Nakon skoro pet godina, naš Željezničar će na našoj Grbavici i pred svojim navijačima odigrati utakmicu jednog europskog takmičenja! Pred nama je prva utakmica prvog kruga kvalifikacija za Uefinu Konferencijsku ligu, a protivnik će biti bjeloruski Dinamo iz Minska, klub sa kojim Plavi imaju malu, ali posebnu povezanost…
Dočekali smo i taj dan, i tu utakmicu. Konačno! Skoro pet godina je prošlo od utakmice između našeg Željezničara i kiparskog Apollona iz Limassola. Utakmica je odigrana 26. jula 2018. godine na našoj Grbavici, u okviru drugog kruga kvalifikacija za UEFA Europa ligu. Iako je odigrana u veličanstvenoj atmosferi, pred prepunim tribinama Grbavice sa kojih je išla fantastična podrška, ekipa Željezničara je poražena rezultatom 2:1. Prema tada prikazanom – sasvim zasluženo. Ni u uzvratnoj utakmici odigranoj sedam dana poslije u Limassolu na Kipru, ekipa Željezničara nije uspjela napraviti iznenađenje, poražena je rezultatom 3:1 i bolji suparnik se plasirao u naredni krug kvalifikacija. Niko od nas tada nije ni slutio da u narednih pet godina nećemo gledati utakmice Željezničara u nekom od UEFA-inih takmičenja, na Grbavici u koju je mnogo uloženo da bude baš europska, kakva i zaslužuje biti…
Od tada je prošlo mnogo. Mnogo vremena i mnogo toga se izdešavalo u tom vremenskom periodu. Bilo je baš svega, a pojedinih momenata, osoba i događaja se izrazito mučno prisjećati. Odigrao se i jedan meč u kvalifikacijama za UEFA Europa ligu, protiv izraelskog Maccabija iz Haife, doduše u gostima, 9. septembra 2020. godine. Ali, osim što je naš Željezničar poražen rezultatom 3:1, sva saga oko te utakmice je ličila na jednu užasnu filmsku dramu ili triler i velika većina nas uopće ne želi da se prisjeća iste. Nedugo nakon nje, odnosno prije dvije godine, dotaknuto je najveće dno u posljednjih 28 godina postojanja Željezničara (a možda i duže). Krenulo se u borbu za klub kakav Željezničar treba, zaslužuje i mora da bude. Krenulo se na “život ili smrt”. Iako je Željezničar preživio, on nije daleko odmakao od pogleda onih koji žele da ga nema, a ni sami trenuci u kojima je bio prakitčno na izdisaju nisu bili tako davno da bi ih se zaboravilo.
Zbog toga je plasman u kvalifikacije za Konferencijsku ligu i utakmica pred nama ogromna. Kako materijalno, tako i duhovno. Kako rezultatski, tako i moralno. I zbog toga je ona najbolja nagrada za sve nas, za sve što je urađeno u posljednje dvije godine, te uživati u tom osjećaju je prioritet iznad svih prioriteta!
Kraj sezone na najbolji mogući način
Ekipa našeg Željezničara je prethodnu sezonu završila na trećem mjestu tabele najvišeg ranga bosanskohercegovačkog fudbala, što joj je osiguralo plasman u kvalifikacije za Uefinu Konferencijsku ligu ove sezone.
Prethodna sezona je završena na najbolji mogući način, usudit ću se reći – sa stilom! Najprije je u neizvjesnoj utakmici zasluženo savladana ekipa Veleža na Grbavici, rezultatom 2:1. Uslijedio je Sarajevski derbi, protiv Sarajeva na Koševu. Iako je utakmica završena rezultatom 2:2, ekipa Željezničara je pokazala ogroman karakter, istrajnost i hrabrost, te je u posljednjim trenucima utakmice izbjegla poraz, nakon što je gubila 2:0. Zatim je uslijedila i posljednja utakmica na Grbavici za prošlu sezonu. Pred prepunom Grbavicom ekipa Željezničara je još jednom pokazala karakter, istrajnost i nadmoć tako što je u posljednjim trenucima slomila otpor ekipe Posušja i slavila pobjedu rezultatom 3:0. A sezona je okončana utakmicom protiv Slobode u Tuzli, koja je bila odlučujuća za konačni plasman. Nekoliko stotina navijača je bodrilo ekipu Željezničara na uvijek neugodnom Tušnju (koji se toga dana pokazao kao pravi domaćin i u sportskom duhu, što je za svaku pohvalu i nezaboravno), i nosilo je do pobjede rezultatom 2:1, sa kojom je zaključena sezona i ostvaren željeni plasman u evropska takmičenja.
