Još jedno kolo, još jedna utakmica na našoj Grbavici i još jedan zahtjevan, ali uspješno položen test je iza nas. Naš Željezničar je savladao Tuzla City, a u narednom kolu putuje u Hercegovinu, odnosno Posušje, gdje će odmjeriti snage sa istoimenim domaćinom.

Bio je prvi vikend aprila, sada već davne 2009. godine, kada su posljednji put na stadionu Mokri Dolac u Posušju snage odmjerili istoimeni domaćin i naš Željezničar. U utakmici dvije ekipe, od kojih je jedna već odavno bila otpisana od opstanka u najvišem rangu, a druga proživljavala jedan od najtežih perioda u svojoj historiji, očekivalo se da će nijanse odlučiti pobjednika ili da će meč biti izrazito nezanimljiv malobrojnoj publici od kojih je njih 40-ak stajalo iza Željinih boja i zastava. Nažalost po voljeni nam klub, utakmica je bila daleko uzbudljivija i daleko više razloga za slavlje su imali domaćini tog sunčanog hercegovačkog dana. Posušje je slavilo pojedu od 3:0. Ekipa Želje priredila je horor svojim navijačima koji su izrazito bijesni napustili utakmicu, a da stvar bude još bolnija, u narednih devet kola do kraja prvenstva, Posušje je uspjelo da osvoji još samo jedan bod. Jasna stvar, rezultati iz sezone 2008/09 su jedni od najgorih koje je Željo ostvarivao u svojoj historiji, uključujući i nekoliko sezona prije te, jasno je da je riječ o tmurnom periodu za klub sa Grbavice. Sve radosti koje su uslijedile već naredne sezone (i narednih nekoliko), sve pobjede, trofeji i uspjesi su pomogli u želji da se klub vrati na stare staze slave, a navijači klubu da se taj period ostavi iza sebe. Ali osim što su svjedoci tog perioda još uvijek živi i zdravi i osim toga što će oni u sebi zauvijek nositi uspomene na te crne dane, u budućnosti se pokazalo kobnim po nas same šta se desi kada zaboravimo i pređemo preko svega kao da ništa nije bilo i kada oprez popusti. Tmurni oblaci su se ponovo nadvijali i ponovo se nadvijaju nad Grbavicom, mada je situacija u i oko Želje danas neuporediva sa periodom od prije 12-13 godina. Oprezniji, budniji i bez milosti prema zaboravu moramo biti sada više nego ikada.

Ne smije nas (prvenstveno navijače, a zatim i ekipu) ni u kom slučaju zavarati položaj ekipe Posušja na tabeli i njihovi rezultati ove sezone. Istina, Posušje se nalazi na 11., pretposljednjoj poziciji sa osam osvojenih bodova i, istina, Posušje je upisalo samo jednu pobjedu u dosadašnjem dijelu sezone. Ali i ta pobjeda je bila nad ekipom Borca kod kuće, u četvrtom kolu, odmah nakon utakmice protiv našeg Željezničara na Grbavici. Posušje je bukvalno izdominiralo aktuelnog prvaka i da nije bilo neujednačenog sudijskog kriterija na kojeg smo navikli kada igra Borac, pobjeda bi bila i ubjedljivija. Posušje je ostvarilo i pet neriješenih rezultata, protiv Širokog Brijega, Slobode, Radnika, Zrinjskog i Leotara.

Ali Posušje još od kraja prethodne sezone u kojoj su suvereno osvojili Prvu ligu Federacije Bosne i Hercegovine trpi velike probleme unutar igračkog kadra. Ni do današnjeg dana ekipa nije kompletirana, odlasci iz ekipe i dolasci u nju su i dalje aktuelni (Posušje su nedavno pojačali i donedavni igrači Želje, Sinan Ramović i Luka Miletić), a pojedini igrači su, što opravdano, što neopravdano, van stroja, dok je najveća promjena uslijedila na poziciji šefa stručnog štaba. Polovinom septembra, uslijed loših rezultata ostvarenih do tada (koji su bili plod svih mogućih problema koji jednu ekipu mogu zadesiti), dotadašnji šef stručnog štaba i osoba koja je gotovo najzaslužnija za uspon Posušja sa dna, Denis Ćorić, podnio je ostavku. Na njegovo mjesto je došao bh. javnosti manje poznati Stipe Balajić, koji je svoju skromnu igračku i trenersku karijeru proveo uglavnom u Hrvatskoj i Sloveniji. Ali ni tu nije bio kraj problemima Posušja jer je tek sada, uoči meča sa Željom, Balajić dobio pravo da ekipu vodi sa klupe, što do sada nije bio slučaj zbog administrativnih peripetija. A i u prethodnih pet kola, od kada je Balajić preuzeo ekipu, Posušje je redom ubilježilo tri remija i dva poraza. Posljednju utakmicu Posušje je izgubilo minimalnim rezultatom i to kao gost ekipi Sarajeva.

