---

145. sarajevski derbi, odigran prethodnog vikenda, dugo će ostati u sjećanjima svih navijača Željezničara. Plavi su zasluženo slavili i dali novu dimenziju borbi za klub koji proživljava jedan od najtežih perioda u svojoj stogodišnjoj historiji. Ali, ma kako lijepa i velika pobjeda nad Sarajevom bila, ona ne predstavlja vrhunac i kraj, već poziv na još veću podršku i borbu koja se nastavlja već ovog vikenda kada naš Željezničar putuje u goste Leotaru iz Trebinja.

Bila je to predivna noć. Noć u kojoj je cijela porodica Željezničar pokazala volju, hrabrost, snagu i istrajnost. I zbog svega što se uložilo, zbog hiljada i hiljada srca koji su bili usmjereni ka istom cilju, drugačije nije mogla ni završiti. Naš Željezničar je pobjedio Sarajevo rezultatom 2:0. Prema prikazanome na terenu – potpuno zasluženo. Ali više od toga, Željezničar je ostvario pobjedu nad logikom, suhoparnim fudbalskim predikcijama, očima koje sve gledaju kroz novac i onima koji će uvijek, bez obzira na sve, Željezničaru željeti i činiti zlo. Riječima je teško iskazati sve što se dešavalo u subotu. Grbavica i Željina utakmica nakon tri mjeseca, braća i sestre po boji ponovo na okupu, velika podrška Željezničaru iz novčanika, iz srca i iz grla, plavo-bijeli dresovi, igra srcem i mozgom, vjera u pobjedu, desetine izmješanih emocija i najveći rival pod nogama na kraju priče… trebalo je doživjeti da bi se razumjelo!

---

---

Ali, bez obzira koliko lijepa bila prethodna subota, naš Željezničar mora dalje. Pred nama su novi izazovi i nove bitke, a u velikoj pobjedi iz ove prethodne moramo naći još više motiva i volje, moramo naučiti lekcije i još jače nastaviti u budućnosti. Pred nama je još jedna veoma važna utakmica, posljednja utakmica drugog dijela sezone. I ona neće biti nimalo lahka i jednostavna. Naprotiv, njoj će se morati pristupiti identično kao i prethodnoj utakmici. Tradicionalno, Željezničar se muči u tzv. postderbijevskom periodu. Često se znalo desiti da i ekipa i navijači „podbace“ u prvoj utakmici poslije utakmice sa Sarajevom, posebno ako je Željezničar slavio pobjedu. Na to dodajmo „prokletstvo“ koje prati Željezničara na gostovanjima skoro godinu i pol. U 17 posljednjih gostovanja u ligi, Željezničar nije pobjedio niti na jednom. Da li je vrijeme da se te neslavne tradicije sruše?

Vidjet ćemo to sutra, kada će naš Željezničar gostovati Leotaru. Bit će to prvi susret između ova dva kluba na stadionu Police nakon skoro osam godina. Susret odigran krajem marta 2014. godine Željezničar je rutinski riješio u svoju korist rezultatom 3:0. Bila je to posljednja sezona Leotara u društvu najboljih, prije nego što je „pozvan“ da se vrati u takmičenje pred početak aktuelne sezone, a nakon nekoliko odluka Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine upitne legalnosti. Željezničar i Leotar su prvi okršaj ove sezone imali krajem septembra na Grbavici, a u dobroj atmosferi Željezničar je slavio pobjedu rezultatom 1:0. Dakako, dosta toga se promijenilo od posljednjeg susreta na Grbavici, a kamo li od onoga u Trebinju, i za ovu utakmicu nikakva pravila i tradicije neće važiti.

---

---

U ovome trenutku je najvažnije da ekipi Željezničara ne važe dvije „tradicije“, iznad spomenute. U ovome trenutku je važno da se ekipa u potpunosti oslobodi pritiska i utisaka od utakmice sa Sarajevom, da iz te utakmice izvuče pouke i da u potpunosti bude fokusirana na ekipu Leotara. U ovome trenutku je važno da se ekipa oslobodi pritiska pobjede u gostima. Jeste ovo dobra prilika za prekidanje lošeg niza, ali ekipa mora u potpunosti „zaboraviti“ da je gost i igrati kao da je na Grbavici, kao da iza sebe ima nekoliko hiljada navijača Plavih. Jasno je da, ukoliko čak i uspije u ovome, ekipu Željezničara čeka težak protivnik, težak teren i teška utakmica. Položaj Leotara na tabeli ne smije da zavara bilo koga. Osim što je slavio u posljednjoj utakmici protiv Rudara u Prijedoru, Leotar u svojim redovima ima nekoliko iskusnih igrača koji itekako mogu ugroziti sve planove protivnika. Teren na stadionu Police nije u dobrom stanju i sigurno je da će sve to skupa predstavljati veliki izazov za ekipu Željezničara.

Ono u što svi čvrsto vjerujemo je da će ekipa taj izazov shvatiti potpuno ozbiljno i da će dati sve od sebe da taj izazov pretvore u još jednu, veliku pobjedu. Prema svemu sudeći, u okršaj sa Leotarom Željezničar će ući bez svojih navijača kojima nije dozvoljen dolazak u lijepi grad na jugu naše domovine. Posla bosanskohercegovačkog fudbala i dušmana istog… Uzevši u obzir raspoloženje navijača nakon utakmice sa Sarajevom nema sumnje da bi njihova podrška u Trebinju bila jaki vjetar u leđa ekipi. Ali navijači mogu da budu od pomoći Željezničaru na druge načine. Prije svega, širenjem priče o članstvu u Željezničaru. Akcija kupovine karata za utakmicu protiv Sarajeva je gotovo u potpunosti bila uspješna. Ali akcija učlanjivanja u klub još uvijek traje i, bez obzira što je prvobitni cilj dosegnut, svi skupa moramo da nastavimo u još jačem ritmu. Biti članom Željezničara je obaveza svakoga ko se smatra njegovim navijačem, pitanje identiteta, odanosti, ljubavi i podrške. Ali i motivisanje drugih da postanu članovi je podjednako važno i svako od nas mora da, bez obzira na načine, privuče što više ljudi kako bi pomogli klubu u ovim teškim trenucima. I ne samo kroz članstvo već i na druge načine.

Možda nas neće biti u Trebinju, ali sunčanu nedjelju koja je pred nama možemo dobro iskoristiti tako što ćemo okupiti porodicu i prijatelje koji vole Željezničar i fudbal, sjesti u kafanu ili u neku opušteniju, kućnu varijantu, upaliti kanal Moja TV i od 13:00 svim srcem i dušom biti uz Željezničar, vjerovati u pobjedu i, nadamo se, proslaviti je na kraju!

---

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921.

---

Almedin Halilović