Kao što je istaknuto na početku, ekipa Željezničara je prethodnu sezonu okončala na trećem mjestu na tabeli. U 33 odigrane utakmice je osvojila 53 boda, pet manje od drugoplasirane ekipe Borca i jedan više od četveroplasirane ekipe Sarajeva. U 33 odigrane utakmice ostvareno je 15 pobjeda, osam remija i deset poraza, uz gol razliku od 42 postignuta i 35 primljenih pogodaka. Kao domaćin na Grbavici, ekipa Željezničara je ostvarila devet pobjeda, pet remija i tri poraza, uz gol razliku od 26 postignutih i 14 primljenih pogodaka. Kao gostujuća ekipa, ekipa Željezničara je ostvarila šest pobjeda, tri remija i sedam poraza, uz gol razliku od 16 postignutih i 21 primljenih pogodak. Uz to, ekipa Željezničara je došla do polufinala Kupa Bosne i Hercegovine, u kojem je zasluženo eliminisana od ekipe Veleža iz Mostara. Statistički gledano, ekipa Željenzičara je u prošloj sezoni bila uspješnija u svim segementima i po svim parametrima u odnosu na sezonu 2021/2022. Dakle, napedak na zelenom terenu, i pored svih problema, izazova i teških trenutaka je vidljiv, a konačni plasman, konačni omjer i konačni uspjeh je i više nego zaslužen. Borba u koju se ušlo u trećem, posljednjem dijelu sezone, borba za plasman u kvalifikacije za europska takmičenja ove sezone je bila teška, izazovna i neizvjesna, ali je okončana uspješno i cilj je ostvaren. Zahvaljujući nama i samo nama!
Skromne pripreme i diskutabilan prijelazni rok
Zbog nastupa u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu, pripreme za ovu sezonu su počele ranije nego inače, što je značilo i manje vremena za odmor ekipe, ali i ostatka kluba i navijača.
Ljekarskim pregledima, prozivkom igrača i prvim treningom 12. juna su započele pripreme ekipe našeg Željezničara za ovu sezonu. Kao i na posljednjih nekoliko, i na ove pripreme je najviše uticala cjelokupna situacija u klubu, odnosno finansijske mogućnosti koje se nisu mnogo promijenile. Ekipa je uglavnom boravila i pripremala se na našoj Grbavici, izuzev osam dana provedenih na Zlatiboru u Srbiji. Na Zlatiboru je odigrana i prva prijateljska utakmica protiv ekipe crnogorskog Arsenala iz Tivta koji je savladan rezultatom 2:0. Nakon povratka u Sarajevo odigrane su još dvije prijateljske utakmice na Grbavici, protiv ekipe Tuzla Citya (1:1) i protiv ekipe austrijskog Kapfenberga (2:0). Ove pripreme je obilježilo i par utakmica koje su bile dogovorene, pa zatim otkazane, te je ekipa ostala na “samo” tri prijateljske utakmice u okviru priprema za ovu sezonu. Koliko će to biti dovoljno ekipi, ostaje nam da vidimo u narednom periodu.
Za prijelazni rok se, možda, ne može reći da je bio skroman, ali je sigurno izazvao mnogo polemike među navijačima. Kada je riječ o odlascima, ekipu Željezničara su napustili Santos Rodriges Clarismario, oba Armina Hodžića, Haris Hajdarević, Dženis Beganović i Josip Bender.
Nije tajna da je svaki od njih dao svoj doprinos u prošloj sezoni i sezonama prije. Neki su imali veću minutažu, neki manju, ali svaki od njih je imao određenu ulogu, ma kakva ona bila. Odlasci Santosa Rodrigesa Clarismaria i Armina Hodžića mlađeg, sa kojima su načelno bili dogovoreni produžeci saradnje i koji su bili igrači na čijim se transferima potencijalno mogao zaraditi veliki novac prijeko potreban klubu, postavio je pitanje krivice i odgovornosti. Odlazak Armina Hodžića starijeg je postavio pitanje uspješnosti zimskog prijelaznog roka u kojem se, sa velikim najavama i obećanjima (kako ličnim, tako i onim zvaničnim iz kluba), vratio u Željezničar. Odlasci Harisa Hajdarevića i Dženisa Beganovića su postavili pitanje zastupljenosti i uloge “djece Željezničara” u ekipi, dok je odlazak Josipa Bendera, iako je bio logičan slijed događaja uzevši u obzir prikazano na zelenom terenu, izazvao nekoliko nepotrebnih i pretjerano negativnih komentara koji odskaču od filozofije i duha navijača Željezničara. Također, klub je, bez da je dobio pravu priliku za igru, napustio i Benjamin Križevac, napadač iz juniora Željezničara, što je po ko zna koji put “potegnulo” pitanje odnosa između prve ekipe, kluba, omladinskog pogona i igrača iz njega. Na kraju, Samir Bekrić se i zvanično oprostio od aktivnog igranja fudbala i preuzeo je funkciju sportskog direktora kluba.
