Niz od sedam utakmica u tempu srijeda-subota naš Željezničar nastavlja na Grbavici protiv mostarskog Zrinjskog, u zaostaloj utakmici iz šestog kola Premijer lige.
Nema se šta mnogo reći o proteklom vikendu i utakmici u Mostaru protiv Veleža, a da već nismo znali i očekivali. Očekivano agilniji Velež koji, osim što inače posjeduje kvalitet i čvrstinu dovoljnu za velike rezultate, imao je motiv više – „oprati“ se od teškog poraza u prvom kolu na Grbavici. Očekivano teški vremenski uslovi za igru. I očekivano loša i bezidejna igra našeg Željezničara.
Po Željezničar utakmica nije mogla lošije početi. Već u šestoj minuti gorostasni, dvometarski napadač Veleža, Mulić, ostavljen je sam pred golom kako bi na glavu dočekao ubačaj Cvijanovića i loptu smjestio iza leđa Erića. Amaterska greška i golmana i cijele odbrane, koja je, opet, u dosadašnjem toku sezone najstabilniji i najčvršći dio tima, dodatno je demotivisala ionako bezvoljne igrače Želje. Jednostavno, od samoga početka utakmice se nije mogao primjetiti žar ni volja, a u usporedbi sa prvom utakmicom protiv Veleža ove sezone, voljni momenat cijele ekipe je bio, ukoliko bi ga ocjenjivali, ispod nule. Tek u posljednjih desetak minuta drugog poluvremena, Željo je počeo biti mnogo aktivniji i „unutar utakmice“, pa je tako i težište igre bilo uglavnom na polovici domaćeg tima. Međutim, osim nekoliko prodora i pokušaja koji su više plod individualnog kvaliteta Mustafe Mujezinovića i Ivana Lendrića, ništa konkretno nije napravljeno. Treba istaći i nekoliko bespotrebnih prekršaja napravljenih od strane Asima Zeca, Semira Štilića i Harisa Hajdarević a koji su unijeli bespotrebnu nervozu u cijelu utakmicu i redove Želje. Skoro čitava ekipa kao da se uklopila u jedno sivilo i na poluvrijeme se otišlo sa zaostatkom od jednog gola. A, drugo poluvrijeme nije moglo početi lošije po Velež. Nakon deset minuta igre, Muharem Ćivić je opravdano zaradio drugi žuti karton. Time, i sa trostrukom izmjenom, gdje je stručni štab na čelu sa Amarom Osimom poslao na teren ofanzivni trojac Bekrić-E. Zec-Juričić, očekivalo se da Željo bude taj koji ima inicijativu, veću kontrolu nad utakmicom i velike šanse za izjednačenje. Međutim, igrači Veleža su iznenađujuće dobro podnijeli igrača manje u svojim redovima i na momente se činilo da je brojčano stanje ekipa na terenu ravnopravno. Kako se utakmica bližila kraju, i kako je snaga domaćih slabila a pritisak zbog zaostatka od jednog gola kod gostujućih rastao, tako se i igralo uglavnom pred golom Veleža. Ali, ponovo, bez ičega konkretnog, bez konkretnih šuteva, ubačaja, akcija… Tek u 81. minuti Želju spašava Mehmed Alispahić koji nakon asistencije Bekrića mirno pogađa gol domaćih. Ispostavit će se da je to bio i vrhunac moći ekipe Želje u ovoj utakmici jer do kraja susreta nismo vidjeli apsolutno ništa.
