Prijedor prošao. Možda ne onako kako smo svi zamišljali prije početka, pa i netom nakon početka utakmice, ali kako se većim dijelom utakmica odvijala, još je i dobro prošao. Upozoravalo se na domaću ekipu Rudara, na njene prednosti, neke ostvarene rezultate i, ponajviše, na vrlo malu razliku od ekipe našeg Željezničara u svakom smislu. Ali krenulo se iz inata u utakmicu i inat se isplatio u posljednjim trenucima iste. Agresivnije i odlučnije otvaranje utakmice od strane Plavih je krunisano u 30. minuti kada lijepim pogotkom sa distance Nedim Mekić dovodi Želju u vodstvo. I onda je nastupilo „pomračenje“. Rudar je svim silama pritisnuo cjelokupnu ekipu Želje i to im se isplatilo u 37. minuti kada izjednačava rezultat. Istim tempom je Rudar ušao i u drugo poluvrijeme i u 73. minuti okreće rezultat u svoju korist. Možda ne i zadovoljavajućim tempom, Željo je u završnicu utakmice krenuo na „sve ili ništa“ i u posljednjoj minuti utakmice Samir Bekrić postiže pogodak za zasluženih 2:2, što je bio konačni rezultat utakmice. Dvije-tri činjenice vrijedi izdvojiti sa zanimljivog gostovanja u Bosanskoj Krajini. Prva je činjenica da je ekipa Želje koja je istrčala na teren Gradskog stadiona u Prijedoru najmlađa ekipa koja je ove sezone istrčala na jednu premijerligašku utakmicu, sa prosječnom starosti od 22,2 godine. Šta onda očekivati ili zamjeriti tako mladoj ekipi? Druga je činjenica podjednako važna, a to je javno iskazano nezadovoljstvo stanjem u kojem se klub nalazi od strane šefa stručnog štaba Tomislava Ivkovića, a koje je zasigurno prodrmalo sve odgovorne da se problemi u kojima se klub guši što prije riješe. I treća je činjenica ona koja budi ponos u svima nama, a to je da je na 300 kilometara udaljenom gostovanju Želju bodrilo preko 300 navijača koji su tokom cijele, a i još dobrih deset minuta poslije utakmice bili velika podrška, i koji su pjesmom ispratili mladu ekipu, stavljajući im do znanja da borba za Želju, i na terenu i van njega, u ovim trenucima nema alternativu!

Reprezentativna pauza prošla. Hvala Bogu! Odavno cirkus zvani reprezentacija kojom rukovodi kriminalni Fudbalski savez Bosne i Hercegovine ne zaslužuje bilo kakav komentar i pažnju. Previše se zla nakupilo oko onoga što bi trebalo biti ponos svih nas, što bi trebalo biti lokomotiva koja cijeli bosanskohercegovački sport i društvo vuče naprijed. Zato i krajnji rezultat kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. godine u Kataru i jeste ovakav kakav jeste. Žali Bože jedino vikenda bez Željezničara i Grbavice…

Još tri utakmice i slijedi duži odmor. Slijedi zimska prvenstvena pauza, najduža od svih pauza u najvišim rangovima europskog fudbala. Znamo kako je ta pauza teška, što zbog prostog izbivanja utakmica našeg Željezničara, što zbog suše u prihodima koje klub ostvaruje tokom ta dva-tri mjeseca. Jednostavno, slijedi pauza koja nije ni malo ugodna. Do nje Željo igra još tri utakmice. Protiv Radnika na Grbavici, protiv Slobode u Tuzli i protiv Širokog Brijega, ponovo na Grbavici. Dok će na gostovanju u Tuzli Željo vrlo vjerovatno biti uskraćen za našu podršku, u preostale dvije Grbavica je u punom kapacitetu otvorena za sve nas. I baš u te dvije utakmice moramo da se pokažemo u što boljem svjetlu, u svim aspektima. Prije svega u broju u kojem ćemo pohoditi Zvorničku 27, a onda i u podršci iz sveg srca i glasa, kako bi u konačnici ekipa pružila najbolje što može i sakupila što je više moguće bodova pred kraj jesenjeg dijela sezone. I nema ni jednog razumnog razloga da tako i ne bude.