Sa druge strane, kada je riječ o prinovama, možda bi najbolje bilo prvo istaknuti one koji su produžili svoj ostanak i saradnju sa Željezničarom. Prije svega, Nermin Bašić je, nakon ispunjenog cilja i plasmana u kvalifikacije za UEFA Europsku konferencijsku ligu, ostao šef stručnog štaba i potpisao je dvogodišnji ugovor sa klubom, što je možda i najvažnije za istaknuti, s obzirom koliko je pozicija šefa stručnog štaba osjetljiva i važna. Svoj ostanak u ekipi Željezničara su potvrdili i Dženan Haračić, Semir Štilić, Hamza Gasal, Amar Musić, Edin Cocalić i Aleksandar Kosorić. A “novajlije” u dresu Željezničara su: Ajdin Mulalić (golman slovenačkih Domžala), Dražen Dubakčić (stoper Stupčanice iz Olova), Edin Rustemović (centralni vezni koji je nastupao za nekoliko bosanskohercegovačkih i inostranih klubova), Edin Biber (centralni vezni Igmana iz Konjica i nekadašnji omladinac Željezničara), Haris Ovčina (bočni igrač Veleža i nekadašnji omladinac Željezničara) i Allyson Do Nascimento Honorio (krilni igrač hrvatskog Neretvanca i brazilski internacionalac). Također, svoje prve ugovore sa Željezničarom su potpisala i tri kadeta: Aiman Šemdin, Arman Džafo i Affan Fočo.
Iako su pripreme za ovu sezonu obavljene skromno prvenstveno zbog finansijskih (ne)mogućnosti kluba, te iako je prijelazni rok, odnosno odlasci, ostanci i dolasci izazvao mnogo polemike među navijačima i postavio nekoliko pitanja svima nama, a posebno rukovodstvu kluba i ekipe, jasno je da je konačnu ocjenu priprema i prelaznog roka nemoguće dati u ovome trenutku. Primarno jer nije odigrana niti jedna zvanična utakmica, a zatim i zbog toga što prijelazni rok za ekipu Željezničara sigurno nije završen. Umjesto donošenja naprasnih zaključaka utemeljenih na ničemu konkretnom i realnom, što je karakteristično za bosanskohercegovački fudbal i njegove ljubitelje, ekipa na terenu, odnosno utakmice, igra i rezultati će “reći svoje” i sama pokazati koliko su pripreme i prijelazni rok ovoga ljeta bili uspješni, a i za to će biti potrebno vremena.
Protiv Dinama iz Minska – po drugi put!
Voljom žrijeba koji je održan 20. juna u švicarskom Nyonu, gdje se nalazi sjedište UEFA-e, naš Željezničar je za protivnika u prvom krugu kvalifikacija za Konferencijsku ligu dobio bjeloruski Dinamo iz Minska. Prva utakmica se igra večeras, 13. jula, na Stadionu Grbavica u 20:30.
Dinamo je osnovan 1927. godine u Minsku i od svoga osnivanja je bio jedini bjeloruski klub u najvišem rangu fudbala u bišem Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika. Prvak SSSR-a je bio 1982. godine, a nakon raspada SSSR-a Dinamo je postao jedan od najboljih i najuspješnijih klubova u Bjelorusiji, osvojivši sedam titula prvaka, tri titule pobjednika Kupa i jednu titulu pobjednika Superkupa. Najveći međunarodni uspjesi Dinama su igranje grupne faze Europske lige u sezonama 2014/2015 i 2015/2016, te četvrtina finala Kupa UEFA u sezoni 1984/1985. Svoje domaće utakmice Dinamo igra na Stadionu Dinamo u Minsku, koji ima kapacitet od 22.000 navijača, ali zbog restrikcija pod kojima su se našli bjeloruski klubovi od strane UEFA-e zbog učešća Bjelorusije u agresiji na Ukrajinu, Dinamo svoje utakmice igra izvan Bjelorusije. Tako će, na primjer, našeg Željezničara u uzvratnoj utakmici ugostiti u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana. Ekipa Dinama je skoro u potpunosti sastavljena od domaćih, bjeloruskih igrača (što je jedna od posljedica UEFA-inih restrikcija), a njen šef stručnog štaba je Vadim Skripchenko, trener koji je nekoliko puta osvajao titule prvaka Bjelorusije.