Podjela bodova jeste možda najrealniji ishod ovako loše predstave oba tima i bod kao bod sa gostovanja u Mostaru kod ovakvog Veleža nije za nezadovoljstvo, govoreći objektivno. Barem ne bi bio, da Željezničar ne gaji šampionske ambicije (ako ništa, deklarativno) i da nema zaostatak za vodećim od sedam bodova. Ali, ostavivši po strani čak i bodovnu razliku i rezultat, problem je ono što gledamo gotovo dva mjeseca, još od utakmice sa Mladosti: bezvoljnu i bezidejnu ekipu Željezničara. Ruku na srce, i u periodu od ta dva mjeseca bilo je zaista pozitivnih perioda i momenata gdje je ekipa zaista izgledala jako dobro na terenu, i naravno da ne treba nikada pretjerivati, kao ni sada. Ponovo objektivno govoreći, ima tu i do faktora na koje niko od nas ne može utjecati i bilo bi bezobrazno zanemariti nered koji je napravio koronavirus u našoj ekipi, kao i snagu protivnika koji se svakako pitaju nešto na utakmici, što je i slučaj bio u Mostaru. Ipak, čini se da su razlozi za bezvoljnost i sivilo u kojem ekipa pliva već duži vremenski period potpuno druge prirode i da su plod grešaka nas samih i nikoga više. I što je najbolnije, i igrači, i stručni štab, ali i gotovo cjelokupno navijačko tijelo kao da se naviklo na stanje kakvo je sada, pa je, osim par burnih reakcija pojedinaca koje su dobro više pretjerivanje nego bilo šta drugo, remi protiv Veleža uz standardno lošu igru naših pulena prihvaćen tek tako, kao nešto normalno i svakodnevno.
Još teži zadatak
U goste na Grbavicu nam dolazi ekipa Zrinjskog. Već je samo ime Zrinjskog dovoljno da zaključimo da će ovo biti još jedna teška utakmica za naš Željezničar. Višestruki prvak Bosne i Hercegovine koji se u posljednjih nekoliko godina konstantno nalazi u vrhu tabele i koji čak i Europi bilježi dobre rezultate će biti veliki ispit za izabranike Amara Osima.
Ulje na vatru dolijeva poraz Zrinjskog od Olimpika na Otoci u prošlome kolu. Olimpiku je to bila tek druga pobjeda (osim pobjede nad Veležom kući, u svim ostalim utakmicama su ubilježili poraze) u sezoni, prikovani su za dno tabele i previše skromno je reći da se očekivala rutinska pobjeda Zrinjskog, koji je prirodno konkurent za najviši plasman i koji je, a posebno u prvenstvenoj utakmici prije Olimpika protiv Tuzla Citya, pokazao veliku nadmoć na terenu nad protivnikom. Ipak, Zrinjski se nalazi na sedmoj poziciji premijerligaške tabele, sa 16 bodova iz deset susreta, uz skor od pet pobjeda, četiri poraza i jednog remija a gol razlika kaže da su postigli 13 a primili devet pogodaka. Bilo je tu iznenađujućih poraza kao što je bio protiv Olimpika i poraza u derbijima kao što su bili od Veleža, Borca i Sarajeva. Jedini neriješen susret Zrinjski je odigrao u trećem kolu u Mostaru protiv bijeljinskog Radnika, kada je završeno bez golova. Kao gostujuća ekipa, Zrinjski je u pet utakmica ubilježio dvije pobjede (Krupa i Tuzla City) i tri poraza (Velež, Borac i Olimpik), uz gol razliku od sedam datih i šest primljenih golova. Interesantno je da ni u jednom gostujućem porazu Zrinjski nije postigao gol.
Ni u ovome susretu, to je vrlo izvjesno, ekipu neće voditi šef stručnog štaba i nekadašnji igrač ovoga kluba, Mladen Žižović. On i nekoliko njegovih saradnika iz stručnog štaba su, nažalost, zaraženi koronavirusom i još od utakmice sa Slavijom u osmini finala Kupa Bosne i Hercegovine (a koju je Zrinjski riješio u svoju korist sa 4:0) ekipu vodi trener kadeta Mario Ivanković. Inače, Zrinjski slovi za jedan od klubova sa najstarijim i najiskusnijim igračkim kadrom. Prosjek godina u ekipi Zrinjskog iznosi 27,2, a igrači koji prave prevagu kvalitetom i iskustvom, su upravo igrači koji prave tu razliku u godinama. Za Zrinjski nastupa nekoliko igrača koji imaju blizu ili su preko 30 godina starosti kao što su: Antonio Soldo, Tomislav Barbarić, Slobodan Jakovljević, Luis Ibanez, Almir Bekić, Pero Stojkić, Mario Tičinović, Damir Zlomislić, Filip Arežina, Dinko Trebotić, Miloš Filipović, Ognjen Todorović, Nemanja Bilbija i Josip Ivančić. Iako igrači u ozbiljnim godinama, gotovo svi od pobrojanih isukstvom i kvalitetom odskaču od standarda cjelokupne lige i glavni su pokretač Zrinjskog, ne samo ove sezone, već godinama unazad. Na koncu, oni su i razlog zašto se Zrinjski godinama drži u vrhu tabele.
