Na jedan od najvažnijih datuma u novijoj historiji naše Bosne i Hercegovine, na zeleni teren, i to zeleni teren svoje Grbavice, vraća se naš Željezničar. Već na samome otvaranju proljetnog dijela sezone očekuje nas 142. zvanični susret protiv gradskog rivala Sarajeva.
Jednoj od najdužih zimskih pauza u europskom fudbalu, ako ne i najdužoj, ovoga vikenda došao je kraj. Nakon 78 dana „odsustva“, ekipe iz najvišeg ranga bosanskohercegovačkog fudbala će nastaviti borbu za svoje zacrtane ciljeve. Proljeća prošle godine bili su spriječeni u tome. Što globalnom pandemijom koronavirusa, što kriminalno-političkim odlukama čelnih ljudi bosanskohercegovačkog fudbala koji su za izliku iskoristili ovo prvo. Osim što su sva dešavanja sa „kraja“ prethodne sezone ostavila gorak ukus svim zdravorazumskim ljubiteljima fudbala u Bosni i Hercegovini, i danas se osjećaju materijalne posljedice takve odluke. No, ovoga puta je mala vjerovatnoća da će do prošlogodišnjeg scenarija ponovo doći što klubovima itekako daje elan i želju da na zelenom terenu ostvare rezultat koji zaslužuju.
Iako je na zimsku pauzu Željo otišao sa dva vezana poraza (kući od Širokog Brijega i u gostima od Krupe) i poprilično turobnom atmosferom unutar i oko kluba, iza nas je jedan relativno miran dvoipomjesečni period. Prije svega navijačko tijelo Plavih, ali i ostali malobrojni ljudi koji prate domaći fudbal, očekivali su velike promjene, što u igračkom kadru, što unutar svih struktura kluba. Podsjetimo se, Željo je na pauzu otišao nakon dva vezana poraza (ukupno ih je sakupio pet, od čega tri na Grbavici), sa druge pozicije na tabeli i sa devet bodova zaostatka za vodećim, te ne tako velikom prednošću u odnosu na prve pratioce na tabeli. Također, iznenadnom smrću Admira Džubura, Željo je ostao bez predsjednika i svog vjernog navijača, a bilo je još nekoliko odlazaka iz klupskih struktura. Sve to, uz probleme od ranije (najčešće one finansijske prirode) doveli su klub u poprilično teško i materijalno i moralno stanje te su se promjene očekivale ne iz hirova, kako je to uglavnom slučaj, već iz prijeke potrebe.
Glede organizacijskih, kadrovskih i finansijskih problema urađene su tek promjene iz nužde. Imenovani su novi direktor i novi predsjednik kluba uz par novih članova Upravnog odbora i Skupštine. Iako je ocjenu za njihov rad još uvijek rano davati, na osnovu do sada viđenog stiče se dojam da, osim slatkorječivosti i dobrih namjera, nije mnogo toga urađeno na oporavku kluba, kako organizacijskom, tako i finansijskom. Ponavljam, ocjenu je još uvijek rano davati, ali kao i većina navijačkog korpusa smatram da su se neke konture tog oporavka do sada već morale primjetiti. Jer, vrijeme ionako curi, a čini mi se da Želji curi dvostruko brže nego ostalima.
Cjelokupna situacija u i oko kluba je bila glavni razlog zbog kojeg se smatralo da će naš Željezničar u nastavak sezone ući sa drastično izmjenjenim igračkim kadrom. Opravdano se očekivalo više odlazaka nego dolazaka a i dolasci koji su se očekivali, daleko su bili ispod kriterija koje smo i kao navijači i kao klub znali nekada imati. Ipak, zimska pauza koja je već iza nas bila je jedna od „najmirnijih“ po pitanju promjena u igračkom kadru u posljednjih nekoliko godina. Raskinuta je saradnja sa Nerminom Jamakom, Asimom Zecom i Anelom Hajrićem, koji nisu imali zapaženu minutažu tokom prvog dijela sezone. Klub je, uz obeštećenje, napustio i Haris Hajdarević, koji karijeru nastavlja u turskom Bolusporu i koji je, ruku na srce, imao veću minutažu u odnosu na gore pomenute.