Prva je u nedjelju, 21. novembra. Nedjelja je fin dan, jedan od najljepših u cijeloj sedmici. Dan za pravo porodično druženje, ili više njih. Duga je nedjelja dovoljno da se sve obaveze fino poredaju i ispoštuju, a posebno ona zbog koje su povezane hiljade i hiljade ljudi na ovome svijetu. Obaveza da dođemo na Grbavicu, na Željinu utakmicu i da damo sve od sebe da Želju guramo ka naprijed. 15:00. Tada utakmica počinje. Dovoljno rano da poslije utakmice nađemo vremena i za porodicu, i za prijatelje, i za odmor pred novu radnu sedmicu. I dovoljno kasno da se do početka utakmice naspavamo i odmorimo od eventualne burne subote, i da i tada nađemo vrijeme za naše najbliže, i da čak i ranije dođemo na Grbavicu, vidimo se sa braćom po boji, propisno se zagrijemo i pripremimo za ono što slijedi i zauzmemo svoje mjesto na stadionu. Dovoljno i rano i kasno da i braća po boji iz udaljenijih mjesta mogu doći na utakmicu u što većem broju. Dovoljno rano da uhvatimo posljednje zrake sunca i njegove topline, i dovoljno kasno da sa stadiona krenemo prije nego što hladnoća počne svima da se uvlači u kosti. Lijepo vrijeme, što je rijetkost za ovo doba godine. Barem ako je suditi po nekoliko vremenskih prognoza. One javljaju temperaturu od oko 15 stepeni po Celzijusu. U odnosu na trenutne vremenske prilike, nedjeljne će biti itekako povoljne i razlog više da se, bez straha za svoje zdravlje, u što većem broju zaputimo na Grbavicu. Idealno će to biti vrijeme da svako od nas ispoštuje istinsku navijačku obavezu, a to je šal oko vrata! Iz Fan shopa, šal Manijaka ili čak onaj „pijačarski“, nije ni bitno. Šal je osnovno navijačko sredstvo, navijačko obilježje i što više šalova našeg Željezničara se vine u zrak dok sa razglasa budu kretali prvi taktovi najljepše balade na svijetu, poruka koju šalje porodica Željezničar će biti jača!

Protivnik, sudije, TV prijenos? Nebitno. Zapravo, i nije toliko. Nebitni su arbitri koji će „dijeliti pravdu“ jer ništa pravedno se od njih odavno i ne očekuje. Naprotiv, bit će pravo iznenađenje ako Zoran Grbić i njegovi pomoćnici, Amer Macić i Davor Vukašinović, budu u službi fudbalske pravde i fudbala kao igre. Nebitan je i TV prijenos, barem za one koji ostvaruju minimum mogućnosti da se u nedjelju, u 15:00, nađu na Grbavici. Taj minimum mogućnosti se mora pretvoriti u djelo! Ali za braću koja su i suviše daleko od naše Grbavice, tu će biti Moja TV i MojaWebTV platforma i nema sumnje da će na svim svjetskim meridijanima, bez obzira šta satovi na njima u tom trenutku pokazivali, mnogo zaljubljenika u plavo-bijele boje ispred TV ekrana i računara iščekivati trenutak kada će se lopta zakotrljati sa terena našeg stadiona. Ono što je iole bitno jeste protivnik, odnosno ekipa Radnika. I bit će jedino važne, posebno ekipi i stručnom štabu, mane i nedostaci koju posjeduje posljednjeplasirana ekipa u prvenstvu. Nama, navijačima, ime protivnika nikada ne smije igrati ulogu u odluci da dođemo na utakmicu našeg Željezničara.

Očekivanja? Minimalna. Ne zbog toga što je Radnik veliki fudbalski bauk, već zbog toga što smo svjesni problema u kojima se naša ekipa i naš klub nalaze i koliko je u takvim okolnostima teško izvojevati bilo šta pozitivno, bilo kakvu pobjedu i uspjeh. Ali ni očekivanja i takve okolnosti u kojima naš voljeni Željezničar trenutno egizistira ne smiju da utiču na našu čvrstu odluku da dođemo i damo maksimalnu podršku istoj toj ekipi i klubu kako bi se ti problemi što manje osjetili i odrazili na rezultat utakmice. Štaviše, upravo kada su očekivanja minimalna, radost zbog bilo čega što Željo ostvari će biti dvostruko veća. Upravo zbog minimalnih očekivanja, posjeta na stadionu u nedjelju i podrška sa svih tribina će značiti dvostruko više.

Hoće li biti bolje? Hoće! Kada? Niko od nas to ne zna niti bi sa rukom na srcu mogao da kaže „eh, tada i tada ćemo stati na zelenu granu“. Ono što je važno jeste da oni koji su, očigledno posljednji, ostali na crti na kojoj se bori za goli opstanak kluba, bore se do zadnjeg i sa čvrstom odlukom da iz te borbe izađu ili kao pukovnik, ili kao pokojnik. Još uvijek je ostalo Željezničara u onima na kojima je teret odlučivanja i borbe za njega. I dok je njih, nada u bolja vremena za Želju nikada neće umrijeti.

Šta je na nama? Da sa ponosom, ali višestruko jače i brojnije, ponovimo podršku iz Prijedora! Da se zahvalimo što je reprezentativna pauza prošla! Da u preostale tri utakmice, a posebno u onima koje se igraju na našoj Grbavici, budemo što bolja, što masovnija i što jača podrška, prije nego na par mjeseci ostanemo uskraćeni za takvu priliku! Da maksimalno iskoristimo neradnu nedjelju, idealan termin i lijepo vrijeme! Da zanemarimo i protivnika, i sudije, i kalkulacije o ostajanju kući i gledanju utakmice preko TV-a! Da spustimo očekivanja što je niže moguće i da time otvorimo prostor što većoj podršci i radosti zbog uspjeha naše ekipe! Da vjerujemo u bolje sutra i da pokažemo svima, a posebno onima koji se bore za to bolje sutra, da u toj borbi nisu i nikada neće biti sami!

 

Grla, dlanovi, Željini šalovi oko vrata, pravac Grbavica i nova Željina utakmica!


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921.