Početak je maja i u 29. kolu najvišeg ranga bosanskohercegovačkog fudbala, naš Željezničar kući dočekuje ekipu Širokog Brijega, nadajući se prvoj pobjedi ovoga proljeća.
Bruka i sramota. Tako bi se najkraće mogla opisati utakmica odigrana protiv Sarajeva na Gradskom stadionu Koševo proteklog vikenda. Nema drugih riječi koje su dostojne izdanja cjelokupne ekipe „Plavih“. Pod navodnicima, jer je neprikladna ideja da utakmicu takvog značaja za naš klub igramo u dresovima boje između zelene i žute, što je direktni atak na jednu od najvećih svetinja – naše boje, plave i bijele. Ali, kada gutamo sramoćenje kluba, njegovog imena i svega što on jeste i to na gotovo dnevnoj bazi, zašto bi nam i ovo teško palo… O igri i teškom porazu se nema baš ništa reći. Svojevrsni highlight serije loših nastupa u proteklih pet mjeseci, serije od 12 utakmica bez pobjede zaredom. I oni najoptimističniji polahko gube nadu da ćemo ove sezone zabilježiti bilo kakvu pobjedu, a sve zaljubljenike u sveto ime Željezničara zanima dokle će ići taj niz i sa njime srozavanje kluba na gotovo najniže moguće grane u njegovoj stogodišnjoj historiji. I više od svega nas zanima – ima li kraja, o odgovorni?!
Da bez puno optimizma svi dočekuju utakmicu protiv Širokog Brijega na Grbavici, nije nikakva tajna i sasvim je logičan slijed događaja. Ali sa druge strane, u ekipi Širokog Brijega, puni nade u pozitivan rezultat najavljuju gostovanje na Grbavici. Gostujuća ekipa se nalazi na petoj poziciji, tek dvije iznad našeg Željezničara, ali i sa osam bodova prednosti nad nama i četiri boda zaostatka za trećom pozicijom. U preostala četiri kola, uključujući i utakmicu na Grbavici, Širokobriježane očekuje izuzetno zahtjevna borba za što povoljniji plasman na tabeli (po svemu sudeći, i četvrtoplasirani će osigurati nastup u kvalifikacijama za europska takmičenja naredne sezone). Posebno će biti teško nadoknaditi seriju loših rezultata koja je prekinuta u prošlom kolu pobjedom na Pecari nad ekipom Zrinjskog. Inače je Široki Brijeg proljeće otvorio pobjedom nad Mladosti u gostima i remijem protiv Krupe, također u gostima. A zatim su na svome terenu izbačeni iz četvrtine finala Kupa Bosne i Hercegovine od Borca. Iako se pretpostavilo da će to biti veliki psihološki udar za ekipu sa Pecare, uslijedile su dvije pobjede na domaćem terenu, nad Sarajevom i Olimpikom. Ali zatim i serija od četiri utakmice bez pobjede. Ili preciznije, tri poraza i jednog remija. Time se Široki Brijeg udaljio od borbe za titulu prvaka u koju se u jednom trenutku aktivno uključio. Može se pretpostaviti da su velike oscilacije u rezultatima i igri posljedica određenih unutrašnjih problema koje Široki Brijeg ima kao klub, ali igrači i šef stručnog štaba Toni Karačić su svjesni važnosti plasmana u kvalifikacije za europska takmičenja i nema sumnje da će se do samoga kraja boriti za ostvarenje toga cilja.
Bit će to treći ovosezonski susret između našeg Željezničara i Širokog Brijega. Prvi susret, odigran na Pecari sredinom septembra prošle godine, Željo je riješio u svoju korist, minimalnom pobjedom od 1:0 i pogotkom Mustafe Mujezinovića. Ali drugi susret odigran na Grbavici 6.12. prošle godine, navijači Želje ne pamte po dobrom. Dvije minute su dijelile Želju od apsolutne katastrofe i poraza od 3:0, ali u posljednje dvije minute, golovima Lendrića i Boje, Željo je uspio ublažiti poraz. Bila je to prva od 12 utakmica bez pobjede, prva utakmica u seriji koja traje i danas. Inače su Željezničar i Široki Brijeg do sada odigrali 66 zvaničnih utakmica, a uspješnija u međusobnom omjeru je ekipa Širokog Brijega sa 29 pobjeda, dok ih ekipa Želje ima 24. Osim što je Široki Brijeg jedna od rijetkih ekipa protiv koje Željo ima negativan međusobni omjer, jedan su od najneugodnijih gostujućih timova na Grbavici. Od sezone 2009/2010 Željo je slavio samo pet puta u ligaškim okršajima sa Širokobriježanima na svome stadionu u 15 utakmica. Posljednju pobjedu u prvenstvu na Grbavici nad Širokim Brijegom Željo je slavio još augusta 2016. godine, rezultatom 2:0. Iako u je totalu Željo uspješniji u međusobnim okršajima na Grbavici protiv Širokog Brijega, sama jednodecenijska tradicija ne tako blistavih rezultata protiv gostiju ostavlja mnogo prostora za zabrinutost.
