Pred našim Željezničarom je nova utakmica, susret 9. kola, u kome će na našoj Grbavici Plavi dočekati Igman iz Konjica.

Iako postoji jaka veza između Željezničara i Igmana i iako su do sada odigrali nekoliko prijateljskih utakmica, ovo je, prema dostupnim podacima, prvi zvanični susret između ova dva kluba. I to je ono što utakmicu pred nama čini posebnom prije svega ostaloga. O ostalim posebnostima će biti riječi kasnije, ali prvo ćemo se upoznati sa Igmanom kao klubom i ekipom.

Igman iz Konjica je debitant u najvišem rangu bosanskohercegovačkog fudbala, a osnovan je 1920. godine. Do Drugog svjetskog rata, klub je bio zasnovan na amaterskoj i rekreativnoj osnovi, pa nije ni imao mogućnosti ostvariti zapaženije rezultate. Nakon Drugog svjetskog rata, sa razvitkom Konjica i privrede u Konjicu, razvija se i lokalni fudbalski klub Igman, koji je ponio ime najveće konjičke fabrike i jedne od najvećih fabrika municije i naoružanja u Bosni i Hercegovini – Igman. Najveći domet Igmana do agresije na Bosnu i Hercegovinu bilo je igranje u Republičkoj i Međurepubličkoj ligi, od kraja 1970-ih do kraja 1980-ih godina. Sa početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, stao je fudbal u cijeloj državi, pa i u Konjicu. Nakon okončanja agresije, Igman je obnovio svoj rad, ali on je u mnogome bio sličan onome iz prvih godina iz historije kluba, odnosno bio je amaterski. Igman se dugo vremena takmičio u Drugoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine – Jug, sa povremenim “izletima” u Prvu ligu Federacije Bosne i Hercegovine, u kojoj nije bilježio značajnije uspjehe. U sezoni 2016/2017 Igman je izborio ponovni plasman u Prvu ligu FBiH. Od sezone 2017/2018, pa do 2020. godine, Igman je, uglavnom, bio plasiran u sredini tabele. Sa većom reorganizacijom kluba, koja je podrazumijevala veću uključenost lokalnih konjičkih privrednika i fabrike Igman kao najvećeg sponzora, zadati su ozbiljniji ciljevi. Veća finansijska podrška je značila i angažman zvučnijih imena bosanskohercegovačkog fudbala, a sve se isplatilo u sezoni 2021/2022. Osim što je Igman, u tijesnoj trci sa GOŠK-om iz Gabele, ostvario plasman u najviši rang, dogurao je i do polufinala Kupa Bosne i Hercegovine gdje je izbačen od Sarajeva, ali gdje je pružio i dopadljivu igru i zapažene rezultate.


Igman iz Konjica je u prethodnoj sezoni izborio plasman u najviši rang bh. fudbala i igrao je polufinale Kupa BiH i to je najveće dostignuće u njegovoj historiji (Foto: www.reprezentacija.ba)


Igman je u ovu sezonu ušao, što se fudbalske strane tiče, sa skromnim ambicijama, odnosno sa željom da se izbori opstanak u društvu najboljih, što će biti temelj daljeg napretka kluba. Zbog toga su, prije ostalih, angažovani iskusni igrači kao što su: Aldin Ćeman, Amer Dupovac, Almir Ćubara, Petar Bojo, Amer Drljević, Anes Vazda, Anel Hebibović, Darko Bodul, Mirsad Ramić i Dario Blagojević. Uz njih, tu je i nekoliko mladih i talentovanih igrača kao što su: Mićo Vukanović, Azur Mahmić, Nermin Alagić, Armin Bešagić i Damir Hrelja. Kao što se vidi, veliki broj igrača Igmana čine nekadašnji igrači Željezničara, Sarajeva i Veleža. Igman sa klupe predvodi Adnan Elezović, kome je Igman prvi klub u trenerskoj karijeri. Na klupi Igmana se nalazi od početka aprila 2021. godine i jedan je od najzaslužnijih za ulazak Igmana u najviši rang. Ali Igman se istovremeno suočio sa velikim infrastrukturnim problemima, jer Gradski stadion u Konjicu ne ispunjava uslove za odigravanje utakmica najvišeg ranga, pa je Igman morao tražiti zamjenski stadion. Iako je i naša Grbavica bila jedna od opcija, konačni izbor je pao na MGM Farm Arenu u Kaknju, odnosno stadion Mladosti. Sigurno je promjena stadiona utjecala na rezultate Igmana u dosadašnjih osam kola, i Igman zauzima 11. poziciju na tabeli (šest bodova uz jednu pobjedu i po tri remija i poraza), ali broj osvojenih bodova je u blagom disbalansu sa prikazanom igrom. Na primjer, jedina pobjeda Igmana je ostvarena protiv Sarajeva i bila je i više nego zaslužena. U utakmicama protiv Borca, Veleža, Posušja i Slobode Igman je bio kvalitetniji protivnik i zaslužio je više od poraza i tri remija. Stoga je neutemeljeno govoriti o Igmanu kao o ekipi koja je “zalutala” u najviši rang i koja “zaslužuje” zonu ispadanja na tabeli. I na to će i ekipa, ali i navijači Željezničara, morati obratiti posebnu pažnju.

