Nakon teške utakmice i velike pobjede nad Zrinjskim u Mostaru, ekipu našeg Željezničara očekuje još jedan težak zadatak, kada nam u narednom kolu na Grbavicu dolazi ekipa Širokog Brijega.
A, kakva je to utakmica i pobjeda bila! Priča za istinske ljubitelje fudbala i istinske zaljubljenike u plavo-bijele boje. Naravno da u Mostar nismo otputovali kao favoriti, ali i pored svih negativnosti oko ekipe i kluba te limitiranosti koje smo svjesni, u nama svima je bilo itekako nade i vjere u naš Željezničar. Sa druge strane, znali smo šta i ko će našu ekipu čekati pod Bijelim brijegom. Čak i u najavi za prvi ovosezonski susret protiv Zrinjskog smo naglasili, a ovoga puta i ponovili, da je Zrinjski vrlo vjerovatno najkvalitetnija ekipa ako je suditi po imenima koje nose njegov dres. Znali smo i da ćemo imati problema po lošem vremenu i lošem terenu, ali i da sami imamo mane koje su nas samo ove sezone koštale bodova i bodova. Utakmica u Mostaru nas je donekle podsjetila na nedavno odigrani gradski derbi protiv Sarajeva na Koševu, barem po razvoju događaja na terenu. Samo sa jednom iznimkom – ovoga puta je Željo slavio na kraju utakmice!
Prvo poluvrijeme smo zabrinjavajuće gledali stanje u kojem se ekipa nalazi. Bez gotovo ikakvih aktivnosti na protivničkoj polovini, ako izuzmemo onih nekoliko uvodnih minuta u kojima je ekipa pravila pritisak na gol domaćina. Izuzev toga, gotovo da nije bilo nikakvih konkretnih pokušaja prema naprijed, a na trenutke nam se činilo da je maksimalni domet ekipe ustvari dva ili tri odigrana dodavanja i gubitak lopte na 40-ak metara od našeg gola. Loše izdanje na terenu je kulminiralo u 28. minuti kada je Nemanja Bilbija, kapiten domaćih, uspješno primio loptu koja je prošla kroz pola naše ekipe i bez puno problema matirao Erića za 1:0, što je bio i rezultat prvog poluvremena. Očekivano, u drugom poluvremenu stručni štab na čelu sa Amarom Osimom na teren šalje iskusnog Samira Bekrića nadajući se nastavku njegovih dobrih partija koje igra u posljednje vrijeme. I već od početka drugog dijela bilo je itekako vidljivo da će Željo biti opasniji, agilniji i stabilniji nego što je to bio u prvom. Nagrada za takav pristup cijeloj ekipi je došla već u 58. minuti kada Luka Miletić, nakon ubačaja Samira Bekrića iz kornera, na drugoj stativi loptu šalje kroz noge golmanu domaćih za poravnanje rezultata. Kao i nekoliko puta do sada u sezoni, i kao i u prvoj utakmici protiv Zrinjskog, period oko 70. minute utakmice se činio prijelomnim. Deja vu. Igrači Zrinjskog su dosegli svoj maksimum snage i spremnosti, a stručni štab dodatno osvježava ekipu izmjenama koje su itekako opravdale dobijeno povjerenje. Bio je to upgrade na dotadašnju igru u drugom poluvremenu, ali sa primicanjem završetka susreta, tako su i šanse da se rezultat više ne promijeni rasle. Međutim, kao najbolja nagrada za igru, pristup, zalaganje, za borbu i strpljenje, te za negativnosti koje nas prate iz sedmice u sedmicu i koje trpimo, stigao je gol u 90. minuti! Osim toga što je to bilo priznanje cijeloj ekipi, gol kojeg je postigao Samir Bekrić bio je najbolji način da kruniše još jednu dobru partiju u najdražem dresu i niz dobrih koje je odigrao u posljednje vrijeme, ističući se kao pravi vođa na terenu i kvalitet kojem godine ne mogu ništa. Željo je tako upisao još jednu gostujuću pobjedu, drugu u nizu i šestu ove sezone, čineći Želju najboljom gostujućom ekipom prvenstva i ostavljajući ga u borbi za sami vrh!
Teška utakmica tek slijedi
Klišeizirano rečeno, pobjeda u Mostaru nam ništa neće značiti ukoliko ne savladamo Široki Brijeg na Grbavici i time potvrdimo tri boda sa ovog teškog gostovanja. A i bez tog pritiska pobjede u Mostaru, koji je evidentno prisutan već sada, utakmica sa Širokim Brijegom na Grbavici je sama po sebi teška i zahtjevna kao malo koja druga. Mnogo je toga što našem Željezničaru i ne ide baš u prilog prije nedjeljnog okršaja.
