da se osvoji jesenja titula i izdvoji na vrhu tabele i zaokruži jedna poprilično lijepa priča koja je do tada trajala. Da ne napominjemo činjenice koje su nam išle u korist, kao što je crni niz rezultata Veleža na Grbavici ili, objektivno, prednost u kvalitetu i formi. Ništa od navedenog nije nam pomoglo i Velež je odnio puni plijen iz Zvorničke ulice a što će se ispostaviti kobnim po Želju nakon što je sezona prekinuta i nakon što su počele političko-kriminalne igre Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine prilikom određivanja konačnog plasmana.
U ovome trenutku, na spomen Veleža se sa radošću prisjećamo naše prve i, do sada, najbolje utakmice ove sezone u kojoj smo se itekako revanširali mostarskoj ekipi za gore pomenuti poraz. Bila je to zaista naša najbolja partija do sada. Potpuno drugačija formacija sa pravim igračima na pravim pozicijama, taktički pristup gdje je Velež izgledao kao da ima inicijativu a ipak je nadigran u svim segmentima igre i voljni momenat i zalaganje cijele ekipe koji je bio na izuzetno visokom nivou. Sve to je podsjetilo na dobra, stara vremena kada je Željezničar bio bez premca u domaćem fudbalu. Svi ti faktori su utjecali na to da nakon 30 minuta igre na semaforu već stoji 3:0 za našeg Želju, što će se ispostaviti i konačnim rezultatom utakmice.
Bila je to velika i važna pobjeda nad Veležom. Ali, nije u pitanju samo taj susret. Utakmice sa Veležom jesu velike i značajne za oba tima koja gaje veliko rivalstvo. Slobodni smo upotrijebiti i epitet „derbi“. Plod je to identičnih, radničkih korijena oba kluba što je i jednima i drugima kroz historiju donijelo nimalo lagodan život. Plod je to i velikih uspjeha oba tima, velikih igrača i trenera koji su branili boje oba kluba. Tu su i velike navijačke baze oba tima, simpatije koje su klubovi pobrali širom zemlje i regiona, tradicionalno rivalstvo između Sarajeva i Mostara, odnosno Bosne i Hercegovine i, ono najbitnije, lijep fudbal. Kroz historiju su ova dva kluba odigrali 122 susreta. Od ta 122, sasvim sigurno se dvije prilike izdvajaju kao posebne i kao highlightsi ovoga rivalstva. Prva prilika je svakako borba za prvog prvaka Narodne republike Bosne i Hercegovine 1946. Osvajanjem titule prvaka stjecalo se pravo na nastup u prvoj sezoni zajedničke lige Jugoslavije, a uz banjalučki Borac, u borbi za tu titulu su bili upravo Velež i Željezničar. Plavi su izašli kao najuspješniji tim u toj borbi i zasluženo su okrunjeni titulom prvaka NR Bosne i Hercegovine, koja im se i danas osporava od strane Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine uz tragikomična opravdanja istog. Druga prilika je bilo veliko finale Kupa Jugoslavije 1981. godine. Velež sa možda najboljom generacijom u svojoj historiji i Željezničar u usponu čiji će krajnji domet biti polufinale Kupa UEFA. Tog majskog dana na beogradskoj Marakani svim ljubiteljima fudbala je pružena jedna izvanredna fudbalska predstava, a ovoga puta su ipak igrači Želje bili ti koji su pognute glave napustili teren, nakon poraza od 3:2. Ipak, ukupno gledano, Željezničar je taj koji je uspješniji u međusobnom omjeru, sa 61 pobjedom, 34 poraza, dok je 27 puta bilo neriješeno. Gol razlika je, također, na strani Želje, a iznosi 193 postignutih i 145 primljenih pogodaka. U posljednjih pet zvaničnih susreta između ova dva tima Željo je, također, uspješniji sa tri pobjede (3:0, 0:1, 2:1), jednim remijem (1:1) i jednim porazom. U posljednjih pet susreta u Mostaru Željo je slavio dva puta, dva puta je završeno neriješeno, a jednom je slavio domaći Velež. Posljednji susret u Mostaru odigran je u septembru prošle godine, odnosno 14.9.2020. Utakmicu je obilježio zaista veliki naboj i poprilično uzavrela atmosfera. Susret je završen 1:1. Bila je to jedna od lošijih partija Želje u posljednje vrijeme, a sam susret su obilježile sporne sudijske odluke koje su išle na štetu oba tima, što je bio glavni razlog pomentuog naboja i atmosfere.