Kada je riječ o navijačima Željezničara, upravo je to jedna od najjačih poveznica između Željezničara i Igmana, odnosno Željezničara i Konjica. Konjic je dugo vremena bio, a i danas je velika baza navijača Željezničara, jedna od najvećih van Sarajeva. Uticala je tome blizina između dva grada, ali i radnička klasa koja je bila izrazito dominantna u Konjicu, a Željezničar je jedan od simbola i omiljeni fudbalski klub radničke klase. Popularnost Željezničara u Konjicu je i danas izrazito velika, pa je Konjic destinacija na kojoj Željezničar u posljednjih par godina odlazi na ljetne i zimske pripreme. U okviru tih priprema, Željezničar je odigrao nekoliko utakmica protiv Igmana i iz njih je, uglavnom, izlazio kao pobjednik. Uostalom, neki od uspješnih konjičkih privrednika su godinama i decenijama sponzori Željezničara, a koji su istovremeno i sponzori Igmana. Tako, osim velikog broja bivših igrača Željezničara koji trenutno nastupaju za Igman, Željezničar i ovaj konjički klub, kao i sam Konjic, imaju vrlo čvrstu vezu i sigurno je da će susret između Željezničar i Igmana biti emotivan za veliki broj ljudi, kako na terenu, tako i na tribinama.


Proslava 100. rođendana Željezničara u Konjicu je jedan od mnogih primjera kolika je povezanost Konjica i Željezničara (Foto: www.klix.ba)


Ali to ne smije da utiče na fokusiranost i predanost ekipe, ali ni na navijače. Stiče se utisak da kod navijača vlada blaga euforija zbog načina na kojeg je izbjegnut poraz u sarajevskom derbiju i pobjede protiv Posušja, ali i da se stvara pritisak na ekipu i očekivanja od nje. Euforija nije uvijek loša, čak je u ovim trenucima i poželjna jer Željezničaru mnogo trebaju ispunjene tribine i velika podrška sa njih. Ali očekivanja i pritisak na ekipu zbog toga što se pred njom nalazi niz utakmica protiv “lakših” protivnika, em su neutemeljeni, em nepravedni, em mogu biti i kontraproduktivni. Prije svega, u ovome trenutku ne postoje ni lagani protivnici, ni lagane utakmice. Zvuči kao klišej, ali sve ekipe igraju fudbal, sve ekipe imaju određene kvalitete i utakmice su takve da se uvijek nešto pita i protivnik. A posebno ako pogledamo igru i rezultate i Igmana, i ostalih protivnika sa kojima Željezničar treba da igra u bližoj budućnosti. Stoga je neutemeljeno stvarati pritisak na ekipu i unaprijed joj upisivati bodove i pobjede. Vrlo često se to znalo obiti od glavu ekipi koja bi se, potom, našla na udaru navijača koji su taj pritisak i stvorili. Također je nepravedno ekipi stavljati pritisak borbe za vrh tabele i konačnog plasmana. Ne samo zbog toga što nije odigrana ni jedna trećina prvenstva, nego zbog toga što je za takvo nešto potreban i daleko stabilniji klub u kompletu, a naš Željezničar to još uvijek nije. Našem Željezničaru je budućnost još uvijek neizvjesna i naš Željezničar se još uvijek suočava sa mnogim problemima i fokus svih, a posebno navijača, mora da bude na podršci klubu bez obzira na sve, a posebno bez obzira na rezultate i protivnike na terenu. I tako od utakmice do utakmice, svaku shvatajući kao posljednju, pa dokle god nas to odvelo.

