Nakon i četvrtog poraza u nizu, ovoga puta od Zrinjskog u Čitluku rezultatom 2:0, pred ekipom našeg Željezničara je jedna od najvažnijih utakmica ove sezone – uzvratna meč polufinala Kupa Bosne i Hercegovine protiv Veleža na našoj Grbavici!
Poraz od Zrinjskog u Čitluku, u petak, rezultatom 2:0 je bio sramotan. Ne zbog rezultata, on čak nije onakav kakav je većina očekivala prije utakmice i kakav je mogao biti uzevši u obzir igru ekipe Željezničara na utakmici. Nije ni zbog protivnika, jer samo neko ko apsolutno ne prati bosanskohercegovački fudbal može smatrati poraz od ovog i ovakvog Zrinjskog sramotnim. Dakle, nije riječ o razlici u kvaliteti, o njoj nema polemike. Poraz je sramotan isključivo zbog psihološkog, moralnog, emotivnog, nazovite ga kako god želite, odnosa cijele ekipe Željezničara prema utakmici, i prije, i za vrijeme, i poslije nje. Onoliki nivo bezvoljnosti, nezainteresovanosti, dekoncentracije, ravnodušnosti i, što je najgore, straha odavno nismo gledali. Upravo to je dovelo do grešaka iz kojih su primljeni pogoci. Dok je to donekle razumljivo, jer ekipa Zrinjskog nije ekipa koja neće iskoristiti greške protivnika, ono što nije razumljivo je da se u glavama i dušama igrača Željezničara nije ništa desilo što bi ih natjeralo na borbu i želju za pozitivnim rezultatom, veću koncentraciju, inat i hrabrost. Sa takvim pristupom, spreman sam se zakleti na to, svima bi bilo svejedno za rezultat.
Očigledno je da se cijela ekipa nalazi u pishološkom knockdownu. Kvalitetu ima, solidne uslove za rad ima i ogromnu podršku ima. Krivica za psihološki knockdown je na bivšem šefu stručnog štaba Edisu Mulaliću. Jer, da se ne lažemo ekipa ovako izgleda cijeli proljetni dio sezone, bez obzira na rezultate i podršku koju je imala. Kad, kako i zbog čega je došlo do toga, sada nije ni važno. On je otišao i za očekivati je da se ekipa podigne iz tog psihološkog knockdowna. Iluzorno je očekivati da novi šef stručnog štaba za ovako kratko vrijeme podgine ekipu iz ovog stanja i dadne joj novu dimenziju u kvaliteti. Ali cijela ekipa, a prvenstveno igrači, moraju da znaju da im za ono što se jedino traži od njih, a što je upravo nedostajalo u utakmici protiv Zrinjskog, ne treba nikakav moralista, psiholog, trener ili šef stručnog štaba. Volju, želju, koncentraciju i hrabrost moraju prvenstveno da crpe iz imena kluba za kojeg igraju, njegove historije i tradicije, iz plavo-bijelog dresa kojeg nose, iz podrške kakvu im navijači pružaju i iz činjenice da se nalazimo u velikoj i važnoj borbi za sve nas, pa tako i za same igrače. Možda ni to ne bude dovoljno za potpuni izlazak iz krize, ali će barem biti dovoljno da budu čistog obraza i mirne savjesti, da zadobiju još veću podršku nego što je sada imaju, a pozitivni rezultat i uspjesi će biti mnogo izvjesniji.
Priliku da se pokaže onako kako svi navijači žele, onako kako ime Željezničar, njegova tradicija i plavo-bijeli dres nalažu i onako kako se mora pokazati u ovoj borbi, ekipa našeg Željezničara će imati sutra (srijeda) od 18:30, kada će na našoj Grbavici početi uzvratna utakmica polufinala Kupa Bosne i Hercegovine protiv ekipe Veleža iz Mostara.
Prva utakmica je odigrana na Stadionu Rođeni u Mostaru prije dvije sedmice i završena je pobjedom ekipe Veleža rezultatom 1:0. Ne može se reći da je ekipa Veleža u potpunosti zasluženo slavila pobjedu i da je bila apsolutno bolji protivnik tokom cijele utakmice, kao ni da je borba za ulazak u finale Kupa završena. Ekipa Željezničara, ma koliko je izgledala loše u prvoj utakmici, nije dozvoljavala mnogo prostora i prilika ekipi Veleža, što je u končanici dovelo do toga da je borba za finale, uprkos minimalnom porazu, još uvijek u toku, otvorena i da ekipa Željezničara ima priliku, a i mogućnosti da iz te borbe izađe uspješnija.
O ekipi Veleža se nema mnogo toga novog reći u odnosu na prvu utakmicu polufinala Kupa naše domovine. Od tada je ubilježila, u okviru prvenstva, zasluženu pobjedu nad Leotarom u Mostaru rezultatom 2:0 i “mršavi” remi sa ekipom Tuzla Citya u Tuzli. Tako je Velež ostao na samo jednom porazu u proljetnom dijelu sezone, onom od Zrinjskog na svome stadionu, rezultatom 3:1. Iz stručnog štaba ekipe Veleža uoči sutrašnje utakmice istakli su da borba za finale nije gotova, da znaju da ih očekuje teška utakmica, kao i da imaju određenih problema u igračkom kadru, odnosno izostanaka iz njega.
Da li je u pitanju blef, skretanje pažnje ili skidanje pritiska sa sebe, ni ekipu Željezničara, a ni navijače, ne treba da zanima. Ono što je jedino važno i najvažnije jeste da i ekipa i navijači Željezničara ostvare ono što su iz stručnog štaba ekipe Veleža najavili. Da nastave borbu za finale Kupa Bosne i Hercegovine i da učine utakmicu (pre)teškom za protivnika. Odnosno, da se bore do posljednjeg trenutka i da se do tada bore tako što će nametnuti svoju igru, svoja pravila i, prosto, biti bolji i uspješniji. Ekipa i svaki njen član zna šta joj je činiti. Zna šta je bilo, zna šta je očekuje i zna kakav je ulog u ovoj borbi. Ekipa zna šta su njeni nedostaci i mora ih ispraviti, jer druge opcije nema!
A zna se šta je činiti i navijačima Željezničara. Bez puno filozofije, patetike i komplikovanja. Termin utakmice nije idealan, vremenski uslovi nisu idealni, rezultati ekipe nisu idealni, ali za doći na Grbavicu i maksimalno podržati ekipu Željezničar i pokazati svima, posebno protivnicima i dušmanima, šta je Željezničar ustvari nema nikakvih izgovora, opravdanja, izvlakuša i foliranja.
Stadion Grbavica, srijeda, 19. april, 18:30!
ZA ŽELJEZNIČAR I NJEGOV REVANŠ!
Almedin Halilović
Stavovi izraženi u ovome tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stavove Udruženja 1921.