Nakon nove prvenstvene pobjede, ovoga puta protiv GOŠK-a na našoj Grbavici, pred našim Željezničarom je uzvratna utakmica polufinala Kupa Bosne i Hercegovine, odnosno okršaj protiv Širokog Brijega u “Dolini ćupova”.
Naš Željezničar je na svojoj suncem okupanoj Grbavici i pred svojim navijačima proteklog vikenda ubilježio četvrtu prvenstvenu pobjedu u nizu. “Plavi” su u okviru 25. kola savladali GOŠK iz Gabele rezultatom 3:2 i time su se približili trećoj poziciji na tabeli WWIN lige Bosne i Hercegovine.
Izgledalo je kako će, nakon dugo vremena, to biti jedna utakmica bez mnogo stresa i rutinska pobjeda našeg Željezničara, što su njegovi navijači zaslužili kao malo ko, i što bi bila potvrda da su neke slabije predstave iz bliske prošlosti ostale upravo tu – u prošlosti. “Plavi” su nakon prvog poluvremena vodili sa 2:0, pogocima Šošića i Dangubića, početkom drugog poluvremena Krpić je postigao pogodak za 3:0, a onda je uslijedila glavobolja. Najprije u 64. minuti iz penala GOŠK postiže pogodak za 3:1, a potom u 80. minuti i za 3:2. Uslijedila je potom izrazita nervoza u završnici utakmice, ali naš Željezničar je uspio da sačuva prednost i upiše treći ovosezonski trijumf nad Gabeljanima.
I ova utakmica je pokazala da u ekipi našeg Željezničara još uvijek postoji nedostataka, a ponajviše onih psihičke i moralne prirode. Jer ovo je bila druga utakmica na našoj Grbavici za redom u kojoj “Plavi” veliko vodstvo i gotovo sigurnu pobjedu pretvaraju u veliku neizvjesnost. Istina, pobjeda i tri boda na kraju su najvažniji. Ali utisak je da su svi problemi iz ove polusezone, od povreda preko drugih izostanaka pa do određenih rezultata, kao i ubjedljiv poraz od Širokog Brijega u prvoj utakmici polufinala Kupa Bosne i Hercegovine itekako ostavili traga.
Upravo će protiv Širokog Brijega, u uzvratnoj utakmici koja se igra u srijedu, 16. aprila, od 17:30 sati na našoj Grbavici, “Plavi” morati da sve što je do sada bilo ostave i za sebe i da budu na najvišem nivou kako bi anulirali poraz iz prve utakmice i ostvarili plasman u finale Kupa Bosne i Hercegovine.
Svi znamo šta se desilo 2. aprila na “Pecari” u prvoj utakmici i na taj susret se nema potrebe mnogo osvrtati. Bila je to najlošija partija našeg Željezničara u ovoj sezoni i kao takva drugačije nije mogla da se završi. Zbog čega je došlo do jedne takve partije i ko je odgovoran, u ovom trenutku nije važno.
Ono što je najvažnije jeste da se poraz rezultatom 3:0 ne shvati kao kraj svijeta ili bilo kakvih šansi za ostvarenje zacrtanog cilja, a to je plasman u kvalifikacije za UEFA Evropsku konferencijsku ligu. Kao što je poznato, naš Željezničar se do tog cilja bori na dva fronta – prvenstvo i kup. Ako je u jednom trenutku izgledalo kako je kup lakši i brži put do tog cilja, s obzirom na dinamiku svih dešavanja i samih takmičenja, u drugom trenutku tako izgleda stanje u prvenstvu. I itekako je moguće da se još mijenja ta perspektiva, možda i po nekoliko puta. Ali ono što je najvažnije jeste da sve dok postoje teoretske šanse, bez obzira kolike one bile, mora se i vjerovati u ispunjenje zacrtanog cilja. Predaja i odustajanje nikada nisu i ne smiju biti opcije.
Neki rezultati, čak i ako gledamo isključivo ovu sezonu, daju nam za pravo da se nadamo da ekipa može pružiti jednu predstavu i partiju kojom će uspjeti da anulira veliki zaostatak iz prve utakmice. Prije svega, mislimo tu na pobjedu rezultatom 3:0 upravo protiv Širokog Brijega na “Pecari” u okviru prvenstva, ali i na još nekoliko njih. Bilo je tu ubjedljivih pobjeda u samom Kupu Bosne i Hercegovine. Bilo je vraćanja iz rezultatskih zaostataka. Bilo je sigurnih i ubjedljivih pobjeda. Bilo je i pobjeda ostvarenih u posljednjim trenucima utakmice. To je dokaz da svaki od tih rezultata nije bio plod slučajnosti, sreće i nafake, već ozbljnog pristupa, ispravnog rada i velike borbe. Na ekipi, na svakom njenom članu je da sve te ostvarene rezultate uzme kao primjere i lekcije, da iz svega toga izvuče ono što će joj dati do znanja šta sve može, koji su njeni kapaciteti i šta je tačno potrebno da se dođe do onog što svi želimo.
Činjenica da se predstojeća utakmica igra na našoj Grbavici za ekipu Željezničara mora da bude najveći mogući motiv. Jednostavno, naš kultni stadion, njegove tribine i navijači na njima i njihova ljubav, odanost i podrška klubu su unikatna priča i biti dijelom iste mora biti svakome na ponos, a ponos je trajna kategorija koju valja održavati i za nju se iznova boriti. Ali, kako za ekipu to mora da bude motiv, tako i za svakog od nas mora biti obaveza da u što većem broju dođemo na Grbavicu i podrškom kao nikada do sada damo svoj doprinos u borbi za ispunjenje cilja kojeg mnogi smatraju nemogućim. A, ako je iko ikada pokazao da uz maksimalan angažman na terenu i tribinama ne postoji nemoguće, onda smo to, zasigurno, mi.
Poseban motiv za svakog od nas mora biti taj što se danas navršava deset godina od ubistva Mirze Raščića, velikog Manijaka koji je svoj život posvetio našem klubu i našoj navijačkoj grupi. Teško je nabrojati sve ono čime je Mirza zadužio Željezničar i Manijake, a još je teže opisati koliko je nenadokandiv njegov odlazak s ovog svijeta. Tako i deseta godišnjica od njegovog ubistva sa sobom nosi posebne emocije, a ona će biti obilježena upravo na današnjoj utakmici i južnoj tribini naše Grbavice koja, u njegovu čast i zbog što veće podrške Željezničaru, mora biti ispunjena do posljednjeg mjesta.
Od 17:30 nas očekuje još jedan veliki i zahtjevan ispit, ko zna više koji u našoj historiji. I ekipa i navijači će morati da daju svoj maskimum, kao nikada do sada, kako bi ga uspješno položili. I time pokazali svima, po ko zna koji put, ko je i šta je porodica Željezničar!
Almedin Halilović
Stavovi izražemni u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.