Iz priloženog se može zaključiti da je tvrdnja o velikim utakmicama i velikom rivalstvu između našeg Željezničara i mostarskog Veleža zaista tačna. I to je drugi razlog zašto će utakmica u Mostaru biti jako zahtjevna za našu ekipu. Vratimo se na posljednju utakmicu između ova dva kluba. Na Grbavici je viđena jedna izuzetno lijepa fudbalska predstava, ali ako ste navijač Želje. Osim uspješnog starta sezone, tri boda i mnogo čega dobrog što su navijači Plavih mogli vidjeti, šlag na tortu je bila osveta za poraz na Grbavici iz decembra prošle godine. Time je barem donekle ublažen gorak ukus kojeg su taj poraz i sva dešavanja nakon tog poraza ostavila. Zato je logično i očekivati da će ekipa Veleža dati sve od sebe da se danas „opere“ od tog poraza. U pitanju na kome je veći pritisak – na nama da ponovimo taj uspjeh ili na Veležu da se revanšira – veće šanse su da gledamo Velež koji je agilniji i angažovaniji od Željezničara.
Treći razlog
Treći razlog je sam Velež. Ekipa iz Mostara igra poprilično čvrsto i rezultati koje su ostvarili ove sezone su i više nego solidni. Trenutno su plasirani na četvrtoj poziciji Premijer lige. Upravo za našim Željezničarom zaostaju tri boda, dok imaju jedan bod prednosti u odnosu na Široki Brijeg, odnosno dva boda u odnosu na Zrinjski i Tuzla City. Ostvarili su učinak od pet pobjeda i po tri neriješena rezultata i poraza. Gol razlika Veleža do sada iznosi 16 postignutih i 13 primljenih pogodaka.
Što se tiče posljednjih pet susreta u prvenstvu, Velež je ubilježio tri pobjede (protiv Slobode i Radnika kući i protiv Mladosti u gostima) i dva poraza (gostujući porazi od Borca i Olimpika). Poraz od Olimpika od 2:1 je bio itekako iznenađujući, s obzirom da su to bila jedina tri boda koja je Olimpik ikako osvojio do sada. Sa druge strane, poraz od Borca u Banja Luci od 2:0 je podigao veliku prašinu u bosanskohercegovačkoj fudbalskoj javnosti. Brutalne sudijske greške na štetu Veleža nisu ostavile nikoga ravnodušnim a pogotovo ne igrače, stručni štab i navijače Veleža. Reakcije koje su uslijedile bile su poprilično oštre i za očekivati je da naredne utakmice Veleža budu pod velikom lupom, kako Fudbalskog saveza i sudija, tako i cjelokupne javnosti. Posljednja utakmica koju je Velež odigrao bila je proteklog vikenda protiv tuzlanske Slobode, na domaćem terenu. Velež je prikazao zaista kvalitetnu igru. Dominirali su cijelim tokom utakmice i Sloboda nije ozbiljnije zaprijetila golu domaćih. Sve to je vodilo do konačnog rezultata, a on je glasio 3:0 u korist Veleža i ta utakmica bi mogla da bude poziv na veliki oprez stručnom štabu Željezničara. U pet domaćih utakmica koliko su ih odigrali ove sezone igrači Veleža, ostvareno je četiri pobjede (protiv Zrinjskog, Krupe, Radnika i Slobode) i jedan remi (protiv Tuzla Citya, 1:1), uz gol razliku od deset postignutih i dva primljena pogotka. Također, potrebno je i istaći da se ekipa Veleža plasirala u osminu finala Kupa Bosne i Hercegovine pobjedom nad Dizdarušom u gostima sa 3:0, ali je meč protiv Širokog Brijega koji se trebao igrati ove sedmice odgođen zbog problema u kojima se našla ekipa Širokog Brijega izazvanih koronavirusom.