Govoriti detaljnije o Dinamu, odnosno ekipi Dinama, o igračkom kadru, prednostima i nedostacima, najvećim prijetnjama i najvećim slabostima, bilo bi besmisleno jer potpisnik ovih redova, kao i ogromna većina nas, nije upoznata sa ekipom Dinama i bjeloruskim fudbalom uopće da bi se mogla dati bilo kakva ocjena ili komentar. Ono što je poznato jeste da se ekipa Dinama već nalazi u takmičarskoj formi (prvenstvo u Bjelorusiji se igra od proljeća do jeseni). Dinamo je drugoplasirana ekipa na tabeli, te u 14 do sada odigranih utakmica imaju deset pobjeda, te po dva remija i poraza, uz gol razliku od 34 postignuta i 11 primljenih pogodaka. U posljednje tri utakmice su ostvarili po jednu pobjedu, remi i poraz.
Ono što je veoma važno istaći jeste da će ovo biti drugi okršaj između Željezničara i Dinama iz Minska u jednom UEFA-inom takmičenju. Naime, u jednoj od najboljih sezona u svojoj historiji, sezoni 1984/1985, i u pohodu na najveći međunarodni uspjeh jednog bosanskohercegovačkog fudbalskog kluba ikada, odnosno polufinale Kupa UEFA, Željezničar je u dvomeču odmjerio snage upravo sa Dinamom iz Minska. Bilo je to u okviru četvrtine finala. Prva utakmica je odigrana na Grbavici, 6. marta 1985. godine. Željezničar je pred više od 20.000 navijača, golovima Zorana Samardžije i Mehmeda Baždarevića slavio pobjedu rezultatom 2:0. U uzvratnoj utakmici odigranoj u Minsku, 20. marta 1985. godine, nije bilo pobjednika, utakmica je završena rezultatom 1:1. Dinamo je poveo golom Aleksandra Kistena, a Željezničar je izjednačio golom Edina Bahtića. Remi u Minsku je značio plasman Željezničara u polufinale Kupa UEFA, gdje je nažalost, tragično zaustavljen od mađarskog Videotona, ali što ostaje najveći međunarodni uspjeh jednog bosanskohercegovačkog fudbalskog kluba ikada i jedan od najsvjetlijih trenutaka u historiji Željezničara.
Upravo je taj okršaj, taj dvomeč, nešto o čemu se mnogo priča uoči utakmice koja je pred nama. Sama pomen Dinama iz Minska budi lijepe uspomene na jedan od najuspješnijih i najsvjetlijih perioda u historiji Željezničara, na veliku pobjedu i veliki uspjeh i na odličnu generaciju fudbalera predvođenih velikim Ivicom Osimom. Iako su te uspomene rezervisane za one “starije” koji se sjećaju tog okršaja i koji su bili prisutni na njemu, “mlađi” su se potrudili da u njima pronađu inspiraciju za utakmicu pred nama. Tako su ulaznice za ovu utakmicu, ustvari, replika ulaznica za utakmicu između Željezničara i Dinama iz Minska koja je odigrana na Grbavici 6. marta 1985. godine. Društvenim mrežama se vrte snimci i fotografije sa te utakmice, koje podsjećaju na moć i snagu tadašnje ekipe Željezničara, te prepunu Grbavicu i uzavrelu atmosferu na njoj. Na koncu, svi članovi tadašnje ekipe Željezničara, svi oni koji su igrali u tom okršaju, pozvani su da budu gosti na večerašnjoj utakmici i velika većina njih se, sa radošću, ponosom i sjetom odazvala, a nema sumnje da će tribine Grbavice znati pozdraviti jedne od najboljih koji su ikada igrali na njoj.
