---

Došao je i taj trenutak – posljednja utakmica u sezoni i posljednja bitka u borbi za nastup u kvalifikacijama za europska takmičenja naredne sezone. Mnogo toga je iza nas, 11 burnih mjeseci (ako posmatramo samo ovu sezonu, a ne bi je trebalo posmatrati odvojeno od prethodne) i imalo bi se šta napisati o njima. Ali, na neki način, sve je stalo u utakmicu protiv Slobode u Tuzli koja se igra u nedjelju, 28. maja, u 17:00 i u ovome trenutku ne postoji ništa drugo što je važnije od nje. Zato ćemo se detaljnom analizom sezone baviti tek nakon što ona završi. A kao što je to bio slučaj kroz cijelu sezonu i ovoga puta je najvažnije nešto što nema alternativu i što jedino može dovesti do uspjeha – zajedno, najjače i Željezničar iznad svega!

Utakmice između našeg Željezničara i Slobode iz Tuzle već dugo nose epitet derbija. Opravdano. Nije to derbi u rangu sarajevskog ili mostarskog derbija, ali zbog mnogo karakteristika je postao unikatan (ne)fudbalski okršaj i sasvim opravdano se može nazvati derbijem. Određeni broj navijača, posebno Željezničara, ne bi se složio sa ovakvom kvalifikacijom okršaja između Željezničara i Slobode. Ali činjenice su sljedeće: oba kluba baštine stoljetnu tradiciju, oba kluba su nastali iz sličnih korijena, za oba kluba je igrao veliki broj velikih fudbalskih asova, oba kluba su istinski fudbalski reprezenti svojih gradova, ti su gradovi jedni od najvećih i najvažnijih u domovini i između njih postoji svojevrsno rivalstvo, oba kluba imaju veliki broj navijača iza sebe i kroz historiju su odigrali mnogo velikih i uzbudljivih utakmica. Činjenice! I od njih ne trebamo, ne smijemo i na kraju, ne možemo pobjeći. Naprotiv, u njima moramo tražiti dodatne motive (ako nam ih uopće fali…) da i ovu utakmicu shvatimo maksimalno ozbiljno, da maksimalno poštujemo i ozbiljno shvatimo protivnika, da detaljno budemo upoznati sa njihovim prednostima i nedostacima, te da budemo na najvišem nivou, i kao ekipa, i kao navijači, i kao klub, kako bi iz nje izašli kao pobjednici.

Svima je poznata rezultatska važnost utakmice koja je pred nama i teško da postoji neko ko je ne zna. Za slučaj da i postoji, situacija je vrlo jednostavna: naš Željezničar se bori za posljednje mjesto u kvalifikacijama za europska takmičenja naredne sezone, Sloboda se bori za opstanak u najvišem rangu bosanskohercegovačkog fudbala. Konkurent Željezničaru je Široki Brijeg koji na tabeli zaostaje dva boda i posljednju utakmicu sezone igra protiv Leotara u Trebinju. Konkurenti Slobodi su pomenuti Leotar, Posušje, Sloga, Igman i Tuzla City. Dok je za Željezničar situacija jednostavnija (dovoljna je bilo kakva pobjeda bez obzira na rezultat utakmice Leotar-Široki Brijeg, remi, čak i ako Široki Brijeg pobijedi Leotar sa manje od tri razlike, te čak i poraz, ukoliko Leotar pobijedi Širokog Brijega ili odigra neriješeno sa njim), za Slobodu je situacija daleko komplikovanija jer ovisi o rezultatima ostalih konkurenata te u slučaju da se neki od njih poslože na određeni način, ni pobjeda Slobodi ne donosi opstanak u najvišem rangu. Postoje i kombinacije u kojima naš Željezničar može završiti kao trećeplasirani na kraju sezone, ali one uključuju zavisnost od rezultata na utakmici Sarajevo-Igman, odnosno potrebna je pobjeda Željezničara nad Slobodom i poraz Sarajeva od Igmana.

