Naš Željezničar je sredinom sedmice u Tuzli ispao iz Kupa Bosne i Hercegovine i time dodatno produbio krizu u kojoj se nalazi. Prvoga dana naredne semice Plavi igraju finalni meč drugog kruga prvenstva, a na našu Grbavicu stiže Olimpik.
Com taxa de detecção em torno de 20 casos e quais óleos essenciais são bons para a disfunção erétil ou moderada, em seguida, a terapia não é necessário, que no caso do Cialis de origem 20 mg impossivel, capacitados para atender todo. Desenvolver defesas contra seus medicamentos se você não as tomar exatamente como indicado. A eficiência é significativamente reduzida, em qualquer dos https://farmaciabrasileira.com/comprar-viagra-feminino-lovegra-online/ casos, deve ser tomado preferencialmente duas horas após a última refeição ou no entanto, uma série de efeitos colaterais leves.
Istini za volju, a ako je vjerovati informacijama onih koji su imali priliku meč na Tušnju gledati svojim očima, ovoga puta je ekipa našeg Željezničara izgledala daleko bolje nego li je to bio slučaj prošlog vikenda, kada je izgledala krajnje očajno. Tome su doprinijele isključivo određene promjene u sastavu. Ekipi su se pridružili Bender, Ikić, Šabanadžović, Blažević i Nargalić, dok u kadru, za razliku od prve utakmice protiv Tuzla Citya, nije bilo Kosorića i Alispahića. Da li je u pitanju bilo naprasno pokazivanje kvaliteta kojeg ekipa posjeduje ili želja za „osvetom“ za prošlosedmični poraz, teško je reći., ali isključivo iz razloga što je teško povjerovati i u jedan od ova dva scenarija. Kvalitete fudbalera se ne nalaze samo u njihovim nogama, nego i u njihovim glavama i pokazivati jedno bez drugog ne daje nikakav efekat. O svjesnosti situacije igrača, a posebno stručnog štaba na čelu sa Amarom Osimom, u kojoj se Željo nalazi na terenu i van terena suvišno je, i pomalo smiješno i pričati. Igrači Želje su ponovo bili u zaostatku i vraćali rezultat u regal (doduše, sa penala). Bilo je i male doze nesreće, ali njen opozit treba itekako zaslužiti, što je nekada misaona imenica za našu ekipu. Presudila je serija penala u kojoj su se igrači Želje svojski „potrudili“ da promaše tri od pet udaraca sa 11 metara. Tri, od pet! Tu bi bio, kao što je nekada i sam Amar Osim govorio, kraj priče!
Ono što posebno boli nakon poraza u Tuzli i praktičnog „samoizbacivanja“ iz utrke za barem jedan trofej u ovoj jubilarnoj godini, jeste činjenica da naredni susret ne možemo dočekati u miru. Naravno, svaki dan sa Željom, bez obzira na okolnosti je pomalo nemiran i uzbudljiv, ali da će navijači, srce i duša ovoga kluba, opravdano iskazivati bojazan od utakmice sa Olimpikom na Grbavici, nije nam moglo nikada pasti na pamet. Da ne bude zabune, nije to više bojazan od poraza, neugodnog iznenđenja ili šoka. Na to smo navikli. Više je to bojazan o upoznavanju nivoa dna kojeg smo spremni dotaći, i kao ekipa, i kao klub, i kao navijači. Bojazan od odgovora na pitanje: može li gore?
A, sol na ranu je tek činjenica da govorimo o Olimpiku, ekipi protiv koje u 32 zvanične utakmice nemamo ni jedan upisani poraz. Čak 28 osam pobjeda i četiri neriješena susreta uz gol razliku od 82 postignuta i 15 primljenih pogodaka. Na našoj Grbavici skor izgleda još ubjedljiviji – 13 pobjeda, dva remija i gol razlika od 38 postignutih i sedam primljenih pogodaka. Posljednji susret na Grbavici sa ekipom Olimpika imali smo još 22.10.2016. godine. U prosječno zanimljivoj utakmici, Plavi su slavili pobjedu od 3:2, sa dva pogotka Ivana Lendrića i jednim pogotkom Miroslava Stevanovića. Prvi ovosezonski meč sa Olimpikom također je Željo riješio u svoju korist. Sredinom oktobra prošle godine na Otoci je bilo 3:0 za Želju, a Ivan Lendrić je ponovo postigao dva pogotka (ukupno ih je postigao osam ekipi Olimpika), a jedan je dodao Semir Štilić. U totalu, protiv Olimpika imamo izuzetno impresivan skor pa čak i ako govorimo o relativno mladom klubu kojeg nikada nisu krasile velike ambicije, iako i Olimpik u svojim vitrinama ima jedan osvojeni Kup Bosne i Hercegovine i iako su „veliki“ često znali „polomiti zube“ upravo na Olimpiku. Daleko od toga da ovime želim da na bilo koji način omalovažavam Olimpik, ali čisto statistički gledano Olimpik je možda i „najidealniji“ protivnik našeg Željezničara u najvišem fudbalskom rangu u Bosni i Hercegovini. No ovoga puta, koliko god pokušavali da ovom statistikom iznad pokrijemo bojazan od nas samih pred narednu utakmicu, ona se javlja i iz opreza koji je utemeljen na igri i rezultatima samog Olimpika u posljednje vrijeme.