Prvi je svakako loša igra na našoj Grbavici ove sezone. Naime, Željo je tek sedma domaća ekipa u prvenstvu po uspješnosti. Bilo je tu i dobrih izdanja, da budemo pošteni. Prva utakmica protiv Veleža, pobjede nad Tuzlom, Zrinjskim i Radnikom, plasman u četvrtinu finala Kupa Bosne i Hercegovine protiv Goražda… Ali, najveći kiksevi napravljeni ove sezone, napravljeni su upravo na Grbavici. Naravno, govorimo o dva domaća poraza od Mladosti i Krupe i remiju protiv Slobode. Tri utakmice koje je gotovo nemoguće opisati i objasniti, a jedina istina je da bi sa tih osam bodova iz ta tri susreta u ovome trenutku imali prednost od tri boda nad drugoplasiranim… Posljednja domaća utakmica je bila upravo protiv Slobode, kada je u posljednjoj minuti ispuštena pobjeda.
Drugi razlog jeste neugodna tradicija protiv Širokog Brijega na Grbavici. Osim što Željo ima poprilično zabrinjavajuću statistiku na domaćim utakmicama ove sezone, kao i u posljednje dvije-tri, ne može se baš pohvaliti čestim pobjedama na Grbavici nad Širokobriježanima u posljednjoj deceniji. Štaviše, u posljednjih deset godina, tačnije od sezone 2009/2010, Željo je slavio samo pet ligaških pobjeda nad Širokim Brijegom na svome stadionu, i to u 14 odigranih susreta. Ukupan međusobni omjer u utakmicama odigranim na Grbavici je ipak na strani Plavih. U 32 odigrana susreta Željo je slavio 18 puta, a po sedam puta je odigrao neriješeno i izgubio.
Jedan od tih sedam poraza na Grbavici od Širokog Brijega je bila ujedno i posljednja utakmica između ova dva tima na Grbavici. Bilo je to prije nešto više od godinu dana. I bilo je itekako bolno za sve navijače Željezničara. U utakmici u kojoj je Željo bio itekako bolji protivnik, i u kojoj se vratio iz rezultatskog zaostatka, u kojoj smo vidjeli bezbroj promašenih prilika za pogodak, Široki Brijeg je odnio pobjedu, i to iz jedanaesterca u posljednjoj minuti susreta. Poraz je došao kao hladan tuš na euforiju koja je zavladala nakon maestralne pobjede u Tuzli kolo prije toga, ali, kasnije će se pokazati, i kao veliki motiv za veliku pobjedu u narednom kolu nad ekipom Sarajeva.
Posljednji put kada je naš Željezničar u prvenstvu slavio protiv Širokog Brijega na Grbavici, bilo je prije više od četiri godine. Tačnije, 6.8.2016. godine. Bila je to jedna od tek njih nekoliko koje je kao šef stručnog štaba Željezničara vodio Miloš Kostić, a od tih nekoliko, ona je sigurno bila i najbolja. Apsolutna dominacija nad protivnikom tokom cijele utakmice i pobjeda zahvaljujući golovima Ivana Lendrića i Steve Nikolića.
Zatim, Široki Brijeg je Široki Brijeg. Već godinama u vrhu bosanskohercegovačkog fudbala i konstantni favorit za najviši plasman na tabeli na kraju sezone. Čak i ako uzmemo u obzir posljednjih nekoliko sezona gdje je evidentno došlo do pada forme u toj konstanti, Široki Brijeg jeste i ostat će prijetnja svakoj ekipi iz lige, bez obzira radilo se o domaćoj ili gostujućoj utakmici. Ove sezone Širokobriježani su skupili 28 bodova, što je trenutno dovoljno za peto mjesto na tabeli. Primjetan je i porast forme Širokog Brijega u posljednje vrijeme, posebno nakon dva vezana poraza od Zrinjskog i Veleža početkom novembra. Prvo su se Širokobriježani revanširali Veležu za poraz, tako što su ga eliminisali iz Kupa Bosne i Hercegovine, i to na njegovom stadionu. Uslijedila je zatim visoka pobjeda nad Radnikom na Pecari (5:0), remi u Banja Luci (1:1) što je Široki Brijeg učinilo jedinom ekipom koja je ove sezone uspjela odnijeti bodove sa Gradskog stadiona, te gotovo rutinska pobjeda nad Slobodom (3:0) u prethodnom kolu na Pecari.