Šef stručnog štaba Veleža Feđa Dudić, na raspolaganju za ovaj susret će imati gotovo sve igrače. Velež je prije početka sezone imao određene kadrovske probleme, prije svega na poziciji napadača i štopera nakon odlaska Nusmira Fajića i Koste Maneva. Međutim, vremenom se Velež uspio konsolidovati i ojačati vlastiti roster. Pored Mulića i Cheshmedjijeva (koji će zbog povrede propustiti ovaj susret), u Velež su redom pristizali lijevi bek Radnika, Slaviša Radović, nekadašnji golman našeg Želje, Vedran Kjosevski i bivši ofanzivac Sarajeva Nemanja Anđušić. Zbog povrede susret također propuštaju i još dvojica bivših igrača Želje, Seid Behram i Dino Hasanović. Sve u svemu, Dudić raspolaže sa respektabilnim igračkim kadrom. Posljednju utakmicu protiv Slobode Velež je počeo u sastavu: Bobić, Radović, Bihorac, Pršeš, Ćosić, Cvijanović, Vehabović, Anđušić, Radovac, Ćivić, Mulić. Najbolji strijelci ekipe su Obren Cvijanović sa pet i Fejsal Mulić sa četiri pogotka, dok je u vrhu liste asistenata Brandao sa pet asistencija na svome kontu.
Snaga Veleža nije zanemariva i (kao, uostalom, i u svakoj ostaloj utakmici bez obzira na protivnika) igrat će veliku ulogu u utakmici protiv našeg Željezničara. Teško je odrediti iz kojeg pravca prijeti veća opasnost: od individualnog kvaliteta kakvog Velež posjeduje u ofanzivi ili od timske igre i mentaliteta tima koji je možda i prvi razlog uspješnih rezultata Mostaraca ove sezone. Tu je i izuzetno dobar učinak na domaćem terenu. Ipak, čini se da je najveća slabost Veleža odbrana. Trinaest primljenih pogodaka u 11 odigranih kola nimalo ne ulijevaju optimizam navijačima Veleža. Osim toga, kroz prethodnih nekoliko susreta primjetne su određene manjkavosti u taktičkim zamislima Feđe Dudića što je Velež znalo dovesti u itekako podređen položaj na terenu, bez obzira na kvalitet kojeg ekipa posjeduje. Sve u svemu, snaga i dobre strane, kao i mane Veleža, jedan su od velikih razloga zašto izabranike Amara Osima i njegovog stručnog štaba čeka težak zadatak na zelenom terenu stadiona Rođeni.
Četvrti razlog
Na trenutke nam se čini da razlozi kao što su teška i zahtjevna serija, pritisak od ponavljanja dobrog rezultata ili snaga druge ekipe su minorni u odnosu na ono od čega se najviše pribojavamo – nas samih. I nije bez razloga tako. Već smo jednom istakli da je sa Željezničarom jedino sigurno da ništa nije sigurno. Takvi smo mi, takva je naša skoro stoljetna historija i to je dio našeg DNK. Kada se najmanje nešto očekivalo od nas, mi smo to nešto i postizali. Bez obzira je li riječ o velikim uspjesima ili velikim porazima i razočarenjima.
Kao što smo već istakli, pobjede nad Olimpikom i Goraždem su došle teže od očekivanog. Objektivni razlozi da one budu uvjerljivije i sigurnije su itekako postojali i na osnovu tih razloga navijači su podigli svoja očekivanja. Drugi par cipela je ponašanje i reakcija navijača o kojoj smo pisali. Ostaje ipak činjenica da su se igrači dobro oznojili da slave na Otoci i na našoj Grbavici. To ide u prilog gore iznesenoj tvrdnji – očekujte neočekivano. Postoji nekoliko objašnjenja i teorija o ne baš brilijantnoj igri našeg Željezničara, posebno nakon poraza od Mladosti na našem stadionu, nakon čega je uslijedilo nekoliko šokova, kao što su koronavirus u našim redovima, saga oko utakmice u Izraelu i poraz od Krupe na rođendan kluba, na našem stadionu… Ovdje se nećemo baviti teorijama već činjenicom da je upravo nakon pomenute utakmice ekipa izgubila zalet, elan, voljni momenat kojeg je imala i koji je bio naša najveća nada i glavni motor koji nas je vukao prema naprijed. Do danas, i pored dobrih rezultata kao što su pobjede u Širokom Brijegu i protiv Tuzla Citya na Grbavici, i prolasku u 1/4 finale Kupa, ekipa nije u potpunosti uspjela da povrati formu u kojoj je bila. To je pomalo i paradoksalno jer nijednu utakmicu prije toga nismo počeli kompletni, bez problema sa povredama i drugim izostancima. Naravno, i koronavirus je napravio pravi razdor, ali čak i kada je prošlo ono najgore, čak i sada, kada je ekipa u potpunosti kompletna, još uvijek nema naznaka one motiviranosti i volje kakvu smo imali u prva četiri kola. Naravno, za takvo nešto je potrebno i vremena, i nekih drugih vanjskih faktora, ali pomalo i sreće. Ali, neopisivo je koliko navijači žude da vide onakav pristup i igru kakvu su gledali upravo u utakmici protiv Veleža na Grbavici.