Osim njih, Zrinjski u svojim redovima ima par izuzetno kvalitetnih pojedinaca kao što su Miljan Škrbić, Petar Kunić, Miljan Govedarica, Ivan Enin, Josip Ćorluka, Rijad Sadiku, Ivan Brkić… Ne treba biti velike pameti pa reći kako Zrinjski raspolaže sa jako čvrstim, kvalitetnim i iskusnim kadrom koji je u stanju napraviti velike probleme svakoj ekipi. Ali, koji je, očigledno, i u stanju napraviti kiks gdje se to najmanje očekuje. Generalno, ekipa Zrinjskog nije izgledala dobro u „jačim“ utakmicama protiv Borca, Sarajeva ili Veleža. U tim derbijima, Zrinjski je bio uglavnom u podređenom položaju. Neki od loših rezultata u prvenstvu se možda mogu pravdati činjenicom da je Zrinjski igrao veoma zahtjevne utakmice u Europa Ligi gdje su dogurali do trećeg pretkola i gdje ih je od Play offa dijelilo samo bolje izvođenje jedanaesteraca protiv kiparskog APOEL-a. Ali ligaške utakmice koje su igrane neposredno prije i nakon nastupa u Europi, ili između tih nastupa, Zrinjski je sprovodio u svoju korist. Osim od ranije povrijeđenog omladinca Josipa Radoša, Zrinjski neće imati problema sa izostancima zbog povreda. Ali zbog crvenog kartona zadobijenog u utakmici protiv Olimpika, utakmicu na Grbavici će propustiti golman Ivan Brkić, i izvjesno je da će ga mijenjati iskusni Antonio Soldo. Zrinjski je u posljednje dvije utakmice nastupio u gotovo identičnom sastavu, sa izuzetkom promjene na poziciji štopera, jer je protiv Tuzla Citya na toj poziciji igrao Jakovljević, dok je na Otoci njegovo mjesto zauzeo Lambulić. Na golu je bio Ivan Brkić, u ostatku odbrane Ćorluka, Barbarić i Tičinović, u sredini Zlomislić i Enin, na krilima Todorović i Filipović, nešto istureniji u sredini je bio Bilbija, a u vrhu napada Ivančić.
Ako je suditi prema najavama iz Zrinjskog, već sada se mostarski klub isključuje iz borbe za prvaka i preorijentiše se na borbu za pozicije koje vode u europska takmičenja. Sa obzirom na stanje na tabeli, ta borba će biti teška i zahtjevna. Zato su istakli odmah nakon poraza na Otoci kako će dati sve od sebe da se za taj poraz iskupe upravo na Grbavici protiv našeg Željezničara, što će ionako tešku situaciju Plavima dodatno otežati.
Međusobni omjer i ostale zanimljivosti
· Željezničar i Zrinjski su do sada odigrali 50 zvaničnih utakmica.
· Željo je uspješniji sa 21 pobjedom, Zrinjski ih ima 14 a 15 susreta je završeno neriješeno.
· Gol razlika je na strani Željezničara i iznosi 74 postignuta i 53 primljena pogotka.
· Na Grbavici Željo i Zrinjski su se sastali 24 puta.
· Željezničar je na svome stadionu 15 puta savladao Zrinjski, šest puta je odigrao neriješeno i samo tri puta je izgubio, uz gol razliku od 43 postignuta i 21 primljeni pogodak.
· Jedina tri poraza od Zrinjskog su bila u augustu 2014. godine i augustu 2016. godine, te krajem septembra 2017. godine.