Najopasniji u redovima Širokog Brijega ove sezone su krilni igrači Toni Jović i Alen Jurilj, sa po pet postignutih golova, a Jović je ubilježio i dvije asistencije, dok je Jurilj ubilježio jednu. Po tri pogotka su postigli napadači Viktor Angelov i Stipe Jurić, a ofanzivni vezni Marko Pervan je najbolji asistent u ekipi sa četiri asistencije na svome kontu. Osim pomenutih igrača, vrijedi istaknuti i nekoliko veoma kvalitetnih i zvučnih imena koje Široki Brijeg ima u svome sastavu, a to su svakako golman Martin Zlomislić, desni bek i reprezentativac Bosne i Hercegovine Branimir Cipetić, te vezni igrači Dino Ćorić i Mateo Marić. Na klupi Širokobriježana se već više od godinu dana nalazi Toni Karačić, koji je već u dva navrata vodio ekipu sa Pecare, a bio je i dugogodišnji trener juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Ono što bi moglo predstavljati dodatni teret stručnom štabu na čelu sa Amarom Osimom pred ovu utakmicu jeste i suspenzija Luke Juričića zbog trećeg žutog kartona ove sezone dobijenog u Mostaru, a osim njega pod znakom upitnika je i nastup kapitena Plavih, Semira Štilića, koji već duže vremena ima probleme sa ložom, a za susret protiv Zrinjskog čak nije bio ni u kadru.
Ipak, možemo! I moramo…
Ali, naš Željezničar itekako ima svoje adute pred ovaj susret. Ovoga puta nećemo se baviti općim mišljenjem da je sa Željom sve moguće i da je jedino nemoguće prognozirati rezultat utakmice zbog nekonstantnosti ekipe u formi i rezultatima. To je i dalje veoma blizu istine i nepovjerenje i nepouzdanost navijača u ovu ekipu je i dalje na visokom nivou. Jer, Željin renome je navijačima i dalje, bez obzira na sve, ideal kojeg čuvaju i ne možemo biti ravnodušni kada pogledamo današnji fudbal kojeg Željo igra, dokle god pamtimo neke mnogo bolje, sretnije i uspješnije dane.
Ono što je možda najbitnije istaknuti pred susret sa Širokim Brijegom je momentum, voljni momenat, koji je, ipak, na strani Plavih u ovome trenutku. Široki Brijeg igra dobro, Široki Brijeg je kvalitetna ekipa sa kvalitetnim pojedincima i nalaze se čak u boljoj formi u posljednjih mjesec dana nego Željo. Ali, pobjeda nad Zrinjskim u Mostaru je od, zaista, velikog značaja i za igrače, i za stručni štab, ali i za navijače. Što zbog načina na kojeg je došla, što zbog bodovne i rezultatske važnosti, što zbog toga što znači da ekipa ipak ima određenog karaktera s obzirom na sva dešavanja iz proteklog perioda. Dodavši na tu pobjedu u Mostaru još jednu – visoku pobjedu nad Mladosti u Kaknju – i dodavši niz negativnosti od prije utakmice sa Mladosti (nesretan poraz u Banja Luci i remi sa Slobodom na Grbavici, te iznenadna smrt predsjednika Kluba, Admira Džubura) voljni momenat ekipe je na izuzetno visokom nivou, kao i raspoloženje unutar nje. Jer nakon svih loših dana slaviti visoku pobjedu u Kaknju i na ovakav način slaviti protiv Zrinjskog u Mostaru ne može svako. Srećom (ali i znanjem, kako igrača, tako i stručnog štaba), naš Željezničar može! Zbog svega navedenog, a i zbog toga što su svi svjesni važnosti eventualne pobjede nad Širokobriježanima, možemo konstatovati da je Željo ipak u moralnoj prednosti pred ovaj meč. Ali i pod većim pritiskom.
Također, veliki faktor će biti i psihološka prednost koju Željezničar nosi iz posljednjeg okršaja protiv Širokog Brijega, a prvog ovosezonskog. Septembarski susret između ova dva kluba na Pecari je pružio svim navijačima jednu dobru partiju, jedno čvrsto izdanje ekipe nakon svih loših dešavanja koja su je pratila prije tog susreta (problemi sa koronavirusom i odigravanjem utakmice protiv Maccabija u Izraelu, te potom i poraz od Maccabija i ispadanje iz europskih takmičenja). U prvom poluvremenu smo vidjeli očigledno podređeniju ekipu Želje, ali golova na obje strane nije bilo. U drugom poluvremenu, oslobodivši se pritiska kojeg je nosila, ekipa Plavih je zaigrala mnogo bolje i agilnije što joj se i isplatilo u 73. minuti kada Mustafa Mujezinović sa 25 metara postiže lijep, i još uz to pobjednički pogodak. Željo je do kraja uspio sačuvati prednost i time ponovo pokazati karakter u teškim utakmicama kakva je na Pecari zasigurno bila.