Ni ekipa našeg Željezničara ne smije da upadne u osjećaje uljuljkanosti i podcjenjivanja protivnika, bez obzira na rezultate i prikazanu igru u prethodne dvije utakmice i bez obzira ko bio protivnik u narednoj/narednim. Ekipa Željezničara je u prethodnom kolu, odigranom u srijedu, savladala ekipu Posušja u gostima rezultatom 2:1. Pobjeda je apsolutno zaslužena i posebno je velika jer je gostujuća (poznat je svima skor Željezničara u gostima u proteklom periodu) i to u Posušju (gdje je Željezničar posljednji put pobijedio 2004. godine i gdje je oba puta prošle sezone poražen). Uz to, pobjeda je došla nakon sarajevskog derbija koji je okončan na dramatičan način i koji je bio izrazito iscrpljujući za sve. Ali pobjeda nije došla na lagan način. I pored dominantne igre u prvom poluvremenu i vodstva od 2:0, u drugom poluvremenu ekipa Posušja je, osim postignutog gola, nekoliko puta ozbiljno zaprijetila golu Željezničara, te živce ekipe i navijača zategla do maksimuma. Zbog toga je iznimno važno da se ekipa u cijelosti fokusira na napravljene propuste protiv Posušja, uradi sve da se ti propusti ne ponove i da iz utakmice protiv Posušja izvuče samo najkorisnije, a to je, prije svega, motiv za pobjedu.


U teškoj utakmici protiv Posušja u gostima, Željezničar je uz veliku pomoć svojih Manijaka došao do zaslužene pobjede (Foto: www.themaniacs.org)


Za pobjedu će, dakle, i ekipa i navijači morati dati svoj maksimum. Ekipa fokusiranošću, zalaganjem i ne odustajanjem do samoga kraja, a navijači što masovnijim dolaskom i što jačom podrškom. I to i jedni i drugi bez obzira na sve okolnosti. I dok za ekipu važe neka druga pravila, neke druge pripreme i neke druge zamisli, navijači ne smiju imati nikakvih kalkulacija i dvoumljenja da li doći na Grbavicu i podržati Željezničar! Ne samo da je Klubu u potpunosti potrebna podrška, već će što veći broj navijača na tribinama i što glasnije navijanje biti i zahvala ekipi za pobjedu u Posušju, i atmosfera dostojna prve zvanične utakmice protiv Igmana iz Konjica, sa kojima imamo veliku povezanost. Na kraju, bit će to najbolji način da pokažemo i nama samima i svima da za nas ne postoje nikakva ograničenja, prepreke i uslovi. I da kada Željezničar igra i Grbavica zove, bitno je samo jedno!

Utakmica između Željezničara i Igmana se igra danas u 19:00 na stadionu Grbavica. Potrebno je, na kraju, istaknuti i da će glavni sudija sutrašnjeg susreta biti Antoni Bandić. Isti onaj dokazani fudbalski kriminalac i ološ kojeg nije potrebno posebno predstavljati navijačima Željezničara, niti bosanskohercegovačkoj javnosti uopće. Isti onaj koji je već jednom, nakon najveće pljačke u historiji bosanskohercegovačkog fudbala, dijelio “pravdu” našem Željezničaru na našoj Grbavici. Ako već njegovi nalogodavci, isti oni koji su mu bili nalogodavci i prije pet godina, nemaju ni srama i obraza pred navijačima Željezničara, niti mare za to kako će biti dočekan i ispraćen sa Grbavice, onda ni navijače Željezničara ništa ne spriječava da ga dočekaju i isprate onako kako je i zaslužio.


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.