S obzirom da je za našeg Željezničara situacija jednostavnija i da je njegov uspjeh najuzvišeniji cilj za sve nas, naš prvi zadatak mora biti: ne baviti se drugim utakmicama i njihovim ishodima, pa ni ciljevima Slobode i rezultatima koji su njoj potrebni. Upravo to je primjetno među navijačima u posljednjih nekoliko dana. Razumljivo je i nemoguće je u potpunosti to odbaciti, ali se mora svesti na najmanji mogući nivo iz jednog jednostavnog razloga – svaka, pa i najmanja pažnja drugim ekipama i drugim utakmicama odvratit će pažnju od naše ekipe i naše utakmice, a ona je od neopisivog značaja. Maksimalna pažnja mora da bude na nama samima, našem cilju i našoj bici do tog cilja. Bez maksimalne pažnje neće biti ni maksimalne podrške, a o njenoj važnosti je tek suvišno govoriti.

Ustvari, ona je i drugi zadatak. Navijačkim žargonom rečeno: svi u Tuzlu! Kome treba posebna pozivnica za ovu gostujuću utakmicu, taj sigurno nije svjestan ni rezultatskog, a ni moralnog značaja ove utakmice. Velika zainteresovanost već vlada i sigurno je da će ekipa našeg Željezničara imati veliki broj navijača uz sebe. Ali mi, kao navijači, ne smijemo dopustiti da taj broj bude veliki, već maksimalni. Izgovora za nedolazak na ovu utakmicu, jednostavno, nema za one koji su i u najmanjoj mogućnosti da dođu. Nema sumnje da će određeni broj navijača htjeti malo veći “komfor” i “opuštenost”, te da će zbog toga utakmicu gledati sa dijela tribine gdje će biti smješteni domaći navijači. Ali iz mnogo razloga je važno da svi navijači Željezničara na utakmicu dođu zajedno i budu na istom mjestu na tribini, odnosno u dijelu namijenjenom za gostujuće navijače. Prije svega, time će se izbjeći gužve i eventualna prenapučenost dijela namijenjenog za gostujuće navijače, neugodne scene i problemi, kako za domaćina, organizatore, policiju, tako i za nas same. U konačnici, podrška svih sa jednog mjesta, u jednom glasu i jednom tonu će biti mnogo efektnija i korisnija. I ovaj zadatak ćemo ispuniti samo tako što ćemo na utakmicu krenuti organizovano, svi skupa, sa Grbavice, pod imenom Manijaci. Uostalom, Manijaci su toliko i zaslužili svojim djelima ove sezone – da pod njihovim imenom, u njihovoj organizaciji i predvođeni njima, maksimalno podržimo ekipu Željezničara u posljednjoj i najvažnijoj utakmici sezone. Sve informacije o odlasku na ovu gostujuću utakmicu možete pronaći na Facebook stranici The Maniacs.

A sama podrška na utakmici je treći i najvažniji zadatak. Onoga trenutka kada se krene na utakmicu, naša podrška počinje. Nije podrška samo navijanje i aplauz na utakmici. Naša obaveza je pojavljivanje na mjestu okupljanja prije polaska na vrijeme i ni minutu poslije. Naša podrška je i slušanje uputa onih koji su zaduženi za organizaciju ovog gostovanja. Naša podrška je i maksimalno primjereno ponašanje tokom cijelog gostovanja, posebno u putu, kako i dolikuje navijačima Željezničara. Naša podrška je i smirenost, strpljivost i razumijevanje tokom cijelog gostovanja, a posebno na samoj utakmici. Naša podrška je i maksimalno čuvanje vozila kojima se putuje na ovom gostovanju. Naša podrška je i isključiva fokusiranost na Željezničar, a ne na Slobodu ili bilo koga drugog. A navijanje iz sveg’ glasa, sve snage i iz svog srca na stadionu, bez obzira na dešavanja na terenu i drugim stadionima je nešto što se podrazumijeva, što nema nikakvu alternativu i za što nije potreban nikakav poziv i nafuravanje, već samo maksimalna svijest o važnosti te obaveze. Tek kada mi navijači ispunimo ove uslove, možemo pričati o maksimalnoj podršci, podršci kakvu Željezničar treba i kakvu Željezničar zaslužuje. I tek onda možemo pričati o onome što ekipa Željezničara mora uraditi.

