Iako bi po redu, rasporedu i logici to trebala biti, ovo nije najava za narednu utakmicu našeg Željezničara koju igra protiv Tuzla Citya u Srebreniku. Ovo je mnogo više od toga…

O utakmici između Željezničara i Tuzla Citya se može mnogo toga reći. Utakmica između Željezničara i Tuzla Citya je važna. Ali zbog krajnje nebuloznih i prema fudbalu kao igri dušmanskih poteza Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, u prvi plan se ističu dvije odluke: da se utakmica igra bez prisustva gostujućih navijača i da se utakmica igra, pazite sad, u ponedjeljak u 14:00! Nakon toga je teško i besmisleno pričati o rezultatskom i moralnom značaju ove utakmice, o međusobnom omjeru i dosadašnjim duelima između ova dva kluba, o atmosferi prije, tokom i poslije utakmice… Dok smo na odluku da se gostujućim navijačima zabrani dolazak na utakmice koje se igraju na zamjenskim stadionima (Tuzla City inače domaće utakmice igra na Tušnju u Tuzli, ali je, zbog rekonstrukcije terena na Tušnju, kao zamjenski stadion izabrala Gradski stadion u Srebreniku) već navikli, ma kako nebulozna bila, odluka da se ikakva utakmica igra prvog radnog dana u sedmici, u 14:00, je ništa drugo nego svjesno ubijanje bosanskohercegovačkog fudbala za koje nema nikakvog opravdanja! Bez obzira što gostujućim navijačima nije dozvoljeno prisustvo, bez obzira što domaći klub ima relativno malu navijačku bazu, bez obzira što je riječ o zamjenskom stadionu na kojem prioritet ima primarni korisnik i bez obzira što će dan biti kraći nego inače. Pristojan termin ovoga vikenda se mogao i morao pronaći! Sa fudbalskim analfabetama i osobama sumnjivog morala, prošlosti i namjera iz “krovne kuće bosanskohercegovačkog fudbala” je uzalud razgovarati i na ljudski i civilizovan način pokušavati ostvariti bilo kakav normalan odnos…

A naš Željezničar i Tuzla City igraju svoj 15. međusobni susret. Željezničar je do sada slavio šest pobjeda nad Tuzlom, četiri utakmice su završene pobjedama Tuzla Citya dok su četiri utakmice završene bez pobjednika. Posljednji okršaj između ova dva tima, odnosno prvi ovosezonski, odigran je 13. augusta na stadionu Grbavica. Bila je to, bez konkurencije, najbolja predstava ekipe Željezničara u dosadašnjem dijelu sezone i krunisana je pobjedom rezultatom 4:2. Važno je podsjetiti da je Željezničar imao vodstvo od 4:0 i da su dva postignuta gola ekipe Tuzla Citya bila više plod nekoncentracije i opuštenosti ekipe Željezničara koja je imala prilike da ostvari i uvjerljiviju pobjedu. U ovu utakmicu ekipa Željezničara ulazi sa četvrte pozicije na tabeli (25 bodova) i na krilima velike pobjede nad Veležom na Grbavici u prethodnom kolu rezultatom 2:0. Ekipa Tuzla Citya, koja je prošlu sezonu završila na drugom mjestu, trenutno se nalazi daleko od vrha tabele, tačnije zauzima sedmu poziciju sa 21 bodom. Također, ekipa Tuzla Citya u posljednje četiri utakmice ne zna za pobjedu (dva poraza, dva remija), a ono što je više zabrinjavajuće od loših rezultata je to što u te četiri utakmice ekipa Tuzla Citya nije pokazala gotovo ništa. Važno je istaći i to da šefovi stručnih štabova Željezničara i Tuzla Citya, Edis Mulalić i Dragan Jović, neće sutra voditi svoje ekipe sa klupe već će to raditi njihovi pomoćnici. Dok je Edis Mulalić suspendovan zbog tri žuta kartona, Dragan Jović se nalazi u bolnici zbog lošeg zdravstvenog stanja i nadamo se da će se iskusni trener uskoro vratiti zdrav na klupu svoje ekipe.

Bilo bi pogrešno očekivati da će se ponoviti utakmica sa Grbavice od prije dva i pol mjeseca ili da će se niz od četiri utakmice bez pobjede ekipe Tuzla Citya nastaviti sam od sebe. Suvišno je isticati kvalitete koje ekipa Tuzla Citya posjeduje, prije svega individualne. Ali je isto tako suvišno isticati i šta se očekuje od ekipe našeg Željezničara i šta je potrebno kako bi se ostvario što bolji rezultat. Ekipa Željezničara je svjesna rezultatske važnosti ove utakmice i svi čvrsto vjerujemo da će iz te svijesti izaći velika želja, borba i predanost. Ali, posebno za nas navijače, postoji nešto što je mnogo važnije od rezultata sutrašnje utakmice…

Na početku ove najave je istaknuto da ovo nije najava samo za utakmicu protiv Tuzla Citya već je mnogo više od toga. I to sa razlogom. Čak ne postoji ni neki poseban povod. Ali je potrebno da ono što je pred nama shvatimo maksimalno ozbiljno, što bolje ispunimo svoje navijačke obaveze i budemo podrška Željezničaru kao nikada do sada. Našem Željezničaru su do kraja jesenjeg dijela sezone preostale još dvije domaće utakmice, protiv Borca i protiv Posušja. Obje utakmice imaju svoju simboliku i važnost i odmah neka bude jasno – rezultati te dvije utakmice nisu važni i niti na jedan način ne smiju da utiču na ono što mi moramo da ispunimo.