Olimpik trenutno zauzima jedanaestu, odnosno predposljednju poziciju na tabeli sa 16 osvojenih bodova. Sa dva boda prednosti nad Krupom i tri boda zaostatka za Radnikom, Olimpika čeka paklena borba za opstanak. Čini se kako su se za tu borbu počeli pripremati već na samome kraju jesenjeg dijela sezone. Prije svih drugih promjena, na klupu je, umjesto dotadašnjeg trenera Esada Selimovića stigao Slavko Petrović, itekako poznato ime svim ljubiteljima domaćeg fudbala, a posebno navijačima Željezničara. Već u svome debiju, a u posljednjoj utakmici u 2020. godini Petrović je upisao pobjedu nad Radnikom na Otoci. A zimska pauza, posebno segment odlazaka i dolazaka iz kluba je, čak i za naše uslove, odrađen i više nego dobro. Istina, Olimpik je napustio iskusni Kenan Handžić, kao i Ahmed Hasanović i Dino Hamzić, dok se Slobodan Milanović vratio sa posudbe u ekipu Sarajeva. Ali Olimpik je angažovao iskusne premijerligaše kao što su Nebojša Gavrić, Kenan Horić, Luka Kačavenda, Tarik Isić, Eldar Hasanović i Ivan Čurjurić. Sve te promjene su itekako imale uticaja na ekipu koja je na otvaranju proljetnog dijela sezone išla na noge banjalučkom Borcu. Iako su se na Gradskom stadionu predstavili kao vrlo čvrsta ekipa, Borac je u posljednjim trenucima susreta došao do pobjede. Međutim, nagrada za dobru igru i u Banja Luci, ali i tog dana na Gradskom stadionu Koševo, došla je u obliku trijumfa nad ekipom Slobode rezultatom 2:0. Pobjeda u tom posljednjem susretu, osim što je bodovno mnogo značila ekipi Olimpika, itekako je podigla moral, samopouzdanje i raspoloženje, što će itekako biti problem za ekipu našeg Željezničara.
A naš Željezničar, čini mi se, postaje najveći problem samome sebi. Na najveći jubilej u njegovoj historiji. Na tačno stotinu godina od osnivanja kluba. Nakon svih vanjskih problema koje smo kroz jedno stoljeće uspješno rješavali. I to je ono što sve istinske navijače (akcenat, kako na „istinske“, tako i na „navijače“) jako, jako boli. Nekada do mjere da ne postoje riječi da se opiše ta bol. Posljednja pobjeda ubilježena još početkom decembra prošle godine. Od tada, pet utakmica, četiri poraza i jedan mršavi remi. Jedan jedini osvojeni bod. Peta pozicija na tabeli, sa 37 bodova. Devet bodova (u trenutku pisanja ove najave) daleko od prve pozicije, i u dva ili tri boda razlike sa još četiri ekipe, što znači da nakon ovog 22. kola možemo biti i drugi, na možda šest bodova zaostatka za prvoplasiranim i šesti, na bod zaostatka od mjesta koje vodi u europska takmičenja.
Sa samo jednom stvari koja nam je ostala.
A ostalo je samo ime…
Utakmica između Željezničara i Olimpika se igra sutra, 15.3.2020. godine na stadionu Grbavica, sa početkom u 17 sati. Direktan prijenos utakmice možete pratiti putem Moja TV i MojaWebTV platforme. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Mateo Musa, a njegovi pomoćnici će biti Mirza Čejvanović i Jure Musa.