Ekipa Željezničara je svjesna i odlično zna šta mora uraditi. U to nema nikakve sumnje. To su i svi njeni članovi već nekoliko puta istakli, a to su i pokazali tako što nisu odustali i što su bili najbolji onda kada je bilo najteže. Posljednji primjer tome je i posljednja utakmica na Grbavici ove sezone, odnosno utakmica protiv Posušja u prošlom kolu. Pobjeda rezultatom 3:0 je došla borbom, neodustajanjem i ogromnom podrškom navijača, a i uz malo sreće koja se itekako zaslužila. Dakle, recept za uspjeh je jasan. I dok će navijači dati sve od sebe da urade svoj dio posla, ekipa će morati dati i mnogo više preko svojih mogućnosti da ostvari pobjedu i pomenuti recept za uspjeh kompletira. Naravno, niko od nje ne očekuje neviđeno i nerealno i svi su svjesni njenih mogućnosti, kvaliteta, nedostataka i kapaciteta. Ali ovoga puta, jednostavno, kvaliteti moraju da budu najizraženiji i najvažniji faktor, a nedostaci u potpunosti sakriveni i neutralisani. Sama želja za pobjedom mora da bude na najvišem nivou i veća od toga, na posustajanje i odustajanje ne smije ni da se pomisli, istrajnost mora da bude na najvišem nivou i do posljednjeg sudijskog zvižduka bez obzira na sve, a koncentracija i oprez, također, na najvišem nivou. Dakle, sve mora da bude na najvišem nivou, izuzev nedostataka, kalkulisanja i posustajanja. Bilo je i mnogo puta tokom sezone, ali ovoga puta, u posljednjoj utakmici sezone mora da bude na još višem nivou. I to ne samo zbog rezultatske važnosti utakmice, već zbog toga što će tako na najbolji mogući način, bez obzira na krajnji ishod, zaključiti ovu sezonu i zahvaliti se navijačima na svemu tokom nje, a suvišno je pričati o tome koliko su navijači to zaslužili. Na kraju krajeva, zaslužio je to i sam Željezničar kao klub, kao pokret i kao ideal.

Utakmica pred nama će biti teška, i fizički i psihički. Najteža utakmica ove sezone, bez sumnje i konkurencije. Ali i najvažnija. Često sam u posljednje vrijeme dobijao “zamjerke” kako sam nekoliko utakmica okarakterisao kao najvažnije. Istina, samo u posljednja dva mjeseca sam okarakterisao četiri-pet utakmica kao najvažnije, ali u dotadašnjem dijelu sezone, te istakao da će se tek nakon završetka sezone znati koja je bila najvažnija. Slobodan sam reći već sada je da je to ova utakmica pred nama, utakmica protiv Slobode u Tuzli. A zna se kako se pristupa najvažnijoj utakmici sezone i kakav se mora biti na njoj.

Na kraju, ova utakmica je i veliki ispit za sve, najveći u posljednje dvije godine. Sve dosadašnje ispite, i male i velike, položili smo izrazito uspješno, i to na najjednostavniji način – ozbiljan pristup, koncentracija, borba, istrajnost i podrška, i to sve od navednog na maksimumu. A ovaj ćemo morati uraditi najbolje što možemo kako bi ga što uspješnije položili. Kada ga položimo i proslavimo njegovo polaganje kako nam dolikuje, te kada se smirimo i odmorimo, i kada se sredinom jedne sedmice u julu zaputimo na europsku utakmicu našeg Željezničara na našoj Grbavici, onda ćemo biti svjesni šta smo napravili zajedno, iz sve snage i samo za Željezničar!

---

Almedin Halilović

---

Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.