Naravno, to može da znači mnogo, ali i ne mora jer je neizmjerno važno da u naletu euforije igrači i stručni štab uspiju ohladiti glave i euforiju pretvoriti u motiv i želju zbog koje će dati apsolutno sve od sebe za pobjedu. U nekoliko utakmica ove sezone, posebno na Grbavici, to nije bio slučaj i zbog toga navijači strahuju, i još dugo će strahovati od bolnog prizemljenja. Zato će većina navijača da se uzda u iskustvo određenih igrača i stručnog štaba. A iskustva imamo itekako više od Širokog Brijega. Počev od šefa stručnog štaba, Amara Osima, preko njegovih saradnika u štabu (od kojih su neki višedecenijske kolege sa Osimom i uposlenici Željezničara), pa do igrača koji nose mnogo utakmica u svojim nogama, što u Želji i Premijer ligi, što u inostranstvu. Upravo jedan od takvih je trenutno prva zvijezda ekipe i naš ponajbolji igrač. Ono što je također važno, jeste da mlađi igrači sa manje iskustva krenu putem starijih kolega. I to jeste proces kojeg ne možemo vezati samo uz ovaj susret, ali ako ništa drugo, ovoga puta mlađi i neiskusniji igrači mogu i moraju da budu dopuna starijim kolegama, da „ulete“ tamo gdje oni zapnu i da ne dozvole da igrači od 35 i više godina budu motor i pokretačka snaga ekipe, bez obzira koliko to uspješno oni radili.
Iako smo istakli kako u posljednjih par sezona (tačnije od rekonstrukcije istog) domaći teren nam predstavlja više teret nego olakšanje, ovoga puta svi, a igrači naročito, moraju biti svjesni prednosti naše Grbavice. Navijača neće biti i o tome ne vrijedi više trošiti riječi (ne jer se nema šta reći, naprotiv, već što je svako ponavljanje činjenice da ne možemo na tribine naše ljepotice itekako bolno), ali samo od početka priprema za ovu sezonu ekipa u ovom sastavu je na terenu Grbavice odigrala oko dvadeset utakmica (bez obzira na njihov karakter). I čak zanemarivši činjenicu da je više od pola ekipe tu i od prije ove sezone, smatramo kako je prošlo dovoljno vremena da se igrači naviknu na teren, na stadion i na okruženje. I ma šta ko imao u glavi od tih igrača (a svi mi imamo svoje planove, vizije, želje i snove) moraju da shvate da im je trenutna kuća stadion Grbavica i da druge u ovome trenutku nemaju. Tako moraju da se postave i na terenu. Grbavici se podhitno mora vratiti puno značenje epiteta koje nosi – Dolina Ćupova i Baza bez poraza. Jer je nezamislivo da ekipa koja do prije jedne decenije nije godinama znala za pobjedu u gostima, sada ih ima šest-sedam po polovini sezone, a na Grbavici svaka druga utakmica je kiks. Naravno, treba uzeti u obzir i druge različitosti između sadašnjeg i perioda od prije jedne decenije, ali ovdje je riječ ni o čemu drugom nego o tome kako igrači i cijela ekipa doživljavaju svoj stadion. Uostalom, iako fizički nismo prisutni na utakmicama, mi smo i dalje tu! Na treninzima, u šetnjama i na kahvama oko stadiona, u klupskoj prodavnici i mi bez Grbavice ne možemo. Zato je potrebno da igrači i ekipa sruše sve negativne tradicije i trendove i našu Grbavicu učine ponovo neosvojivom tvrđavom za sve! Osim svake druge važnosti pobjede na ovoj utakmici, ona je posljednja na Grbavici u ovoj godini i igrači i stručni štab će se od svojih navijača (bez obzira što oni neće biti tu) najbolje oprostiti tako što će posljednji sudijski zvižduk ponovo dočekati uzdignutih ruku i glave!
A mi ćemo istovremeno i tužni i ponosni i razočarani i zaljubljeni ispred TV ekrana grickati nokte, nervirati se, poskakivati na svako pogrešno dodavanje, tjerati igrače naprijed kao da smo na stadionu, poneku pjesmu i zapjevati, sa sjetom se prisjećajući da smo ove godine na na našoj Grbavici samo jednom imali priliku gledati našeg Želju uživo, ali i čvrsto vjerujući da ćemo se što prije vratiti na naše plave stolice na svim tribinama. I što je najbitnije – da će sarajevski Željezničar slaviti još jednu pobjedu. Jer za njegove pobjede živimo!
NAPRIJED ŽELJO, LJUBAVI MOJA!
Susret između Širokog Brijega i Željezničara igra se sutra sa početkom u 15 sati. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Dragan Petrović, a njegovi pomoćnici će biti Mirza Demir i Sreten Udovičić.
Almedin Halilović