Utakmica protiv Borca je derbi protiv starih rivala. Rivalstvo između našeg Željezničara i Borca traje preko 75 godina i prošlo je sve faze koje je potrebno proći kako bi se sada utakmica između ova dva kluba sa punim pravom nazivale derbijem. Rivalstvo je počelo tako što su se dva kluba borila za titulu prvaka Bosne i Hercegovine 1946. godine, nastavilo se kroz okršaje u jugoslavenskim fudbalskim ligama i kupovima, obnovilo nakon agresije uspostavljanjem lige na području cijele Bosne i Hercegovine i svoj vrhunac je doživjelo ponovnom međusobnom borbom za trofeje prije nešto više od deset godina. Danas se Željezničar i Borac ne bore za trofeje, ali se, bez obzira što je još uvijek rano davati prognoze za ovu sezonu, nalaze u vrhu tabele sa tek dva boda razlike između. Niko ne zna kako će se nastavak sezone odvijati, ali sigurno će obje ekipe težiti da ostvare što bolji plasman. Ako na to dodamo i veliko rivalstvo koje vlada između navijačkih grupa Željezničara i Borca i činjenicu da je utakmica protiv Borca posljednja pred najveći derbi bosanskohercegovačkog fudbala između Željezničara i Sarajeva (koji će se igrati u Zenici i, kako stvari stoje, bez prisustva navijača Željezničara), onda je poprilično jasno koliko će biti važno da 6. novembra u 19:30 Grbavica bude puna i podrška sa njenih tribina glasna.

Utakmica protiv Posušja je posljednja u jesenjem dijelu sezone i posljednja ove godine. Već sada možemo reći da je, baš kao i prošla, i ova godina bila burna za naš Željezničar. Mnogo toga se prošlo, dobrog i lošeg, ali Željezničar je još uvijek živ. I dosadašnji dio sezone je bio buran, ali svakako iznad očekivanja svih nas. Na utakmici protiv Posušja ćemo imati priliku da posljednji put ove godine gledamo našeg Željezničara, na našoj Grbavici, sa hiljadama naše braće i sestara po klubu. Imat ćemo priliku da posljednji put ove godine gledamo i podržimo ekipu i, bez obzira na sve, zahvalimo joj se na svemu. Imat ćemo priliku da posljednji put ove godine dođemo na najdraži stadion i stanemo na plave tribine. Imat ćemo priliku da održimo posljednje porodično okupljanje ove godine i od njega napravimo spektakl. Imat ćemo priliku da nadomjestimo sve ono što smo propustili ove godine, da okončamo jesenji dio sezone i godinu onako kako mi znamo i onako kako mi znamo odemo na “odmor”. I sve to će biti manje važno jer će utakmica protiv Posušja proteći u slavljeničkoj atmosferi, ali o tome kada na nju dođe red…

Neizmjerno je važno da u ove dvije utakmice mi, navijači, dadnemo svaki svoj maksimum i ispunimo ono što se od nas očekuje. Da dođemo u što većem broju, da damo što veću podršku i da svih 90 minuta tu podršku držimo na istom, najvišem nivou. Ali koliko je važno doći na utakmicu, toliko je važno i privoliti što više ljudi oko nas da urade isto. Koliko je važno davati glasnu i jasnu podršku svih 90 minuta, toliko je važno da privolimo sve oko nas da urade isto. I za to se potrebno već sada pripremati i pažnju usmjeriti na to. Što više vremena i pažnje odvojimo i usmjerimo na naše obaveze, one će biti bolje ispunjene. Bezbroj puta smo do sada dokazali, prvenstveno sebi, a onda i drugima, šta smo sposobni učiniti kada se maksimalno posvetimo, vučemo za isti kraj i imamo samo jedan, najvažniji razlog.

Naše obaveze, ovoga puta, dobijaju i na veličini i na važnosti “zahvaljujući” hajci koja je u posljednje vrijeme pokrenuta na naš Željezničar. Manje-više svi smo vidjeli i čuli o čemu i o kome je riječ. Oni nisu dostojni da ih se ovdje spominje. Koji su motivi onih koji bukvalno kidišu na Željezničar, to nije do kraja jasno i dušmani ih znaju najbolje. Očigledno je postalo da se sredstva sve manje i manje biraju. Ali za nas je to ništa drugo nego još veći motiv da stanemo u odbranu Željezničara, svega njegovog i svega onoga što on jeste. I da pokažemo gdje smo mi, gdje su oni, i šta je između nas.

I, na kraju krajeva, neće biti važno ni protiv koga igramo, ni u kojem terminu, ni kakvi će biti vremenski uslovi, ni kakvi će biti rezultati na terenu, ni savezi, ni novinari, ni dušmani, niti bilo šta drugo. Dovoljan je razlog što igra Željezničar. Za sve nas. Već 101 godinu.


Almedin Halilović


Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.