Ali ništa od toga, pa ni izostanak za Posušje bitnih igrača zbog žutih kartona (Davor Landeka, Ivan Bešlić i Josip Barišić), ne smije biti razlog da naš Željezničar, i ekipa i navijači, u ovu utakmicu uđu sa unaprijed upisanom pobjedom! Neću puno pogriješiti ako kažem da se cjelokupna igra i forma ekipe očigledno podigla u posljednjih nekoliko utakmica, kao ni da su ostvareni dobri rezultati koji su utjecali na to da atmosfera među navijačima bude nešto opuštenija i pozitivnija. Pobjeda nad Tuzla Cityem sa 2:1 je bila podjednako velika i važna. Savladati očiglednog pretedenta na prvo mjesto i ekipu jaču po svim parametrima od naše, jeste velika stvar. Druga je priča tradicija dva kluba i ugled kakav uživaju u javnosti. Govoreći isključivo sa fudbalske i rezultatske strane, nanijeti favoriziranom Tuzla Cityu tek drugi poraz ove sezone jeste itekako dobar rezultat. Ali mnogo važnije od tri boda jeste ono što smo vidjeli prethodne subote na Grbavici. Vidjeli smo, prije svega ostalog, želju za pobjedom kod igrača u plavim dresovima. Da želja nije ostala samo želja, prikazali su u 90 i više minuta utakmice. Borbenost, odlučnost od prve sekunde utakmice i, na koncu, odbrana zaslužene pobjede su malo koga ostavile ravnodušnim na kraju meča. Ali ponovo se na trenutke vidjelo neiskustvo i stručnog štaba i igrača, što je i navijačima pod kožu uvuklo određenu dozu bojazni i strepnje. Međutim, navijači su odradili svoj dio posla i ponovo je podrška sa, ovoga puta, nažalost, više praznih nego punih tribina bila jedan od ključnih faktora zbog kojih je porodica Željezničar te noći sretno zaspala. Gotovo sramotnu posjetu te večeri na Grbavici je suvišno komentarisati, kao i inače u posljednje vrijeme. Jednostavno, šta god rekao, to neće imati utjecaja na one na koje bi trebalo. Važna je Željina pobjeda, važno je ono što je Željo prikazao i važna je jasna poruka onih koji su bili na tribinama.

Međutim, ne smije se gubiti u nerealnom, u željama, očekivanjima i fantaziranjima. Svaki korak u suprotnom smjeru od realnosti mogli bi itekako skupo platiti. A realnost je da je još uvijek ekipa našeg Željezničara neiskusna, kvalitetom ograničena, fizički nespremna i na trenutke slijepo vođena. Realnost je da su i dalje rezultati kluba na drugom mjestu. Realnost je finansijska i organizacijska kriza u kojoj se klub nalazi. Realnost su i dalje blokirani računi kluba koji zaista mnogo otežavaju njegovo iole normalno funkcionisanje. U takvoj realnosti svaki dan koji klub dočeka u stanju postojanja jeste mala pobjeda. Razumljivo je da su upravo zbog toga dobri rezultati cijele ekipe razlog za sreću mnogima od nas, ali u isto vrijeme moraju da budu okovi koji će nas držati čvrsto na zemlji.

Utakmica koja se igra sutra u 13:00 na stadionu Mokri Dolac u Posušju neće biti ništa manje izazovnija i zahtjevnija od prethodnih u kojima je ekipa pokazala borbenost i karakter. Ključnu ulogu ovoga puta neće imati samo stručni štab koji će psihički morati pripremiti ekipu na težak meč. I laicima je jasno da rezultati Posušja u dosadašnjem dijelu sezone, posebno na domaćem terenu, ne govore mnogo toga i nisu nikakva garancija za opuštenost. Uostalom, nije uvijek najvažniji rezultat koji stoji na semaforu na kraju utakmice, već ono što se odvijalo prethodnih 90 minuta. Posušje je u svakom tom ciklusu od po 90 minuta, posebno na svome terenu, pokazalo barem malo razloga da se njihovi protivnici dobro počešu po glavi prije nego pomisle da igraju protiv bezvezne ekipe i da će sa njome lahko izaći na kraj. Pa i u prvoj ovosezonskoj utakmici između Želje i Posušja, odigranoj u okviru trećeg kola na Grbavici, u kojoj smo slavili pobjedu od 1:0, Posušje je itekako pokazalo da zaslužuje biti u najvišem rangu bh. fudbala. To će, svi vjerujemo, biti glavna tačka oko koje će se ekipa našeg Željezničara pripremati. Ali ovoga puta, za razliku od svih prethodnih gostovanja ove sezone (izuzev Bijeljine i Koševa) sa kojih se Željo do sada nije vratio sa punim plijenom, iza sebe će imati i svoje navijače, svoje Manijake, koji će se, u to ne sumnjamo, u što većem broju zaputiti u Hercegovinu i što glasnije podržati ekipu. Pa gdje god nas sudbina toga dana odvela, odvest će nas onako kako jedino i može – ZAJEDNO!

Komitet za sudije i suđenje je ovoga puta za glavnog arbitra ovoga susreta odredio Dragana Petrovića, a pomoćnici će mu biti Davor Beljo i Davor Maksimović. Od njih očekujmo neočekivano, kao i svaki put do sada. Međutim, ovih dana u fokusu bh. javnosti je jedan drugi komitet našeg vrlog i prepoštenog Fudbalskog saveza. Zapravo, nije, trebao bi biti, ali postoji i razlog zašto nije. Čak i sami taj komitet, odnosno njegov sastav, govori zašto je javnost ostala nijema i bez reakcije. Naime, vrhovnim poglavarima bh. fudbala je palo na pamet da formiraju Komitet za medije (funkcija istog je, siguran sam, nepoznanica i njemu samome), a njegov sastav čine: Damir Suton (glasnogovornik HŠK Zrinjski i prvi potpredsjednik komiteta), Dino Kurbegović (novinar portala sportsport.ba i drugi potpredsjednik), Adnan Demić (novinar Oslobođenja), Sanja Kovač (samostalni stručni saradnik za odnose s javnošću Općine Nevesinje) i Slađan Jeremić (novinar portala modriča.info). A na čelu tog Komiteta se nalazi, niko drugi nego, vjerovali ili ne, Dragiša Ćorsović!

Ali, što bi rekao jedan od starijih Topalovića iz čuvenog filma „Maratonci trče počasni krug“: E, pa, gospodo, malo ste se…

Almedin Halilović

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Udruženja 1921.