Kada su u pitanju prinove u plavom dresu, svakako je najzvučnije ime Sinana Ramovića, koji je već nastupao za naš klub od ljeta 2017. godine do početka 2020. godine. Ramović se vraća na Grbavicu iz švicarske Lausanne i zasigurno će ublažiti muke stručnog štaba koje muči na krilnim pozicijama već dugo vremena. Na Grbavicu je također stigao, ali na posudbu do kraja sezone i Jasmin Čeliković, igrač hrvatskog prvoligaša Rijeke. Njegovim dolaskom je nadomještena praznina u veznom redu koja je nastala odlaskom Hajdarevića, a ako je suditi po pripremnim utakmicama i iskustvima Čelikovića, nekadašnji mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine će itekako pojačati konkurenciju i na štoperskim pozicijama. Također, pojačana je i konkurencija na golmanskoj poziciji dovođenjem Josipa Bendera, izdanka omladinskog pogona splitskog Hajduka. Za sarajevski Željezničar potpisao je i Luka Malić, mladi lijevi bek banjalučkog Željezničara, a koji će u svom matičnom klubu ostati na posudbi do ljeta. Ono što je bitno istaknuti jeste i produženje saradnje koju su potpisali Siniša Stevanović i Mustafa Mujezinović. Tako je ekipa Želje zadržala kostur koji je na svojim plećima iznio teret dosadašnjeg dijela sezone, a koliko će posao stručnom štabu olakšati prinove vidjet ćemo u polusezoni koja je pred nama.
Za razliku od prethodnih godina, a iz objektivnih razloga, pripreme su odrađene unutar granica Bosne i Hercegovine. Igrači Željezničara su se ponovo na okupu našli 15.1. kada je obavljena prozivka i odrađen prvi trening na Grbavici. Nakon sedam dana provedenih u Sarajevu gdje se zbog vremenskih uvjeta uglavnom treniralo u hotelu Hills, ekipa je otputovala u Međugorje, svoju stalnu hercegovačku bazu. Seriju prijateljskih utakmica Plavi su započeli u našem jedinom primorskom gradu, Neumu, gdje su savladali istoimenog domaćina sa 3:0. Serija je nastavljena pobjedama nad Čapljinom (3:0), Mladosti iz Doboja kod Kaknja (4:1), a okončana je poprilično blijedim izdanjem protiv Veleža (0:0). Nakon dvodnevnog odmora u Sarajevu, ekipa se ponovo zaputila prema Hercegovini, a seriju pripremnih utakmica nastavila je porazom od Zrinjskog (1:2). Uslijedile su potom pobjede protiv Ljubuškog (8:1), Brotnja (2:0), remi protiv Gruda (0:0) i pobjeda nad Krupom (2:1) za kraj priprema u Međugorju. Generalnu probu pred nastavak prvenstva Željo je odigrao na svojoj Grbavici, 21.2., protiv ekipe Širokog Brijega, a poprilično bolja igra od protivnika je krunisana pobjedom od 1:0. Na pripremama se sa ekipom nalazio i određeni broj fudbalera iz niželigaških klubova koji su se pokušavali izboriti za priliku za ugovor, kao i par juniora i kadeta Želje koji su u nekoliko navrata pokazali razloge zašto bi se na njih moglo ozbiljnije računati u budućnosti.