Kao što je već navedeno, stručni štab na čelu sa Amarom Osimom nema kadrovskih problema pred meč sa Veležom. Na raspolaganju su mu svi fudbaleri izuzev od ranije povrijeđenog Hamze Gasala, ali s obzirom da je dobio vrlo malo minuta za igru i prije povrede, njegov izostanak se neće osjetiti. Za nadati se da će i vrlo talentovani junior što prije biti u pogonu i na raspolaganju stručnom štabu, jer za ono što je pred nama svaki igrač nam je itekako bitan, a talenat kakav posjeduje Gasal će i više nego dobro doći. Siniša Stevanović je protiv Olimpika odslužio jednu utakmicu suspenzije zbog crvenog kartona i za ovaj meč nema suspendovanih. Ali samo jedan žuti karton dijeli Hajdarevića, Šehića i Mujezinovića od suspenzije i, s obzirom na raspored koji je pred nama i važnost ovih igrača, morat će biti itekako na oprezu. Ekipa je već u petak ujutro otputovala u svoju stalnu bazu u Međugorju gdje će se pripremala i odmarala za današnji meč.
Ima naš Željezničar, pored svih mana ove sezone, i nešto na čemu može i mora gajiti optimizam pred utakmicu sa Veležom. Prije svega, tu je fantastični učinak u gostima. Ove sezone Željo iz četiri prvenstvene gostujuće utakmice ima isto toliko pobjeda, uz gol razliku od osam postignutih i nijedan primljeni pogodak. Očigledno je da ekipa Željezničara igra sa manje pritiska u gostima nego na Grbavici, a i dva gola više postignuta u gostima nego kući govore da je Željo na strani više efikasniji. Drugi razlog za optimizam navijača Željezničara je odbrana, koja je u devet odigranih susreta u prvenstvu primila samo tri pogotka. Dva od njih su bila kobna po ekipu (po jedan gol od Mladosti i Krupe u porazima na Grbavici), dok smo jedan gol primili od Borca u trećem kolu i pobjedi od 2:1. I pored statistike, odbrana, koja je često bila podložna promjenama i rotacijama, zaista izgleda kao najčvršći i najsigurniji dio tima koji kao da igra godinama skupa. Naravno, ne treba tu zanemariti ni ostale linije i pozicije, a pogotovo učinak igrača od kojih se možda i najmanje očekivalo. Na koncu, Željo se nalazi u maloj seriji od četiri vezane pobjede u svim takmičenjima, a na najbolji način je započeta serija teških utakmica koja nas očekuje i to je čvrsta podloga na kojoj stručni štab, ali i navijači, mogu da gaje određeni optimizam.
Iz četiri nabrojana razloga, utakmica protiv Veleža će biti izuzetno zahtjevna i teška. U to nema nikakve sumnje. Zato smatramo da je ovu najavu najprikladnije završiti sa citatom nekadašnjeg golmana, kapitena i bisera Željine škole fudbala, Ibrahima Šehića:
„Bit će teško i neizvjesno, no mi smo Željezničar i mislim da sam sa tim sve rekao!“
FORZA ŽELJO!
Utakmica između Veleža i Željezničara se igra danas na stadionu Rođeni u Mostaru sa početkom u 17 sati. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Luka Bilbija, a pomoćnici će mu biti Senad Ibrišimbegović i Goran Dujak. Četvrti sudija će biti Zoran Grbić, posmatrač suđenja Danko Ćavar, a delegat susreta Ramiz Omanović.
Almedin Halilović