Ali u lijepim uspomenama iz prošlosti, u kojima se pronašla velika inspiracija uoči utakmice pred nama, ne možemo i ne smijemo da se izgubimo. Također, ne smije ni na sekundu da nas zavara (ne)kvalitet Dinama i bjeloruskog fubala uopće, posebno sada kada se nalazi pod velikim restrikcijama od strane UEFA-e. Ali ne treba i ne smije da nas bude strah očigledno dobre forme u kojoj se Dinamo nalazi u bjeloruskom fudbalskom prvenstvu, niti treba da nas bude strah svega onoga što predstavlja jedan međunarodni, europski meč za nas. A najmanje ne smijemo dopustiti da izgorimo u euforiji, i na terenu, i na tribinama, te savladamo sami sebe, što se već nekoliko puta dešavalo, posebno u nastupima u UEFA-inim takmičenjima. Vrlo jednostavno, kao i do sada, na način koji nas je i doveo do ovoga danas: hladne glave, vrelog srca, hrabro, fokusirano i istrajno, sa samo pobjedom u mislima i na krilima ogromne podrške!
Očekivanje i uživanje
Kada je riječ o očekivanjima od onoga što je pred nama (dvomeč protiv Dinama iz Minska u okviru Konferencijske lige i nove sezone u bosanskohercegovačkom fudbalu, odnosno prvenstvu i kupu, koja počinje krajem jula), o njima se nema mnogo toga za reći.
Plasman u kvalifikacije za Konferencijsku ligu koji je ostvaren prošle sezone, velikom borbom i na najbolji mogući način, ma koliko bio velik materijalno i moralno ne znači da od ekipe prije svega, a zatim i ostatka kluba, možemo zahtijevati i očekivati velike uspjehe u tim kvalifikacijama. Naše želje su jedno, dok je stvarnost nešto sasvim drugo. A naša stvarnost jeste da se još uvijek nalazimo u stanju u kojem su rezultati i sportski uspjesi van vrha liste prioriteta i da imamo još mnogo posla kojeg moramo da uradimo kako bi razmišljali o nastupima u UEFA-inim takmičenjima u kojima ćemo biti kakvi-takvi konkurenti. Sa druge strane, kada je riječ o domaćem fudbalu, o prvenstvu i kupu, stvar je vrlo jednostavna: očekuje nas ista situacija kao i prošle godine. Možda negdje i u nečemu lakše, možda negdje i u nečemu teže, ali cilj i suština ostaju isti: biti što bliže vrhu i iskoristiti priliku za što bolji plasman koji bi nam donio nove utakmice u europskim takmičenjima i sve što one podrazumijevaju.
Umjesto očekivanja, realnih i nerealnih, ono što je veoma važno za svakoga od nas navijača, koji su poseban faktor, srce i duša ovoga kluba i lokomotiva koja vuče cijelu kompozociju zvanu Željezničar, jesu dvije stvari: ponos i uživanje.
Kako ne bismo bili ponosni kada se u posljednjih nekoliko dana priča i piše samo o Željezničaru? Kako ne bismo bili ponosni kada smo kupili sve ulaznice za utakmicu skoro dva dana prije nego što će ona uopće početi? Kako ne bismo bili ponosni kada znamo da nas čeka prepuna Grbavica u prvoj utakmici ove sezone? Kako ne bismo bili ponosni kada vlada ogromna želja svih navijača da dadnu i najmanji doprinos u pripremi spektakla koji se očekuje? Kako ne bismo bili ponosni, posebno kada znamo šta je iza nas? Upravo iz tog i tolikog ponosa mi moramo da u večerašnjoj utakmici uživamo kao niko, nikada i nigdje. Jer da će ovaj dan osvanuti i da će se ova utakmica dogoditi, vjerovali smo samo mi i na tome smo radili samo mi. Zato samo mi imamo svako pravo da večeras iskrimo od uživanja, ponosa, sreće i ljubavi koju osjećamo prema našem Željezničaru i našoj Grbavici.
Posebno je važno da shvatimo da je učešće u večerašnjem spektaklu čiji je inicijator i nosilac navijačka grupa The Maniacs, i naša obaveza i naš ponos. Spektakl se odnosi na cijeli stadion, a ne samo na određenu tribinu. Spektakl je već spreman i u njegovom pripremanju su učestvovali svi, bez obzira na dob, “staž” na Grbavici, tribinu koju posjećuju ili neke druge različitosti među nama Željovcima. Na svakome od nas je da ispuni i posljednje što se traži od nas: plava majica ili dres Željezničara, šal oko vrata, tribine stadiona Grbavica i maksimalna podrška svih 90 i više minuta, bez obzira na sve!
A na terenu i semaforu koji prikazuje rezultat šta god da bude, bit će.
Pred nama je još jedna sezona uz Željezničar!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.