Da li će pripremne utakmice i treninzi, kao i prinove u plavome dresu biti od pomoći ekipi u nastavku sezone, dijelom ćemo vidjeti već u prvoj utakmici proljetnog dijela. Zašto tek dijelom? Prije svega, pripreme, kao jedan proces, već odavno nisu onakve kakve trebaju biti u svojoj suštini. U mnogome se odmaklo od nekih segmenata priprema koji su bili gotovo tradicija te su se, slobodan sam reći, svele na osnovne trenažne procese upotpunjene sa što većim brojem prijateljskih utakmica. Dodajmo na to i činjenicu da su pripreme postale poprilično fleksibilne, posebno po pitanju igračkog kadra. Rijetko kada se dešava da je već prije početka priprema kompletirana ekipa za nastavak sezone. Također, pripreme su otvorene za javnost pa je gotovo nemoguće očekivati ugiravanje ekipe koja bi napravila iznenađenje nekome od protivnika. Teško je očekivati i od novopridošlih igrača da u jednoj utakmici pokažu ono što imaju pokazati. Nekada su, nažalost, i čitave godine potrebne za to. I na kraju krajeva, teško je napraviti bilo kakva objektivna predviđanja i ocjenu kada je prva utakmica nakon priprema ustvari gradski derbi protiv Sarajeva gdje teško važe ikakva pravila, prognoze i objektivnost.
Upravo je ekipa Sarajeva ta koja ima prednost od devet bodova u odnosu na naš Željezničar na tabeli. Kao što je već pisano u najavi prve ovosezonske utakmice protiv Sarajeva, teško se šta novo može reći o njima. Prema stanju na tabeli, ostvarenim rezultatima i statističkim podacima, Sarajevo igra itekako dobru sezonu. Nalazi se na prvoj poziciji, sa 45 osvojenih bodova, 13 pobjeda, šest neriješenih susreta i bez ijednog poraza. Ali ipak, Sarajevo se suočilo sa ozbiljnim problemima unutar igračkog kadra. Klub su napustili standardni prvotimci i tri itekako važna igrača, Benjamin Tatar, Amar Rahmanović i Besim Šerbečić. Situaciju unutar ekipe su dodatno pogoršale nesuglasice između igrača koje su završavale i fizičkim obračunima, a što je bila glavna tema sportskih medija u Bosni i Hercegovini. Ipak, veliki kontrast spram problema unutar igračkog kadra Sarajevo je pred kraj prijelaznog roka donijelo možda i najzvučnije pojačanje u domaćem fudbalu ove zime. Novi igrač Sarajeva je tako postao nekadašnji napadač Slobode, Čelika, Zrinjskog, Osijeka i Maribora, Jasmin Mešanović. Osim njega, Sarajevo je angažovalo i Borisa Cmiljanića koji ima poprilično zanimljivo internacionalno iskustvo. Pripreme koje je Sarajevo odradilo ove zime su bile poprilično rezultatski šarene, pa je tako bilo pobjeda nad objektivno kvalitetnijim protivnicima, kao i neočekivanih poraza ili neriješenih susreta.
Iako je najavljivan kao značajan i poprilično uzbudljiv susret, prvi ovosezonski okršaj između našeg Željezničara i Sarajeva nije ponudio mnogo toga za vidjeti. Odigran početkom novembra prošle godine, sa nešto više od mjesec dana zakašnjenja zbog odgode susreta, derbi na gradskom stadionu Koševo je završen bez pobjednika i velike ljepote fudbala koju mogu pružiti obje ekipe. Prvo poluvrijeme posljednjeg okršaja između Želje i Sarajeva u potpunosti je pripalo bordo timu koji je zasluženo otišao na pauzu sa prednošću od 1:0. Drugo poluvrijeme je bilo gotovo preslikano kao prvo, ali sa zamijenjenim ulogama. Plavi su prelijepim pogotkom Mehmeda Alispahića izjednačili rezultat, ali nije bilo dovoljno koncentracije niti snage za potpuni preokret. Ipak, posljednji susret između ova dva tima odigran na Grbavici navijači Željezničara će dugo pamtiti. Krajem augusta 2019. godine Željezničar je na Grbavici savladao Sarajevo sa ubjedljivih 5:2.
Bila je to jedna od najvećih pobjeda ikada u sarajevskom derbiju te zaista veličanstvena noć na našoj Grbavici.