· U posljednjih pet susreta na Grbavici, Željo je protiv Zrinjskog slavio tri puta, jednom je remizirao i jednom je poražen.
· Posljednja utakmica između ova dva tima odigrana je prije godinu dana, 26.10.2019. godine. Utakmica je igrana u Mostaru, a slavio je Zrinjski sa 2:1; dva gola za domaće je postigao Petar Kunić, dok je za Željezničar strijelac bio Semir Štilić.
· Posljednja utakmica na Grbavici je odigrana 4.8.2019. godine, a u veoma uzbudljivom meču i dobroj atmosferi Željo je slavio sa 1:0, pogotkom Sulejmana Krpića iz 60. minute.
· Amar Osim se, kao šef stručnog štaba Željezničara, susreo sa Zrinjskim u 14 navrata, te je ubilježio po četiri pobjede i poraza, uz šest neriješenih susreta.
· U dresu Zrinjskog nastupa jedan bivši igrač Želje, Filip Arežina, dok za naš tim nastupaju čak četiri igrača koji su nekada nosili dres mostaraca: Samir Bekrić, Asim Zec, Nermin Jamak i Ivan Lendrić, a dvojica Luka, Miletić i Juričić su nekada nastupali za juniore Zrinjskog.
· Utakmica je prvobitno trebala biti odigrana tek par dana nakon utakmice Zrinjskog protiv APOEL-a, odnosno našeg Željezničara protiv Maccabija (prvobitni termin utakmice), pa je uz dogovor oba kluba odgođena zbog želje da se što bolje spreme za pomenute mečeve.
„In a burning heart…“
Kao ni o utakmici protiv Veleža, ni o nama samima se nema šta novo reći. Stručni štab na čelu sa Amarom Osimom će na raspolaganju ponovo imati sve igrače izuzev Gasala, a za šta i koga će se odlučiti, to je teško pogoditi. Ni jednu utakmicu od početka prvenstva Željezničar nije počeo u istom sastavu, a formacijski smo se vratili na „dobru“, staru, 4-2-3-1. Možda se odlaskom Damira Sadikovića i definitivno odustalo od formacije 4-4-2, koja je u nekoliko utakmica i trenutaka polučila odlične rezultate. Ali, za takvu formaciju, kao i bilo koju drugu, potrebni su dostojni igrači, a u ovoj koju ponovo preferiramo imamo taman ono što nam treba. Barem na papiru. U opasnosti od suspenzije u slučaju još jednog žutog kartona se nalaze Semir Štilić, Haris Hajdarević, Eldar Šehić i Mustafa Mujezinović. Međutim, svi raspoloživi igrači i širok roster, formacijske i taktičke mogućnosti koje posjedujemo uz ostale kvalitete čini se da ne igraju gotovo nikakav faktor ni u pripremi, a ni za vrijeme utakmice.
Potrebno je još jednom ponoviti, čini se da se svi privikavaju na ovo sivilo u kojem se trenutno nalazimo. Zato se čak i od strane navijača ne trudi niko ni prognozirati ishod meča sa Zrinjskim, ili moguću postavu, formaciju i taktiku. Dijelom zato što znamo da je sa druge strane Zrinjski, veliko ime sa jakim igračkim kadrom, a dijelom zato što jednostavno ne znamo šta više možemo da očekujemo od naše ekipe. Pa ipak, plamen ljubavi u srcima navijača i istinskih zaljubljenika u Željezničar se ne može ugasiti tako lahko, da ne kažem nikako. I da se rasplamsa potrebno je jako, jako malo. A za to malo ćemo svim srcima i dušama navijati u srijedu ispred malih ekrana. Bez obzira na sve.
Utakmica između Željezničara i Zrinjskog se igra sutra od 16:30 na stadionu Grbavica. Glavni arbitar ovoga susreta će biti Elvis Mujić, a njegovi pomoćnici će biti Goran Dujak, Mirza Demir, dok će četvrti arbitar biti Ermin Sivac.
Almedin Halilović