Iako je apsolutno i nepobitno nedostojno i ponižavajuće stavljati ga u najavu u kojoj govorimo o Željezničaru danas, njegovim igračima i svemu onome do čega se naš klub doveo, ne možemo a da se ne prisjetimo naše istinske legende, našeg Počasnog predsjednika, učitelja, uzora i zakletve, gospodina Ivana Ivice Osima. Dijelom je to i zbog 80. rođendana kojeg danas, 6. maja, proslavio naš Ivica, ali dijelom i zbog svega onoga što on jeste za Željezničar još od njegovog rođenja, i na kraju, dijelom zbog ovog Željezničara kakvog ga gledamo danas. Kažu da svaka sreća za sobom povuče barem još jednu sretnu uspomenu, ali da svaka tuga za sobom povuče bezbroj drugih bolnih uspomena. Na primjeru nas i Ivice Osima to smo najbolje naučili. Nije prošlo ni jedno slavlje, ni jedan uspjeh, niti jedan korak naprijed da se, uz ponos što smo dio Želje, nismo osjetili ponosnim i zbog jedne jednostavne činjenice – što je Ivica Osim naš i živ. Povezanost između Željezničara, njega i Željinih navijača je nešto gotovo nestvarno i nezabilježeno na ovim prostorima. Ali i kada dođu teški dani, kada se crni oblacni nadviju nad Zvorničkom ulicom i kada ne vidimo svjetlo na kraju tunela, sve nas tišti uspomena na njega i sve ono što je on uradio za Željezničar, osjećajući se kao da smo iznevjerili njega i njegovo djelo. Pa tako i danas. Ne možemo a da se ne osjećamo kao da smo iznevjerili ljubav Ivice Osima prema Željezničaru i sve ono što je on uradio od njega i sa njime. Ne možemo a da se sa tugom i sjetom ne prisjetimo slavnih dana kada su Plavi, pod rukovodstvom Ivice Osima, harali domaćim i europskim fudbalom. Ne možemo a da se ne prisjetimo hrabrosti Ivice Osima 1992. godine, u leglu agresora koji je uništavao njegovog Želju, njegovu Grbavicu, njegovo Sarajevo i njegovu Bosnu i Hercegovinu. Ne možemo a da se ne prisjetimo uspjeha Ivice Osima u Europi i svijetu, niti da zaboravimo sav pakao kroz koji je prošao u bolnicama širom svijeta, boreći se za goli život. Da bi na kraju se opet vraćao fudbalu, svome Želji, svojoj Grbavici i svome Sarajevu. Jer za drugo on nikada nije ni znao. Zato, gledajući igrače u dresovima koje je nosio i Ivica Osim, gledajući ljude na funkcijama u klubu čiji je Ivica Osim počasni predsjednik i gledajući dušmane širom države koje je Ivica Osim toliko zadužio, a koji mu žele i gore od smrti, ne možemo a da ne osjetimo tugu i bol, bijes i razočarenje. Ali i pored svega, da ne osjetimo ljubav i ponos. Ljubav prema našoj legendi i ponos zato što je naš! Na kraju svih krajeva, riječima je nemoguće Ivicu Osima iskazati i kao ličnost i kao pojavu. Na kraju svih krajeva, bez obzira na baš sve, sve u nama i oko nas se svede u četiri riječi koje je lično on izgovorio, a koje sijaju i sijat će jače nego ijedne druge koje su ikada izgovorene o Plavima sa Grbavice:
JEDNOM ŽELJEZNIČAR, UVIJEK ŽELJEZNIČAR!
Utakmica između Željezničara i Širokog Brijega igra se u petak, 7.5.2021. godine, na stadionu Grbavica sa početkom u 20 sati. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Zoran Grbić a njegovi pomoćnici će biti Amer Macić i Nebojša Žugić.
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Udruženja 1921.