Željezničar i Sarajevo su do sada odigrali 141. zvanični susret, a ovo će biti 122. u okviru prvenstva. Željezničar je uspješniji u međusobnom omjeru, sa tri pobjede više u odnosu na Sarajevo koje ih ima 42, dok je 53 puta završeno bez pobjednika. Kao domaćin, Željezničar je 68 puta ugostio ekipu Sarajeva a slavio je u 26 navrata, uz 25 neriješenih rezultata i 18 poraza. Iako se za posljednji okršaj između ova dva tima ne može reći da je pružio ono što su navijači oba tima očekivali, evidentno je da se u posljednjih nekoliko godina kvalitet sarajevskog derbija podigao koliko to dozvoljavaju objektivne okolnosti. Sve rijeđe imamo priliku gledati utakmice koje završe bez pobjednika, a uzmemo li za uzorak posljednjih deset utakmica, u prosjeku po jednoj utakmici padaju oko tri pogotka. U posljednjih pet susreta, po dvije pobjede imaju obje ekipe uz jedan neriješeni, posljednji susret.
Velike su nejasnoće i upitnici oko početnog sastava našeg Željezničara za ovaj susret. Ono što je sigurno jeste da se neće moći računati na novopridošle Ramovića i Bendera, jer proces njihove registracije nije do kraja okončan kod nadležnih organa. Vjerovatno ni sam stručni štab još nije u potpunosti siguran u odabir početnih jedanaest, formaciju i sam pristup utakmici. Iako u jednostavnom pravilu derbi pobjeđuje ekipa koja to više želi, ovoga puta će i sa plave, ali i sa bordo strane, sigurno biti mnogo kalkulisanja i taktiziranja. Željezničar u slučaju pobjede možda ne dobiva mnogo, tek smanjenje zaostatka sa devet na šest bodova. Ali, to bi bio itekakav moralni boost za ekipu Plavih, što, opet, samo po sebi može da bude zamka, kao što se to pokazalo već nekoliko puta. Poraz za Plave bi značio i kraj snova o tituli, a koja zbog godine u kojoj se nalazimo nosi veći značaj nego bilo koja druga. Sarajevo, prema stanju na tabeli, nema gdje da se žuri i da „srlja“ u opcije u kojoj postaju ranjiviji nego prije. Pobjedom bi dobili mnogo, ali i poraz bi bio „ulje na vatru“ u evidentno lošoj atmosferi unutar bordo ekipe i pitanje je koliko bi dugo prednost od šest bodova izdržala. Tako da sam slobodan ocijeniti da je za malo veći pritisak na ekipi Želje. Dok Željo neće moći računati na novopridošle igrače, izuzev Čelikovića, i dok će se birati ekipa od prije dostupnih igrača, bit će zanimljivo vidjeti kako će se Sarajevo snaći sa novajlijama u ekipi i izboriti sa odlaskom nekih standardnih igrača.
O veličini i važnosti utakmice pred nama, o značaju titule za koju se borimo, o jubileju kojeg živimo, o parama, igračima, trenerima, direktorima i predsjednicima, o Fudbalskom savezu, kriminalu i politici, o pobjedama, uspjesima i trofejima, o historiji i suštinskoj razlici između „nas“ i „njih“, o stadionima koji su prazni, o navijačima kojih neće biti, o sarajevskom derbiju, o velikome danu na koji se igra utakmica pred nama… bojim se da je ovoga puta suvišno pisati. Emocije su prevelike, subjektivnost obuzima kao virus, a strepnja, nervoza i iščekivanje rastu iz sata u sat. Želja je samo jedna: vidjeti jedanaest plavih, u najdražem dresu sa svetim grbom na grudima, kako izlaze na teren naše ljepotice Grbavice. A onda…
NAPRIJED ŽELJO, LJUBAVI MOJA!
Susret između Željezničara i Sarajeva se igra 1.3.2021. godine na stadionu Grbavica sa početkom u 17:30. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Irfan Peljto, a njegovi pomoćnici će biti Senad Ibrišimbegović i Davor Beljo.
Almedin Halilović